Friday 16 April 2010

Čovek ujeo psa

Verovatno je lakše vajkati se „takvim vremenom“ ili „pojedincima“, obe opcije deluju kao dobar izgovor, nakon kojeg bi usledio duboki uzdah uz prateće „O, Bože...“. No, od vajkanja nikada nije, te ni sada nema koristi.

Nije ovo pitanje ni "vremena" u kojem živimo, niti pitanje "pojedinca" –> oduvek su vremena bila „teška“, a pojedinci ovakve vrste se množe od pamtiveka, naročito ako zajednica u kojoj žive to dopušta ili prećutkuje.
Naša "zajednica" pak predugo odgaja ideju da etiketom "dobar čovek" označava one koje smatra nesposobnim blesanima, dok herojima smatra one koji su najčešće hrabri po štetu drugih. Pogledajte grafite na zidovima Srbije, ukoliko ne verujete.

Živimo u društvu koje se odnosi sa bestidno malo pijeteta prema ljudima poput Željka Milivojevića ili Srđana Aleksića. Koliko nas zna ova imena? Podsećanje: Željko Milivojević je student koji je pre 25 godina poginuo u Beogradu, jureći za teroristima koji su izvršili atentat na turskog ambasadora u Beogradu. Ponoviću: student koji je pojurio za teroristima, želeći da uhvati ubicu ambasadora druge države. Srđan Aleksić je 27-godišnji heroj koji je u Trebinju 1993. godine pokušao da od vojske svog naroda zaštiti prijatelja druge vere i u tom pokušaju stradao – od svog sunarodnika. Oba ova heroja su na žalost na granici zaborava, takav model ponašanja prosto nije popularan u Srba.

Kada ovakvo društvo još i prolazi kroz fazu u kojoj „vest nije da je pas ujeo čoveka - već da je čovek ujeo psa.“ i u kojem poželjnim smatra ponašanje koje vas čini poznatim a da nije važno zašto ste to - i ako ste najveći car ukoliko ste najpoznatiji samo po tome što ste poznati – nije neočekivano da će neki moroni pokušati da svoju krišku poznatosti nožem iseku za sebe.

Nije njima važno što je njihovo/njegovo ime trenutno nepoznato javnosti – važno im je i verovatno se užasno lože zato što je njihovo nedelo „odjeknulo u javnosti“. Tim i takvim činom verovatno pokušavaju kompenzuju nesrećno detinjstvo, iluziju da ništa ne mogu učiniti u svom životu boljim, to što ih je učiteljica slala u ćošak i terala da nauče sva slova a bogami i brojeve; bubuljice koje im i dalje rastu po licu i telu; premali ili premalo korišćeni polni organ; šta god - i ne zanima me, kenjam se na to šta te je inspirisalo na ovo nedelo, ali me itekako zanima da ti vidim ime i prezime ispod fotografije na TV ekranu ili u sutrašnjoj štampi i pored toga vest da si uhvaćen. Onda bih želeo da čujem izgovor koji imaš da daš i nakon toga saslušaš kaznu koja bi mogla biti na primer 20-godišnji rad u azilu za nezbrinute životinje, bez prava na bilo kakvu naknadu niti slobodni vikend.
I svakodnevno da ti se pušta onaj crtani u kojem Pluton završi pred mačjim sudom, zbog jurnjave preslabih mačića po dvorištu, dok ne shvatiš barem tu lekciju napisanu za decu.
Sa druge strane, postoje tragovi nade. Najpre, činjenica da je ovaj slučaj uopšte zabeležen u medijima daje nadu da još uvek postoji dovoljno snage da se pokaže prstom na kretena i da ih se okači na stub srama. Činjenica da je FB grupa pod nazivom: „Kazna za monstruma koji je odsekao psu četiri noge“ od juče do danas okupila preko 132.000 ljudi (sinoć je bilo 20.000) valjda ukazuje na to da neki stepen empatije među bićima koja žive u granicama Srbije još uvek postoji i da nas ima dovoljno koji bi idiote postavili tamo gde im je mesto: neke iza rešetaka, neke na dobrovoljno-obavezni korisni rad, neke u ćošak učionice, neke natrag u sobu da iz nje ne izlaze dok se ne uozbilje. Ili će grupa koja propagira Neka umru u najstrašnijim mukama monstrumi koji su odsekli psu četiri noge“ (trenutno oko 62.000 ljudi) postajati sve brojnija, što vodi ka borbi protiv nasilja – nasiljem.
Da ne duljim: hvatanje izvršio/laca ovog dela i njihovo prikazivanje javnosti je krucijalno važno. Kao kada u školi ne otkriju ko je razbio prozor, pa neka budala sutra razbije tri, znajući da ga niko neće odati. Ukoliko pak ostanu „nedostupni organima gonjenja“ neko sledeće delo biće još krvavije i strašnije, pomeramo granicu trpljenja već previše godina, već sve deluje prekasno.
Još jedan trag nade pojavio se danas. Valjda se usvojitelj već pojavio.


U međuvremenu, nadam se da idiot barem sanja kako ga sve te hiljade ljudi proganjaju. I da će ga proganjati i kada bude na sigurnom, iza rešetaka.

17 comments:

  1. Teško je iskontrolisati se i ostaviti komentar koji neće biti poziv na linč. Jer, plakala sam kada sam preksinoć videla fotografije ove unakažene, napaćene i unesrećene kuce. Kolika je dubina porememećenosti jednog uma da ovakvo zlodelo počini meni je neshvatljivo. Monstrum koji je ovakav zločin i sakaćenja učinio jednoj nevinoj životinji je sasvim sigurno neko ko to sprovodi i nad ljudima. Zato je od suštinske važnosti da policija svoj posao shvati ozbiljno, da nađe počinioca i privede ga pravdi, a da mediji obeladane ime i prezime, kao i adresu stanovanja monstruma. Što se tiče primerene kazne, na žalost, ona u ovom društvenom sistemu ne postoji. U "najboljem" slučaju, najveća kazna prema Krivičnom zakoniku Srbije je 1 i slovima - (maksimalno) jedna godina zatvora (čl. 269. st. 1). Alternativno - novčana kazna. Pa je l' novcem može (i sme) da se plati mučenje, sakaćenje i doživotno onesposobljavanje jedne životinje? :-(

    ReplyDelete
  2. ja sam bila totalno zgrozena, ali to je vec postalo opste mesto. zar nismo svi?
    na zalost pronalazenje kazne za doticnog monstruma nije resenje ili je resenje kratkog daha. izazov je naci globalni lek za unistavanje kompletne populacije idiota koji zive u ovom drustvu, u ovom gradu i koji su spremni na takav ili slican cin.to je ipak veci zadatak od pronalazenja pravog clana zakona i osude na par godina.
    kako da napravimo sustinsku reformu drustva koje je potpuno moralno posrnulo? zasto se samo okupljamo po FB? da li iko od nas odreaguje na ulici kada vidi nepravdu bilo koje vrste? da li je iko od nas digao glas kada neko nekoga malteretira u busu? da li je iko od nas izasao subotom da ocisti oko svoje zgrade ili upozorio komsiju da ne pusi u liftu? verovatno nije, i tu lezi problem svih nas. Dokle god budemo cutali i okretali glavu na drugu stranu, svih tih 200.000 ljudi sa FB ce biti manjina iako smo duboko verujem vecina.

    ReplyDelete
  3. Idiot nam se verovatno svima smeje, uživajući u publicitetu i pažnji koju je izazvao.

    Misliš li ozbiljno da je svestan šta je napravio i da to sutra neće ponoviti?

    Ili misliš da će ga stvarno pronaći večito spora ruka zakona?

    Ostaje nam da se nadamo da će jedan pas probuditi ono malo ljudskosti koja je zaspala negde duboko u svima nama, da će ovo buđenje označiti kraj jedne ere u kojoj su autobusi puni ljudi slepih i gluvih za pokušaj kidnapovanja trinaestogodišnje devojčice koji se odvija baš tu - par centimetara od njih.

    Ja ne verujem.

    ReplyDelete
  4. Jup, zalosno... Stvarno je jadan pas. Ali postoji jos nesto sto je jos gore - postoji monster jos gori od ovog zbog cega se osecam kao da mi svaki put kad udjem u lanac tih marketa neko odsece i prst i novcanik itd... Think about that vrli svete.
    I usvojite psa ako je vec tolika frka.

    ReplyDelete
  5. Normalno je da se ljudsko biće oseća žalosno i duboko povređeno ovim neljudskim činom. Osuda ovakvog čina je gotovo suvišna. Samo ozbiljno bolesna i poremećena osoba sa opsesivnim sadističkim porivima je spremna da preduzme i učini nešto tako strašno. Nema to veze sa društvenim moralom niti sa vrednosnim sistemom vremena u kom živimo, odmazda donosi istu emocionalnu kompenzaciju rulji i počiniocu .Ovde neće pomoći sankcija,linč i odmazda, ono što možda može pomoći je hospitalizacija i lečenje jer je i to je jadno ljudsko biće kome je očajno potrebna pomoć. Ali nije monstrum niti čudovište. Monstrumi i čudovišta se hrane našim strahovima a od njih ništa nije opasnije pogotovu ako su zajednički i steknu 200,000 pristalica. Nemojte zameriti..

    ReplyDelete
  6. složio bih se sa promenom ideja. ovo je delo ljudi (pretpostavlja se da ih je više) kojima je potrebna hospitalizacija. ovaj čin se razlikuje od šutiranja ili trovanja pasa. za ovako nešto je potrebna malo ozbiljnija organizacija (razmislite malo o tehničkim detaljima i njihovoj realizaciji).

    a ako ovo nije delo duševno obelelih ljudi, onda je to uradio neko ko računa na to da će od ovoga (pre svega od medijske buke koja se podigla) imati neke koristi.

    ReplyDelete
  7. ne smatram da se nasilje "leči" nasiljem, te mislim da si, Bojša, pogodio s ovim prinudnim radom u azilu i Plutonom...
    ali...
    ponekad se pitam...
    kada počnem da se pitam šta je moglo da navede monstruma na nešto ovakvo (svima nam je jasno: pas se svakako branio, i nije ni jednostavno izvesti ovo, taman i da je pas bio uspavan), tad lagano shvatam da je i smrtna kazna, i doživotna, i 300 godina prinudnog rada malo...
    nekako je Sunčica u pravu - teško je ovde "odrezati" pravu kaznu....

    ReplyDelete
  8. Na istoj toj stranici Blica danas stoji i vest "Još jedan napad na psa" u kojoj se navodi da je neko pucao na nekog psa iz puške, kao i vest "Pomazio psa pa ga ubio" u kojoj se čovek sagao da pomazi psa, izvadio nož i zaklao ga. Pas se tako preklan oteturao do vlasnika i pred njegovim nogama pao i umro. Vesti na televiziji večeras javljaju još i o dva slučaja trovanja pasa.
    To što se ekipa snebiva na Fejsbuku je besmisleno. Nijedan od ovih pasa nema nalog na Fejsbuku, i nemaju koristi od toga. Onaj gari što je pre par sedmica ubio dve devojke dole u Srbiji, obe su mu bile prijatelji na Fejsbuku. On je, dobar kakav jeste, otišao sutra da pomogne poteri i rođacima da pronađu devojku. Takva je sada i priča na društvenim mrežama. Svi su strava ekipa i najbolji prijatelji pasa.
    Jedino im treba pseća šapica da im donese sreću.
    Smak sveta ne liči na filmove katastrofe. Smak sveta izgleda ovako.

    ReplyDelete
  9. @retka zverka: samo godinu dana?!! Negde sam procitao da je u Svajcarskoj covek dobio okruglo tri godine zatvora zbog ubistva macke...

    @suncica: zapravo, popeye ciji je komentar je odmah iza tvog, daje pravi odgovor - ako nista vise, mozemo da se nadamo da ce ovakav dogadjaj prosto pomoci da otresemo sa sebe nakupljenu prasinu i prljavstinu, trgnemo se i nesto pocnemo da radimo.

    @popeye:
    jesi u pravu, ja pak - verujem da nesto moze da se promeni. Kada prestanem da verujem, povlacim se u brda...

    @anonymus:
    nazirem o cemu pises, ali ne vidim analogiju ni u tragovima. molim te pogledaj epizodu 27 South Parka, u kojoj se pojavljuje "Chubaka defence"

    Ostajem duzan par replika ostalima...

    ReplyDelete
  10. (Posto nam je prica krenula u pravcima sta je adekvatna mera za ovakve tipove i koja je korist od podizanja buke...)

    Ok, prihvatam da je ekipi mozda potrebna i hospitalizacija, ali je potrebno i jasno i glasno odredjivanje prema zlocinu koji je ucinjen. Moguce je da je ovo uradio neko kome se polomilo nekoliko dasaka u glavi, kojeg komsije znaju kao finog prema komsiluku i spremnog da pomogne u svakoj situaciji i sl...

    Ono za šta se zalažem je da se konačno odredimo: ovo je štetočina, ovo ovde je žrtva, ovo je neljudski čin, ko ovo uradi slično eno mu zatvora na par godina. Mislim da nam već dugo itekako manjka ta vrsta odnosa prema nekim govnarima, dosta političke korektnosti (jučerašnja izjava jednog od čelnika grada je bila uvijena kao pita savijača, izgovara rečenicu a ni sam ne zna šta znači...)

    Buka na Facebooku-u i sličnim mestima će sigurno dati neke dobre rezultate: neka je i B92 pokretač - osnovan je taj fond za životinje - "Mila". Istovremeno, očigledno postoje stotine hiljada ljudi koji mučenje životinja smatraju neprihvatljivim. Ta činjenica će sigurno sprečiti neke buduće somove da pokušaju da se na taj način junače. Neke, naravno, neće. Ali, biće ih manje. Treće - veći broj ljudi će malo ozbiljnije početi da posmatra temu kućnih ljubimaca i odgovornosti koje prema njima imamo, itd.

    Dakle, tačno je da FB ekipa ne može mnogo "konkretnog" da uradi, ali može da, s obzirom na brojnost - sjajno posluži kao kanal komunikacije korisnih podataka (žiro računi fonda i slično), da poveže ljude koji imaju slične interese, te da svojom brojnošću bude jedna vrsta zaštitnog zida prema ostalim svinjarijama koje dolaze u talasima. Kažem, iako sve deluje "virtualno", rezultati će biti veoma realni.

    @Promena ideja - ne zameram, naravno, razumemo se.

    ReplyDelete
  11. hm, ja ću da probam da se izrazim a da se ne zapetljam pa da na kraju ne ispadne da sam kazao ono što nisam rekao, mada je sigurno jeres u ovim okolnostima. naravno, žao mi je kučeta, imam jedno kod kuće a nestrpljivo očekujem i njegove prinove, jednog dana za koji se nadam da će biti skoro.
    ali nije ovde reč o ljubavi prema psima, kao što izgleda na prvi pogled, ionako sve što nekako izgleda ispostavi se da naknadnim gledanjem nije baš tako kako se činilo. nažalost, prilično sam ubeđen da bi glavnina članova svih tih krcatih grupa po fejsu prošla pored tog unakaženog kučeta da ga je videla na ulici, ali su na mig medija svi postali skrušeni pavlovljevi psi, milosrdni, sažaljivi i šta ti ja znam blablabla.
    druga stvar je formalni pacifizam nekolicine, instant veš mašina savesti kao bezbolna reakcija na svakodnevnu prljavštinu kojom smo zapljusnuti a u čijoj proizvodnji svi učestvuju, koji je i razlog zbog čega ne mogu da budem deo ovog, najnovijeg u nizu lova na veštice, kao što nisam bio deo mase ni ranije. neki ljudi nikako da shvate da ih ne bi ni bilo na ovom svetu bez upotrebe nasilja i to je fakat koji ne treba posebno dokazivati. dugi istorijat odnosa psa i čoveka samo je jedan delić te ogromne slagalice, dobar postotak raspoloživih rasa je čovek stvorio/ukrstio za neki vid borbe, dakle nasilja.
    nekim ljudima nije potreban povod da bi izrazili svoje negodovanje životom na ovom mestu zemljine kugle. jadno kuče tu služi samo kao moneta za potkusurivanje, isto kao nesrećni francuz nekoliko meseci ranije, platani juče, ili ti, mika, pera, laza i ja sutra. i šta to menja? ništa, osim jalove samozadovoljštine da si na ispravnoj, "civilizacijskoj" strani, koja je jel te, do srži pacifistička (kako da ne!). spirala nasilja se nastavlja, bila je tu i juče, biće tu i sutra. i brojni pacifisti će rado učestvovati u njemu, a da ni ne trepnu, verbalno ili na neki drugi, konkretniji način. i to je mnogo veća tragedija ove sredine.

    zz
    m

    ReplyDelete
  12. @nas dvoje:

    shvatam sta zelis da (is)kazes, a;i iza svega toga ne vidim sta predlazes kao re/akciju?

    taj hladni pesimizam koji provejava tvojim komentarom je ono sto ce celo ovo drustvo dovesti do potpune tisine, i sta smo onda uradili?

    barem na ovom blogu imam pravo da bljunem vatru. tacno je da ovo drustvo reaguje samo kada pocnu nokti da im se spaljuju, ali sledeci stadijum je da uskoro nece reagovati ni tada. ja se sa tim ne mirim i ne mogu da cutim.

    konacno, iako potpuno razumem sumnjicavost da kada god neki masovniji 'pokret' brojniji od 50 ljudi krene da vice protiv necega ubrzo postaje instrument neceg drugog, ne vidim nista lose u tome sto je toliko ljudi upisalo sebe na listu onih koji su protiv neljudskog delanja. ne vidim sta je tu tragicno?

    ReplyDelete
  13. imaš pravo na bljuvanje vatre, naravno, nije u tome stvar. možeš i da kvalifikuješ moje mišljenje kao hladno i pesimistično, ne bežim ni od cinizma, ali, jbg, ne mogu da kažem da je nešto lepo i plemenito, ako ga ne vidim u tom svetlu, čak i kad se ogrće tako skrojenim odorama. u doba pervertiranog humanizma, istinska ljudskost se mora redovno preispitivati.
    ono što je ključno za mene je smislenost lične akcije. izvini, ali je ja ovde ne vidim. šta će promeniti to što je meni žao kučeta pa se učlanim u neku grupu? meni to izgleda kao kupovina prigodnog postmodernog vida indulgencije. nisam ni ljubitelj akcija radi akcije, uostalom mirovanje je najteža akcija. smatram da je besmisleno baviti se posledicama. kad kuća izgori, ostane samo pepeo, i to što držim u rukama kantu vode neće je vratiti na zdrave temelje. potreban je uvid u uzroke, ali to je utopija, pa se ograničavam na samog sebe. dakle, preventiva, svako prema svojoj savesti i mogućnostima. moje mišljenje nije obavezujuće pa je samim tim nebitno.
    ne treba ni da se ćuti, ali ovde koliko vidim, samo mediji pričaju. u poređenju sa tim vidom komunikacije, ćutanje je zaista zlato. pošto meni ipak ne ide od ruke, ostaje mi samo da žalim što nisam u stanju da sprečim zlo, ali mogu da pokušam da ga definišem. tako posmatrano, čini mi se da ne možemo govoriti o pesimizmu. naprotiv.

    http://www.youtube.com/watch?v=lbXTSgKdDmE

    ReplyDelete
  14. Ok, i link je na mestu...

    Smislenost akcije? Za sada se sve krece u "svim pravcima", ali je potpuno jasno da je ciljeva vise:

    - Pronalazenje i pokazivanje zlocinca, kraj anonimnosti ljudi koji su sposobni za ovakva dela. Kazna.

    - Ocigledno kreiranje nekakve baze/fonda/krizne grupe/ideje oko koje ce okupiti svet koji je rad da pomogne - manjom ili vecom donacijom, radom, cime god.

    - Ukazivanje na odnos prema kucnim ljubimcima.

    U narednom koraku - ovako organizovana grupa ce se lakse i brze boriti za neke elementarne ciljeve, poput stvaranja Pet Cemetary, na primer, koje Beograd jos uvek nema...

    Posao kojem sam posvecen me je naucio da kada uperis svetlo u jednu temu i inspirises ljude da razmisljaju o necem novom, vremenom usvajaju ideju i konvergiraju je dalje...

    Sto se mene tice, cilj akcije je da, u nekoj blizoj buducnosti, moj tekst o mackama od pre nekoliko dana ne deluje kao SF - ljudi koji usvajaju, lece i poradjaju zivotinje koje je neko izlomio i izlemao, vec da takav odnos prema slabijima prosto prestane da bude tema za medije i da pocne da se podrazumeva da se mi, ljudi, kao "vladari" Planete (a volimo to da mislimo o sebi) odnosimo normalno prema slabijima od sebe.

    Utopija, vredna truda.

    ReplyDelete
  15. ma dajte bre ljudi...

    http://www.balkanmagazin.net/otvoreno_pismo.aspx

    između ostalih potpisnici su:

    bivša ministarka telekomunikacija (po mom mišljenju jedan od retkih ministara vrednih poštovanja od 5. oktobra 2000. na ovamo)

    rektor Univerziteta u Beogradu

    dekan Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu (dakle "resornog" fakulteta)

    itd.

    o ovome nema nikakve javne rasprave. ali važno je da se mi bavimo delom jednog nekih psihopata i nekom jadnom kerušom koju je zadesila tragična sudbina.

    sama težina ovih potpisa je trebalo da pokrene ozbiljnu javnu raspravu. gde je javni servis? gde je slobodarska b92? gde je fejsbuk grupa "uštrojimo premijera"?

    mnogo veča frka se digla oko ovoga nego kada je u istočnoj stbiji onaj psihijatrijski bolesnik pobio 7-8 ljudi verujuči da je pod uticajem "vlaške magije". da li je neko od vas bio u lazi lazareviću? ja bio kao posetilac (za sada me nisu zadržali). znate li kakvi su uslovi tamo? zašto tada Veran nije napravio neki fond za pomoć toj bolnici? izgleda da su nam keruše bitnje od ljudi. uzgred, ona manekenka pokrade silne pare pa je uhvatili, nadam se da je to samo početak i da će se pročešljati finansije i ostalih "humanitarnih" fondova.

    i da.
    vidim, kao i obično, ovaj slučaj se koristi da bi se naricalo nad specifičnom izopačenošću srpskog društva. za sve takve evo ovaj link:

    http://www.vesti-online.com/Vesti/Tema-dana/34983/Bulmastifi-vestacki-penis-i-ministarka

    ima još takvih primera, ali ovaj je nekako blizak, domaći, tako reči "bratski", odnosno:
    "naše a evropsko"

    ReplyDelete
  16. ehej, prešlicavanje. poštujem svačiji izbor i svačiji trud. jedino mi se ovaj deo o kazni intimno ne sviđa, jer nema šanse da bi to suđenje bilo pravično, što je minimalni uslov da bi bilo prihvaćeno kao legitimno. mislim da bismo onda imali klasičan slučaj žrtvenog jarca.
    ali, dobro, pravo (shvaćeno kao zakon) je ionako suštinski fiktivna kategorija jer je fakat da uvek vladaju - jači. sad mi možemo da kukamo nad tom činjenicom koliko nam duša ište, ali tako je kako je.

    vrabac je na meni bliskijem tragu u praktičnom, a prešlicavanje u teorijskom smislu. ujednačavanje te dve realnosti se može prihvatiti kao dobrodošlo rešenje. do tada - jedno se priča, drugo se radi, treće se misli.

    što se tiče mačaka i generalno ljudi koji se etički odnose prema životinjama, imam dosta pozitivnih primera u svojoj najbližoj okolini u vezi njihovog skućivanja, pomaganja, plaćanja operacija itd. ipak, ljudi su ljudi, a životinje su životinje. hteli mi to ili ne, postoji hijerarhija. zbog toga i cenim da je vrištanje nad sudbinom unakaženog kučeta jalova supstitucija za muk koji preovlađuje kada ginu raznorazni ljudi.

    ReplyDelete
  17. Kao i nekoliko puta ranije, (spo)razumeli smo se.

    (link o Slovencima zaista nema svrhe komentarisati, sve je totalno bizarno, secam se ove price iz medija pre par nedelja...)

    . . .

    Vrabac je u pravu za otvoreno pismo: priznajem da u glavi vec imam zid - tj. da sam samog sebe ogradio.

    Kada pricamo o projektu/ideji/steti od koje vlast ima direktnu korist (pare, mnogo para, uzasno mnogo para), priznajem da unapred tu bitku smatram izgubljenom. Kada se borimo za neke "manje stvari" (tj. temu od koje se nijedan politicar nece bas ovajditi), onda verujem u svrhu tuče.

    Našao sam se, dakle, u defanzivnom I vreme je da se i ti zidovi ruše.

    ReplyDelete