Tuesday 26 June 2012

"The Intouchables" (film)

Beli prebogati kvadriplegičar i tamnoputi bivši zatvorenik iz geta, predgrađa Pariza.
"Po istinitoj priči".
Na plakatima za zapadno tržište pojavljuje se i ta intriga: "Sometimes you have to reach into someone else's world...".
Sasvim dovoljno razloga za zaobilaženje ovog filma, ne?
.
Srećnim sticajem (kinematografskih) okolnosti, ova priču su prvi napisali i snimili Olivier Nakache i Eric Toledano i stvorili film o prijateljstvu kao takvom, lišenom svega što će verovatno brzo biti prerađeno i ponovo snimljeno u novoj verziji, za deo publike koju mrzi da gledaju evropske hitove sa titlovima, a "The Intouchables" jeste hit: nakon devet nedelja prikazivanja u bioskopima postao je drugi (po broju gledalaca) najuspešniji francuski film svih vremena.
.
"The Intouchables" (kod nas preveden kao "Nedodirljivi") je izvrstan mainstream film: perfektno temperiran, u nekim momentima (bezbolno) predvidiv, mudro pročišćen od nepotrebne patetike i protkan razoružavajućim humorom koji najčešće izaziva odlični Eric Sia koji svakako ne bi uspeo da mu tokom čitavog filma nije na rukama (gotovo bukvalno) briljatni Fransoa Kluze, koji je u ulozi kvadriplegičara uspeo sve da svede na mimiku i glas, dok su njih dvojica kao tandem prijatelja čak i bolji od dvojca Danijel Otej/Dani Bun u odličnom, a ovom filmu sličnom "Mon meilleur Ami" >> Fransoa Ozona od pre nekoliko godina.
.
Ova briljantna scena će vas možda inspirisati da odete do bioskopa tokom narednih dana >>.
.
Ukoliko ta scena nije dovoljna, svakako pročitajte preporuku Đorđa Kalijadisa, koji je na "Jorgoslovlju" takođe lepo pisao o ovom filmu >> - i sa kojim se slažem da ovu priču vredi pogledati pre no što je u ruke uzme neko drugi. Aleksandar Pejn verovatno nije opcija.
Setite se kako je skončala Nikita, na primer.

 .

6 comments:

  1. dobru si scenu odabrao,nasmeja me sada.
    vec nekoliko ljudi mi je preporucilo film,ali nikako da nadjem vremena,moram to da ispravim!
    ja preporucujem "Tyrannosaur" da se pogleda.
    britanski ugao o prijateljstvu koje se radja izmedju dve osobe koje samo naizgled nemaju skoro pa nista zajednicko.
    :)

    ReplyDelete
  2. Nebojša, hvala ti na ovom drugarskom reklamiranju Jorgoslovlja. :)

    Btw, juče sam listao u Beopolisu "Revolucionara" Berislava Blagojevića. Kupujem ga sigurno u sledećoj turi.

    ReplyDelete
  3. @Ana: ta scena je jedna od najboljih u filmu i u kratkoj formi objašnjava zašto je Si dobio, pored ostalih - i nagradu "Cezar" za glumu.
    Hvala ti na preporuci, priznajem da nisam do sada čuo za ovaj! ;)

    @Djordje: uvek! :)
    Što se Berislava tiče- javio mi je da će i Beograd imati promociju knjige, verovatno na jesen.
    Na njegovom blogu je deo priča koje se nalaze i u knjizi - meni najdraža - "Fragmenti detinjstva" na žalost samo na engleskom. Ali i u prevodu je jasno zašto mi je omiljena.

    ReplyDelete
  4. Dobro da sam naletio na tvoju stranicu, dodje mi kao podsjetnica, jer ovaj film vec duze namjeravam da odgledam do kraja. Poceo ga gledat u avionu, vidim sjeda mi pravo, dodjoh do pola i tek tad primjetih da nema engleski prevod.
    Btw, da znam plesat ko Omar Sy ne bi me internet vise vidio...

    ReplyDelete
  5. Svidja mi se ovo - "da znam plesat ko Omar Sy..." ;) Drago mi je ako te moj tekst prelomio da pogledas do kraja! A koristim priliku da joj jednom preporucim i onaj gore spomenuti "Moj prijatelj", isto francuski, sasvim dobar.

    ReplyDelete
  6. Sinoc odgledao u kinu. Uljepsao mi je dan, vikend, sedmicu, mjesec, godinu...
    Bez pretjerivanja, dugo mi neki film nije ovako legao. Najjaca mi je scena kad su otisli operu da gledaju. Oplakao sam :)

    ReplyDelete