Monday 15 March 2010

"To sam ja" ("39 pesama", #1) *


Dobro se sećam prvog „velikog“ koncerta Ekatarine Velike u Hali „Pionir“, 24. decembra 1987. godine. Prvi razlog za sećanje nije nimalo poetičan, ali je životno važan: na pola koncerta moj prijatelj Andrej bio je odveden sa tribina i naprimao se šljaga od strane organa reda – a zbog nekih idiota koji su se, nedaleko od nas, fenomenalno zabavljali bacajući petarde po Hali (da, idiota je oduvek bilo i biće i da – organi reda su pravili greške i praviće ih – dve važne lekcije za 14-godišnjaka na kraju osamdesetih, koje je valjda imao naučiti na koncertu najdražeg benda, na koji je otišao verujući da će barem tamo biti zaštićen od sve brojnijih tipova sumnjive subkulturne provenijencije).

Drugi razlog sećanja bio je ipak iz domena muzike – bio je to prvi susret EKV sa mnogobrojnijom publikom - pojava albuma „Ljubav“ promovisala ih je u zvezde, rešene da svetlo bacaju mnogo dalje nego prethodnim delima. Bio je to pomalo zbunjujući susret za sve strane – stariju publiku naviknutu na manje prostore, novu publiku nenaviknutu na stare pesme, njih na bini, okružene akustikom "Pionira" koja je učinila svoje... je... je... je.


Treći razlog je ova pesma.


Incident sa organima reda doveo nas je do partera.

Rif koji nas dočekuje je uvod u „To sam ja“.
Prvi put ga čujem uživo.
Fenomenalni, silazni, usamljeni niz akorda koji ne prepoznaje veći deo publike.

Za momenat u kojem ti znaš nešto više od ostatka publike današnji tinejdžeri kažu – "neprocenjivo". Prosto osetiš da si na neotkrivenoj teritoriji - na kojoj ste sami, ti i muzika.


„To sam ja“ nalazi se na prvom albumu Ekatarine Velike, onom za čiji je omot najzaslužniji Gera i čiji se reski, hermetični ton zario još tada u srce, gde i danas svrdla. Milan je otkrivao nove zenite, rasterećen nasleđa Šarla, željan promene u odnosu na Katarinu II, sve dalje od ranih XTC i sličnih uzora, svestan snage svakog akorda koji svira, ali i snage sopstvenog glasa.


Smeštena odmah iza jednog od njihovih prvih hitova – "Modro i zeleno", a po redosledu na B strani - pre čemerne "Olovne godine" i frenetične "I've always loved you" ova pesma predstavljala je međaš između tetovirane i neosvetljene strane albuma. I danas, i svaki put kad krenem ka srcu ove pesme, zastanem slušajući kako u ta četiri minuta Milan, Magi, Bojan i Firči demonstriraju stepen neverovatne međusobne privrženosti, harmoniju u kojoj je sve dozvoljeno i u kojoj ima mesta za svaku majstoriju.


Ta međusobna privrženost je, na neki način i dokumentovana: tekst za "To sam ja" jedini je ikada, u celokupnoj njihovoj diskografiji potpisan imenom benda, ne Milana ili Margite.


Milanov solo na gitari uzdiže se poput vatrometa iznad scene i onda
zaranja natrag, ka nama, zavijajući, praćen njegovim glasom; Bojanov nenametljivi ali snažni bas koji čini tu samospoznaju još dramatičnijom; Margitin skakutavi lajt-motiv u refrenu, te konačno – Firči.

Firčijev fenomenalni uvodni bubnjarski pasaž pred kraj pesme, kojim počinje 37-sekundni crescendo bio je dugo dovoljan da opraštam sve bljutavosti koje je dvadeset godina kasnije radio sa EKV Revisited. U tom pasažu sublimirano je, ujedno sve najbolje što je ikada uradio, od "Nestvarnih stvari" preko "Maski za dvoje" i - čini se - da je to ujedno bio jedan od njegovih poslednjih blistavih momenata. Taj momenat bio je dovoljan, sve do jučerašnjeg farmerisanja.

No taj potez, valjda poslednji pre povlačenja u konačni zaborav jedinog preživelog člana ove četvorke ne umanjuje sve što mi "To sam ja" i danas znači - zapravo - čini je još dragocenijom i to samo u toj staroj, studijskoj verziji. Jedina dostupna live verzija pesme ("Live '88") donosi drugačije impresije, iako je na tom snimku ponovo na okupu identična postava: Milan, Magi, Bojan i Firči. Drugačije je.

Freeze frame.

* - Ideja "39 pesama":
do 39. rođendana nabrojati i objasniti samom sebi – kojih 39 pesama je obeležilo prvih 39 godina.


13 comments:

  1. Kakav divan post! Ja obožavam Ekatarinu Veliku i to nikada neće prestati. :-) I dan danas mi bodu oči naslovi i natpisi "Ekaterina" i "Megi". I ja se rado sećam koncerta u Pioniru. Stvarno si me obradovao sa ovim postom. :-)

    ReplyDelete
  2. Predivno pretočena pesma u tekst!

    ReplyDelete
  3. Hvala obema :)

    Cekajte da vidite sta je jos na preliminarnom spisku pesama...

    ReplyDelete
  4. Divan osvrt na jedan od najboljih domacih bendova. Nazalost, kako vreme prolazi cini mi se da ce ljudi samo pricati o najrazlicitijim trivijalnostima vezanim za ovaj bend, ili svinjarijama koje lansiraju dusebriznici, a ne o pesmama. Zato hvala.

    Kao neko ko je napravio 29 songs prosle godine, zdusno pozdravljam projekat 39 pesama.

    ReplyDelete
  5. Promakao mi je tvoj izbor?
    A ne nalazim ga lako na tvom blogu... podeli sa grupom jos jednom link, moze? :)

    Ovakvi tekstovi i nestaju da se na kraju ne bi dogodilo da, cak i o Firciju pisu kao "bivsem muzu" a ne kao coveku koji je odsvirao "Nestvarne stvari" i ovaj album, na primer... Da ne spominjem sta se i kako pise o ostalima, bavili smo se svojevremeno knjigom "Vrati unatrag"...

    ReplyDelete
  6. Mene su zauvek kupili tim live albumom iz '86 na kom su prosto proključali . Do tog trenutka nisam čuo ništa snažnije, iskrenije i poetičnije od njih. Dugo sam čekao da ih čujem uživo sve do jedne zime od blata i snega u Kraljevu '92/'93.
    Nakon koncerta sa zujanjem u ušima i bez reči sam sa drugom dugo krstario pustim ulicama ledenog Kraljeva koje se seku pod pravim uglom dok nas iz navale utisaka nije probudio direktan sudar dva policijska stojadina . Tu naravno počinje neviđena komedija i napad euforije smeha koju smo posle morali da objasnimo organima. Razgovor je počeo uobičajenim setom pitanja, vaše lične karte i sl. a onda je usledilo: Ko vam je ta Megi? A to je već bila kulminacija.
    Neprocenjivo ;)
    Vidiš, jedna uspomena evocira drugu.

    ReplyDelete
  7. Imao sam srece da sam ih prvi put gledao upravo u vreme promocije Live '86 albuma, ok, bio sam verovatno jedan od najmladjih u publici, ali to nije smetalo...

    Postoji prica da ekipa nije bila presrecna snimkom/zvukom na tom albumu, mada je on zapravo prstao od dobre energije. Cinjenica je da su EKV uvek impresivno zvucali uzivo, bez obzira na postavu - Milan je svojevremeno najavio album koji je trebalo da se zove "Prljavo" - na kojem bi bili snimci koncerata, ali se to nikada nije zvanicno pojavilo...


    Kad smo kod evociranja uspomena: plato ispred Beogradjanke, leto 1988, dva policajca nas zaustavljaju pre koncerta AZRE zato sto imamo pocepane pantalone na kolenima:

    - Vi ste to, neki pankeri?
    - Ma ne, radnicka klasa, nemamo para za nove...

    ReplyDelete
  8. http://popkitchen.blogspot.com/2009/08/pravih-29-hitova.html

    U pravih 29 hitova nema EKV. Nema ni price da su prve odrasle ploce (sve sto nije Dragan Lakovic, Kolibri i Muzicki tobogan). koje imam Bjelo dugme "Dozivjeti stotu" i Idoli "Cokolada".

    Jel sam spomenula da nestrpljivo ocekujem nastavak?

    ReplyDelete
  9. Po mom preliminarnom spisku - imamo za sada 2 "zajednicke" pesme i 4 benda :)
    (pogadjaj...)

    Odvratno je tesko napraviti spisak - a obracati paznju na to sta su neke pesme znacile u nekom trenutku, sta citavi albumi, sta muzicki idoli = i ja jedva cekam nastavak, jer cu krenuti od pesama za koje sam siguran da ce ostati na konacnom spisku. Sledi nastavak za koji dan...

    ReplyDelete
  10. Let me guess, zajednicki skup obuhvata Joy Division, The Clash, Pet Shop Boys i Nick Cave. Mozda i Massive Attack.

    Nije fer, ti imas 10 pesama vise.

    ReplyDelete
  11. Izbaci PSB, dodaj Massive i to je to :)
    Bravo!

    Vec razmatram da je preimenujem u 69 songs... Do 69. rodjendana bi ih vec i ispisao... :)

    ReplyDelete
  12. ja nikako ne mogu da se uglavim u neki konacan broj, mada sam pocela to da radim tamo kod mene na blogu... polako, ali sigurno ih gomilam :)

    ReplyDelete
  13. Niko ti nece zameriti ako naknadno promenis broj sa 20 na 100! :)
    Stavise, sve ce biti spontanije i samim tim - zabavnije :)

    ReplyDelete