Idealna za praznične dane, u kojima se sećanja vraćaju iz tople prvomajske tišine a pukotine nastale nebrojenom svakodnevicom produbljuju i vide u pravoj snazi. Gorka, tamna, često brutalno potresna, no slatka poput ćeten-halve sa pistaćima koju sam sa uživanjem deljkao danima nakon januarskog boravka u Sarajevu od blata i snega, punog ljudi koji za nekoliko minuta postanu nenametljivo bliskiji sa tobom nego mnogi za čitave godine.
. . .
.
"Koji si film u Sutjesci gledao prve nedelje mjeseca aprila 1982. godine? Ni toga se ne sjećaš i nikada se nećeš sjetiti. Svaka uspomena i svaka povijest nose u sebi sitno iskustvo smrti. Zato sve treba na vrijeme ispričati i zabilježiti.
Nakon filma odlaziš u snack hotela Beograd, u Mali Beograd ili Zemun. Naručuješ dupli espresso i Kolu. Ne pušiš i ne piješ alkohol. Gledaš u vrhove adidaski i razmišljaš o ženama. Imaš nepunih šesnaest godina, gledao si sve Bergmanove filmove, čitao Dostojevskog i naučio mnogo toga čime ćeš se služiti u onom dijelu života kada ćeš rjeđe ići u kino, manje čitati, pušiti, piti alkohol, ali još nisi ni s jednom ženom išao u kino. To te muči.
Konobarice se zovu Gina i Dragana. Gina je visoka, crnokosa i crnooka. Sve lijepe, drage konobaric ovoga svijeta bit će Gine, a Ginu više nikada nećeš vidjeti nakon što ujutro trećeg maja 1992. izađeš iz podruma hotela Beograd, u preko noći razrušen grad."
(iz "Historijske čitanke 1", Miljenko Jergović - "Riječ mladih", strana 66; izdanje v/b/z, dostupne u knjižarama Beograda).
Obavezna lektira.
Fotka je januarska, ovogodišnja.
No comments:
Post a Comment