"Mitar Subotić Suba - Neuhvatljivi kralj" (Jutarnji list, 25.4.2026)

Piše: Luka Fišić

Za filmove velikog njemačko-holivudskog redatelja govorilo se da nose njegov osebujni "Lubitschev dodir", onu teško objašnjivu lakoću koja ih izdvaja od svega ostalog. Nešto slično mogao bi zaključiti i onaj tko prvi put posluša nekoliko albuma po kojima je svoju magičnu prašinu rasuo Mitar Subotić Suba.

U njegovoj glazbi osjeća se smog ulica zakrčenog grada i gotovo istovremeno nagovješćuje sloboda koju pruža nebo iznad tog uzbudljivog kaosa. Goran Vejvoda, Subin umjetnički suborac i "tajna ikona novog vala", koji ga je upoznao početkom osamdesetih, priča o "undergroundu, groundu i konačno overgroundu" kao nečemu čemu je njegov i Subin pokret težio.
U Subinoj glazbi, kao i životnim odlukama, ta želja za uzdizanjem iznad realnosti gotovo je opipljiva. Domaća kritika i scena u to vrijeme nisu prepoznale Subin inovativni pristup sempliranju i ambijentalnoj glazbi, dijelom zbog ograničenog konteksta, manjka muzikološke širine i zatvorenosti prema novim izrazima.
- Oni koji su prvi, koji krče put ili nude nešto novo, često su u svoje vrijeme neshvaćeni, ili možda nama ovdje, na margini zbivanja, treba potvrda iz inozemstva - govori filmski i glazbeni kritičar Željko Luketić, koji će biti govornik na otvaranju interaktivne instalacije "SUBAsoba" u Zagrebu 27. travnja u Srpskom kulturnom centru.

U Zagrebu se 27. travnja prikazuje interaktivna instalacija "SUBAsoba". Posvećena je Mitru Subotiću Subi, danas u svijetu možda i najpriznatijem imenu koje je dala alternativna glazbena scena ovih prostora.

Uske granice

Suba je danas u svijetu možda i najpriznatije ime koje je glazbena alternativna scena s ovih prostora dala. To što je najpopularniji postao u Brazilu, gdje je kreirao zvuk koji je čak i tamošnju eklektičnu, nepredvidljivu glazbu poveo dotad neistraženim putevima, nije iznenadilo one koji su ga poznavali.
- Očekivalo se da će granice Novog Sada, pa i Beograda, biti premale za čovjeka tako otvorenog duha, punog radoznalosti za glazbom, kao i životom - kaže Vejvoda.

Mitar Subotić Suba rođen je 23. lipnja 1961. u dobrostojećoj obitelji u Novom Sadu, gdje je završio osnovnu glazbenu školu kao harmonikaš i već je tada postizao zapažene uspjehe s orkestrom. Na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu studirao je kompoziciju i orkestraciju, a interes za elektroničku glazbu dodatno je razvio na tečaju u Beogradu koji je vodio britanski glazbenik Paul Pignon.

- Bili smo drugačiji od dobrog dijela tadašnje scene. Nije nas toliko zanimao klasični zvuk rocka, već smo više umjetnički pristupali stvari - govori Vejvoda, multimedijalni umjetnik, član grupe Annoda Rouge, pridruženi član grupe Idoli, suradnik grupa Kozmetika i Du Du A.
Prve radove Suba je objavljivao pod pseudonimom Rex Ilusivii, i to na neuobičajen način - anonimno ih je slao na Radio Novi Sad, gdje su emitirani bez znanja o autoru. Nakon što je otkrio svoj identitet, uslijedili su nastupi diljem Jugoslavije i suradnje s umjetnicima poput Zorana Janjetova, koji mu je i dao umjetničko ime. Aktivan je bio i na kazališnoj sceni.
U okviru projekta "Promene" (1983.-1985.) Subotić surađuje s nizom istaknutih glazbenika tadašnje scene, među kojima su Milan Mladenović, Marina Perazić i Massimo Savić, stvarajući niz zapaženih radijskih hitova. Debitantski album "Disillusioned" objavljen je u ograničenoj nakladi od 500 primjeraka, nakon što su ga velike diskografske kuće odbile.
Na njemu sudjeluju ključna imena tadašnje scene, a posebno se ističe ambijentalna kompozicija inspirirana Erikom Satiejem. Album je dobio i priznanje iz kruga Satiejeve fondacije, koja je Subotićev rad istaknula kao primjer originalnog i osobnog pristupa glazbi. Suba je bio glazbeni inovator na više razina, a čak su i njegove suradnje s pop-izvođačima poput Marine Perazić zvučale drugačije, kaže Luketić, koji je uredio kompilaciju “ExYu Elektronika”, koja je uključivala i rane snimke Sube, među kojima i segmente s vrpce "In The Moon Cage", što je bilo njegovo prvo službeno objavljivanje na ovim prostorima.

Igra na sigurno

Objašnjava da su diskografi igrali na sigurno: preferirali su provjerena imena, dok su eksperimentalna i elektronička glazba rijetko dobivale prostor, i to uglavnom kroz već etablirane autore. Nova imena smatrala su se preveli-kim rizikom, zbog čega su mnoge prilike propuštene. Dodatni problem bila je tadašnja kritika, snažno usmjerena na rock i pop, koja je prema elektronici često pokazivala nerazumijevanje, pa i otvoreni zazor. Takva je glazba dugo bila pogrešno doživljavana kao prolazni hir ili "lakši put", bez, vjerovalo se, prave sviračke vještine.
- Znoj i gitare bili su kritici zani-mljiviji od konceptualnih instru-mentalnih albuma, gdje se ni na analizu tekstova nije mogla zakvačiti jer tekstova nije bilo - napominje Luketić. Jedan od najzanimljivijih takvih eksperimentalnih radova onaj je s Vejvodom, nastao u Parizu.
- 'The Dreambird' je nastao u malom stanu u kojem smo supruga i ja živjeli, a Suba bi nam često dolazio u posjet. Te snimke nisu nikada ni trebale biti objavljene kao album. Ideja je bila da ti zvukovi budu neka vrsta glazbene instalacije na Dunavu - prisjeća se Vejvoda. Glazba je nastala spontano, kroz druženja i zvučne eksperimente, uz korištenje "terenskih zvukova", od ptičjeg pjeva do zvukova mora, koji su oblikovali njegovu prepoznatljivu ambijentalnu teksturu. Materijal je potom dovršen u Novom Sadu, a Suba ga je kasnije ponio sa sobom u Brazil.
- The Dreambird je važan je za domaću glazbu na sličan način koliko su u svjetskoj glazbi bitni neki albumi koje je snimio Brian Eno - smatra Luketić.

Sredinom osamdesetih godina Suba živi između Pariza, Novog Sada i Beograda. Radi za kazalište, balet, film i televiziju, komponira glazbu za brojne modne revije. Godine 1990., na poziv brazilskog kulturnog atašea, odlazi u Brazil, gdje se ubrzo trajno nastanjuje i brzo afirmira kao skladatelj i producent. O tome što je pronašao u Južnoj Americi najbolje govori Subin citat.

U školi sambe  

"Budući da je u Brazilu pomiješano sve što postoji na ovom svijetu - od crnaca iz Afrike, preko Japanaca, Korejaca i Arapa, do Europljana, a iz Europe ponajviše Portugalaca, Talijana, Francuza i Nizozemaca - doslovno sve što možete zamisliti, to je za mene bio pravi šok. Imao sam sreću da sam otišao u jednu od tih samba škola koje inače nastupaju na karnevalu, a biti usred tih bubnjeva... I sad se naježim dok o tome govorim. To traje satima i satima i satima... čovjek jednostavno poludi, jer se u tijelu počne događati nešto potpuno novo, neka energija počne ključati iznutra... i to je možda najjači glazbeni doživljaj koji sam imao u životu".

Tamo nastaje i Angels Breath iz 1994., koji snima s frontmenom EKV-a Milanom Mladenovićem i brazilskim glazbenicima. Na njemu se spajaju alternativni zvuk, brazilski i balkanski folklorni motivi, nastali kroz višemjesečni studijski rad.
- Album snimljen u Brazilu početkom 1994. godine predstavljao je logičan nastavak onoga što su Milan Mladenović i Mitar Subotić Suba radili pod istim imenom još od kraja osamdesetih, ističe sudionik u programu "SUBAsobe", te upravitelj Zadužbine Milana Mladenovića Nebojša Krivokuća. Suba je tada već par godina živio u Brazilu, okružen ritmovima i raznolikošću stilova koji su ga oduševljavali, dok je Milan u Sao Paulo stigao u prosincu 1993., obilježen iskustvom života u Beogradu i Srbiji s početka devedesetih te željan da s dugogodišnjim prijateljem stvara novu glazbu koja će mu otvoriti novu perspektivu. Kako ističe Krivokuća
- Milan je u to vrijeme bio i zasićen zvukom EKV-a, a upravo je iz sudara njegova gitarističkog umijeća i rock nasljeđa, uz novootkrivenu trubu kojoj se tada posvetio, sa Subinim euforičnim istraživanjem brazilskih ritmova i melodija nastala "glazba četvrtog svijeta", kako su je sami nazivali. Bio je to album koji u trenutku objavljivanja gotovo da nije imao srodnika - kaže Krivokuća, dodajući da dodatni sloj toj neobičnoj glazbi daju Milanovi tekstovi, prožeti njegovim bogatim čitateljskim iskustvom, ali i težinom stvarnosti koju je proživljavao u domovini. Čini se, nastavlja Krivokuća, da je tek nakon objave remasteriranog vinila 2020. godi-ne (Croatia Records i Zadužbina Milana Mladenovića) album naišao na šire razumijevanje i iznimno pozitivne kritičke osvrte. I danas zvuči svježe i izuzetno intrigantno, što potvrđuje i nedavna de-rekonstrukcija Angel's Breath projekta koju je objavila skupina Živa Voda. Napominje i kako je Suba bio dio ekipe s kojom je Milan radio pripreme i demo-snimke za (ono što je trebalo biti) Mladenovićev solo album "Dum dum". Malo je poznato da je Mitar Subotić Suba jedno vrijeme u Brazilu surađivao i s Nickom Cave-om tijekom pre priprema za album "Let Love In".
- Navečer bi se vraćao svojim 'muzikama', stvarajući zvučne ambijente i neobične, 'iskošene' zvukove za koje se činilo da ih je nemoguće proizvesti - priča upravitelj Zadužbine Milana Mladenovića.
No dva albuma zbog kojih će Suba postati legenda brazilske glazbe su "Sao Paulo Confessions" i "Tanto Tempo" Bebel Gilberto, i dalje globalno najprodavaniji album jedne glazbenice iz Brazila.
- Suba je 'formalno' potpisan kao producent, ali njegov rad na tom albumu prevazilazi ulogu klasičnog producenta. On je na tom albumu - jednostavno rečeno - stvaralac atmosfere, šumova, zvukova, bitova... On ga je definirao - objašnjava Krivokuća.

U jednoj od knjiga o EKV-u spominje se i kako su Suba i Bebel za vrijeme snimanja albuma bili u romantičnoj vezi (Suba je volio žene, a i one su voljele njega, kaže Vejvoda), no Krivokuća kaže kako se to ipak nije dogodilo. Oko "Tanto Tempa" isprepletena je i jedna puno potresnija priča, ona o njegovoj preranoj smrti s 38 godina.



Verzije tragedije 

Subotić je tragično stradao 2. studenoga 1999. u požaru u svojem stanu u Sao Paulu, upravo u trenutku kada se pripremao za europsku promotivnu turneju (Pariz, Bruxelles, London, Novi Sad) u povodu izlaska albuma "Sao Pa-ulo Confessions". Prema često spominjanoj verziji događaja, tog dana radio je na završnoj produkciji albuma "Tanto Tiempo" kada je u njegovu studiju izbio požar. Svladan dimom, preminuo je navodno pokušavajući spasiti netom snimljen materijal. Vejvodi se ne sviđa da se od njegove smrti na taj način stvara spektakl ili da se potiču nagađanja što se te noći i kako dogodilo.
- Jedino što znamo je da je izbio požar i da se Suba ugušio. Sve ostalo su nagađanja i mitovi. Bilo bi mi puno draže da se o Subi razmišlja kroz njegovu glazbu i sve pozitivno što je svijetu ostavio - poručuje Vejvoda. Kakvu bi glazbu danas radio Suba da je živ, nemoguće je zamisliti, smatra Krivokuća.
- Ne zaboravimo, njegov prvi pseudonim je značio 'onaj koji je neuhvatljiv, iluzivni Kralj'... Suba je od najmlađih dana vjerovao u ideju da svi mi imamo 'zajedničku sudbinu', a da je baš glazba sfera u kojoj se prepleću iskustva stanovnika cijelog planeta, da nas ona najsnažnije povezuje - govori Krivokuća.
A uskoro bismo trebali saznati i nešto novo o Subinu doživljaju svijeta. Većina materijala koje je snimio tek treba biti objavljena. Subu smo tek počeli otkrivati - poručuje Luketić.

*

Objavljeno u "Jutarnjem listu", 25.4.2026.

Više o programu "SUBAsobe" u Zagrebu dostupno je na sajtu Suba Fondacije >>

Rex Ilusivii & Milan Mladenović: "Courage" I, II, III?

Kada bismo sve sačuvane objavljene i neobjavljene snimke poređali u niz, i pustili ih da sviraju hronološki – bez najava i objašnjenja – verovatno nikada ne bismo pogodili da su autori tih muzika dva ista umetnika koji jedva čekaju novi sešn, na kojem će stvarati nešto novo, drugačije od onoga što su radili prethodnog puta.

U rasponu od deset godina - od prvih elektronskih eksperimenata iz leta 1984. godine preko obrada Džejmsa Brauna i poigravanja sa ovdašnjim etno-zvukom (deo tih eksperimenata objavljen je na Subinom „In the MoonCage“) preko koncerta u Subotici na kojem su stvarali zvučne pejsaže bliske delima Harola Bada i Jona Hasela do ’psihodeličnog samba-roka na balkanski način’ (Angel’s Breath, 1994) Suba i Milan su neprekidno otkrivali nešto novo.

Sačuvani snimci otkrivaju da su se samo jednoj temi vraćali više puta.

„Ja imam kuću da zaštitim mlade / i sive oči da prikucam /
u suton konji na obali reke / u jesen blato na čizmama.
Lice bez senki / oči bez suza / tvrd je korak / i tvrd sam ja /
Kamen kraj puta / kamen u ruci / kamen u glavi po ceo dan.
Telo su malje / telo su desni / telo je nabor na postelji.“

Ovaj tekst se na albumu „Disillusioned“ (1987) pojavljuje u dve verzije - najpre kao „Nabor na postelji“ zatim i kao „Courage“ – kuraž, hrabrost.
Nekoliko godina kasnije, taj tekst se pojavio u potpuno drugačijem aranžmanu na „Angel’s Breath“ snimanom u Brazilu, kao „Courage III“.

To otvara mogućnost postojanja još jedne verzije – „broj dva“, ali ona se na sačuvanim trakama, kasetama i zapisima ne pojavljuje.

Ili još uvek nismo pronašli sve trake?

*

Promocija remasterizovanog albuma Rex Ilusivii - „Disillusioned“ koji je 2025. objavljen kao dvostruki vinil biće održana u Novom Sadu 24. februara od 19 časova u knjižari Bulevar Books.

*

Na dva načina iskorišćene scene iz filma "Spring, Summer, Fall, Winter... And Spring" Kim Ki Duka iz 2003. godine ('fan-video') otvaraju i različite načine uranjanja u ovaj snimak.

Rex Ilusivii: “Disillusioned!” (1987) / remastered! (2025)

Prošlo je gotovo četrdeset godina od kako je ovaj vinil – u nešto drugačijem formatu i drugačije dizajniran – prvi put objavljen u tiražu od svega 500 primeraka.

Vremenom je postao jedno od najtraženijih i najskupljih izdanja na regionalnim berzama vinila, a većina nas ga je decenijama slušala sa presnimka sumnjivog kvaliteta, i ne u celosti.

Jer, Suba je snimio više materijala nego što je na vinilu objavljeno.

Zahvaljujući saradnji Fondacija Mitar Subotić Suba koja je radila na digitalizaciji i remasterizaciji snimaka sa originalnih studijskih traka i izdavača GOD Records (@godes.recos) – ovaj album će se pojaviti kao dupli vinil tokom decembra meseca ove
godine.

“Disillusioned!” i nakon trideset i osam godina od objavljivanja predstavlja sonični i konceptualni incident u istoriji regionalne popularne muzike.

Ne zaboravimo - Rex Ilusivii znači „Kralj-koji-izmiče“.

Prvu stranu albuma čine snimci na kojima je Suba sarađivao sa Milanom Mladenovićem, Massimom Savićem, Zoranom Radomirovićem – Švabom i Urošem Šećerovim. I dok su snimci poput „Nabor na postelji“, „Courage“, “Facedance” pronašli svoje nešto mesta na radio-programima okrenutim modernom zvuku (vidi pod: Sloba Konjović), drugu stranu originalnog vinila“Disillusioned!” činila je samo jedna kompozicija u trajanju od dvadeset i pet minuta: „Thanx Mr. Rorschach – ambijenti na muziku Erika Satija”. Ovaj snimak nastao je iz saradnje sa pijanistkinjom Brankom Parlić koja je odsvirala deset Satijevih tema na moderan način, dok je Suba na te snimke dodavao svoje "elektronske intervencije".

Suba je kasnije pričao: "Na poslednјoj od tih deset kompoziciјa, Satija sam okružio pravoslavnim popom koji je pevao liturgiju, katoličkim gregorijanskim koralima i molitvom muslimanskog hodže. Danas to može da ima neko drugo značenje, političko. Ali, onda, pre deset godina, to okruženje u koje sam stavio Satija imalo je čisto umetničko i filozofsko značenјe. Jer, to je bio deo sveta kojim sam ja onda bio okružen i koji je činio sastavni deo mog života."

Zbog ograničene minutaže vinila – ambijenti na muziku Erika Satija nikada ranije nisu bili objavljeni u celini, i to je razlog zašto se remasterizovano izdanje albuma “Disillusioned!” pojavljuje kao dupli vinil.

Na drugom vinilu ovog izdanja ambijenti će po prvi put biti objavljeni u celosti – u formi u kojoj ih je Suba inicijalno zamislio i snimio.

Mnogo godina kasnije, ovi snimci će u integralnoj verziji postati sastavni deo i naših života i pomoći nam „da pronađemo svoj put i svoju ličnost” kako nam preporučuje Ornela Volta u njenom osvrtu na ovakvo tumačenje Satija.

Ukoliko vam se dogodi da tražeći taj put naiđete na neobičan skup pun neočekivanih i naizgled nespojivih gostiju – ne zaboravite kome je ovaj album posvećen, i kakve skočizvuke će Suba ubrzo nakon „Disillusioned!“ nastaviti da stvara. Jer, to je ključna odlika njegove muzike: svaki put stvoriti nešto potpuno drugačije, sve vreme razbijati iluziju da postoji bilo šta moćnije od muzike, neprekidno izmicati.
To je Rex Ilusivii.

*

Pre-order link >>

GOD Records · GOD 78 - 

Rex Ilusivii - Disillusioned! - 2xLP, excerpts

Živa voda ft. Darko Rundek: "Metak" (Angel's Breath de/re/konstrukt)

Muzika, poput vode, uvek pronađe put.
Ovo priča je o tome – kao i „Živoj vodi“, Subi, Milanu Mladenoviću, projektu "Angel’s Breath" i pesmi „Metak“.
Možda bude mesta i za Vaska Popu.
Priča ima mnogo slojeva i pričaju je raznorodni glasovi na različitim jezicima. Bez obzira na to – ako bi svaki od tih glasova bio jedan kanal u velikoj Subinoj mikseti – koliko god ih isticali, utišavali ili skraćivali – harmonija ne bi bila narušena.

*

U trenutku nastanka albuma „Angel’s Breath“ – autohtonog muzičkog čuda – Mitar Subotić Suba i Milan Mladenović imali su iza sebe celu deceniju druženja, sešna i snimanja, od kojih je tek deo bio objavljen.
Ipak, ono što je objavljivano ili bilo poznato – od obrada „Sex Machine“, preko „Nabora na postelji“ ili Subine produkcije „Samo par godina za nas“ i njegovog učešća na demo snimcima za „Dum dum“ EKV – nije najavljivalo album poput ovog.
Oni koji su imali sreću da čuju Subin „In the Mooncage“, ili sešne koje su njih dvojica svirali prvi put pod imenom „Angel’s Breath“ u Beogradu, Novom Sadu, Subotici, Parizu i Ulmu su možda naslućivali kakve muzike će Milan i Suba tek stvarati zajedno.

Prvi i jedini album pod tim imenom snimili su, konačno, u Brazilu tokom zime 1993-94, i ta muzika je bila potpuno drugačija od svega što su do tada radili.

Suba će nešto kasnije reći: „Mi nismo snažni kao bogovi, ali uz anđelov dah, uz muziku koja je dah bogova, mi želimo da udahnemo u čoveka novi svet i novo iskustvo. Prvobitni koncept koji smo Milan i ja imali ovim projektom se produbio i otišao dalje u istraživanju novih, ne samo muzičkih već i emotivnih svetova u nama i oko nas.”

Sudeći po kopiji trake koju je Milan doneo u Beograd iz Sao Paula – „Metak“ je bio poslednja stvar koju su snimili. Nemoguće je potvrditi da li mu je tokom pisanja teksta na umu bila jedna pesma Vaska Pope i njegovi stihovi o metku „koji nam oko glave obleće“. Ili je to samo bio odjek. Postoji neka nit koja povezuje slike grada koji se širi u krug i „klizi niz strme ulice“ i Popinih krovova što „u zemlju silaze“.

*

Mnogobrojni, a međusobno nepovezani svedoci tvrde da se Milan u svoj grad vratio široko nasmejan („naučio sam da se smejem sa ljudima u Brazilu“ reći će jednom od njih), oduševljen snimljenim materijalom, i rešen da ono što je otkrio o sebi i u sebi istraživanja novih svetova pretoči u početak nove faze muzičarske karijere, van matičnog benda.
Znamo da je po povratku počeo da okuplja muzičare sa kojima će svirati Angel’s Breath materijal, puštao im snimke, planirao novi zvuk.
Sticajem okolnosti – ti planovi se nisu ostvarili. Odsvirao je još nekoliko koncerata sa EKV.

Ne zaboravimo – imao je tek trideset i pet godina.
I nikada se nije bojao promene.

*

Da li zbog kompleksnosti ili potpune izglobljenosti te muzike – poslednje pesme koje je Milan snimio teško su pronalazile put do slušalaca. Istovremeno - zbog superiornog zvuka, Subinih skočizvukova, neponovljivosti ili nečeg četvrtog – spisak onih koji su se usuđivali da izvode pesme Angel’s Breath je izuzetno kratak. Urban & 4 su odsvirali „Ogledalo“ 2003. u zagrebačkoj „Tvornici“, Bjesovi su napraviti ’medli’ pesama „Zemlja“ i „Crv“ deset godina kasnije u svom maniru.
I to bi, uglavnom, bilo sve vredno pomena.

Ali, „nije još kraj“.

Pre nešto više od tri godine šarenolika skupina muzičara pod imenom Živa voda – inače posvećena re-interpretacijama tuđih pesama (pa i Talking Heads!) je u zagrebačkom klubu ’Dva Osam’ de/re/konsttuisala skoro ceo album. Zahvaljujući sačuvanom snimku sa koncerta - na vinilu će se uskoro naći „Praia do ventu eternu“, „Metak“, „Ogledalo“, „Courage“, „Čaura“ i „Aplauzi“. I te de/rekonstrukcije su hrabre, i sveže.

Sticajem okolnosti (nema slučajnosti) - prvi put sam saznao za taj koncert, i imao priliku da čujem grubi miks snimaka prošlog leta, dan nakon što smo satima bazali po paviljonima Venecijanskog bijenala i upijali svu šarenolikost sveta sažetu na jedan delić Planete.

Zagledan u zalazak sunca nad pučinom, još uvek uživajući u odjeku viđenog, i činjenici da smo svi mi isprepleteni snažnije nego što se neki opiru, u prvom trenutku sam bio zbunjen tim snimcima, slobodom i hrabrošću skupine koja se tako lako prepušta igri, i dijalogu glasova Darka Rundeka i Maje Rivić.

Ali, brzo sam se pribrao i setio: igra je osnova stvaranja.
Suba i Milan su se takođe – igrali.

I evo danas, Vedran Peternel povodom objavljivanja spota za de-re-konstrukt pesme „Metak“ priča za portal „Ravno do dna“: „Taj je album, unatoč kultnog statusa koji je s vremenom dobio, na žalost prošao i još uvijek prolazi malo ispod radara. Bio je to odraz Subinog izlaska iz regionalnog konteksta, te Milanovog odmaka od EKV. Neka vrsta manifesta oslobađanja i slobode stvaranja.”

To se u ovoj verziji pesme „Metak“ čuje, i vidi.

Muzika nastavlja da pronalazi put.

*

Više informacija o izdanju je dostupno ovde >>

SUBA :: mesečevi kavezi Balkana, ptice sanjalice Madagaskara i tropska jutra Sao Paula

"Opet podići tokove reka /
Oploditi sasušeno, skamenjeno tle /
Počistiti brežuljke... Odneti crkve!"

(Mitar Subotić Suba; Novi Sad, 23. jun 1961 - Sao Paulo, 2. novembar 1999.)

Dva sata Subinih muzika, nastalih sudarom pravoslavnog pojanja, ritam mašina, reči proroka iz Žitija Brajanovog, "ptica koje se neće vratiti prostranstvima narušenog detinjstva", Džejmsa Brauna i Milana Mladenovića, Igora, Masima, Marine, plavog jutra i nabora na postelji, uspavanki za Alisu i onih sa Balkana, Danila Harmsa otpevanog na engleskom, bosa nove, ptica sanjalica sa Madagaskara i onih koje preleću nad Ipanemom, kanibalističkog manifesta, blata na čizmama i sambe.

Playlista:
Najava koncerta u SKC / Studio B
/ Ptice
& Milan Mladenović / Sex Machine
& Igor Popović / Arabija
& Massimo Savić / Bori se za mene
& Marina Perazić / Plava jutra
& Milan / Nabor na postelji
& Massimo / Facedance
(Love duet) / Lullaby for Alice
Moon Cage II
Deže Molnar Tony Scott Milan Suba & Danil Harms / Arrived Song
& Goran Vejvoda / Dream III
(Antonio Carlos Jobim Cover) / Ipanema Fly By
Wayang 04
Wayang 01
Memento Mundi Project (& Joao Parahyba) / Snake
Courage III
Metak
Ogledalo
& Taciana & Milan / Sonhar o Real
Segredo
Um Dia Comum (em Sao Paulo)
(Live with Joao Parahyba) / Futuro Primitivo 2
Samba Do Gringo Paulista

Više o Subi i njegovoj muzici: https://mitarsuboticsuba.blogspot.com/ >>

Sto minuta buke & Prešlicavanje

Ukoliko malo duže pratite ovaj blog, možda se sećate serijala priča o pesmama koje su mi važne ili drage; onima od kojih se raspadnem, ili mi pomažu da se sastavim.

Ideja je, naizgled, bila jednostavna:
napisati do 39. rođendana 39 priča o 39 takvih pesama.

Morao sam da počnem da to pišem da ne bih zaboravio da pišem.

Negde u vreme završene dvadesete priče - pojavljuje se Ivan Bevc, pokretačka sila tada mlade izdavačke kuće Booka uz predlog:

- Hajde da od toga napravimo knjigu!
- Stani, čekaj, vidi Ivane... ja radim stvari čija je priroda nestalna, radim ono što nestaje u etru. Radijske emisije, radio-drame, reklame, sve što prođe kroz uši i nakon toga iščezne, a knjiga ostaje!

Ali, naravno da hoću! I hvala ti.

Promocija knjige „39 pesama“, održana na moj 40. rođendan u knjižari Beopolis je jedan od najvažnijih dana mog života.
Ekipa iz knjižare je tvrdila da je jedini pisac koji je napravio veću gužvu na promociji bio Erlend Lu.
To je bila i njegova zasluga.

*

Deset godina kasnije – a taman kada sam konačno rešio da isključim mikrofon, zaćutim na neko vreme i potpuno se posvetim pisanju druge knjige – evo Ivana ponovo.
- Hajde da pričamo u „Sto minuta buke“!
Naravno da hoću ;)

U nešto više od 100 minuta pričamo o monografiji o Milanu Mladenoviću, Subi, radiju, i onda malo o online radiju, bioskopu Voždovac, zašto je važno da koncertni film Talking Heads „Stop Making Sense“ bude emitovan u Beogradu, Gospodinovu, i – pomalo - o reklamama.

Kako ispričati priču o Subi?

Priča o Subi se može ispričati na nekoliko načina.
Nijedan nije linearan.
U svakom postoje neočekivani prekidi, iznenadna iskakanja iz toka, ili ispadanja iz ritma koja – ako se ponavljaju u pravilnim razmacima do sledećeg iskakanja - postaju novi ritam, nešto drugo.

Priča o Subi je ona o čoveku koji zna da sve može biti muzika, i da je to jedini jezik koji univerzalno razumemo, zato što je stariji od reči. To je priča o onom veštom koji takve muzike onda i stvara, upetljavajući u nju usporene snimke frula indijanaca sa obala Amazona, pravoslavno pojanje, zrikavce, uspavanke sa Balkana, bosa-novu ili nešto drugo-novo, što je upravo stvorio - ali ne gubi vreme da tom novom daje ime, već odmah počinje da se sa tim igra, uči ga da igra, i uči nas da/se igramo.

Priča o Subi je ona o čoveku koji shvata da je potraga za zvukom što kuca u grudima Zemlje moguća samo ako se prisloni uho na zemlju i onda prati gde se ti otkucaji najsnažnije čuju. To je priča o onome što je prateći te otkucaje promenio kontinent.

Priča o toj muzici se može ispričati na bezbroj načina. Ne mogu se prebrojati zato što je Suba bio neumoran u premetanju ideja, pristupa, strategija, krivljenju zvukova, ritmova i harmonija sve do trenutka u kojem od te smese ne postane zvučna skulptura koja dalje hoda sama, kao neki dobri Golem.

Ta priča bi mogla biti i o našoj gluvosti i nezainteresovanosti za autentične genije sa kojima smo, barem na kratko, delili prostor i vreme. Ali, ta verzija priče ne bi bila u potpunosti tačna. Oni koji intuitivno osećaju da svi imamo zajedničke korene i zajedničku sudbinu - gde god se rodili, pobegli ili pronašli mesto na kojem smo sazvučju sa sobom i svetom – oni su tu muziku čuli, zagrlili, i prenose je dalje.
Zato ona neće utihnuti. Ne možete istovremeno isključiti toliki broj malih bit-boksova koje nosimo u grudima.

Priča o toj muzici može biti uzbudljiva poput detektivskog romana punog obrta koji zahvataju više epoha. To je priča o odsjaju tropskog sunca u njegovom tamnom cvikeru; skoči-zvuk usađen u srce pesme o sirenama, ili onaj drugi koji nam se podsmeva iz zvuče kulise „normalnog dana u San Paulu“ samo ponavljajući „u-vaaaa!“

Ta muzika je večni vetar, nabor na postelji, blato na čizmama, zastave koje se od danas vijore na Subinom platou u sumrak, i ptice sanjalice koje će nas sve nadživeti, zato što su doletele iz mašte jednog čoveka, rođenog na današnji dan 1961. u Novom Sadu.

*

Putokazi:

(NAJNOVIJA) Dokumentarni film - "Priča o Subi" >>, RTV NS, emitovan u junu 2024:

"U potrazi za muzikom što kuca u srcu zemlje":
https://preslicavanje.blogspot.com/.../mitar-subotic-suba...

Tribina Suba i Prijatelji: Marina Perazić, Moma Rajin, Igor Popović, Petar Janjatović, Ivan Fece Firči, Aleksandar Žikić: https://www.youtube.com/watch?v=hkIPYxJRGNQ (SUBAsoba, 2023)

Specijal Radija B92 o Subi, 2002: https://www.mixcloud.com/.../suba-cross-radio-b92.../

Suba o sebi, iz Brazila na Novu godinu 1992/1993: https://soundcloud.com/.../suba-rex-ilusivii-interviews... (razgovarala Jovanka Beba Stepanović, Radio Novi Sad)

Milan Milojković: Thanx mr Rorschach (iz “SUBAsobe”, 2023)
https://www.youtube.com/watch?v=CzNbEwwHT6s

Video-klipovi na Subinu i Milanovu muziku: https://www.youtube.com/watch?v=D9iAHa9x92k...

Sao Paulo Confessions: https://www.youtube.com/watch?v=sY35glv7yWU...

The Dreambird: https://mitarsuboticgoranvejvoda.bandcamp.com/.../the...

Mesečevi kavezi:
https://rexilusivii.bandcamp.com/album/in-the-moon-cage

Još više o svemu je dostupno na: http://mitarsuboticsuba.blogspot.com/ 

SUBAsoba u Beogradu - ili o rečima, slikama, zvucima i vibracijama

Sličan osećaj me obuzeo u novembru prošle godine, kada sam prvi put ušao u SUBAsobu u Novom Sadu.
Tada sam shvatio. Izloženi artefakti - fotografije, plakati, Subine sprave, pisma i instrumenti su dragoceni i dirljivi, i pružaju drugačije uvide u delo i život Mitra Subotića Sube.
Ali, ono što je stvaralo magičnu vibraciju u tom prostoru bili su ljudi, i Subina muzika koja lebdi između nas.

Slično je bilo i prošle nedelje u SUBAsobi u Beogradu, tokom Kontakt konferencije.

Muzika, reči, priče, osmesi i ljubav - mama Ruže, Janje, Branke, Bose, Leke, Rajka, Vere, Ivana, Firčija, Vladimira, Milana, DJ Brke, Petra, Marine, Mome, Igora, Saše, Tijane, Žoaa... Svi oni su učinili da SUBAsoba tokom tih nekoliko dana bude mesto sreće koje slavi muziku, maštovitost, hrabrost i duhovitost – a to sve zajedno raspaljuje želju za novim otkrićima.

Hvala vam, svima!
(I hvala na prilici da propitujem goste!)

Ukoliko niste bili u SUBAsobi, ili želite da ponovo čujete neke priče - svi razgovori iz programa su snimljeni i postavljeni na YouTube kanal SUBA fondacije >>

Меđu klipovima ćete pronaći i neke nove ekranizacije Subine muzike >>, kao i razgovor koji sam vodio sa Marinom Perazić, Igorom Popovićem, Firčijem, Momom Rajinom, Aleksandrom Žikićem i Petrom Janjatovićem o o Subi >>

Ipak, ono što prvo preporučujem za gledanje je priča muzikologa Milana Milojkovića, o temi "Thank You, Mr. Rorschach". U sat vremena Milan nas je vodio - od Satija, preko postmodernizma do Kejdža - i Hrundija Bakšija (!!!), tokom kojeg me uhvatio onaj divni osećaj da ne znam ništa, ali i oduševljenje, zato što mi je dao putokaze ka jednom svetu i načinu razmišljanja koje ću tek otkrivati. 

I taj osećaj je predivan.

Mitar Subotić Suba: U potrazi za muzikom što kuca u srcu Zemlje

Želja da ukažu na lepotu njegove muzike, i ljubav prema Mitru Subotiću Subi nedavno su u Novom Sadu okupili putnike iz različitih delova sveta. Muzika, tekstovi, dokumenta, fotografije, audio-vizuelne instalacije, glasovi i sećanja - sve to su tokom sedam dana novembra 2022. sa posetiocima „SUBAsobe“ delili znalci i zaljubljenici u Subinu muziku iz Brazila, Nemačke, Engleske, Francuske, Holandije, Amerike i Srbije. Iako različitih generacija, kultura i jezika – okupljani su se savršeno razumeli, kao i za vreme muzičkih jam sessiona tokom kojih su re-kreirali ideju muzičke Pangee koju je Suba stvarao tokom života.

Ali, ko je taj čovek, ovde godinama zapostavljen, a čije ime je Bebel Žilberto izgovorila čim je stala pred publiku u Srbiji 2007. godine („I’m here, in the land of Subaaaa!“) i čiji se album „Sao Paulo Confessions“ našao u čuvenoj knjizi „1001 Albums You Must Hear Before You Die“?

Ko je Rex Ilusivii?

Priču o njegovoj potrazi za muzikom možemo započeti na sledeći način.
Mitar Subotić Suba je rođen 23. juna u Novom Sadu, dva meseca nakon što je jedan čovek po prvi put uspeo da uzleti, napusti Maticu Zemlju, obleti je, i vrati joj se u zagrljaj.
Ta činjenica za ovu priču nije nevažna. Od te, 1961. godine stanovnici Zemlje počeli su drugačije da posmatraju i shvataju svoj jedini dom, ovu planetu.

Suba je odrastao u gradu i porodici koja je negovala ideje multikulturalnosti.
Majka Ruža je bila novinarka i urednica, a Mitrov otac Radomir–Nenad Subotić radio je na TV Novi Sad kao scenarista, reditelj i autor više od 350 TV emisija posvećenih kulturama vanevropskih zemalja, te je i odlikovan za kulturne zasluge ordenom Vlade Brazila 1988. Možda je i to mladog Mitra dodatno usmerilo ka ideji da je muzika univerzalna sila, i da ona može nastajati uklapanjem komponenti koje su naizgled nespojive. U seminarskom radu koji je pisao 1983. citira ideju Hansa Kajzera i Rudolfa Hasea da "muzika kuca i u grudima Zemlje” i poredi sličnosti kultura i muzika od Afrike do Japana, verujući u neophodnost međusobnog zbližavanja, “zato što imamo zajedničku sudbinu".

Početak Subine muzičke karijere otkriva nam još jednu važnu komponentu njegovog rada. Suba je od prvog dana nastupao kao muzički antiheroj, a u projektima na kojima je radio tokom života kao da se trudio da ne bude u prvom planu. Prve napravljene snimke ostavljao je na portirnici tadašnjeg Radija Novi Sad za Vitomira Simurdića, legendarnog urednika radio programa, ali bez otkrivanja svog imena.

Služio se čudnim pseudonimom: Rex Ilusivii. Taj pseudonim najčešće se prevodi kao “Kralj iluzija”, ali nam latinski koren te reči daje i drugo, zabavnije značenje - a to je “provokacija”. Provokacija postoji i u samom imenu, jer je ono napisano “gramatički netačno”.

Suba je od prvog snimka provocirao: naša srca, uši i naše poimanje muzike. Kompoziciju "Plazma" je kreirao usporavajući snimke frula indijanaca sa Amazona. Na snimku "Zla kob" kombinovao je pravoslavnu duhovnu muziku i elektroniku, a u kompoziciji “Ptice” >> je u sve to umešao i sempl “proroka” iz filma “Žitije Brajanovo”.

Sačuvani snimci iz tog vremena otkrivaju Subinu stalnu spremnost na igru, izuzetnu duhovitost i potpunu okrenutost ka muzici koja je “živa”, neprekidno se menja.

Klasično muzički obrazovan, vanredno talentovan, naslušan najrazličitijih vrsta muzika i dokazano spretan u korišćenju studijske opreme za dobijanje neverovatnih zvučnih slika, Suba počinje da radi na svim kanalima. Istovremeno radeći muziku za pozorišne predstave i filmove, snima i sa Masimom Savićem, Igorom Popovićem iz benda Jakarta i Kostom Bunuševcem, između ostalih. Sa Marinom Perazić snima i danas čuvena “Plava jutra” >>, a sa Milanom Mladenovićem pank-fank obradu “Sex Machine” >> Džejmsa Brauna. Sa Milanom će tokom godina sarađivati još mnogo puta, a između njih dvojice će zauvek postojati duboka međusobna privrženost.

Iako neumoran u stvaranju muzike za novi svet, Suba tek 1987. godine objavljuje prvi i jedini vinil u tadašnjoj Jugoslaviji. Objavljen u skromnom tiražu od 500 primeraka, ovaj vinil je otkrio Subinu spremnost da uplovi u neočekivane eksperimente. Pored pesama na kojima gostuju Milan (“Nabor na postelji” >>, “Courage” >>) i Masimo (“Facedance”), drugu stranu vinila činila je samo jedna kompozicija – “Thank You, Mr. Rorscharh”, na kojoj je kombinovao čuvenu Satijevu klavirsku temu (svirala je Branka Parlić), ambijentalne zvuke okoline, i audio zapis govora Hadži-Mitketa iz “Koštane”. Sa distance od 35 godina - taj spoj i danas zvuči sveže i avangardno.

Suba je u tadašnjim (retkim) intervjuima tvrdio: “Ne pišem tekst na muziku, nego muziku na zvučni zapis situacije koja mi se dogodila (...) Želim da snimam, kao što i radim, potpuno različite stvari (...) Ne znam šta će biti, ali odlično će zvučati."

Uskoro će snimiti i "In the Mooncage" >> – muziku nastalu spojem elektronike i uspavanki za decu i narodnih pesama sa Balkana. Dugo smatrani za “izgubljene” ti snimci su konačno objavljeni pre nekoliko godina, a Subi su doneli UNESCO nagradu i omogućili da se prvi put zaputi u Pariz. Tamo radi i sa Goranom Vejvodom, umetnikom koji se već bio iselio iz Jugoslavije nakon nekoliko godina aktivnog učešća na našoj novotalasnoj sceni. Rešeni da kreiraju album ambijentalne muzike, Goran i Suba slažu slojeve zvuka preko snimaka ptica sa egzotičnih ostrva. Ova muzika je poslužila kao predložak za zvučno-prostornu instalaciju “The Dreambird” >> koja je postavljena u Novom Sadu 13. juna 1987. godine. Iako prvobitno nije bilo planirano da ovo delo bude objavljeno, Suba ga je nekoliko godina kasnije štampao u Brazilu u malom tiražu, zbog čega se o “Pticama” takođe dugo pričalo kao izgubljenom albumu.

Nakon saradnje sa Haustorom na albumu “Bolero”, Subino ime se pojavljuje i na omotima albuma La Strade, Oktobra 1864, Ekatarine Velike (“Samo par godina za nas”, “Dum dum”), kao i novosadske grupe Kalifornija.
Fotografije i dostupna arhiva otkriva nam da u to vreme često nastupa sa Milanom pod imenom “Angel’s Breath” >>, a sačuvani “notni zapis” iz kataloga koji je najavljivao jedan od tih koncerata otkriva nam da njih dvojica ne stvaraju samo muziku-po-notama, već ostavljaju prostor za improvizacije koje ih vode do novih muzika i novih svetova.

Gringo Paulista, ili “naš stranac”

Kao mesto na kojem će se u potpunosti posvetiti toj ideji, Suba bira – Brazil.

"Brazilska muzika je toliko raskošna, to je jedinstvena planeta. Na svakih 500 kilometara imate novi ritam i muzički stil, autentičan, jedinstven, očaravajući", pričao je.

Povodom nedavno reizdatog albuma “The Dreambird” Goran Vejvoda piše: “Suba je imao potrebu da se udalji od svojih suvih evropskih intelektualnih okvira i duboko zaroni u druga mesta i otkrije i oslobodi svoj duh i telo. Njegova znatiželja je bila beskrajna, kao i njegova žeđ za umetnošću i znanjem. Kada je stigao u Brazil suočio sa neverovatnom razlikošću koju je ta muzička scena nudila i on je skočio u njene dubine i počeo da istražuje sve njene slojeve i kompleksnosti (...) Brazilski spoj različitih kultura postao je njegova mantra. Kako neko ko dolazi iz daleke Vojvodine, dospe u Brazil i tamo unapredi i osveži nešto što je svet uzimao zdravo za gotovo? Kako je on uspeo da udahne novu duhovnost i muzikalnost u širom sveta obožavani brazilski vajb? Razlog za to je što je Suba već na neki način bio pripremljen i bio proizvod te beskrajne mešavine u kojoj se našao (...) Mi smo bili migranti koji su tražili nešto što nismo imali ili što nam je nedostajalo, bežali smo od onoga što smo mislili da znamo i hrlili ka uzbudljivom, misterioznom i nepoznatom bivstvovanju.”

Prvi projekat na kojem je radio u Brazilu sa perkusionistom Žoao Paraibom zvao se "Memoria mundi", amalgam koji su kreirala dva čoveka koji znaju muziku i čiji je prvi susret, Žoao tvrdi, bio nezaboravan.

U intervjuu snimljenom za Radio Novi Sad 1990. godine on priča:

„Imam sreće, našao sam svoje mesto i dosta brzo sam se uklopio u tok muzičkog života koji se dešava u Brazilu. Imam fantastičnu saradnju sa jednim Buto teatrom. U Sao Paulu je najveća kolonija Japanaca van Japana. Taj buto je, za mene, nešto najbliže mojoj muzici - slike bez reči, sa kontrolom i koordinacijom pokreta.
Imam svoje Nade Kokotović ponovo, imam svoje Milane Mladenoviće tamo. Uspeo sam da preselim čitav moj mali svet iz Novog Sada, Beograda, Pariza, uspeo sam da ga pronađem u Sao Paulu. Sa te strane sam vrlo srećan. Imam sa kim, imam za šta, imam publiku koja će to da gleda, ili da čuje. Izgleda da sam napravio pravu stvar što sam otišao, pošto je za moju glavu to najbolje mesto na kojem sam bio.“

U jednom od pisama roditeljima, a koje se moglo videti u “SUBA sobi” zapisao je:
“Verovatno polako postajem brazilac.”

(O životu u Brazilu Suba je pričao 1992. i 1993. i za Radio Novi Sad >>)

Muzika četvrtog sveta

Muzički – Suba je to zaista postao. Njegovo ime će se naći na nekim od najboljih albuma brazilske scene devedesetih godina koje su objavljivali Marina Lima, Arnaldo Antunes, Edson Natale, Taciana Barros, Mestre Ambrosio...
Bio je svuda.

U zimu 1993. godine u Brazil dolazi i Milan Mladenović. Žoao Paraiba kaže da je taj susret delovao “poput susreta dva brata koji se dugo nisu videli”. Zajedno počinju da stvaraju novu muziku, a delić atmosfere tih dana zabeležen je i u filmu “Praia do Ventu Eternu” >> koji je nedavno objavila Zadužbina Milana Mladenovića.

Rezultat tih sesija bio je album “Angel’s Breath” >> koji objedinjuje različite senzibilitete i iskustva, vanserijsko i kompleksno delo koje zaslužuje visoko mesto na listama muzika pevanih i na našem jeziku.

"Sva ta četiri jezika izgradila su jedan poseban, peti jezik, koji je proizveo muziku bez tipičnog pečata ijednog od muzičara koji je svirao i učestvovao u kreiranju muzike. I zbog te mešavine, koja je nastajala mešanjem četiri tipična pečata i stvorila peti, ja ovu muziku zovem muzikom četvrtog, ne trećeg sveta.”

Aleksandar Žikić u knjizi "Mesto u mećavi" potvrđuje da je "radni naziv projekta bio ‘Pangea’, prema imenu sveplanetarnog kopna koje se vremenom razdvojilo u današnje kontinente". Sa distance od gotovo trideset godina je potpuno jasno - “Angel’s Breath” nije samo remek-delo, već i album koji nagoveštava kako bi se dalje razvijala muzika Milana Mladenovića, da je poživeo.

Sao Paulo Confessions

Iako i u drugoj polovini devedesetih prezauzet saradnjom sa različitim muzičarima – Suba u to vreme stvara još dva muzička remek-dela, od kojih je prvo album “Sao Paulo Confessions” >>

Na omotu tog albuma Suba priča: "Sao Paulo, Brazil (...) Stresan lavirint masivnih solitera, kilometarskih avenija i nemilosrdnog haosa. Zamislite 'Blade Runner' u tropima. Život u Sao Paulu je brz, lud i opasan, a stvarnost se neprekidno menja. Grad je pun ljudi iz svih krajeva Brazila i stranaca - i svi pokušavaju da shvate gde su se našli. Ukoliko imate vremena i strpljenja – otkrića će se smenjivati i upoznaćete čudne ljude i veoma posebna mesta... Ovde me zovu Gringo Paulista. Živim u ovom gradu deset godina, a osećam se kao da sam živeo nekoliko paralelnih Paulista života..."

O zvuku, slojevima i važnosti albuma "Sao Paulo Confessions" piše se i danas, na nekoliko svetskih jezika. Muzičar i producent Beko Dranof tvrdi da je u pitanju album koji je bio godinama ispred svog vremena i da je sledeći korak bio ozvaničenje činjenice da je Suba najveći. BBC je u muzičkom TV serijalu "The Sound of Brazil" Subi posvetio nemali prostor, tvrdeći da je postao najveći eksperimentator i najuticajniji muzički producent Brazila devedesetih.

 
Na žalost, Suba nije dočekao inauguraciju, kao ni objavu drugog albuma koji ga je učinio svetski poznatim i priznatim. Drugog novembra 1999. godine u ranim jutarnjim satima njegov studio zahvata požar. Iako je već bio spasen iz vatre, Suba se, po priči svedoka, vratio u dim i plamen da bi spasao master trake albuma “Tanto Tempo” koji je snimao sa Bebel Žilberto.
Nešto kasnije je umro u bolnici od posledica gušenja dimom.

Promocija njegovog solo-albuma "Sao Paulo Confessions" trebalo je da se održi sutradan.

“Tanto Tempo” je objavljen 2000. godine, i postao najprodavaniji album jednog brazilskog umetnika van Brazila svih vremena.

A Noite Sem Fim

U prvim godinama nakon Subine smrti o uspomeni na njega kao da su više brinuli njegovi prijatelji iz Brazila. Objavljen je album “Tributo” sa novim verzijama Subinih pesama, a zatim osnovan i “Suba Institut” u Sao Paulu.

U Srbiji je najpre tiho, a zatim sve glasnije - zahvaljujući zbiru ličnih entuzijazama “mama Sube” Ruže Subotić, Zoranja Janjetova (SUBOrca), Branke Parlić i Subinih prijatelja i poštovalaca - pokrenuta inicijativa za objavljivanje njegove velike muzičke zaostavštine kroz Suba Fondaciju >>. Offen Music iz Nemačke je zahvaljujući neverovatnom trudu Vladimira Ivkovića i šire grupe ljudi već objavio nekoliko naslova koji nam pomažu da taj čudesni kaleidoskop bude potpuniji.

Svojevremeno pokrenut EXIT stage koji je nosio njegovo ime više ne postoji, a Subino ime se odnedavno može naći na tabli jednog malog platoa u Novom Sadu, te će se u njegovom rodnom gradu uskoro podići i spomenik o čijoj simbolici ne moramo pričati ovde.

Uprkos svemu - Subina muzika je već pronašla novu, mladu publiku, u čijim grudima ta muzika nastavlja da kuca. To se videlo i u “Suba sobi” koju su zajednički organizovali novoosnovana “Suba fondacija” i organizacija “Nove uši”, uz podršku Fondacije “NS 2022 – Evropska prestonica kulture”.

Na otvaranju ove multimedijalne instalacije bilo je i onih koji ne znaju mnoge detalje iz ove priče, ali koji su uveliko zaljubljeni u tu muziku.

To je bilo neminovno.
Jer, Subinu muziku intiutivno osećaju svi oni koji su svesni da imamo zajedničke korene i "zajedničku sudbinu", gde god se rodili, gde god pobegli, i gde god pronašli mesto na kojem smo u sazvučju sa sobom, svetom i njegovim ritmom.

I ako nam se ponekad učini da takvog mesta na Planeti trenutno nema, ili ga više nikada neće biti - imamo te zvuke, i muzike
koji će zauvek biti naša domovina.

*

Izabrana diskografija:

“Disillusioned” (1987.)

“In the Mooncage” (1988. / 2015.)

“The Dreambird” (sa Goranom Vejvodom, 1990 / 2022.) >>

“Angel’s Breath” (1994.) >>

“Sao Paulo Confessions” (1999.) >>

“Suba: Novi Sad” (izabrani radovi iz osamdesetih, 2022, CD promo)

*

Dodatak: Snimak kompletnog programa i razgovora održanih u okviru "SUBAsobe" u martu 2023. godine u Beogradu dostupan je na ovom linku >>

*

(Tekst objavljen u magazinu Liceulice, decembar 2022 >>,
tematski posvećenom izmeštenosti iz sopstvenog jezika i kulture.
Fotografije: Suba Fondacija, Vladimir Radojičić, Prešlicavanje)

"Suba soba" :: Novi Sad (20-26. novembar)

Suba je čista muzika,

nastala iz grešaka.

Erik Sati koji svira klavir u četiri ruke sa Mitketom.

Pesma ptica sa Madagaskara koje se čuju
do obala Sene, Dunava i Sao Paula.

Lovac na jata retkih šumova koje uči da propevaju,
i onda vraća na slobodu.

Uspavanke koje ti ne daju da zaspiš od lepote.

Zvuk sudara Brazila, Balkana i sveta.

Neuhvatljiv i neprikadan za poznate definicije,
prkosi vremenu, briše granice.

*

Otkrivamo ga ponovo od 20. do 26. novembra >> 

Mitar Subotić Suba & Goran Vejvoda: "The Dreambird" (reizdanje, 2022)

Nakon dugog čekanja,
celo jato ptica sanjalica doletelo je do nas.

“The Dreambird” je godinama bio izgubljeno blago, delo koje nije bilo lako pronaći, a tek sada je objavljeno u celosti.

Uz ovo izdanje - koje sadrži dva do sada nedostupna snimka - objavljen je i izuzetan tekst Gorana Vejvode, koji kaže:

"Zanimljivo, snimci "The Dreambird" nikada nisu bili planirani da se objave. Od prvog puta kada mi je Suba pomenuo ovaj projekat, uvek je govorio o njemu kao o 'in situ' zvučnoj
projekciji.
To je oduvek trebalo da bude umetničko zvučna instalacija/hepening.
Događaj se odigrao krajem juna 1987. godine u Novom Sada, na obali Dunava.
Spoljni zvučnici su bili postavljeni iznad zemlje, kako bi se pojačalo iskustvo i interakcija sa zvucima iz prirodnog okruženja.
Snimak "The Dreambird" se vrteo bez prestanka tokom čitavog popodneva. Uveče je bio vrhunac događaja uz 'son et lumière' i laserske svetlosne efekte.
[...]
Sećanja blede, često, ponekad bespovratno.
Iskreno, veoma malo informacija ostaje o ovom projektu i sve govori u prilog činjenici da je sećanje izgubljeno, izbrisano, maglovito, neumoljivo."

*

Nepouzdano sećanje otvara nam put ka čistom uživanju u slojevima zvuka, putovanje bez putokaza i let bez kompasa, dosezanje nivoa u kojem su preplitanje instrumenata i pesma ptica jedina potrebna realnost.
Ili lekoviti san.

*

Muzika: Mitar Subotić & Goran Vejvoda
Snimano u FUNKTION STUDIO, Pariz, 1987.
Mastering: Slobodan Misailović
Dizajn omota: Sometimes Always
Crteži: Arthur Longo

Više informacija i preslušavanje je dostupno ovde >>

Vladimir Tasić: "Kiša i hartija", fragment o Subi

Iz arhive Taciane Baros

"Pokušala sam da čujem samo muziku, ali sam čula razgovor i sambu ujedno, ili ih bar pamtim tako upletene.

Otići, pazi, Se for um desejo, u San Paulo, otići tamo i svirati, Eu peco pra me guiar, steći poštovanje muzičara koji ne znaju ni odakle si, Se for um segredo, dobiti nadimak Gringo Paulista? Znaš šta je to? To je čudo. Gde je sad? Aleja mira BB. Umro je 2. novembra 1999. Eu deixo me carregar. Kažu da mu se zapalio televizor. Jutro. Pola šest. Domar je primetio dim, zvonio je, probudio ga. Kralj opsese nije mogao da otvori vrata, Se faltar coragem, domar razvaljuje, nalazi ga dezorijentisanog. Studio gori. Svi fajlovi, sve. Gigabajti muzike, novi album Bebel Gilberto na kom su zajedno radili. Eu rezo pra abencoar. Izvlače ga iz stana, vatrogasci upadaju, hitna pomoć, totalni haos, i u tom haosu on, pazi! on se osvesti, ustaje sa nosila, ide nazad u studio. O ceu negro que vem chegando. Ulazi i bazlja kroz dim, pokušava da spase fajlove za Žilbertin album, svoju muziku, pada u nesvest, nose ga u bolnicu. Izdiše u pola sedam. Trovanje dimom. Kontaš? E logo vai desabar. Umreti za umetnost, bukvalno? Koja je to priča. Koji lik. Zamisli da je bio njujorški muzičar, londonski, da se sve desilo u Parizu? Danas bi bilo deset filmova o njemu. Masa bi mu došla na grob, kao Morisonu. Pisci bi, ono, pisali romane. Čoveče. A ovde... Tanto faz agora, a hora de te encontrar...

Odslušali smo ostatak pesme u tišini. Barmen, Đura, doneo mi je piće. Nestor je nastavio. Sve smo uprskali, rekao je. Mi i ne znamo svoje priče."

(Vladimir Tasić, "Kiša i hartija", str. 167-168, "Svetovi", Novi Sad, 2004.)

Milan i Suba, jedna fotografija

Datum nastanka ove fotografije mi nije poznat.
Jedan izvor tvrdi da je u pitanju zima 1991, pre Subinog odlaska u Brazil.

Možda su Milan i Suba upravo tog dana shvatili da udaljenost neće uticati na njihovo drugarstvo.
Sigurno ne znaju koliko će genijalne muzike još stvoriti.

*

(fotografija iz privatne arhive Ruže Subotić)

Suba :: Cross Radio / B92 [emisija iz 2002.]

Specijalna emisija o Mitru Subotiću Subi, emitovana u okviru Cross Radija/Radija B92 u aprilu 2002. godine.

O Subi i njegovoj muzici govore: Zoran Janjetov, Bebel Gilberto, Petar Janjatović, Darko Rundek, Slobodan Tišma, Katia B, Peca Popović, Jovanka Zlatković, Goran Vejvoda, Marina Perazić.

Dodaci:

Blog o Subi >>
Izbor Subine muzike od 1983. do 1999. >>
Reizdanja Subinih albuma >>

Noćurak te vodi na Pangeu :: Fantastic Voyage, #5

Fotografija sa http://www.bellerbyandco.com (Globemakers)

Prošlo je godinu dana od poslednjeg putovanja na kojem smo istraživali čudne zvuke i muzike, kontinente i sinkope, glasove ptica i načine pevanja - a večeras imam pred sobom potpuno novu mapu sveta, na kojoj su kontinenti spojeni na nov način: nova Pangea koju želim da ti pokažem što pre.

Uskoro će se pojaviti album sa do sada potpuno nepoznatim snimcima Mitra Subotića Sube koje je stvarao u Brazilu 1995. godine a čije delove večeras premijerno slušamo zahvaljujući Vladimiru Ivkoviću i izdavačkoj kući Offen Music uz čiju dozvolu večeras delim sa tobom ovo blago.

Pored Sube na ovom Fantastičnom putovanju Pangeom biće još muzike koja je preletala žanrovske i prostorne granice: 

Vlada Divljan i Kiril Džajkovski, 

Hector Zazou, 

Jah Wobble, 

African Head Charge, 

Brian Eno & David Byrne, 

Dayme Arocena, 

Susso, 

Muslimgaze, 

Mop Mop, 

Nicola Cruz, 

Bill Laswell, 

Four Tet i drugi.

Večeras ću kao kapetan leta malo pričati, moj posao je da te vozim do kraja puta.
Ukoliko put ima kraj.

Novi Subin materijal: "Wayang" (2018.)

U emisiji "Novosadski talas" emitovanoj 17. decembra objavljeno je da će se do sada nepoznati materijal koji je Mitar Subotić Suba snimao tokom 1995. pojaviti početkom godine pod imenom "Wayang". 
Materijal je sniman u Subinom studiju "WahWah" u Sao Paulu ubrzo nakon što je Suba završio rad na albumu "Angel's Breath" sa Milanom Mladenovićem, Žoao Paraibom i prijateljima iz Brazila.

Izdavač novog vinila je Vladimir Ivković odnosno "Offen Music" iz Dizeldorfa, koji je tokom prethodnih godina već objavio "In the Moon Cage" >>, kao i snimak Subinog koncerta održanog u SNP 1983. godine, a što je tek deo materijala koji se planira za objavu i koji je tokom prethodnih godina digitalizovao i remasterovao Slobodan Misailović uz podršku i odobrenje Subine majke, Ruže Subotić.

Vladimir Ivković za Novosadski Talas kaže: 

"Wayang" je magičan album. Svojevremeno sam mislio da će moj fokus biti na jugoslovenski period (Subine karijere) jer on najviše ima veze sa mojim odrastanjem, životom i okruženjem iz kojeg potičem. Međutim, stalno sam se vraćao ovom albumu. Preslušavao sam ga i zamišljao kojim bi putem svetska muzika krenula da je "Wayang" objavljen te 1995. godine. Taj album jasno spaja Subino znanje, veštinu, kontinentalnu evropsku elektroniku kojom se on bavio još u Jugoslaviji, sa onim sa čime se Suba suočio u Brazilu, a to su: novi
ritmovi, teksture, mentalitet, novi ljudi, istorija i novo okruženje.

On se s vremena na vreme vraćao starim motivima i idejama koje je usavršavao i izlagao drugim okolnostima i uticajima. U tom periodu kao da je bio svestan sopstvenih mogućnosti u Brazilu, a delovi albuma zvuče kao skica nečega što će četiri godine kasnije postati deo njegovog čuvenog albuma "Sao Paulo Confessions" >>".

U istoj emisiji Vladimir je potvrdio da je u planu za objavljivanje još Subine muzike.

"Ljudi će uz ova nova izdanja stare muzike imati mogućnost da zarone u Subin čaroban svet. Danas, kada se priča o Mitru, priča se uglavnom o "Sao Paulo confessions" i saradnji sa poznatom brazilskom pevačicom Bebel Žilberto. Uz te albume svet će moći da otkrije ono što je prethodilo albumu "Sao Paulo Confessions". Reč je o stvarima koje potiču iz određenog kulturno-istorijskog konteksta koji je za mene i moju generaciju jako bitan. A ako se mi sami ne pobrinemo za to,onda niko neće i onda će jedan intenzivan period našeg života ili pasti u zaborav ili će neko našoj deci pričati o nečemu što se nikada nije dogodilo. To su lepe stvari. To je neko univerzalno dobro, kako ga ja vidim. I to treba čuvati. Jer ako ga ne čuvamo i ne gajimo, mangupi će nam doći glava"

Muzički producent Radio Novog Sada Slobodan Misailović je takođe sagovornik autora "Novosadskog talasa", kao čovek koji je kompletnu arhivu Subine muzike digitalizovao.

"Ideja o digitalizaciji došla je 2003. godine od gospođe Ruže i Subinog prijatelja iz detinjstva Zorana Janjetova. Sam proces je trajao četiri godine jer je trebalo prikupiti materijal sa svih strana sveta, a koji se nalazio na master i audio trakama, širokim dvoinčnim Basf-ovim trakama. I onda lagano. Kako je šta dolazilo, tako sam ja pristupao digitalizaciji. Podelili smo njegovo stvaralaštvo na dva osnovna opusa. Prvi deo smo nazvali "Ex-yu" opus,gde je Suba poznat pod pseudonimom Rex Ilusivii i na brazilski "World Wide" opus. Nakon četiri godine digitalizacije došli smo do broja od 46 neobjavljenih albuma, 46 kompletiranih cikličnih muzičkih dela koja i dalje čekaju da ugledaju svetlost dana", kaže Slobodan.

Misailović se u emisiji priseća 1987. godine kada je kao učenik Srednje muzičke škole odabrao da zimsku praksu provede u Radio Novom Sadu i kada je baš u pomenutoj režiji PR-1 slučajno naleteo na Mitra Subotića i Jana Šaša kako rade na Subinim "Mesečevim kavezima". Godinu dana kasnije, Suba će za to delo biti nagrađen priznanjem UNESKA za promociju kulture, koje će ga odvesti u Pariz, a potom i u Brazil.

"To je bio moj prvi kontakt sa njim. I onda kasnije, budući da sam video da je reč o dva vrsna majstora muzike i zvuka, samo sam u sekundi shvatio "to je to" i postao sam prilepak, kao i mnogi pre mene i mnogi posle mene. Jednostavno, zalepiš se za muziku i studio. Tu je prošlo dve tri godine druženja sa Subom i intenzivnog učenja i upijanja onog što je on mogao i umeo da kaže i objasni".

Snimak emisije i razgovori sa Vladimirom i Slobodanom dostupаn je ovde.
(Deo o Subi počinje oko 30. minuta)

Deo materijala sa "Wayanga" dostupan je za preslušavanje.
Još jedna spona neophodna za povezivanje orbita kojima se kretala Subina muzika i komadići koji su nedostajali između njegovih prethodnih radova i remek-dela "Sao Paulo Confessions" konačno stižu.