Sunday 29 April 2012

Izbori se: beli listići, crne misli, siva zona

U redu, verovatno ću deo ljudi koji svraćaju na ovaj blog, pažljivo ga čitaju i komentarišu ovim tekstom razočarati ili razljutiti. Neke ću podstaći na razmatranje stanja stvari. Biće – naravno - i ravnodušnih, i sve to je sasvim u redu.
Ovo je još uvek država u kojoj izlazak na izbore nije obaveza.

Nećemo o politici bila je jedna od krilatica u proteklih nekoliko nedelja, no - u svakodnevne razgovore uvuklo se to pitanje: „A šta ćeš ti da uradiš?“ - i shvatio sam da sam ponovo u manjini. Ja sam od onih koji će na izbore izaći te na listiću neću nacrtati Hogara, Snupija, Čiča Glišu, spolovilo iliti penis te neću dopisati „Lopovi!“ ili „Novaka za predsednika, Čak Norisa za premijera“. Tu odluku sam zaokružio nedavno, nakon dugog i temeljnog razmatranja argumenata i razloga protiv; i nakon dijaloga sa nekima od inspiratora ili organizatora pokreta za beli glas (i/ili precrtane listiće, trebalo je neko vreme da se dogovorimo šta je sve beli glas).

Iako je ovih nedelja zapravo popularno najavljivati i vežbati šta se na listiću može crtati, ja sam odlučio da to ne učinim.

Prvi argument pokreta (više različitih grupa i družina) jeste da su „Svi oni isti“. Kako je vreme odmicalo - to genijalno otkriće počeli su da koriste i različci i dverjani u svojim kampanjama, što je učinilo da se ovaj argument ne koristi više u tom obliku. Naravno, ta tvrdnja može se braniti i obarati na mnoogo načina, pitanje je kondicije zagovarača, ali kako je argument konvergirao u „isti su kao i oni prethodni“, onda se sve uruši - pojavom argumenta broj 2 koji se najčešće koristi u raspravi: „Tako ćemo im staviti do znanja da nisu zaslužili naš glas, da niko nije dobar“.

U redu, ali - ukoliko su isti kao i oni prethodni, ne sećam se da je one prethodne bolela pertla sa Timberland cipele koju je Milošević kupio sinu Marku u Dejtonu - za to da li su nam oni dobri ili nisu. Primer – izbori, 1997: bojkot na koji je pozivala opozicija je skoro uspeo (čak sam i ja snimao spotove koji su se sprdali sa idejom glasanja u onakvim uslovima), glasalo je oko 50% birača, namaknuto malo glasova sa Kosova da se popuni stanje za svaki slučaj, i to je to. Da li je ikoga na vlasti bolelo što je polovina Srbije odbila da glasa? Štaviše, imali su još slobodnije ruke da se zabavljaju do mile volje, gaze medije, proglašavaju Zakone o univerzitetu i medijima i rade sve što im se prohte. Ukoliko su isti, zašto bi ih tačno žuljalo što će na ovim izborima 3-5-10% nacrtati spolovilo na listiću? Aha, poruke sa listića će ih uzdrmati? Osetiće se loše, zato što smo nezadovoljni? Shvatiće da su pogrešili i vratiće mandat narodu? Kako je beše nedavno izglasan Ustav, koliki procenat izašlih?
Kada sam postavljao ova i slična pitanja samozvanim kolovođama pokreta –umesto argumenata odgovarano mi je da sam zao i zlonameran, te da sam plaćeni provokator, što me zabavljalo, ali me dovelo i do trenutka u kojem shvatiš da je tim koji simpatišeš trapav do očaja i nema želju da uči a čak se i ne zove Liverpul, da bi im gledao kroz prste.

Treći argument: loš izborni zakon. U redu, zakon je loš. Ali, ne sećam se da se tim zakonom bilo ko bavio još od proleća 2008. godine, kada je dlaka nedostajala da Vladu napravi neka druga ekipa, da Beograd preuzme ista ekipa kao pre 1996. i sl? Tek ove zime pojavila se ta ideja da zakon nije dobar i da bi ga valjalo menjati. Naravno da bi valjalo, ali – kasno je. Dodatno, taj isti Zakon pokazuje i da crtanje spolovila i Čiča Gliša po listićima zapravo pomaže onima koji su najveći: što više precrtanih listića bude bilo, to će u Parlamentu biti više poslanika onih velikih partija, koje su, jel' tako, naši najveći neprijatelji (? jesu li oni? da li je ovo borba protiv njih?). Zakon je, dakle, takav da njima više odgovara da crtamo po listićima nego da na izbore ne izađemo, a neizlazak je takođe legitimna opcija. Ko ne veruje, neka iščita kako radi Dontov sistem, koji se primenjuje i u Srbiji. Nije dobar? Za promenu istog je, dakle, valjalo grmeti od maja 2008. Ili ostanite kod kuće. Slavite slavu i uživajte u lepom danu. Štagod.

Konačni i četvrti argument je ta priča o manjem zlu, koje nam je svima došlo glave i kojeg nam je preko glave. To „manje zlo“ sugeriše da na čitavoj političkoj sceni ne postoji niko i ništa što bi utolilo našu žeđ za slobodom o kojoj smo kao sužnji nekada pevali. U redu, hajde da krenemo od premise da su svi - zlo. Šta nam je, tačno, stajalo na putu da u prethodne četiri godine oformimo nešto što bi odgovaralo našim potrebama?
No sad je, pak, kasno, nije se pojavio nikakva srpska „kukuriku“ koalicija i stvara se siva zona nezadovoljstva, nedorečenosti i neznanja – šta koji od izbora a u vezi sa izborima zapravo donosi.

I onda se pojavio taj najnoviji, peti argument koji je više ideja nego argument – „hajde da glasamo za drugog ako prvi dobije većinu u Parlamentu i obrnuto“ – ali to ne bih komentarisao, van poimanja je.
.
Ukratko, to su argumenti. Nijedan me nije ubedio, štaviše, neki od njih su me vratili ideji glasanja.

Ne verujem da je lakše crtati po listićima nego dati nekome svoj glas. Ovo prvo je zapravo teža odluka, izvorni bunt za koji valja imati hrabrosti -  ali jedini problem je što taj revolt ide u korist najvećih. Ne verujem ni da je lako ostati kod kuće i ne zaokružiti ništa, teško je kada nešto moraš da prećutiš, mada je to možda delotvornije od crtanja.
A postoji i izreka: „Kada ti život da limun, napravi limunadu“.

Znam da sam u manjini kada je ideja glasanja u pitanju, ali – navikao sam. Zapravo, jedini put kada nisam bio manjinom su izbori u septembru 2000. godine, ali i to je bilo jedva, za par procenata razlike.
I za razliku od svih prethodnih izbora – još od 1992 – nikada nisam imao više prijatelja na obe strane.
Do izborne tišine imamo još 4-5 dana, dovoljno vremena da raspravimo neke detalje.
Voleo bih da nisam u pravu i da sam sve pogrešno shvatio: tako bih znao da nada ipak postoji i da ne moramo sve da radimo iznova, još jednom.

Prolećno nedeljno jutro, a ja se bavim izborima u Srbiji. 
Uh.


36 comments:

  1. Teška.. (možda bolje reći: mučna) je odluka.. kakva god u vezi s izborima bila. Bilo nam je lakše dok smo birali referendumski, između ono za šta smo mislili da je zlo i onog za šta smo se nadali da će biti dobro. U stvari, više smo hteli da ne bude više to zlo. Sad kad se špil već 12 godina meša, kad je gotovo svako bio sa svakim ili će to biti, kad smo ih sve poznali, teško je bez osećaja gađenja ili prevarenosti odlučiti se za kružić oko rednog broja.
    S ponuđenim limunom ipak treba nešto uraditi. Za one koji nikad nisu bili u tvojoj priči, s kojima nisam imao ništa zajedničko ni pre 2000 a ni posle - svakako ne bih. Za ove s kojima smo delili iste nade da će biti nešto bolje s ovom zemljom - neću, nisu zaslužili. Zato je moj izbor veliko X preko listića. Glas ne dam, izbor nemam, osim ako je i nemanje izbora nekakav izbor, ma koliko manjinski bio, sve jedno mi je. Pošto je moj izbor da se ovoj zemlji dodeli međunarodni protektorat tj uprava (sastavljena od međunarodnih činioca koji nisu anglosaksonskog, romanskog ili slovenskog porekla, kao ni sa južne polulopte) i to na duže vreme onda će biti tako kako je.

    ReplyDelete
  2. Hm. U mom okruženju većina ide na izbore. I glasaće. Šta ćeš, nisu baš mnogo umetnički nadareni da crtkaju :)

    ReplyDelete
  3. tekst nije imun na ćorsokake "građanske" logike, ali njegova osnovna poruka je tačna i slažem se sa njom.

    ReplyDelete
  4. Rekao bih da ima prilično mnogo Istine u ovome što pričaš, ali bojim se da bi to moglo da bude shvaćeno na pogrešan način;)

    ReplyDelete
  5. Vidi Ravnogorac ,
    sad si me preduhitrio, ja već duže vreme razmišljam da napišem tekst o apsurdnosti belih listića. Samo ja se zalažem za drugu opciju, neizlazak na izbore. A to uopšte nije opcija neekvivalentna belim listićima.

    ReplyDelete
  6. dodatak:
    uz ono Ravnogorac ide smajli koji se zlobno smeje

    ReplyDelete
  7. Za početak da se odmah ogradim: Nemam nameru da bilo koga ubeđujem da je potrebno postupati baš kao što ću ja.

    U drugom krugu predsedničkih izbora 2008. (mislim da je to tada bilo) odlučio sam da ne izađem na glasanje . Jednostavno tada nisam video nikakvu efektivnu razliku između dva kandidata. Pobednik na tim izborima, koga sam jedinog razmatrao, uspeo je da me između dva izborna kruga ubedi da ne želi da glasam za njega. Ako izuzmemo racionalne razloge kao što je podrška monopolima, vladavine partija i ostalo, lično sam se osetio uvređenim citatima Slobodana Miloševića kao nosećim tezama u govorima i sloganom koji je koristio Milan Milutinović 1998. (za tog sam glasao, u izboru između njega i Šešelja izbora baš i nije bilo. Šešelj je bio Šešelj). I pored ubeđivanja familije i prijatelja na izbore nisam izašao. I shvatio da je tobilo glupo. Trebalo je da odem i poništim glasački listić. Na taj način je trebalo da izrazim svoj stav. Možda taj protest ne bi bio dovoljno glasan ali je moj.

    Mala digresija: Na izborima u Srbiji učestvujem kao novinar ili kontrolor već 11. put (matematika Nenada Čanka, reče mi da je na izborima aktivan 12. put. Ja sam prve preskočio. Bio u JNA te me zaboravilo) Još neke izbore u regionu sam pratio. Čuo sam i video na tim izborima sve isvašta. Obećanja koja u 90% slučajeva nisu ispunjena.

    Te 2008. godine, kasno, ako se sada pitam, sam odlučio da od aktuelnih političara niko ne zaslužuje moj glas. Siguran sam da nema nepoznatih kod njih. Sve smo već videli.

    Rešio sam da poništi listić. Ulazim u kategoriju funkcionalno nepismenih, citat Milenko Dereta. Prvi argument je taj što prema tumačenju Republičke izborne komisije nevžeći listići ulaze u brojanje kada se odrežuje cenzus. To praktično znači da nevažeći listići imaju moć da makar neke ljude ostave van parlamenta.Podsetiću da je na izbore 2003. Nebojša Čović izašao u koaliciji sa PUPS i nije uspeo da pređe cenzus. Nedostajalo mu je nekoliko hiljada glasova, odžsvojio je , ako se dobro sećam 4,87%. Čovića nema na političkoj sceni.

    Ako ovog puta pojedine stranke ostanu van skupštine biću više negio zadovoljan. Trenutno postoji nekoliko stranaka koje su na ivici cenzusa. Ukoliko neka od njih ostane van skupštine i krena putem Nebojše Čovića biću zadovoljan. Kandidati za neulazak u skupštinu su URS, DSS,SRS, Dveri...Glasovi dati njima će se preliti onima koji ulaze u parlament.

    Drugi argument, pokazuje da je glas dat bilo kojoj stranci na prošlim izborima zlupotrebljen.

    SRS – da počnemo od njih, na prošlim izborima su osvojili najviše mandata. Ko je glasao za njih sigurno nije glasao za ono što je trio Nikolić-Vučić-Tabaković učinio. Obni su želeli radikalsku vlast sa Šešeljem koji dolazi na belom konju. Sigurno nisu glasali ni za davanje kvoruma demokratama kada god je trebalo.

    DS – Građani koji su im dali glas sigurno nisu glasali za Dulićevo i Petrovićevo poimanje preduzetništva ili „prirodnu selekciju „ sa jelenom Trivan kao rezultatom, ni citiranje Slobe ni za odvanjanje G17 (bili na listi DS) i savezništva sa lokalnim despotina i promašajima (Ničić, Verko, Maja...) . Taj G17 (Sada se URS vika) je inače neverovatno talenetovan da učini da sve čega se dohvati ne radi i ne postoji. Glasači DS svakako nisu glasali za koaliciju i pakt sa SPS i „reformu“ pravosuđa.

    SPS – Važi isto što i za glsače DS. Međusobna koalicija je „izdaja“. Glasači SPS siguno nisu glasali za Bajatoviće, Mrkonjiće i njihove ispade. Nekada estradne a nekada unesrećujuće za mnogo ljudi.

    LDP – Glasači sigurno nisu davalai svoj glas najčudnijim objašnjenima za veoma problematične poteze. Zakon o informisanju, podrška budalaštinama u Beogradu, odricanje od ljudi koji su počinjali da rade ono sa čime su zasluženi glasovi. Teško da je neko glasao za retoriku koja se u prisustvu Gazde pretvara u predenje pitome mace.

    Sve ovo važi i za stranke manjina samo na manjem nivou.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Isti igrači su prisutni i u ovom deljenju karata. Javna preduzeća su i dalje plen za koji se bore, prave promene su tu samo kao predizborna obećanja. Posle 6. maja očekujem da će se promeniti ...pa ništa... Možda sam perverzan ali mene interesuje kako će se vlast (ko god to bio) uspeti da ugasi ovo tinjanje u društvu.

      Da ponovim ono sa početka komentara. Ovako ih ja percipiram. Nemam nameru bilo koga da ubeđujem da je to ispravno.

      Delete
    2. Pogledaj http://www.facebook.com/photo.php?fbid=393030060719971&set=a.182718128417833.39493.180565151966464&type=1
      Samo da se zna ko tako zeli da razmisljas...

      Delete
  8. Iako nisam popila kafu danas, pa mi mozak nije najbudniji, mislim da se slazem sa tobom, makar donekle. Nisam shvatila koji je tvoj predlog, ali procitacu tekst ponovo kasnije.
    Ono sto sam htela da dodam je da ce rezultat izbora biti isti, bez obzira da li cemo mi izaci, neizaci, glasati ili crtati. Ako glasas za jednu politicku opciju, niko ti ne garantuje da taj tvoj glas nece otici upravo u politicki tabor suprotan tvojim uverenjima. Odnosno upravo u onaj za koji nikada ne bi glasao. Hibridne koalicije nastaju preko noci, narocito u vreme kada se cekaju rezultati izbora. Kao sto je bilo prosli put. Malo su pokusali da nam zamazu oci birajuci za premijera nestranacku licnost i time nam zbunjenima zapusili usta, jer smo pokusavali da provalimo u cemu je kvaka. O cemu se radi - o tome da su "macije oci" najstariji trik = koriste ga muskarci kada gledaju sise i dupeta, zene kad overavaju "paket", zivotinje u lovu, kosarkasi u napadu, a ocigledno i politicari koji nam na jednu stranu bacaju nestranackog premijera, dok na drugoj strani rade sta su naumili.
    Jedino sa cime mogu najvise da se slozim je da neizlazenje nije resenje (to je neko rekao u komentarima). Neizlazenje je potez slabih ljudi koji vecito idu linijom manjeg otpora - a gledaj dokle nas je to dovelo? Ljudi strajkuju za bolje uslove tek nakon 20 godina rada pod losim uslovima! Nisu primili platu 6 meseci i cute, ali kada se nakupi 6 godina, oni izadju na ulice - znas ko ce tad da ih poslusa? Niko. Nasi zakoni su uglavnom dobri, a pravnici zaboravljaju da ih koriste, zato sto ih narod ne koristi - da su se za svako neprimanje plate i lose uslove obracali sudu, a ne ulici, em bi pre dosli do svojih prava, em bi pravnici bili bolji, promenili bi se losi zakoni na vreme, a ovi na vlasti bi se plasili naroda, a ne obrnuto. Svojim slabim ili nikakvim otporom narod im je dao odvezane ruke da rade sta hoce.
    Ja ne mogu da se borim za necija prava, mogu samo za svoja. Ne mogu da prijavim sudu poslodavca koji nije moj poslodavac. Ali mogu da izaberem da ne prihvatim izbor koji mi drzava nudi i da otvoreno priznam da mi se izbor ne svidja. Ako su mi opcije za to samo neizlazenje ili crtkanje, onda radije biram to, nego da protiv svoje volje zaokruzim neki ponudjeni broj znajuci unapred da se to nigde nece brojati. Oni koji cekaju izborne rezultate drzeci "fige" zive u izmisljenom svetu, jer odavno ti rezultati ne znace nista, kada znamo da vlast dobija onaj za koga se dogovore koalicije i opozicija.

    I da ne ostanem mutna, nego da budem konkretna, ovo je moj izbor http://clarice-jacobs.blogspot.com/2012/04/izbori-2012.html

    On se zalaze za ukidanje PDVa na hranu za veverice, pse i bebe, dovesce strane investitore za masovnu izgradnju kineskih restorana i predlaze da se Kosovo pretvori u veliki poligon za macke koji bi trebalo da istisne sve trgovine ljudima, organima, oruzjem i narkoticima i uspostavi monopol nad prodajom macije trave. Naravno, sva kontrola sredstava bi bila pod njegovom sapom.

    ReplyDelete
  9. mislim da ce biti vise nevazecih mozda 30 % bila bi fora da "pobede"

    ReplyDelete
    Replies
    1. 90% nevazecih listica, i sta onda? Pobeda? Kakva? Ko je u tom slucaju pobedio? Kako ce da iskoristi tu pobedu? Sta ce da uradi? Spominjete do 4-5 varijanti za koje se moze glasati pored nevazeceg listica. Da li zna neko koliko ima predsednickih kandidata na ovim izborima? 12! A koliko ima lista na parlamentarnim izborima? 18! Koliko mozete da ih nabrojite pre nego odete na sajt RIK-a? Tako sam i mislio... Ne morate da guglate, evo vam linkova:
      http://www.rik.parlament.gov.rs/cirilica/propisi/Zbir_list060512.htm
      http://www.rik.parlament.gov.rs/cirilica/Liste/2012%20Lista%20kandidata%20za%20predsednika.htm
      Svi su isti, nadrkani, puni sebe, glupi, lenji, zlobni... Da, o kriticarima pricam, ostavite sada krvopije od politicara na stranu! Sedite, nemojte dupetom da mrdnete i kritikujte. Ionako niste sposobni za nista bolje, a i zasluzujete ovakve politicare (zato sto ste nadrkani, puni sebe, glupi, lenji, zlobni, kao sto sam vec rekao).
      Sad se iznervirajte do jaja, to mi je cilj.

      Delete
    2. pa ako nista drugo, ispasce parazitske stranke jer nece preci cenzus - SPS, LDP, URS, Palma ... dosta?

      treba precrtavati sve dotle dok se sistem ne promeni, jer je piramidalan

      Delete
    3. Tako je Tomo!

      Delete
  10. Clarice:
    Neizlazenje je potez slabih ljudi koji vecito idu linijom manjeg otpor


    Idi jebote!
    Pa da, baš mi nešto klecaju kolena zadnjih dana, a i želudac me nešto žiga. Baš se osećam slabo.

    ReplyDelete
  11. Uglavom kvalitetni argumenti, Boris Drenča je za sada jedini "čovek sa planom", odnosno ima tačnu argumentaciju ZAŠTO radi to što radi i to je za pohvalu.

    Vrabac, za Ravnogorca ćemo da pričamo, tačno sam znao da ćete mi ti i Akvamarin a bogami i Nasvoje sipati so...

    Razumem i ono što Nebojša piše na početku, a siguran sam da je i Nevidljivi u pravu - jer su, izgleda, beli listići prilično glasni u svom nastupu, ponekad i agresivni kao i svaka druga opcija, na twitteru se svasta može pročitati.

    Sa Clarice se ne slažem: neizlaženje nije samo potez slabih ljudi i onih koji idu linijom manjeg otpora, ima u toj tišini suviše i jeda i razočaranja i mnogo čega još, nije to samo linija manjeg otpora, iako ima i toga, ali, čini mi se - sve manje.

    U međuvremenu mi je na drugom mestu ostavljen komentar koji želim da bude vidljiv i ovde, lepo definiše suštinsku muku i problem:

    "e, kad se pomiriš sa tim da svakako
    praviš grešku, ne bi trebalo da bude mnogo teško:))
    i ne mora to da bude neka univerzalna greška,
    nek svako napravi onu koju će najlakše podneti,
    ja iam razumevanja i za beli glas, i neizlazak,
    i biranje najmanjeg zla, ništa od toga neće dramatično
    menjati stvari:)))"

    ReplyDelete
  12. glasati,ne glasati,ostati kuci,crtati...mnogo sivila a prolece je tako da ajmo malo zivlje uz pogodnu podlogu za 6.maj:)
    jer poenta jeste U "on my own"!
    http://www.youtube.com/watch?v=LGUdalX9qZ0&feature=related

    ReplyDelete
    Replies
    1. Zamisljam neke od srpskih politicara kako tog 6. maja, kroz jecaje pevaju sami sebi, nad flasom skupog pica u napustenom izbornom stabu:

      "Svima osim meniiiiiii!" :)

      Delete
  13. Pazi, svedoci smo kristalizacije " izabranih predstavnika naroda" i njihovih cehovskih organizacija u upravljačko predstavničku klasu ( a njena homogenizacija je izazvana zajedničkim sitnosopstveničkim interesom i opštim trendom zamagljivanja ideoloških razlika, to jest ideološkom unifikacijom ili, otvoreno rečeno, jednoumljem, napuštanjem bilo kakvog uverenja osim oportunizma osim u pojavnom, estradnom smislu koje je više uslovljeno udvaranjem targetiranoj ciljnoj grupi nego principijelnom programskom diferencijacijom). Tako da težnja za bilo kakvim društvenim promenama jednostavno više nema politički, već više klasni karakter. Kao takva ona se nikako ne može doseći u institucijama sistema, koje su, same po sebi ekskluzivno vlasništvo, prćija i poligon jedne začaurene i ostrvljene, čvrsto ušančene parazitske klase, a pogotovu u ritualnim, pro forma svršenim činovima zvanim pralamentarni izbori, i iz koga su sve klase osim upravljačko posredničke i posedničko - finansijerske zapravo sasvim isljučene osim kao ne samo puki formalni overivači neospornog legitimiteta vladajuće oligarhije(pošto se taj legitimitet i ne dovodi u pitanje), već kao iživljavanje negativne narodne energije kroz simulaciju UČEŠĆA U ODLUČIVANJU u već donetim odlukama. Naravno, taj ritual možda utiče donekle na sam odnos snaga u okviru klase, ali je suštinski ne dovodi u pitanje. Kao ni Beli listići, koji su tu samo da "opomenu" i da "uozbilje" neupitne gospodare situacije i da ispune srca naprednih aktivista građanskom hrabrošču, a ne da oteraju zaslužne na đubrište istorije niti da promene bilo šta ili da artikulišu i nametnu bilo kakvu autentičnu promenu kursa ili nov pogled na stvari, o organizaciji društvenog života ili preraspodeli moći da ne pričamo. Tako da je cela rasprava zapravo besmislena. Vode se žestoke rasprave o modelima propadanja, pri čemu je sam koncept te propasti van svakog preispitivanja, aksiom. Inspite all your rage, you are just rat in the cage.

    ReplyDelete
    Replies
    1. klase više ne postoje jer nema više klasne svesti... pojedinci unutar klasa se pre vide među sobom kao neprijatelji, konkurenti, što i jesu po trenutno vladajućoj logici. klasnu svest simulira vladajuća klika, uz asistenciju umetnika i intelektualaca kao njihovih dvorskih luda. iako su čelnicima puna usta progresa, klasa je regresirala u kastu, a kastinski sistem je kao što je poznato nepromenljiv.
      drugo, pričaš o nekom sistemu. ovde ne postoji sistem, samo razvaline pređašnjeg sistema. meni je u interesu da se uspostavi sistem u kome ću imati šansu da živim dostojanstven život. moj glas ne garantuje takav ishod ali ništa me ne košta da probam, i spreman sam da na svoj način zasučem rukave i počistim krš ostao još od sfrj.
      ideološko zamagljivanje je odlika velikih partija, male su ideološki jasnije profilisane, a u proporcionalnom sistemu njihova snaga važi kao gol u gostima.
      najzad, negde sam skoro čitao, šteta što sam zaboravio izvor ali sam zapamtio glavno - mi živimo u post-autentičnom vremenu. mogućnost revolucije samo hrani smisao postojanja nazovi-sistema. ostvarena revolucija garantuje krv do kolena, nove podele i suđenja preko kolena. ona može da otera jedno zlo, ali njena cena je još veće zlo, po principu klin se klinom izbija.

      Delete
  14. Mislim, Akvamarin

    ReplyDelete
  15. nebojša, nećeš biti u manjini već u većini - što mene žalosti.

    pitanje glasanja je mnogo kompleksnije od ovih tvojih argumenata i kontra-argumenata. ja na to gledam mnogo šire, a uskoro ću i da napišem moj stav o tome.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Uskoro i tvoj stav... Cim ga smislis? :)
      Znam da je mnogima to suvise komplikova do shvate ali stvari se menjaju u skupstini a ne u foteljama dezurnih hejtera. Lepe zelje ostaju vase lepe zelje, doskocice budu ponekad cak i duhovite a glas ostaje glas, vlast ostaje vlast... izbor ostaje izbor... Izaberi da ne uradis nista i bas to ces uraditi - jedno veliko nista. U tom slucaju ce ti ucinak biti 100%, nema sanse da fejlujes, nema rizika da sutra sam sebi kazes "jbt, nisam uspeo ono sto sam zamislio". Nacrtaj cica glisu i ponosi se time... kad ne znas bolje... ili nemas herca...

      Delete
    2. Molba za Anonymousa: kao sto se moze videti po komentarima, ovde komuniciraju ljudi čiji nick-ovi vode ka njihovim blogovima ili su deo neke ekipe koja se međusobno zna (Nevidljivi, Akvamarin). Svi su, dakle, prepoznati po blogu ili nadimku. Nemam ništa protiv sučeljavanja stavova, ali je na ovom blogu osnovni red da se u rasprave ulazi pod imenom, nadimkom, linkom, kako god. To prosto čini komunikaciju prijatnijom i kvalitetnijom. Hvala.

      Delete
    3. Anonymus, evo ja spremam oruzani ustanak umesto da izadjem na izbore. Oces da mi se pridruzis?
      Vidim da su ti jaja ko lubenice, treba ce nam takvih delija.

      Delete
    4. Ostacu pod ovim nick-om ako nemate nista protiv (a i ako imate). Vidim da nisam jedini a samo se meni to spocitava. Interesantno...

      Delete
  16. anonimuse, ti izgleda već znaš šta ja mislim?

    ako hoćeš promene, nauči prvo da slušaš i da ne praviš zaključke bez činjenica

    ReplyDelete
  17. Iskreno se nadam da ću ovog puta biti u većini, i da će moj glas donete neke PROMENE. Nemam iluzija oko karaktera tih promena, samo cenim da je trenutno SVAKA PROMENA bolja nego status kvo. Nisam gadljiv, i ne verujem da će sve to preterano uticati na moj život.

    Znači da sam u suštini optimista - a da je sve ovo bullshit?

    Pa, s obzirom na okolnosti to nam svakako sleduje...

    ReplyDelete
  18. Kerovođa objavio stav - ukoliko vam je promakao - čitajte na:

    Link

    Ostao sam Kerovođi ujedno jedan mali odgovor: mislio sam da sam u manjini, kada pričam o ljudima iz moje bliže okoline, u kojoj je pristojan broj onih koji neće glasati uopšte.

    Ostatak komenatara - ostavljam kod tebe ;)

    @Miodrag: Slično sam razmišljao, i kako ne verujem da će sve to uticati na moj život, zato sam barem rešio da ne radim gadljive stvari.

    ReplyDelete
  19. Evo da ja probam da budem konkretan u vezi tvog teksta. Ti si izdelio problematiku na četiri argumenta:

    1. "svi su oni isti" a nisu.
    ja kažem "nisu isti, ali nema onog što mi treba". kad promašiš apoteku, i shvatiš da si u farbari, ne kupuješ farbu umesto leka. Ima razlike, ali nema onog što mi treba. Nema ko da me predstavlja, to je problem. To je poenta izbora.

    2. "stavićemo im do znanja da nisu zaslužili naš glas" ali njih to neće boleti.
    Tačno. Pa šta ako ih ne boli? Nije poenta da nekog nešto boli. Beli glas nije ideja kratkog daha. Beli glas je ideja na duže staze. Možda su šanse minimalne, ali ja zaista mislim da su sve ostale opcije katastrofalne i da vode jednosmerno nadole.
    Na putu prema dole, jedino što trebaš više nemaš, peva Dudo...

    I ko kaže da je to jedino što treba da se uradi? Prostor za građansku inicijativu je golem i sada i nakon izbora. Samo je potrebno da postoje ljudi zainteresovani za to. A to se neće postići ako sada svi zaokružimo "najmanje zlo", šta li već, i držimo fige da će sve možda biti ok. Neće. Provereno više puta.
    Ti sa tvojim stavom nisi zlonameran, naprotiv, taj sa kime si pričao samo nije mogao da sagleda dalje od početka. Ako si imaš loše sagovornike, ne znači da je ideja loša.

    3. "loš izborni zakon"
    Pa da, ali to je stvarno manje bitno.

    4. "manje zlo" - što nismo napravili alternativu?
    Nismo, iz brojnih razloga. Jer smo verovali da će neke stranke da se promene, jer napraviti alternativu nije lako, i na samom kraju, jer nas i nema tako puno, i nismo baš isti, i kako bismo se složili. Koliko nas bi se pokvarilo u tom procesu? Koliko bi nas postalo gori od ovih kojih se gnušamo?
    Alternativu nije lako napraviti, što ne znači da treba da glasamo za svakog.
    Kad je samo radio pored mene, i ne hvata dobre stanice, ja ga ne slušam jer ne slušam lošu muziku.
    To je sve, to je cela priča. Idem sa tim tranzistorom levo-desno i šetam se u nadi da ću uhvatiti neku stanicu koja je bolja. Pišem postojećim radio stanicama i kažem im da poboljšaju svoje plejliste. Kažem im šta da puste.
    Ne pravim ja svoju radio stanicu.

    I na kraju, nemam ništa protiv tvog stava. To je sve ok. Ti imaš, ja nemam za koga da glasam.

    ReplyDelete
  20. Ne znam gde je nestao Danijelin komentar koji vidim u notifikacijama, u svakom slucaju - hvala na pohvali i podršci ;)

    @Dzoni: Slazemo se da je prostor za delovanje ogroman. Ono sto mene brine je da je vec u pocetku ta ideja Belih listica "uzeta" od strane ljudi sa kojima nikako ne delim isto vidjenje kako se ta ideja siri dalje, takvu iskljucivost sam vidjao na "drugoj strani", dokaz da su budale iste sa obe strane. Sad, pitanje je da li ta "ideja" zapravo moze biti "uzeta" od strane bilo koga, ali iskustvo nas uci da je svakom pokretu potrebno valjano vodjstvo.

    @Djordje Kalijadis: kada se naslušaš, podeli sa nama šta si čuo ;)

    ReplyDelete
  21. takvu iskljucivost sam vidjao na "drugoj strani"

    jebote, tek sad? pa ta "prva strana" je bila ta koja je sejala isključivost sve vreme. tačnije ona je svojim delovanjem i stvorila tu podelu na dve strane.

    ReplyDelete
  22. Loš odraz, sa moje strane: toliku količinu besmislene isključivosti je približnije... Priznajem, tek sad. Ili živim u zabludi da do sada nije bilo ovolikih količina.

    ReplyDelete
  23. Ne znam za druge, ali znam zašto ću ja bojkotovati izbore:

    - neću da glasam za manje zlo
    - izigrali su moje poverenje

    and last but not least:

    - svima se njima fućka i za državu i za narod i za napredak - bitne su fotelje i ono što one sobom nose.

    E, neću da učestvujem u toj lakrdiji.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Razumem.

      Ovih dana gledam ko se našao na kojoj strani, tj. ko su zagovonici jedne a ko druge struje, i nije mi lako... Na obe strane ima ljudi sa kojima sam se (ne)slagao oko mnogih drugih teških tema. Težak metež.

      Delete