U vreme promocije albuma “Ljubav” Ekatarine Velike,
Milan Mladenović je u jednom od intervjua izjavio: "Svaka reč može biti jako dobra ako se upotrebi na pravom mestu i
sa pravim osećanjem... Mi smo rešili da pokušamo u novim pesmama na ovoj ploči
da prestanemo da se zezamo sa takvim stvarima i da upotrebimo reči (Ljubav,
zemlja, istina, sloboda... prim. autor intervjua) onakve kakve jesu i kakve ih
je naš narod upotrebljavao pre petsto godina, sa pravim osećanjem..."
Iste godine, po izboru publike magazina „Rock“ (jedinog uticajnog magazina te vrste tih godina) Margita Stefanović bila je trećeplasirana na listi „najboljih klavijaturista“ (muško-ženska kategorija),
te je osvojila drugo mesto na listi „najseksipilnijih rokerki“.
Ova knjiga - verujem nakon uvida u sve - donosi priču kakva jeste, sa pravim rečima i pravim osećajem, kako kaže Milan na početku.
.
„Osećanja. O. Sećanja“ Lidije Nikolić je hrabro, odvažno delo posvećeno jednoj od najvažnijih pojava jugoslovenske/srpske muzičke scene ikada.
.
„Osećanja. O. Sećanja“ Lidije Nikolić je hrabro, odvažno delo posvećeno jednoj od najvažnijih pojava jugoslovenske/srpske muzičke scene ikada.
Ali, ovako napisana rečenica u sebi krije zrno
nerazumevanja suštine stvari i zato želim tu sumnju odmah da otklonim: „Osećanja. O. Sećanja“ nije (samo) Lidijina
knjiga o Margiti. Ovo je knjiga koju su Margita i Lidija zapravo napisale zajedno.
Pisale su je još od detinjstva, onda u danima sazrevanja,
zatim i odraslim godinama, sve češće razdvojene životnim putanjama, ali i dalje
– zajedno.
Ova knjiga nije biografija, barem ne u klasičnom značenju te reči: krcata crtežima,
skicama, dokumentima, zapisima iz Margitinih svezaka, čak i bolničkim nalazima –
sve to uokvireno ramom koji Lidija stvara preciznom naracijom i uz poštovanje toka događaja - ova knjiga je zapravo priča o njih dve - i o prijateljstvu koje
je trajalo više od četrdeset godina, te svemu što tako duga prijateljstva mogu da
donesu: sreću, utehu, razočaranje i gorčinu, posvećenost i ljubav.
I upravo tu se krije najveća vrednost i najviši stepen odvažnosti Lidije Nikolić – autorke, koja u pravim trenucima pravi blagu, ali potrebnu distancu od Lidije Nikolić – Magine prijateljice: u knjizi nisu prećutani čak ni ti gorki momenti, koje bi svaki neiskreni biograf-prijatelj svakako izbegao u finalnoj verziji teksta.
I upravo tu se krije najveća vrednost i najviši stepen odvažnosti Lidije Nikolić – autorke, koja u pravim trenucima pravi blagu, ali potrebnu distancu od Lidije Nikolić – Magine prijateljice: u knjizi nisu prećutani čak ni ti gorki momenti, koje bi svaki neiskreni biograf-prijatelj svakako izbegao u finalnoj verziji teksta.
I to je - odvažno.
Nakon sinoćne promocije knjige u SKC-u i konačnog
zatvaranja korica knjige koja po obimu i formatu prevazilazi očekivanja (A4
format, gotovo 500 stranica) jasno je da je ovakva knjiga zaista bila neophodna
- ne samo obožavaocima Ekatarine Velike i poštovaocima Margite, i ne samo onima
koji su prošli pakao čitanja Ilićeve „Vrati unatrag“ >> koja je mogla da napravi neprocenjivu štetu. Ova knjiga je bila
potrebna svima kojima je stalo - kao dodatna, intimnija rasveta na sceni na kojoj se ova životna priča
odvijala – koja otkriva šta se dešavalo pre no što su se reflektori uključili i
– mnogo važnije – šta se dešavalo posle, kada su reflektori izneti sa scene.
Ova knjiga ne prati pažljivo njenu muzičku karijeru i zvezdane časove slave (iako u knjizi postoji nekoliko epizoda koje dobro ilustruju šta je slava u Srbiji zapravo značila i šta (ni)je donosila njenim nosiocima) – već otkriva i poreklo i suštinu njenog talenta, kao i dubinu ponora koji je pokušala da preskoči – a koji je najbolje oslikan Maginim zapisima iz vremena u kojem je u njenom životu bilo sve manje muzike, a sve više maštarija o muzici, i u kojem je počela da se igra rečima, slovima na papiru, tretirajući ih kao delove ritma i muzike.
Ova knjiga ne prati pažljivo njenu muzičku karijeru i zvezdane časove slave (iako u knjizi postoji nekoliko epizoda koje dobro ilustruju šta je slava u Srbiji zapravo značila i šta (ni)je donosila njenim nosiocima) – već otkriva i poreklo i suštinu njenog talenta, kao i dubinu ponora koji je pokušala da preskoči – a koji je najbolje oslikan Maginim zapisima iz vremena u kojem je u njenom životu bilo sve manje muzike, a sve više maštarija o muzici, i u kojem je počela da se igra rečima, slovima na papiru, tretirajući ih kao delove ritma i muzike.
Čitanje „Osećanja. O. Sećanja“ traži snage i
strpljenja, koje će na kraju biti nagrađeno. Konačno, devet godina nakon
Margitine smrti imamo jasniji uvid u putanju najsjajnije zvezde padalice. Lidija Nikolić
je i kao Lidija – prijateljica i kao Lidija – autorka uspela da se izbori sa
teškim bremenom oličenim i tom zaostavštinom Maginih stvari koje su ležale u
podrumu njene kuće, tako da se konačno možemo „osvrnuti
mirno na godine prošle“, a to je, valjda, najvažnije.
Zato za kraj ovog prikaza(?) koji će vas, nadam se, inspirisati da knjigu pročitate, ponovo koristim
Milanove rečenice, ovoga puta iz intervjua koji je zabeležen 1993. godine, nakon
objave poslednjeg albuma Ekatarine Velike i koji nekako povezuje sve važne
aktere ove priče:
"Ako sve propadne i ako sve bude onako kako niko nije
očekivao ili kako smo svi očekivali u potaji, ono što nam ostaje jeste da smo
nešto radili sa svešću šta činimo i bili iskreni i pošteni u svemu. Ne samo mi
kao grupa ljudi, već mislim da je to najvažnija stvar u životu svakog čoveka.
Znači, tvoja svest o tome šta radiš. Ako si sam sa sobom iskren i pošten, onda
ne postoji nikakav problem već samo može da ti bude teško ili... Znači, ponos
je ono što ti ostaje.".
Bravo, Lidija.
I hvala.
p.s.
Knjiga je od danas dostupna u većini knjižara u
Srbiji.
Kako je možete nabaviti po dosta povoljnijoj ceni – saznajte ovde.
Kako je možete nabaviti po dosta povoljnijoj ceni – saznajte ovde.
Ne znam šta se desilo - komentar (poveliki) netragom je nestao.
ReplyDeleteAli sam te nahvalila. I Lidiju.
Vidim da je odavde nestao - ali, na srecu - ostala je kopija kod mene na mailu (automatizacija ume biti korisnom):
ReplyDelete"Da, to je to! Mislim da smo isto i mislili i rekli.
Posle promocije sam bila sva skrhana, kao da sam ponovo pročitala onoliku knjigu, a oba puta u roku od nekoliko dana. Teško je kad ti se film celog života odmotava i premotava filmskom brzinom.
Rekoh Lidiji da bih i ja, da sam ostala potpuno sama i u stuaciji u kojoj je bila Margita, verovatno sve uspomene prenela kod nje u podrum, mada sam je upoznala tek na fakultetu. Neki ljudi su jednostavno - takvi."
verujem da će ti se ovo svideti i uklopiti u tekst:)
ReplyDeleteza vikend mi stigao mejl od ortaka (inače živi u podgorici) sldeće sadržine:
"E, u ovaj vrtic mi je zao sto mi klinci ne idu:
http://www.youtube.com/watch?v=GXhd_WAlKN4&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=n2f0GuLL3R8&NR=1
"
E sad ja se baš ne slažem sa tim njegovim stavom, al da ne kvarim :)
Video sam ova dva klipa, no ima i ovaj, mali Ognjen koji "Hoce da zna" :)
ReplyDeletehttp://www.youtube.com/watch?v=lcg1cu6v-rk
Ja jesam pre za opciju da deca slušaju muziku za decu, te da nakon toga SAMI OTKRIJU neke stvari, ali je i ovaj vid otkrivanja nekih vrednosti prihvatljiv. Ne zaboravi, u ONO vreme, dečja emisija u kojoj se vrti NIKO KAO JA... ;)