Wednesday 11 August 2010

Za povratnike sa odmora [dajdžest]

Vratili ste se nakon odmora i strahujete da ste nešto užasno važno propustili?

Ovako stoje stvari...

Nakon prva tri dana, u kojima tamniju boju kože počne da nasleđuje staro, dobro poznato bledilo od ranih ustajanja i previšesatnog rada, najpre oko očiju, a onda se širi preko ostatka lica; i u kojima ste podelili sa prijateljima savete o idealnoj destinaciji za odmor i pokazali fotografije koje ste smeli da pokažete, nije baš sad vreme da se pokaže kako ste odbacivali skrupule, najpre ćeš na tim fotografijama već sada primetiti da si to na odmoru bio stvarno pravi ti a ovo već sada ko zna ko je – jer nit' se sebi dopadaš niti sebi prijaš – ali možeš već sada početi da se samoubeđuješ da je to post-odmorni pesimizam koji će odmeniti bonaca kasnog leta i rane jeseni, biće prijatnih večeri uz reku dok se ne zažuti lišće; nakon toga će se već opet kovati planovi za zimski odmor, no trenutno je ta zima predaleko, a opet preblizu kada preračunaš da ti je zapravo do kraja života ostalo još možda trideset i pet – ma najviše četrdeset letovanja, možda koje više ako budeš ekstremno pažljiv kako se hraniš i na šta živce trošiš, jer muškarci u Srbiji žive u proseku 69 godina, a žene nešto duže, u Austriji je recimo čak 79 - no nikada se nisi pronalazio u srpskim statistikama pa nemoj ni u ovoj, vreme je dakle da počneš da praviš liste „35 places you must visit before you die“ a sve to pod znakom pitanja da li ćeš već sledećeg leta imati dovoljno da odeš barem na ona najjeftinija, najniže rangirana mesta sa te liste, jer možda za više imati nećeš; kolika digresija; i tako ta prva tri dana prođu a sve je udaljenija huka talasa i pesma zrikavaca i trećeg dana uveče se upitaš – šta li se važno dogodilo za tih petnaest dana tokom kojih se nisu pratile „vesti“, mora da je na planeti barem nešto krenulo na bolje za tih 15 punih krugova oko sopstvene ose – a onda shvatiš da su problemi koji si ostavio za sobom ili već zarđali od nepomeranja, od ležanja na suncu i kiši i tek sada ih je teško pomeriti – ili su već previše izdžikljali jer ih je neko iz nepažnje previše zalivao pa se tu i korov nahvatao okolo, pa to bode i ranjavi prste dok ga vratiš barem u stanje u kojem je ostavljen pre odmora; sve u svemu malo toga se promenilo na bolje: u najbližem mikrosvetu komšije i dalje kradu delove od lifta i kvare ih trudeći se tako da zarade koji dinar od bakarnih žica ali i skrate živote svojim najstarijim ukućanima i time oslobode sobičak za treće dete koje je na putu ili čisto da imaju taj sobičak kao ostavu; one druge komšije i dalje smatraju da ima šanse odbaciti kesu sa đubretom i do 100 metara od zgrade u pokušaju da pogode kontejneri; a do kontejnera skupljači više ne dolaze na raskantanim dijanama ili spačecima, već su počeli ponovo da uprežu konje, valjda je to još jedan znak krize koji je ostao neprimećen, ili se ta promena tek sada dogodila; a na opštem planu vidiš da je dinar skočio, okliznuo se i eno ga sada pada kroz prozor, i kada se učini da se zakačio za antenu na trećem spratu i ima šanse da se izvuče onda ga golicaju da padne još niže; ma nije ni važan taj dinar, važno je da nam nisu odgovorili na pitanje koje nismo ni postavili i te da i dalje smatramo da je južna pokrajina i dalje deo naše države iako već i sami komuniciramo da je „nemoguća misija“ uveriti i ostatak sveta da je to tako; a deca koja su rasla jedući štangle šećernih tabli jer za više nije bilo posegla su za štanglama od gvožđa da drugim ljudima isteruju tamo neke ideje iz glave; nije teško biti fin ali je lakše biti bitanga u okruženju koje se održava predsedničkim „snažnim preporukama“, njegovom „iskrenom zalaganju“, „odlučnim sugerisanjima“, „više puta podvučenim prioritetima“ da se grade i mostovi i stanovi i putevi i krstovi od 150 metara ako je potrebno i da žive u miru i vuk i lisica i miš i mačka i meda i zeka i cela šuma da bude jedinstvena u odbrani teritorijalnog integriteta, suvereniteta i teta; a to što se rupe za budućih platane na Bulevaru još ne vide nije ni važno, zašto bi se uradilo sve odjednom kada posao može da se radi i naplati dva puta; i što ona jadna kuja neće dobiti pomagala za koju je već skupljen novac od preživelih filantropa kojima je stalo; u međuvremenu se Grand nije duplirao mitozom ali je inspirisao nekog genija da fenomenalno sublimira dve ključne vesti dana u „Grand na Foxu, Lejdi Gaga na koksu“, jer to su bili najčitaniji naslovi na internet stranicama; sve ostalo je manje važno za naš dalji napredak; u međuvremenu se i selektoru nedavno kanonizovanom u Sv. Antarija Čudotvorca zaklimao oreol, a njegovi fudbaleri su odlučnim možda podržali da je dobro imati trenera ali da im je načelno svejedno pod čijom se kontrolom neće truditi koliko to od njih nacija gladna pobeda očekuje; važno je da su oni familija i da se neće rastajati ko god im bude bio komadant mogu oni do kraja sveta ovako; i kad smo već kod kraja sveta valja primetiti da na kosmičkom planu ima vesti ali nisu sjajne - Hoking nas je podsetio da imamo još cca. dva veka da počnemo sa iseljavanjem sa Planete inače je kasno; i to ukoliko pre toga preživimo jedan asteroid koji će nam dva puta prohujati kraj ušiju - prvi put kroz nezavršen tavan a drugi put kroz hodnik, osim ako ne pošaljemo Brusa Vilisa IV u međuvremenu da razbuca asteroid dok Stiv Tajler zavija iz pozadine; sve u svemu - ništa niste propustili, Zemlja se vrti u krug i samim tim sve je isto – pitanje je samo godišnjeg doba, odnosno da li smo bliže ili dalje od izvora toplote i sreće – Hose Arkadio Buendija je odavno primetio da se vremenska mašina pokvarila i da se ni uz najveći napor ne može pronaći valjani dokaz različitosti između danas i juče; ne gubite vreme surfujući po netu ili prelistavajući već zastarele magazine, tragajući za nekakvim novitetima, nema specijalnih vesti – čak se i moda osamdesetih povampirila, još samo naramenice ženama da ponovo stave, i kada se oljušti sve – ostane par informacija poput one da Fernando Tores ostaje u dresu Liverpula a Brajan Feri najavljuje novi album novim singlom, kakva barokna raskoš zemlje Hedonije je ta pesma, „You can dance“, dakle igrajte i igrajte se, to je najbolje što se može uraditi, dok još ima toplote i snage nakupljene odmorom u stopalima i kukovima, dok se i poslednji sloj tamne boje ne oljušti sa kože a onda ćemo početi da planiramo u koji raj do pobegnemo na novih 10-15 dana, tamo jedan dan od nedelje, da se ode tamo gde nema lavine vesti koje to zapravo i nisu ili ćemo već od večeras da razmotrimo – kako da sve ovo postane malo smislenije ili barem vedrije, važno je ne odustajati od ideje da je happyend moguć i u trećoj dimenziji, van bioskopske sale, samo valja požuriti, vidite da je sve jedna neprekidna rečenica, stvari teku, nema tačke

24 comments:

  1. kad bi ovaj tekst delili uz prospekte turističkih agencija, malo ko bi se usudio da ide na odmor :)
    pomalo suviše živkovljevski za moj ukus, ali generalno vrlo dobro. sviđa mi se, i to najviše, mestimični globalni odmak od pritiskanja izlizanog "a gde mi to živimo" dugmeta. svesrdno pozdravljam & keep goin' on!

    m

    ReplyDelete
  2. ma mogao bi ovo da postane promo-liflet za agencije koje "lece post-odmorni sindrom"... mogao bih dobar biznis da razvijem od toga...;)

    nada umire poslednja,
    optimizam je poslednje utociste ocajnih! :)

    Hvala ti!

    ReplyDelete
  3. gde se seti naramenica?!! :)

    ReplyDelete
  4. Nije bilo tesko setiti se naramenica...

    Muske karirane pantalone, "stonewashed" ili ti "kamenovani" dzins kako su ga zvali su se vec vratili, tako da nam samo naramenice nedostaju... i farmerke POP84!

    ReplyDelete
  5. i repovi a la kaja goo goo
    pa svi da citamo bravo

    ReplyDelete
  6. taj spomenuti "bravo" je jos jedan dokaz da se nista ne menja... samo ga sada valjda ima i na srpskom... ili su odustali od tog izdanja, shvativsi da imaju dovoljno materijala i sa domaceg trzista?

    ReplyDelete
  7. daj, ne lozi me da to cudo i dalje postoji !?

    ReplyDelete
  8. Negde oko sredine stranice... Znam da sam ga vidjao na kioscima na srpskom, a sada imam i dokaz da nisam lud...
    http://www.color.rs/cmi/magazini.html

    Kazem, stvari idu u krug :)

    Meni preostaje da trazim da se ITD magazin vrati na kioske... Ili onaj cudnoformatni '82/'83 sto se citao sa obe strane...

    ReplyDelete
  9. Sta da ti kazem. Zivot nije letovanje, zivot je stadion (nijedan dan bez incidenta ;)

    ReplyDelete
  10. Uh, kako si izvukao tu recenicu, pa citat, "kakav retern je imala ta lopta"... :)

    ReplyDelete
  11. Ali 'petnaest punih krugova oko sunca', to je stvarno bio neki dobar odmor :)

    ReplyDelete
  12. Šta znam, optimista sam.
    Računam na tih 35 letovanja i to da idem svake druge godine :)

    ReplyDelete
  13. @etotako: doooobra matematika! :))

    @bratislav: ok, svestan sam greske...
    a sta, Zemlja nije ploca? Pih, bas sam bio uveren... :)

    ReplyDelete
  14. @bratislav: ispravio sam tu hiperheliocentricnu teoriju :)

    ReplyDelete
  15. Ispravka... NAŠ Bravo je bio na nemačkom, pa smo mesto da učimo jezik gledali slike, i valjda nam se zato činio boljim od ovog danas. Ovaj sada je na srpskom, a u kući mi je par primeraka, u poslednjem broju su priče o tužnim raskidima, konstantna lupetanja one Gage i hvalospevi o nekom Džastinu Biberu (ko mi ne veruje nek pogleda statistiku na tjubu, slinavi klinac je imao samo na jednom klipu više od 270 MILIONA poseta). I normalno, sve varijante i svi saveti kako biti privlačna, kako pronaći muškarca (? hm, "muškarca" od 15 godina?) i kako isfolirati roditelje da nemaš seks, a ti ga naravno imaš, pošto je to sasvim za tvojih 14 godina... Mislim, uopšte ne čitam.. Prestravljujem se od tog štiva... I, vaistinu, nema tačke

    ReplyDelete
  16. "Naš" Bravo (!!!:)) se razlikovao i po tome što su se tu s vremena na vreme našli čak i The Sisters of Mercy, pa zaluta ponekad i Igi Pop, bilo je tu slika i The Cure, nekako je prostor malo bio širi, ako se dobro... Opet, i u naše vreme je bilo najstrašnijeg trash-a, Milli Vanilli, Mel&Kim, a i na našoj sceni su se motala razna "Hladna braća", "Jugosloveni" i slična smeća razni one-hit-wonderi, no, kada danas slušam tadašnje "hitiće", oni po slojevitosti aranžmana deluju kao Mozart u odnosu na ovo sada.

    Postoji jedna dramatična razlika: tada je bilo potpuno jasno da niko od tih svih likova ne radi ništa ozbiljno, tj. da je u pitanju zabava, dok ovi danas insistiraju na tome da budu prihvaćeni kao "ozbiljni projekti".

    Verovatno se u tom beskonačnom vrtenju u krug stvar zagrejala, pa ostalo samo jezgro zvezde, u kojem je, koliko znam - najčešće samo gas, tj. ništa ili ponekad tečna amorfna masa...

    ReplyDelete
  17. Ha,ha - pokazuješ slike koje smeš da pokažeš! To me podseti na ona divna letovanja sa ekipom kada sam svake godine imao dva albuma sa slikama - zvanični i cenzurisani.
    Obrni, okreni, život se svodi na preživljavanje od odmora do odmora, a za neke samo na preživljavanje.

    ReplyDelete
  18. Sad je slično! Albumi se sada zovu folderi, koji se obično nazivaju "... izbor" i "... sirovo" :)

    Obrni, okreni - ja bih najradije živeo od pisanja putopisa... uh.

    ReplyDelete
  19. i ja sam davno rekao da kad porastem hocu da budem slobodan micic! :)

    ReplyDelete
  20. Da se dogovorimo odmah: ko ce na jug, ko zapad, ko istok?...:)

    ReplyDelete
  21. Okay, necemo se svadjati oko putopisa - do nedavno sam mislila da bih JA volela da zivim od toga. Medjutim...

    Neko me je vec podsetio na naramenice (mora da se zaista vracaju): donela mi je prijateljica vintage haljinu koju je kupila na eBay-u i velicina je pogresna, kad stvarno, meni stoji kao salivena - i ima naramenice. Pa ko je to uopste mogao i da smisli... strasno. Sad to treba prepravljati.

    Elegicno i lepo ovo anti-putopisno tj. anti-povratno i must-travel-kao-da-mi -zivot-od-toga-zavisi.

    Pozdrav,

    ReplyDelete
  22. Imamo, dakle, tri strane sveta da podelimo: anonimna osoba, ti i ja. Ostala je jos jedna strana sveta, da se odmah dogovorimo da je to, na primer, sever, ja sam toplokrvna zivotinja, lepi su fjordovi ali su mi topla mora draza! :)

    Cuj, naramenice... Kako su se karirane pantalone vec vratile nedavno, ostalo je jos samo da se neko ponovo seti da skida gace preko glave (stara fora iz osamdesetih) radi izvlacenja cuperaka a-la tamo jedan narodnjak i to je to, kraj...
    ;)

    ReplyDelete
  23. Ah, postoji i cetvrta vredna strana sveta - Mediteran :)
    Ja bih to, a vi podelite ostatak po volji.

    Medjutim, kako rekoh, predomisljam se oko profesije putopisca. Meni se u stvari nista ne radi profesionalno. Mnogo sam bolja u neprofesionalnom izdanju..

    ReplyDelete
  24. Iza ovakve recenice ostaje samo: osmeh...

    ReplyDelete