Tuesday 25 January 2011

„Netphobia“?

Odnos dela srpske intelektualne elite prema tehnološkim promenama
ponekad podseti na odnos Kristine prema ton-filmu u „Maratoncima“.

Sećate se scene: na premijeri „savršenstva filmske umetnosti i filmske tehnike“ u Đenkinom bioskopu Kristina shvati da je njeno muziciranje od tog trenutka suvišno – te uz ciku i vrisku premijeru – upropaštava, dobijajući čak i Mirkovu podršku (setite se – on je progresivni predstavnik Topalovića - ključna rečenica: „A sad - malo ona!“). Ukoliko podsećanje nije dovoljno, Mreža mi omogućava da baš tih 50 sekundi pogledate odmah - ovde. 

Nije mi lako da jednog od književnih idola mladosti poredim sa tim i takvim likovima, ali - najnoviji tekst Davida Albaharija (dostupan zahvaljujući postojanju on-line izdanja „Politike“), naslovljen „Gore li kompjuteri“ pokazatelj je (ne)razumevanja promena koje se dešavaju – a na koje, zapravo – i sami utičemo.

(Ne)razumevanje ili – strah?
Oba?

Termin„sajberfobija“ (strah od računara) definisan je još 1985.
Strah od brojeva je, znamo -„numerofobija“, dok „fobija od Interneta“ još uvek nema, koliko znam, zvanično ime. Verovatno je vreme da se i ono definiše. 

Tri citata:

„(...) brojevi su na neki način zastrašujući. Recimo, podatak da se trideset šest milijardi fotografija godišnje postavi na Fejsbuku ili, pak, da se svakog dana na Jutjubu pogledaju dve milijarde raznih video-zapisa. To je neverovatna količina energije koja je upotrebljena za puku zabavu(...)“

“(...)Fejsbuk trenutno koristi šest stotina miliona ljudi (...) koji svoj društveni život zamenjuju virtuelnim(...)“ 

„(...)pokušavam da zamislim samoću koja okružuje jednog slikara, muzičara ili pisca. Koliko ljudi će videti slikarevu sliku, čuti muzičarevu kompoziciju ili pročitati piščevu knjigu?”(...) 

Ima tu i totalitarizma, nakrivo shvaćenog Orvela, spaljivanja knjiga i računara... uostalom – pratite link >>>

„Zamena za društveni život“?
„Puka zabava“?
„Samoća“?

Za koliko sjajnih filmova, knjiga, bendova, pesama, pisaca, fotografa, pesnika... ne bismo znali da nema Mreže? I koliko toga zaista vrednog je prepoznato kao sjajno, zahvaljujući činjenici da je dostupno 365 dana/24 sata/za 6 kontinenata, te da je svakome konačno omogućeno da se predstavi kao autor.

Koliko puta smo se okupljali u virtualnoj realnosti, ujedinjeni idejom i željom, a ne činjenicom da se znamo? (Što je jedna od lepota ove tehnologije koja može nekima delovati istovremeno zastrašujuće: zajedno - a ne znamo se. A kada se to desi "uživo" – onda to romatnično nazovu “pokret” ;)

Ovo nije priča poput one nedavne posvećene razlikama blogera i novinara. Albaharijeva reč ima veću težinu. I što ga više ne razumem, to me više žulja. (Konačno, prvu priču u životu objavio sam pre 20 godina u zbirci koju je upravo Albahari priredio.) 

Verovatno su slične (pod)svesne strahove delili i prepisivači knjiga u trenucima koje je Gutenberg posvetio zavrtanju poslednjih šrafova na spravi koja je sigurno bila shvaćena i kao „mašina koja će degradirati snagu i lepotu pisane reči“; sigurno su se tako osećali i pozorišni glumci u vreme snimanje prvih filmova – jer se čitav koncept glume morao menjati i prilagođavati novom mediju – i kako li su tek muzičari zagledali izloge pune prvih modela gramofona, a ne tako davno su mp3 fajlovi bili zabranjivani za emitovanje na radio-stanicama. No, sve se to, vremenom, zaboravi. I sve te promene prekrile su one koji su se promeni i shvatanju novonastale situacije opirali – a oni spremniji su stali na dasku za surf  i zajahali talas, uživajući u vožnji, gde god da ih struja nosi.

Zanimljivo - ti novi retko su manje kvalitetni od onih iz prethodne generacije, kao što ni smeće koje su nove tehnologije donosile nikada nije smrdelo više od onog iz prethodne. Odnos snaga uvek je bio, više-manje, isti.

Razlika je u sagledavanju i kretanju kroz materijal. Tragaš i otkrivaš, nema barijera prostora, vremena i jezika, to zvuči i pomalo opasno - nigde zaklona osim onog koji sam napraviš, ako ostaviš poneki trag to možda neko i otkrije, sam biraš puteve, veruješ sopstvenim čulima i stavovima, izbegavaš smeće, odbacuješ lažnjake, neprekidno ideš dalje a ne znaš gde ćeš stići i šta ćeš otkriti, jer mreža nema kraj.

Stvarno zvuči zastrašujuće, nema šta.


Negde pri polovini „Imena ruže“ Umberta Eka slepi Horhe obraća se Vilijemu od Baskervila rečenicom:
„... Tok ovoga svijeta primiče se kraju!“.
Godina je 1327.
A Vilijem pod mantijom krije prototip naočara i sekstant, znajući da ga takve tehnologije mogu preporučiti i za lomaču. Znajući da uz pomoć naočara vidi više, a uz pomoć sekstanta – preciznije.

Napomena:
Albaharijev tekst iz „Politike“, tačan citat Đenke iz „Maratonaca“ kao i citat iz „Imena ruže“; datum utvrđivanja „Sajberfobije“ kao vrste straha, ilustracija za tekst te provera tačnog datuma početka radnje Ekoove knjige dostupni su mi zahvaljujući sadržaju Mreže. Sve je bilo na klik ili dva udaljeno od mene. Traganje za informacijama trajalo je ukupno 2 minuta. Znao sam šta tražim. Analognim putem tražio bih te podatke... danima?

26 comments:

  1. Jos da mozemo da relativizujemo pojam "utrosenog" vremena, gde bi nam bio kraj :)

    ReplyDelete
  2. Ja sam zadivljen tvojom religizošču.

    ReplyDelete
  3. Toliko sam zadivljen da mi drhte ruke dok kucam, pa grešim sve u šesn`est. Dakle:

    "Ja sam zadivljen tvojom religioznošču".

    ReplyDelete
  4. @nikola: ja definišem razliku između utrošenog i uloženog :)

    @vrabac: dovoljno dugo se virtualno znamo da sam siguran da postoji nešto više iza te rečenice :)

    ReplyDelete
  5. :)

    Ma dirljiva ja ta vera u (isključivo) oslobađajuću moć progresa koja prosto provejava iz tvog teksta, sa sve citiranjem jednog od najprominentnijih apostola na kraju :)

    No, stvarno u čemu je problem sa Albaharijevim tekstom? Kulminacija i konačna poenta teksta koliko ja vidim je u ovome (boldovanje moje):

    "Nisam ludista, ne zalažem se za uništavanje i ometanje tehnološkog razvoja, već sam začuđen spremnošću ljudi da pod parolom izražavanja sebe i svojih individualnosti zapravo postanu bezličniji nego što su ikada bili.

    Kada samo pomislim koliko ljudi je decenijama verovalo da se Orvelov svet krije u ideologiji totalitarizma, a on se zapravo sakrivao u svetu tehnološkog razvoja. Ono za šta se u početku verovalo da najviše doprinosi oslobađanju čoveka i slobodi govora pokazalo se kao sredstvo koje omogućava najveću meru kontrole."


    Nigde Albahari nije sporio korisnost interneta niti računara uopšteno, već razmatra društvene konskvence određenih njihovih primena . Ja se uglavnom slažem sa njim. I sad da li me to čini sajberfobičnim ili netfobičnim? Pa ne znam baš.
    OK Albahari je stariji pa može da mu se prebaci da jednostavno ispoljava konzervativnost krakterističnu za susret čoveka sa novom tehnologijom u doba kada već nije spreman da usvaja novine.
    Ja sam svoj prvi računar dobio daleke 1983., sa 11 godina, na početku šestog razreda. Od tada sam bez nekog računara u kući bio samo u jednom periodu kraćem od godinu dana i kada sam bio u vojsci.
    Već te zime u toku raspusta sam bio jedan od polaznika prvog kursa iz računara koji je Petnica organizovala i koji kasnije ušao u svojevrsnu petničku mitologiju. (Jebiga tada je okolina smatrala da obećavam pa ulagala u mene, posle se ispostavilo da sam najobičnija baraba ali to je druga priča :) ) Na početku 8. razreda sam već sasvim lepo programirao u Paskalu. Za maturski u srednjoj sam bio jedan od retkih koji je priložio i potpuno funkcionalan program (u pitanju je bilo izračunavanje heliografskih koordinata sunčevih pega) Na mreži sam od Sezama, dakle još od pred-internetskog vremena u Srbiji. Na internetu, od kada je u RCUB-u mogao da se dobije nalog uz indeks .Bar zadnjih 15 godina lakše podnosim nemanje telefona nego računara itd.
    Dakle, "dasku" sam uzeo odavno u ruke, pre večine u svojoj generaciji (čak i po kriterijumima "razvijenog zapada") i imam dosta dug staž "na talasima"
    Pa vidiš, opet se slažem sa onim što je Albahari napisao. Ili, uzmimo to ovako, nuklearnu fiziku možeš koristiti u medicinske svrhe, a možeš je koristiti i za to se gađaš bombicama. I fizika je tu najmanje kriva, šta više, potpuno je nevina.

    ReplyDelete
  6. Teško je izmeriti dubinu promene i pretpostaviti konačne efekte tehnološkog razvoja na čoveka. Statistike o vremenu koja deca utroše na internetu su zapanjujuće i zabrinjavajuće. Svakako da je taj potencijalno negativan uticaj daleko manji prema odraslim, "zrelim" osobama,ali šta je sa decom!? Nikada ne bih menjao svoje detinjstvo i odrastanje sa današnjom decom. Nema te edukacije koja može da im pruži odgovarajuću zaštitu.
    Možda u tom ključu treba čitati Albaharijev tekst, ne kao sumnju i nerazumevanje već pre kao čuđenje. Primeri koje navodi su ipak slabi da potkrepe tezu.

    Nedavno sam pročitao Tehniku Ž.Elila koji je mnogo direktniji u tumačenju odnosa tehnologija/čovek koja je napisana davne 1954. ali nimalo nije zastarela. I da, ta knjiga se može naći samo na mreži, ali slabo koga to interesuje pored tolike zabave.

    http://anarhija-blok45.net1zen.com/zip/Ellul_Tehnika_1954.zip

    ReplyDelete
  7. @vrabac: Za taj prvi citat Albaharija na temu bezličnosti ću se ponovo poslužiti scenom iz filma – ali iz „Žitija Brajanovog“. Ima taj čuveni njegov govor, kada on gomili kaže „You are all different!“ a jedan glas iz gomile vikne „I'm not!“ ;)
    Kapiram da ta Albaharijeva rečenica deluje „pametno“, ali ona je u suštini – oksimoron. Ne vidim kako iskazivanja ličnih invidualnih kvaliteta rezultiraju opštom bezličnošću. Neko će, prosto, iskočiti. Povući dalje.

    Što se Orvela i totalitarizma tiče, to mi deluje kao frula-dvojnica koja bi mogla, po performansama – da svira dva tona, ali u njegovoj postavci zapravo ide samo jedan, isti ton: tehnologija i totalitarizam idu zajedno, tj. ovaj drugi iz tog para bez tehnologije – nije moguć. O kontroli je tek teško pričati, odnosno ona se odvija ne perfidnijem nivou: svi mogu da kažu šta hoće, ali je pažnja više disperzovana – u potencijalu će te čuti manje ljudi no kroz neke druge, starije, standardnije medije.

    A njegovo viđenje društvenih konsekvenci mi deluje kao generalizacija stvari, a takav postupak je teško sprovodiv na bilo kom polju. Primera radi – godišnje se odštampa toliko knjiga da bi nam samo za čitanje njihovih NASLOVA trebalo 15 godina... I to je hiperprodukcije, svako može biti piscem, svako može da bude štampan... Slična je situacija. Mislim da je blesavo da o Internetu i njegovom sadržaju sudimo na osnovu broja klipova na YT. Ima među tim klipovima raznih korisnih i pametnih stvara, sada dostupnih svima.

    Lepa je ta analogija sa fizikom: proces stvaranja atomske bombe je paralelan sa stvaranjem, na primer, automobila na vodonik. Jedno je zlo, drugo važi za sjajno. Opet nema mesta generalizaciji – neki fizičari su zaposleni u vojnoj industriji, neki hrane i brane planetu. U svakoj priči je procenat zlikovaca i heroja – isti.

    Ne silazi sa daske :)

    @pi: statistike jesu strašne. Više me zanima suština - tj. ŠTA se tačno radi toliko sati na mreži - kakav materijal im je dostupan, šta ih zanima.
    Ima mnogo načina da se i najdosadnije teme, da ne kažem predmeti za klince učine zanimljivim uz pomoć slike i tona i teksta... Ne bih se ni ja menjao sa njima, ali ne bi ni oni sa nama. Zapravo, niko i ne nudi menjažu :)

    Hvala na linku, čitam!

    ReplyDelete
  8. Ovih dana razmišljala sam na sličnu temu o kojoj je Albahari pisao, a i ti dao svoje viđenje. Sve češće doživljavam Internet kao sredstvo vrhunske manipulacije. Okay, ima na netu svega i svačega. Ali, postavila sam pitanje - šta će meni sve to? Da li se osećam bolje? Da li mi to nečemu služi? Kad pomislim samo na vreme koje sam provela čitajući ili gledajući nešto, pa me onda to nešto odvede na još n drugih strana i tako u nedogled. Mislim, čemu sve to? Konačno, mogu da tvrdim sada, danas, da mi Internet nije ulepšao život, samo mi ga je olakšao (i/ili otežao?) u smislu brzine pristupa informacijama. I šta će mi sve te informacije?! Sve ostalo, ako krenem da režem, i ogolim do kraja, ostaje samo jedna fina šarena laža. Kad pogledam, jedino smisleno vreme na netu, vidim ono koje sam uložila da naučim nešto novo što me interesuje. Mada, i to mi sve više izgleda kao tupljenje. Jer, za jedan život ne mogu ni 10% onoga što me zanima da naučim. Mene brine kretenizacija i alijenacija koji su nusprodukti prekomernog korišćenja neta (na gluposti). A o demokratičnosti neta - svi mogu da kažu šta hoće, ali ničije mišljenje se ne uvažava, tj. nema težinu, bez obzira na količinu disperzije. To je kao u onom štosu: "Izvolite recite šta ko misli, a biće kako ja kažem." Net je na izvestan način i smetlište misli i izvanredno sredstvo za "izduvavanje" i pojedinaca, i masa. Net sa svim svojim blagodetima, ipak jeste privid, i to ne treba smetnuti sa uma.

    ReplyDelete
  9. Aj pročitaj ponovo ono što sam boldovao. Albahari ne kaže da "iskazivanje ličnih invidualnih kvaliteta rezultira opštom bezličnošću", već upravo ukazuje da na to da je cela priča "fejk" (...pod parolom izražavanja sebe i svojih individualnosti...itd.) Ima u onoj Baumanovoj knjizi koju sam nedavno citirao kod mene celo poglavlje koje se bavi upravo time. Čak imam utisak da je Albahari ukrao celu rečenicu odatle :) Naravno tamo je to dosta ozbiljnije argumentovano nego što ima prostora za to u kratkoj novinskoj kolumni.
    A recimo da je na primer Bauman dosta ozbiljan sociolog. U svakom slučaju toplo preporučujem čitanje "Fluidnog života".
    Da bi stekao neku prvu predstavu o tome na šta mislim da Albahari cilja idi ovde:
    http://en.wikipedia.org/wiki/Zygmunt_Bauman

    Pa skroluj na deo naslovljen sa "Liquid modernity"

    O ostalim dotaknutim temama (možda) kasnije večeras :)

    ReplyDelete
  10. @retka zverka: ja i ulažem vreme na netu isključivo u teme koje me interesuju, tragajući najčešće za odgovorima koje bih drugim kanalima tražio danima. I nikada ne koristim jedan izvor, jer, naravno, ima slučajnih ili namernih grešaka. Ali, i dalje sam fasciniran činjenicom da sam odgovore na gotovo sve što me je zanimalo zaista i pronašao. Kao i u drugim medijima, odgovori koje tražim su u domenu faktografije, dokaza, dokumenata. Suštinske odgovore nisam tražio, njih ne nalazim ni u knjigama ni na drugim mestima, oni se nalaze u nama :)

    Inače, broj komenatatora i komentara na raznim "medijskim" platformama je dokaz da je Mreža prihvaćena kao ventil, često i kao zamena za Orvelovih "2 minuta mržnje" ako je to društvu potrebno a pritome daje i impresiju demokratičnosti. Mišljenja komentatora su ograničenog dometa + najčešće ih potpisuju "nickovi" a ne ljudi koji imenom i prezimenom stoje iza svojih stavova.
    No, ta mesta NISU obavezna za posećivanje, plus nikoga ne ugrožavaju svojim izlivima gluposti, mržnje - ili ljubavi, zavisi od teme.

    Nema na mreži koncepta "biće kako ja kažem". Da je tako - do mnogih filmova, knjiga ili muzike nikada ne bismo došli.

    Više ima onog "ja sam najglasniji i ja vam kažem", ali to je u srži svake platforme masovnih komunikacija - TV-a, novina, radija.

    Ok, Vrabac je lepo primetio - ja zaista verujem u moć progresa posmatranu kroz interaktivnu komunikaciju, dovoljno pametnog sveta sam "sreo" kroz ovaj medij, i to sa različitih strana - da verujem da sve ovo više koristi no što šteti :)

    ReplyDelete
  11. @vrabac: hvala na inspiracija i direkciji, čitaću Baumana, onda će mi, nadam se, biti lakše sagledati stvari. Ako je Albahari ciljao na to da je nama pod parolom da se možemo iskazati kao individue - prodata ta ideja - a da je suština drugačija, ok, to jeste stav koji mogu da poštujem, ali ne mogu da se složim.

    Možda on posmatra kao dokaz da je sve "fejk" činjenicu da su individualizmi na Mreži zapravo slabog dometa, što mi jeste zanimljivo za raščlanjivanje... I dovodi me, na koncu svega - do individualnih ciljeva tog iskazivanja. A od tačke sve može da se grana u nekoliko tokova.

    Idem da čitam :)

    ReplyDelete
  12. E sad malo ona! :)))

    Pošto prekjuče predah rad na sličnu temu koji još uvek nije ocenjen, ne megu se citirati, a baš bi mi leglo.

    Osnovni problem hiperprodukcije internet sadržaja, mada to ima veze sa hiperprodukcijom u svim oblastima, je sve veća blaziranost korisnika.

    Sve bržom smenom slika, zvuka, sadržaja, takozvana granična vrednost postaje sve manja ("granična vrednost je definisana kao vrednost poslednje jedinice, odnosno za koju si voljan da potrošiš vreme i pažnju."). Banalan primer za objašnjenje ovoga: Ako si žedan, prva flašica soka ima prilično veliku vrednost za tebe. Flašica dva malo manju, ali kad utoliš žeđ onda nikakvu. Biftek vredi mnogo ako ga ne jedeš često, ali ako postane svakodnevna hrana, vrednost tog bifteka opada. E tako je negde sa hipeprodukcijom informacija, identiteta, slika...Ljudska pažnja postaje sve kraćeg veka, senzacije bivaju sve pliće, i sve je tuplji perceptorni aparat, pa je stoga potrebno "sve više" da bi se on "drmnuo iz mrtvila", i eto ga začaranog kruga besmisla.

    A drugi problem interneta je vezan za poznatu Veberovsku racionalizaciju.
    Umesto da se stvari ravojem tehnologije pojednostavljuju, one postaju sve komplikovanije i dovode do "iracionalnosti racionalnosti". Zoveš svog mobilnog provajdera, i umesto da ti se javi odma tamo neka teta, imaš call centar,(racionalizovali su svoja sredstva), pa deder: ako ste korisnik ove i ove...pritisnite 1...pa redom.
    Oni jesu racionalizovali svoja sredstva "da bi olakšali svojim korisnicima", ali sve što jesu uradili jeste da su olakšali sebi budžet a tebi ga malo "malo nabudžili i zakomplikovali".
    ...
    prvi slobodni operater će vam se uskoro javiti...vi ste PRVI na redu :))

    Elem, kad svi preporučuju knjige, evo i od mene jedan doprinos.
    Tiranija trenutka - Tomas Hilan Eriksen (Iz čije knjige sam ti karikirano navela primere o graničnoj vrednosti, jer je bilo preduko da citiram sve.)

    http://www.bibliotekaxxvek.com/index.php?option=com_content&view=article&id=88:eriksen-tomas-hilan-tiranija-trenutka&catid=65:eriksen-tomas-hilan&Itemid=67

    ReplyDelete
  13. @eto tako: svi mi preporucujete knjige jer zelite da se ja odvojim od ekrana, to li je? :)

    Ovo sa zasicenjem ima smisla, ok. Opet, primetio sam (tokom izucavanja mog odnosa prema muzici od momenta u kojem je SVE postalo dostupno) da je pak odusevljenje nekim otkricem i dalje veoma intenzivno :) - bez obzira na sve vecu i vecu kolicinu stvari koje preslusavam. Tacno je - neke stvari cekaju predugo na slusanje, ali, to je, zapravo ranije bilo i gore - do nekih stvari se nije ni moglo doci, ili nisam ni znao da postoje, ok - stepen ceznje i teznji je dramaticniji kada nesto nemas nego kad ti je dostupno, ali, kazem - stepen odusevljenja nekim dobrim stvarima je isti, broj repeat preslusavanja takodje.

    Kako god, idem da pronadjem i tu knjigu koju preporucujes, da malo citam sa papira, ne samo sa ekrana :)

    Hvala!

    ReplyDelete
  14. ... Nego, ceo dan razmišljam o Albaharijevom tekstu iz današnje Politike. Isto ono što ja vidim zorom novog doba kreativnosti, on vidi kao sumrak… Na kraju se zapleo u sopstvenu kontradikciju o „malim i usamljenim“ vrednostima, i pobegao u neku glupavo poredjenje o spaljivanju knjiga i kompjutera (?) – verujem da na kraju ni sam nije znao šta je hteo da kaže… Tako me je bolno podsetio na Teofila Pančića i njegovo prenemaganje o frustriranim blogerima. U stvari – svi smo mi u pravu! Svaka zora je istovremeno i KRAJ NEČEGA? Umesto par sveća koje sijaju u tmini – uskoro će svanuti… To nije naročito dobra vest za sveće, ali zato za sve ostale...
    ...Čovek mi je nekada bio idol, i baš mi je krivo kad vidim da je napravio pun krug...

    // ovo je iz nekih odgovora na komentare od tog dana. Eto - ta "dehumanizujuća" tehnoloija mi omogućava da citiram samog sebe bez mnogo muke, i dam doprinos ovoj temi //

    ReplyDelete
  15. Delimično se slažem sa tobom, a delimično i sa Albaharijem.

    Naime, dotakao je jako važnu Orvelovsku komponentu društvenih mreža i tu sam identičnog stava - sve ono što su tajne službe radile mesecima (prikupljale podatke o raznim važnim i nevažnim ljudima, fotografije i fragmente njihovog života), mi im sada dajemo na tanjiru, odričući se sopstvene privatnosti, a posledice ćemo verovatno videti mnogo kasnije. Ili ih nećemo ni videti, jer nam više privatnost neće biti potrebna?
    Ja nemam FB nalog i ikada ga neću ni imati, ali sam upućen u to da neke moje slike sa raznih pijanki, žurki i ostalih za mene privatnih događaja kruže tom mrežom - dakle kruže internetom i skoro svako od pomenutih 600 miliona ljudi može da ih vidi. Kako treba da se osetim zbog toga, osim da se složim sa Albaharijem. Primer je banalan i sigurno nisam jedini koji je ovu nuspojavu društvenog umrežavanja osetio na svojoj koži. Više ne postoji zakon, ne postoji praktičan način koji čoveku omogućava zaštitu privatnosti, sve je postalo velika farsa.

    S druge strane, potpuno si u pravu što se tiče dostupnosti informacija, ali kao što reče Vrabac, ne vidim da je Albahari to sporio. I sigurno si u pravu da se iza svega krije strah od novog, strah od toga da će umetnici morati mnogo više da se trude i idu u korak sa vremenom i ogromnom konkurencijom, budući da su granice potpuno nestale. Drugo je pitanje, nije li strah od spore smrti umetnosti u formi kakvu danas poznajemo opravdan?

    ReplyDelete
  16. @detozin: razmisljam jos od prvog citanja sta je trebalo da bude ta analogija sa spaljivanjem, ali je nisam pronasao jos uvek... Sto (ako imamo na umu da je pisano za dnevnu stampu, samim tim - ne bi smelo da bude tesko za razumevanje) za sada rezultira zakljuckom - da ni sam nije znao sta zeli...
    Nije dobra vest za sveće, ali jeste za prve petlove :)

    @dule: razumem o cemu govoris, ali, primera radi - upravo ovo sto se desava u Egiptu sa internetom govori da nema sluzbe koja zapravo moze da kontrolise - i da se Mreze plase vise nego bilo kog drugog kanala - tj. Internet komunikacija je prva zatvorena za koriscenje, cim je u Kairu pocelo da se giba...

    Sto se dostupnosti podataka tice - jesi u pravu. Ali, ukoliko se bavim bilo kojim poslom koji bi mogao biti zanimljiv bilo kojoj sluzbi... onda necu ni ostavljati tragove :)

    ReplyDelete
  17. Pri susretu sa takvim tekstovima uvek je uputno najpre se setiti jedne vrlo utesne cinjenice - ljudi poput njega ce za par generacija izumreti, i to krajnje prirodnim putem, od starosti.
    Ostace samo oni koji su na Mrezi od kad znaju za sebe, oni koji su se prvo prihvatili misa a tek kasnije olovke.

    E sad, ja bih rekao da ovde samo propovedas pokrstenima, ali po nekim od komentara (koje istini za volju jesam samo ovlas procitao) reklo bi se da to ipak nije sasvim tako.

    U svakom slucaju, ko ne zeli da skrstenih ruku ceka da reakcionarni odumru, valja da napise nesto recito i onda posalje u neki prigodno reakcionarni autlet, poput lista u kom se nasao Albaharijev uradak, gde ce biti izlozen pravoj publici, onoj kojoj i treba skidati kopremu s ociju.

    ReplyDelete
  18. Ja se slažem sa Albaharijem, samo nema potrebe spaljivati kompjutere, dovoljno je da se isključi internet. Pitajte sada ove moje podanike dal mogu da surfuju i da li im je "sve dostupno". Ako nećeš da slušaš, sinovac, nema ni da surfuješ!

    ReplyDelete
  19. @gassalascajape: ovde se, na moju srecu, skupljaju ljudi cesto potpuno opozitnih misljenja, radih da cistim argumentima pokazu i dokazu kada je autor ili neko od gostiju u krivu - i obrnuto. To je jedna od lepota ovog mesta :)
    Inace, ne znam da li ce sve to bas ici tako lako, bioloski... Neki kodovi i nacin prihvatanja opstaju, uprkos svemu...
    Banalan primer, ali tacan: jos uvek govorimo SUNCE IZLAZI, sto je rudiment iz vremena kada smo verovali da smo mi u centru :)

    @Hosni: da li je to u prilog mom stavu da se svaka vlast i sistem zapravo najvise plase Interneta, jer je zapravo tezak za kontrolisati ga? :) (tj. jedino sto je moguce je - izvuci kabl iz stekera)

    ReplyDelete
  20. Uh, pa to je problematican primer iz vise razloga. :)
    Za, pocetak, sto bi rekli na engleskom it's a turn of phrase. Jezik tako funkcionise - stvari ce ostati okamenjene u njemu, ali to nista ne govori o aktuelnom poimanju sveta govornika.
    Primera radi, to sto se na engleskom dorucak kaze breakfast (prekidanje posta doslovno, jelte) nam ne govori apsolutno nista o odnosu Engleza prema verskoj praksi posta ili uopste religiji.

    Dalje, glede sunca, svar je u tome sto iako svi na racionalnom nivo znamo da se mi pomeramo a ne Sunce, i dalje to iz nase perpsketive izgleda suprotno a to je ono sto ce uticati na svakodnevni jezicki opis situacije.

    Medjutim ono sto je bitno, da se posluzim drugim ekvivalentom iz svakodnevice - nije sto meni svaki dan izgleda kao da ja u kabini lifta mirujem a zgrada se dize/spusta, nije cak ni bitno da li ja znam kako lift zapravo funkcionise - bitno je da ja nemam iracionalni strah od lifta, i da ga uspesno i produktivno koristim.

    Ukratko, mislim da stavovi poput Albaharijevog poticu od fundamentalnog nerazumevanja odnosno povrsnog shvatanja tematike. A do njega ne moze doci ako je neko od malih nogu u odgovarajucem okruzenju. Zato je kljucno na prvom mestu uciniti internet sto dostupnijim u svakom mogucem pogledu, shvatanje ce doci samo po sebi (ili sam ja previse optimistican :)).

    ReplyDelete
  21. Ili, da citiram Daglasa Adamsa:

    "Anything invented before your fifteenth birthday is the order of nature. That's how it should be. Anything invented between your 15th and 35th birthday is new and exciting, and you might get a career there. Anything invented after that day, however, is against nature and should be prohibited."

    Stupanj zrelosti, napretka i civilizovanosti jednog drustva se ogledaju u procentu ljudi starijih od 35 za koje ne vazi poslednja recenica.

    ReplyDelete
  22. Ja bih opet zamolio da mi neko ukaže na to gde je Albahari rekao da je protiv Interneta kao tehnologije, odnosno sredstva, bio bih mu zahvalan. Evo ponovo pročitah tekst i ne mogu da nađem to mesto. Ja i dalje vidim samo kritiku pojedinih upotreba te stvarčice.
    Inače, ništa što čovek napravi (pa ni atomska bomba) ne može biti neprirodno ili protiv prirode, pošto je i sam deo iste (da li je neko na primer spreman da nazove maravinjak ili dabrovu branu "neprirodnim"?).
    Opet, ako je neko posle tridesete i dalje ubeđen da sve "novo" može imati samo pozitivne aspekte taj ili je prilično nezreo za svoje godine ili se radi o ideološkoj indoktrinaciji u već poodmakloj, teminalnoj fazi.

    P.S.
    Nebojša, internet se danas može vrlo lako kontrolisati u onoj meri u kojoj je bilo kojoj vlasti potrebno, to što je vlast u Egiptu odlučila da izvuče kabl iz štekera govori samo o njihovoj tehnološkoj nerazvijenosti. Jedino gde je to zaista potrebno su satelitski linkovi (svi ostali sadržaji se mogu filtrirati ako kontrolišeš kjlučna čvorišta), mada se i to može onemogučiti ometanjem.
    P.P.S.
    Nisam se ja javio ko Hosni da ne bude zabune, mada mislim da znam ko je :).
    To na primer možeš proveriti upoređivanjem IP adresa. Ok mogao sam se javiti i sa nekog mesta sa kog se inače ne javljam, mogao sam i lažirati adresu ako sam vešt, ti to ne možeš znati (odnosno možeš u slučaju lažiranja ali bi morao da kopkaš), ali vidiš, eto ti već male mogučnosti kontrole na mestašcu kao što je blog. Ne znam za bloger ali na WP ti možeš blokirati određene IP adrese ili mejl adrese sa kojih stižu komentari a to je javni softver i može da ga koristi i neko potpuno IT nepismen i izigrava malog diktatora na svom blogu. E sad zamisli ako neko STVARNO nešto hoće da kontroliše i ima ekipu dobrih stručnjaka.

    ReplyDelete
  23. (ne znam gde je nestao drugi maaretov komentar, ali ga ovim putem molim da kada se obznani u formi analiticara/kriticara na nekom ne-blog mestu - da javi :)

    @gassalascajape: ma naravno da je nepodesan termin (jos uvek govorimo i "majka zemlja", sto vuce poreklo iz matrijarhata i koja se koristila mnogo pre "bog otac", prosto mi je bila zanimljivija analogija.
    Tvoj optimizam je opravdan. Vreme ce uciniti da neke stvari prihvatamo kakvim jesu (kao sto je nasa generacija razumela TV ili radio - uz sav dualizam njihove korisnosti ali i mogucnosti manipulacija)

    @vrabac: tacno je da Albahari nigde nije ostavio rečenicu koja je direktno protiv tehnologije - ali je nabrajanjem svih "manjkavosti" (a pritom je zapravo nabrojao sve za šta mi ovu platformu koristimo - od e-maila preko razmene ličnih, važnih i nevažnih informacija, do plasmana autorskih radova) zapravo izrazio neslaganje sa svim aspektima (nije naveo nijedan pozitivan), te je završio priču analogijom sa spaljivanjem, što meni jasno govori da je on prosto anti-protivan :)

    I naravno da ima većih majstora od egipćana koji su posegli za kablom, ali je broj kanala za komunikaciju i njihovo korišćenje takav (sve veći) da je najviše što sistem može da učini da umanji mogućnost "širenja" informacije. Dakle, isto je kao i u vreme nezavisnih novina i fanzina, piratskih radio stanica i sl.

    (a sada sam se setio i sekvence sa početka Matrixa, dok Neo pretražuje mrežu, spavajući, crno-zeleni ekrani, mutni skenovi, keyword: Morpheus)

    Ne pada mi na pamet ko se pojavio kao Mubarak... osim... hm, nije nemoguće :)

    ReplyDelete
  24. http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Vesti/232794/Veza-izmedju-Fejsbuka-i-poremecaja-u-ishrani


    evo nesto od danas :)

    ReplyDelete
  25. Daj bre ženo ne blamiraj nas nismo baš tolki Amiši, pričalo se da i mobilni telefoni izazivaju rak na mozgu :)

    Mislim, nije da ne verujem istraživanju, ali ovo je malo kompleksniji problem u vezi bulimije, fejsbuk je samo medijum, mogao bi da bude i neki drugi.

    Nemam sad vremena, ali imam ja neke druge zamerke društvenim mrežama.

    ReplyDelete
  26. Ovaj blog je upravo doziveo jedan od najblistavijih momenata od osnivanja: roditelji maloletnog mladunca, inace nastanjeni u istoj stambenoj jedinici razmenjuju iskustva, misljenja i linkove preko stranice coveka sa kojim se vec dugo dopisuju, ali se nikada nisu "zvanicno" (citaj: u kontinuumu prostor-vreme) sreli :)

    ReplyDelete