Sunday 9 January 2011

[kako sam proveo zimski raspust :]

Ta činjenica blagotvorno deluje na raspoloženje: 
kada god poželiš, možeš se zalaufati automobilom gde god želiš. 



Alpi u zimskom sumraku punom crvene boje ti promiču pred očima i prvi put ih vidiš na ovaj način. Jedna takva senzacija sasvim je dovoljna da isplati preko hiljadu kilometara puta tamo i natrag.

II

I nije teško dok voziš putevima sjajnim i glatkim kao glazura na ogromnim kolačima iz ljubljanske „Zvezde"; tačke do koje ćeš doći lutajući potpuno pustim gradskim ulicama, prstiju smrznutih od želje da sve zabeležiš i aparatom.




III

Putovanje zapravo postaje naporno tek na kraju. Sve i da nema zvaničnog graničnog prelaza – po zveckanju konzervi kafe u pretincu, ispadanju flašica vode iz ležišta na vratima i naglom buđenju Aleksandre od truckanja i poskakivanja automobila - shvatiš da si u domovini i zato si prvi put posle toliko kilometara primoran - 
da usporiš.
I opsuješ.

9 comments:

  1. Zaključak ti je odličan, ali je život ipak malo ukusniji kad mu se doda par začina i par drumskih rupa :)
    Slike su sjajne... ponovo.

    ...sedi Bojšane, pet si dobio.

    ReplyDelete
  2. "Ta činjenica blagotvorno deluje na raspoloženje:
    kada god poželiš, možeš se zalaufati automobilom gde god želiš"

    Da, ako imaš para i ako imaš vremena. U poslednje vreme, sem malobrojne povlaščene kaste, večina ljudi nema jedno ili drugo. A sve je više onih koji nemaju ni jedno ni drugo.

    A što se tiče puteva, mislim da je tu celu priču, juče moja tašta sažela u jednu rečenicu:
    "Ma hajte deco, ko sa nama vlada dobro nam još uvek i sunce izlazi"

    ReplyDelete
  3. @yzse: nemam nista protiv začina, dokle god mogu sam da (ih) biram - koliko soli, koliko bibera, koliko karanfilića, rupa, drumarina...
    hvala ti!

    @vrabac: ovako sam postavio stvari - ukoliko nakon onolikog poginuca ne mogu sebi da dozvolim ni najjeftinije moguce putovanje (sopstveni auto, skoro hostel a he hotel u slo...), i 3 radna dana pauze, onda bolje da odmah prestanem da radim i posvetim se nekom drugom zanimanju... Beš zemlju u kojoj je to povlastica... A takvi su nam i putevi.

    Taština rečenica je za bilbord... grafit na zidu... screensaver, štagod. Blistavo. I strašno.

    ReplyDelete
  4. Ma nisam ni mislio tebe da svrstavam u povlaščenu kastu :)

    Samo kažem...
    Pre neko veče sedim sa ortakom u kafani i pričamo o tome kako smo svi prošle godine u ovo vreme mislili da će ove godine biti mnogo više (na nivou celog kluba) odlazaka u Sloveniju ili italijanske Dolomite na penjanje, kao nema više viza. Otprilike bar jedan produžen vikend mesečno. Ispostavilo se da je ostalo na nivou prethodne godine, a manje nego recimo 2006-7. Ljudi realno imaju manje love ili rade više za istu lovu, gube poslove ili su se prosto usrali pa se štekaju, gorivo je skuplje itd. Zaključismo na kraju da su sada Alpi ili Dolomiti nedostižniji nego pre nekoliko godina, uprkos tome što ne trebaju vize (vize su se poslednjih 5-6 godina ipak dobijale ako ti je stalo, čak i ko nije bio stalno zaposlen je uspevao nešto da "izmajmuniše").

    ReplyDelete
  5. Nisam ni mislio da sam povlascena klasa, a kapiram da je cinjenica da smo mogli da odemo gde smo (kao) hteli nije moguca za veliki broj sugradjana...

    Naravno da je sve nepristupacnije - sve je manje novaca... Pre NG je bila ta prica da je bilo cca. 90.000 manje prelazaka granice od kako su ukinute vize nego 2009.

    Od kako je svanula 2011. razmisljam da li mi vise lici na "srecnu novu" 1998. ili 1999?

    ReplyDelete
  6. "Za kim svetle svetla?" to mi pada na pamet dok gledam ove fotografije bez ljudi. A onda se setim da u svakoj fotografiji postoje bar 2 osobe - posmatrač i fotograf i oni su sasvim dovoljni.

    ReplyDelete
  7. :)
    Sasvim dovoljni.
    Na fotografijama je inace bila guzva, kako u Laibachu ume da bude u devet uvece zimi usred praznika -> povecao se broj hrabrih ljudi koji sede pod grejacima i piju kuvano vino, inace dok nisu zabranili pusenje u kafanama - bilo je jos manje!

    ReplyDelete
  8. >> skoro hostel a he hotel u slo

    Nisi bio u Emonecu?

    ReplyDelete
  9. Bili smo u Emonecu, ali ovoga puta u nekoj sobi koja nas je vise podsecala na hostel nego hotel :), sve sve gredama u plafonu i stubom na pola sobe.
    No, cena je ista kao prosle godine, odnosno ne znam povoljnije mesto a u centru grada :)
    I dalje mislim da je odlican izbor za prespavati u Ljubljani, samo im se parking malo pomerio dalje, sad ima da se pesaci vise nego prosle godine.

    ReplyDelete