Monday 14 June 2010

Anais Mitchell – „Hadestown“


Zaboravio si lepote preslušavanja nove muzike u off-line modu: kada hodaš i kada sa slušalica plejera počnu da se valjaju akordi koji vode ka još pažljivijem slušanju, a ti nemaš (ili ne želiš) da automatski proveriš ko su ljudi koji stoje iza ovako zrelog, dobrog albuma; ne znaš ko su glasovi koji se čuju u prvom i drugom planu i brzo shvatiš da si uplovio u muzičku teritoriju o kojoj znaš nepristojno malo - ali te to ne sprečava da ubrzo i prestaneš da se opterećuješ faktografijom i sortiranjem žanrova - i prosto se prepustiš uživanju u slušanju tog otvorenog, srčanog ženskog glasa i koračanju kroz centar grada, kroz letnje sparno jutro, puste ulice.

Od prvih tonova „HadestownAnais Mitchell lako se razbukta maštarija o putujućoj trupi šarolikih folk muzičara koji su toliko puta prokrstarili rutom 66, od istoka do zapada Amerike i natrag i sada se lagano penju uz tok Misisipija, ka mitskom mestu iz kojeg sva ta voda iz podzemlja kreće da raspolućuje američki kontinent; svirače koji su, iako očigledno odrasli na punokrvnom američkom folku skloni skretanju i ka raspojasanom mardigrass ritmu i raskalašnosti koje se ni Dr. John ne bi postideo („Way Down Hadestown“), čudnom višeglasju koje prečesto podseti na zvezdane trenutke songova Brehta i Kurt Vajla, koji bude želju da se odmah počne sa promenom Sveta u fenomenalnoj „Why We Build The Wall“; na iskreno muziciranje u čijoj se strukturi niotkuda začuje i daleki Istok, što u maštariju unese dodatnu pometnju i rasprši je u svim pravcima, do mesta na kojem postaje svejedno svejedno iz kojeg pravca nekakav uticaj dolazi – jer sve zvuči tako skladno, tako narativno razorno ali i tako blisko – i ne liči na bilo šta što si čuo ranije.

On-line mod otkriva da su mnoge od maštarija ili asocijacija zaista bile tačne: „Hadestown“ jeste folk-opera, ponovo ispričani mit o Orfeju i Euridici, smešten u post-despresivnu Ameriku, sada, danas.

Ali, tu je i kraj mog prepričavanja ovog albuma: nema razloga da uskraćujem drugima uživanje u otkrivanju slojeva ovog parčeta muzike koje je još jedan dokaz da nema savršenijeg instrumenta od ljudskog glasa i nema boljeg prijemnika od hipotalamusa, mada neki to mesto još uvek naivno zovu – srcem.



p.s.
korisni linkovi:
„Live“ snimak cele opere http://www.youtube.com/user/jbos6

11 comments:

  1. Juce sam pocela s preslusavanjem ovog albuma i potpuno sam odlepila i ti ga danas stavis na blog. Slucajnost?
    U svakom slucaju hvala ti, dobro je sto ce se i drugi ljudi uveriti u njegovu genijalnost.

    ReplyDelete
  2. Jung je znacajne slucajnosti nazvao sinhronizmom... :)

    A meni drago sto nisam ocigledno jedini ludak koji je zablesavljen ovim albumom!

    ReplyDelete
  3. Marija i ti niste jedini ludaci, zaludeh se i ja. Hvala ti na ovome, baš mi ovo sada treba. :)

    ReplyDelete
  4. Troje je vec drustvo! :)

    Naknadno otkrivam da su neki "poslovicno rezervisani" mediji podelili silne desetke i devetke ovom albumu (NME, Drowned in Sound...)

    ReplyDelete
  5. A ja sam juce malo razmisljala o znacaju 'prvog puta' u mojoj skromnoj egzistenciji. Slucajnog otkrica, bez obaveze, van rutine... prvog puta i onog like the first time.

    Otkrice je fantasticno, hvala sto si podelio utiske. Uocila sam (iako ne pratim) da postoji kosnica kreativnosti u muzici koja ide ka tom spoju teatralnog, kabarea i pop muzike, spajanja udaljenih zanrova... - divno.

    ReplyDelete
  6. Drago mi je da ti se svidja, verujem da ce postati soundtrackom za tvoje priče i postove :)

    Mnoga velika otkrica zapravo su - slucajnosti. Ali upravo zbog toga ja neprekidno drzim usi naculjene - sve u dilemi da li ce mi promaci nesto genijalno i onda cu cekati mnogo meseci ili cak godina da nekakva muzicka kometa ponovo prodje u blizini... Kao SETI program :)

    ReplyDelete
  7. Hm...
    Anais Mitchell ce nastupati sutra u Torontu, u okviru NXNE muzickog festivala.
    Otici cu. Ako nadjem kartu, ako ne zaspim (njen nastup je u 1am).. probacu.

    I kako se posle na zamisliti nad tako finim nitima, sinhronicitetima i ostalima iz tog drustva.
    :)

    ReplyDelete
  8. !!!aaaa!!! :)

    Ukoliko uspes, MOLIM za mali prikaz, informaciju, impresiju... :)

    ReplyDelete
  9. kad smo kod slucajnosti, sinhronizma, globalizma, sudbine ili cega god, drugarica me je uputila na ovaj album u nedelju. a ti si ovo, ako dobro vidim, postavio u ponedeljak.

    jel ste se najezili? ja jesam.

    ReplyDelete
  10. Ako je prijateljica zajednicka - stepen naježenja je mali niži, jer onda imamo čak tri tangente istovremeno, što nije malo!
    Ako pak nije zajednička - evo: brrrrr! :)

    ReplyDelete
  11. tresi se dobro, posto nam ova sigurno nije zajednicka..

    ReplyDelete