Saturday 17 September 2011

Krakow: „Menjaj me“/“Vatre svitanja“ [39 pesama, #21/22]

I

Na ovoj fotografiji imam osamnaest godina. 
Gledaj levo.
Upravo smo odsvirali jedan od poslednjih koncerata, Ada, proleće 1991. Snimala je i televizija.
Zaslužili smo.

Prethodne četiri godine obeležile su stotine sati proba, pisanja, proba, smišljanje imena za bend, pevanja, proba, nošenja kablova, proba, ok zvaćemo se Krakow, Srđa, Jelena, Vlada D, Vlada M, ja; proba, nabavka instrumenata, proba, traženja prostora za vežbanje, proba u podrumu koji jedno vreme delimo sa njima >>, probe sa Igorom koji pokušava da od mene napravi pevača, nabavka novca za snimanje, proba u Srđinoj sobi, puštaj vazduh iz stomaka, snimanje, probe, snimanje sa Igorom, probe i na kraju svega dogovori kako da nastavimo dalje, u manjem broju.

Probamo i to, a onda
ne nastavljamo.

Postoje raskidi koje sam lakše pregrmeo nego razlaz benda tog leta.

Iza nas je bilo 5 „demo-snimaka“, 1 „živi“ snimak sa Radio Beograda (i oni su dolazili na koncerte, snimali, nismo bili loši; Dadov, SKC, KST, Akademija), desetak svirki, nešto fotografija, 2 teksta u tadašnjem “PopRock-u”, 4. mesto na demo listi B92 i 2. mesto u emisiji „501” Radija 202;  par gostovanja na radiju, dva snimanja u Studiju 6 Radio Beograda, sve to je iza nas i sve to deluje neverovatno veliko kad imaš svega osamnaest godina.
.
 
Mnogo važnije: iza nas je spoznaja da je mali broj stvari koje se mogu porediti sa trenutkom u kojem nekoliko nas zajedno stvara muziku, kao jedno. Svoju muziku.

Sve to ostaje u sećanju i osećaju, manje na trakama. 
Snimke čuvaš, naravno.
Neko vreme.

II

Poslednja kopija tih, naših snimaka završava kod Srđe jednog ranog letnjeg jutra, nakon celonoćnog lumpovanja. 
Crna TDK hromka, najbolja koju sam imao, čuvala je svih 6 snimaka.
Poslednja dobra kopija za koju znam.

U tom trenutku u kojem mu predajem traku, svi ti snimci sele se u moje sećanje.
Na neko vreme. 
Vreme je pokazalo - na predugo.

III

Sedam godina nakon početka ove priče Bane Stevanović - drugar i kolega sa Indexa, kolekcionar čudesnih snimaka iz istorije jugoslovenske muzike - dolazi na radio noseći za mene najneverovatnije otkriće ikada.
Naš snimak!
U danima kada sam već odustao od ideje da ću se ikada čuti, Bane donosi jedan od snimaka, sačuvan na traci u arhivi Studija B, iskopiran tokom jednog od naših gostovanja. Nikada neću saznati ime te divne osobe koja je prebacila snimak sa naše trake na studijski magnetofon, tim činom je 1/6 sećanja ponovo materijalozovana. Putovala je, dakle, sa trake na studijski trakaš, sa trakaša na mini disk, sa mini diska na drugu traku, sa nje na zvučnu kartu.
Sa nje, natrag u moje uši. 
Snimljena 3. marta 1991 u Studiju Vlade Rackovića na Senjaku.
Boris tvrdi da je čuo par dana kasnije na programu B92, u danu kada je program devesetdvojke prvi put zaista prekinut zbog demonstracija u centru grada.
Kako god, snimak je bio ponovo tu.
Suvišno je reći, i nakon sedam godina pauze, mogao sam da ga "raskadriram".



IV
Sada smo već na deset godina od početka ove priče.
Vlada Marinković, naše čudo od bubnjara - javlja iz Pariza da možda negde poseduje kopiju ostalih snimaka. Nije siguran. Do te kopije ne dolazim. U me
đuvremenu, ona spasena šestina našeg rada umnožena je u ne znam koliko kopija i podeljena i gde treba i gde ne treba, za svaki slučaj.
 .
V

To je prokletstvo: petnaestak godina nakon početka ove priče, listam foldere i shvatam da sam zapravo sakupio sve što sam ikada želeo da posedujem, ako pričamo o muzici. Čak i neke Igorove snimke koje ni on nije imao.
Sve sam pronašao i sačuvao, izuzev naših snimaka.

Vlada D. tvrdi da ima to na traci sačuvano, ali ta traka nikako da ugleda svetlost dana.
(V, hoćeš li zavući ruku u kutiju sa trakama ili čekaš da se baš sve razmagnetiše? ;)

VI

Konačno, dvadeset godina kasnije, Andrej javlja da je pronašao kasetu koju sam mu poslao pre devetnaest godina u San Francisko.
Na njoj su dva od šest snimaka.
Ironijom sudbine, jedan od ta dva već posedujem.

Ali, drugi je dragocenost, od one vrste da ne pokušavamo ništa preko Mreže, bolje traku u kasetofon ne ubacivati, ništa dok on lično ne dođe u Beograd i donese je.

Nakon toliko čekanja, nije problem.

VII

Andrej sleće u Beograd prošlog četvrtka. Nismo ni torbe ubacili u gepek, kaseta je u mojim rukama.
Imamo plan: prebaciti snimak sa trake na hard, narezati kopiju Srđi, ženi se u subotu.

Proveravam Kizu ima li još uvek neki kasetofon u operativnom stanju.
„Misliš, dek?”.
Dobro, „dek”. 
Ne sećam se kada sam poslednji put tu reč izgovorio.

I sedimo u Kizinoj sobi.
Prvi put posle dvadeset godina čujem uvodne taktove snimka „Vatre svitanja”.
Nisam zaboravio tekst. Nakon toliko proba, promena, proba i priprema snimanja, ne možeš da zaboraviš.

Ok, imali smo po osamnaest godina.
Ali, uopšte nismo bili loši.
I to šuštanje trake sa snimka daje čitavoj priči i nešto šarma.



VIII

Po planu, Srđa dobija kopiju u subotu uveče.
Iste večeri, Igor se penje na binu i mnogi od nas prvi put u životu čuju uživo „Pozovi me” Jakarte.

Ali, to je već previše pesama za jednu priču.

I previše sećanja izlazi na videlo, u noći punog meseca, kraj reke, stotinak metara od mesta na kojem smo počeli da probamo, prvi put, pre toliko godina.
I dalje, ništa se ne može porediti sa tom vibracijom, momentom u kojem nekoliko nas zajedno stvara muziku, svi kao jedno.
Kakva god ta muzika bila.

I bilo bi blesavo negirati da su ovi snimci podjednako važni za priču o "39 pesama", čak možda i mnogo važniji od svih ostalih.


. . .   

odjavna špica:

Svirali i pevali: Jelena Božić, Vlada Marinković, Vlada Debeljković, Srđa Popović, Bojša.
Učitelj disanja i pevanja: Igor Popović
Gostovali i pomagali s vremena na vreme: Aćin i Stevan Dimitrijević - Dimi.
Fotografisao: Marko Metlaš (jesu li negativi kod tebe ili kod mene?)
Vitezovi od spasenog snimka: Bane Stevanović i Andrej Milivojević.
Tehnička podrška i vlasnik funkcionalnog deka: Zoran Dimitrijević Kiza.
Fotke skenirao: Djura

Nastavak priče dostupan je ovde >>


[Ideja serijala “39 pesama”: do 39. rođendana nabrojati i objasniti samom sebi – koje pesme su obeležile prvih 39 godina života. Dosadašnji tekstovi dostupni su ovde]

16 comments:

  1. Stvarno je dobro, nema šta.

    ReplyDelete
  2. Samo da znaš da Boja već treči put viće "Josss!", evo već četvrti put preslušavamo "Menjaj me" na njeno insistiranje.

    A kada sam prvi put pustio, samo je đipila i krenula da đuska :)

    Eto, samo da čuješ i kakav je sud podmlataka.

    ReplyDelete
  3. @akvamarin: hvala, znači!

    @vrabac: znao sam da smo bili ispred svog vremena i da ce nasa publika tek stasati... :)))

    ReplyDelete
  4. tačno znam kako se sada osećaš. taj osećaj kada čuješ snimke za koje si mislio da su izgubljeni - kao da ti je neko prišio nazad amputiranu ruku. lep i melanholičan osećaj koji ti preko snimaka oživljava slike svega što se tada dešavalo.

    tebra, nikad nije kasno za muziku. imaš glas, imaš stas, a sada imaš i životno iskustvo. samo zakorači, sve ostalo je kao vožnja bajsa.

    ReplyDelete
  5. Hmmm... reaktivacija? :)

    Glas sam imao, mada bi se to jos i moglo srediti, uz malo vezbe i malo softwarea poput Melodyne-a... Stas, to se ne moze srediti...
    Zelja za stvaranjem muzike... tek to se ne moze kontrolisati...

    Samo ti ubacuj crve sumnje u moj raspored koji ionako izgleda kao minsko polje... :)

    ReplyDelete
  6. napravi bolji raspored

    i

    let love in :)

    ReplyDelete
  7. Pročitala sam u dahu i dobila neodoljivu želju da idem da "brljam" po kasetama. Ko zna kakvih sve umetničkih dela kriju i ko zna kome bi još uvek mnogo značile? Fantastična priča. :)

    ReplyDelete
  8. Prica se zapravo "pisala sama"... A uskoro ce, po svemu sudeci, biti i happy end... Ne zato sto cemo se reaktivirati, vec zato sto je ovaj tekst pogurao ka povrsini jos jednu kopiju, na kojoj su, valjda, i preostali nasi snimci :)

    Drzi nam fige da je traka cela...

    Hvala ti!

    ReplyDelete
  9. Niste bili loši, naprotiv. Ponela me priča, poželeo sam da ja na nekoj svojoj kaseti pronađem te izgubljene pesme Krakowa. :)
    Uzgred, ne možete da napravite reunion na globalnom nivou, već postoji bend Krakow. :)

    ReplyDelete
  10. Proveri... ko zna :)

    Uz malo organizacije i srece uskoro ce biti dostupni i ostali snimci... sutra bi trebalo da preuzmem jednu kanda celu kopiju...

    A ukoliko dodje do ujedinjenja, mislim da smo mi stariji, tj. prvi se tako nazvali :) I odmah mozemo da objavimo "Greatest Hits 1991 - 2011" :)

    ReplyDelete
  11. Naježila sam se! Mogu samo da probam da zamislim kako se ti osećaš nakon ovakvog otkrića. :) Super je!

    ReplyDelete
  12. Eh. Voleo bih kada bi se tako pojavila i moja kaseta sa prvim albumom Hirošime, prvim bendom udrilirizma... Ali, ne daju dušmani, pa to ti je :)

    ReplyDelete
  13. @Valentina: upravo ove veceri pokusavam da u digitalni format prebacim jos neke prezivele snimke, i to su muke, ali slatke.
    Recimo da je osecaj slican negaciji citata iz Bladerunnera. Nisu bas svi momenti lost, like a tears in the Rain...

    @nevidljivi: nikada ne gubiti nadu! :) Za koji minut ces u novom tekstu da vidis NA STA lici kaseta sa koje sam veceras spasavao preostale snimke... Hvala Sinisi Skarici je sve sto mogu da kazem, posto je koristio kvalitetne trake cak i za licencna izdanja, preko kojeg je ono nase bilo nasnimljeno...

    ReplyDelete
  14. Potpuni povratak u Bolju proslost! A sto je najbolje, sve sam negde ubedjena da sigurno imam te snimke na nekoj od naravno neobelezenih kaseta.
    Veliki pozdrav,
    Radina

    ReplyDelete
  15. Radina! :)

    Ispostavilo se, nakon svega, da su svi imali snimke osim većine članova benda... :)

    Drago mi je što si došla do ovog teksta, bila si svedokom mnogih proba...

    Veliki pozdrav!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Citam te i uzivam! Samo da znas...

      Delete