Verovatno znate priču o „zlatnoj ploči“ – specijalnom disku sa fotografijama, zvucima i muzikom koju je letelica „Vojadžer 1“ ponela u kosmos 1977. godine. Među pozdravima snimljenim na 55 jezika nalazi se i jedan na srpsko-hrvatskom: „Želimo vam sve najlepše sa naše planete“.
U vreme kada je tim zadužen za izbor zvukova, snimljenih poruka i muzičkih
segmenata pravio konačni izbor – Karl Segan je insistirao da se uz dela Baha,
Mocarta, Betovena i drugih na spisku nađe i „Johnny B. Goode“ Čaka Berija. Dakle, jedna rokenrol pesma. Na
kritiku da taj snimak ne predstavlja našu vrstu na pravi način, da to „nije kulturna
baština“ i da je to „adolescentsko
ponašanje“ – Segan je odgovorio: „Na
Zemlji živi mnogo ljudi koji se ponašaju kao adolescenti.“
Ne znam da li ovi albumi zaslužuju mesto na spisku kulturne baštine Zemlje, ali
verujem da bi vanzemljaci preslušavanjem dobili zanimljive informacije o našoj
vrsti.
Flea: „Honora“ (Nonesuch, 2026)
Muzika koju je legendarni basista Red Hot
Chilly Peppers podelio sa nama na prvom solo albumu nakon više od četrdeset
godina prašenja se može slušati i kao otelotvorenje želje da se oda počast
velikanima; da sa stanovnicima Planete podeli strast o kojoj nismo znali gotovo
ništa, kao i ljubav prema džezu i kršenju pravila.
„Honora“ je spektakularan album koji
zaslužuje sve superlative koji mu se pripisuju, a neki od snimaka („Thinkin’ Bout You“) su već na listama
najboljih za 2026. godinu. A čak i neupućeno uho nekog vanzemaljca bi
preslušavanjem „A Plea“ shvatilo da
je Planeti Zemlji potrebna pomoć u borbi sa nepravdom.
Angine De Poitrine: „VOL.2“ (Spectacles
Bonzaï, 2026)
Javnosti i dalje
nepoznati članovi „Mantra-Rok-Dada-Pitagorejsko-Kubističkog benda“ (tako se
predstavljaju) pod imenom „Angina Pektoris“ (to je prevod naziva benda) zajahali
su talas!
Ukoliko vas je od prethodne rečenice zabolela glava, ili je reagovala kao da
ste eksirali Pangalaktički grgoljblaster - sve je u redu. Angine De Poitrine su postali globalni fenomen, a snimak KEXP nastupa ovog dvojica u burlesknim kostimima
je za kratko vreme pogledalo više od 11 miliona ljudi, iako je to što sviraju
daleko od mainstream ukusa.
Svesni trenutne viralnosti, dvojac je
objavio i drugi album – podjednako nenormalan, iščašen i zabavan u svojoj
atonalosti. Ako bismo ovo stavili na neku novu „zlatnu ploču“ i poslali u
Kosmos – verujem da se niko ne bi usudio da nas napadne barem nekoliko
svetlosnih godina.
Cocteau
Twins: „Heaven or Las Vegas“ (4AD,
1990)
Ovaj album bi zaista mogao da se nađe na spisku kulturne baštine sveta, ne samo
zbog specifičnog pevanja Elizabet Frejzer. Trideset i pet godina nakon što je
objavljen – „Heaven or Las Vegas“ nije
izgubio ništa od vibrantnosti, sjaja i poetičnosti koji su ga učinili izuzetno
voljenim i važnim početkom devedesetih. Zato je i dalje u prvoj polovini liste
„500 najboljih albuma svih vremena“ koju je objavio magazin „The Rolling Stone“.
Prepuna priča o idiličnim ljubavima, strahovima i ranjivosti – ova muzika i
dalje može da posluži kao skrovište, pruža utehu i daje podsticaj da nastavimo
dalje. Ako niste sigurni da je vredno truda – pustite sebi ponovo „Iceblink Luck“ ili „Pitch The Baby“ i čućete
kako se novi život rađa.
*
Više o novom broju magazina Lice ulice >>

No comments:
Post a Comment