"Nema Boga!"

"Ateističku bus kampanju" pokrenula je leta prošle godine Adrian Šerin, mlada londonska spisateljica, iritirana brendiranim autobusima koji su "širili poruku od Boga" koristeći citat iz Biblije - potpisanim od strane organizacije koja je, između ostalog, obećavala prokletstvo, oganj, "špansku cipelu", Industriju obuće Beograd, pakao, Peko i ostale muke onima koji "ne prihvate krst". Nakon razgovora sa predstavnicima ASA-e (Advertising Standards Authority), koja nije imala nikakav problem sa ovakvom vrstom oglašavanja i njenim zakupcem, te odgovora da su dobili svega dve pritužbe građana na kampanju, Šerinova rešava da uzvrati.

Šerinova objavljuje u Gardijanu (20. jun, 2008) članak "Atheists, gimme five!" – poziv donatorima (po njenoj računici bilo biovoljno oko 4.500 ljudi) koji će priložiti po 5 funti radi zakupa autobusa koji će nositi poruku - "There's probably no God. Now stop worrying and get on with your life." ("Po svoj prilici, Bog ne postoji. Prestanite da brinete i počnite da živite!").

Jedan bloger je otvorio račun za potrebe kampanje.

Novac je počeo da stiže.

Do meseca oktobra sakupljeno je preko 100.000 funti. Do decembra oko 140.000. Akciji se priključuje i Ričard Dokins, kao i nekada ugledni konzervativci, pisci, muzičari, filozofi. Osniva se (naravno) i Facebook grupa, Šerinova obaveštava uredno javnost o napredovanju kampanje, medija planu (izbora autobuskih linija!!!), mediji prate priču revnosno.

Šestog januara 2009, na ulice Britanije izlazi oko 800 autobusa koji "pronose" gore navedenu poruku.

Uskoro će se i čuvenoj Londonskoj Podzemnoj pojaviti još 1000 postera.

Britanska Oglasna organizacija je prijavila da je dobila stotinak žalbi. Po zakonu, da bi se postupak protiv Ateističke Bus kampanje pokrenuo, ASA mora da dokaže da Bog – postoji. Kampanju otvoreno kritikuje kler, poručujući da je cela akcija "lišena rasuđivanja i smisla za realnost".

Kampanja je u novembru počela i u SAD – sloganom "Why believe in a God? Just be good for goodness' sake.", dok su u Australiji i Tasmaniji slični pokušaji – onemogućeni. (Što me asocira da se zapitam – kakva bi bila reakcija naše javnosti? Poslednja medijska provokacija slične vrste bio je "Gebels" Maćaševa.)

Nakon Španije, koja je koristila istu poruku kao i britanci, jutros je objavljeno da će se italijanski ateisti pojaviti uskoro sa kampanjom "Loša vest je da Bog ne postoji. Dobra vest je da ti nije potreban."
Konačno, ali nikako najmanje važno, kampanja je inspirisala – nove akcije. U SAD je grupica ljudi počela da proizvodi nalepnice za automobile - "Darwin Fish".

Gorespomenuta FB grupa okuplja preko 17.000 članova.
Grupa koja želi da zaustavi ovu akciju ima 9 (devet) članova.

Ljudi šire ideje,

ideje šire fras.

Korisni linkovi:
http://www.humanism.org.uk/bus-campaign
http://www.arianesherine.com/#/atheistbuscampaign/4532331653

Talas

Zanimljivo je da se o filmu "Talas" (original: "Die Welle") uz svu pomoć Googlea ne može pronaći mnogo linkova ka stranicama pisanih na srpskom – iako je prikazan na prošlogodišnjem festivalu na Paliću te se bavi jednom od najvažnijih tema u Srbiji 2008. godine – "narastajućim fašizmom".*

"Talas" je druga zapravo ekranizacija "Eksperimenta Ron Džonsa", profesora istorije koji je 1967. godine, u školi u Palo Altu (Kalifornija) - želeći da studentima pokaže i dokaže kako su fašizam, ali i neznanje nemačkog naroda o logorima smrti tokom II svetskog rata itekako mogući i razarajući – "osnovao" pokret "Treći talas" koji se zasnivao upravo na premisama fašizma. Mobilišući u svega nekoliko dana neverovatan broj studenata, koji su (očekivano?) u tako kratkom roku asimilovali i počeli u delo da sprovode sve premise istog, Džons je eksperiment okončao kada je shvatio da je projekat počeo da ga prerasta a ideja poprima zastrašujuće dimenzije. Eksperiment je, naravno, izazvao ne male polemike u Americi u predvečerje "Leta ljubavi" a i danas postoje izvori koji tvrde da je cela priča urbana legenda, medijsko spinovanje što bi danas rekli srpski (b)analitičari. Zapravo, društvo je bila sramota da prizna poraz, slepilo. Tokom eksperimenta niko od studenata čak ni ime "Treći talas" nije povezao sa Trećim rajhom.

I dok je prva verzija ovog filma, snimljenog kao TV drama za mrežu ABC 1981. godine prilično naivna** - gledana iz vizure Srbije 2008. godine - film Denisa Gansela vraća priču u kolevku: savremenu Nemačku, među decu udaljenu tri generacije od II svetskog rata, rođenu posle rušenja Zida, "internacionalizovanu", jedva okrznutu duhom kolektivne krivice koju nemačka kinematografija (i društvo uopšte) raščlanjuje već nekoliko decenija.

Prebacivanje radnje u drugo okruženje, naravno, ne menja principe i reakcije društva na izazov - mehanizmi i rezultati su identični.

Kao i u originalnoj priči, eksperiment koji u ovoj verziji sprovodi profesor Rajner Wenger (fenomenalna gluma Jirgena Vognera) daje iste, početku XXI veka primerenije rezultate – nasilje, netrpeljivost prema neistomišljenicama, isključenje iz zajednice, te širi dijapazon oruđa kojima novoosnovani pokret komunicira sa okolinom i međusobno, više mučnine, te – po završetku eksperimenta – samoubistvo onoga ko je u snazi i svesti kolektivnog pronašao sve što nije imao u privatnom. Jednoobraznost, Ime, Simbol, Pozdrav, Uniforma i - najvažnije - udobnost kolektivnog odlučivanja i delanja predstavljali su idealnu zamenu praznom, nesrećnom životu.

Eksperiment, dakle, daje identične rezultate bez obzira na mesto i vreme, bez obzira na stepen "razvijenosti društva", u ekonomskom, duhovnom, kakvom god smislu, što je i Ron Džons nedavno potvrdio na predavanju posvećenom ovoj priči.

Tema, dakle, bliska onome što je tištilo Srbiju proteklih godina, a tištiće je, sigurno i u budućnosti.
Autori "Šejtanovog ratnika" najavljuju za ovu godinu film "Šišanje" - koliko znam - film o mladom školarcu-matematičaru koji ulazi, a zatim i hijerarhijski napreduje kroz organizaciju naci-skinhedsa. Nadam se i verujem da neće otići u pravcu "Football Factory" i sličnih. Materijala za delo upečatljivosti i oporosti koju nosi "Die Welle" ima uznemirujuće mnogo. Stevan Filipović, reditelj "Šejtana" i "Šišanja" ima dvadeset i osam godina, osam manje od reditelja "Talasa" (kao i reditelja fenomenalnog "Životi drugih" Floriana fon Donesmarka, obojica su '73. godište!) ali je - zahvaljujući državi u kojoj živi - sigurno iskusio, video, proživeo više "priča za film" od gore navedene dvojice. I snima filmove u državi koja opušteno negira postojanje ovog problema, uglavnom naivnim, dečijim "gledanjem iznutra". Zato željno iščekujem ovaj film.

U međuvremenu - "Die Welle" je obavezna lektira – pojavio se u bioskopu ili ne.

[*] Tekst Vladimira Pištala koji se bavi i ovim filmom, objavljen u sarajevskim "Danima" preneo je "Peščanik", u martu 2008.

[**] linkovi ka relativno lošoj, ali gledljivoj kopiji verzije filma iz 1981. postoje, ako vas zanima – znate koga da pitate :)

"Complicated Game" (Milan Mladenović i XTC)

Saša Zalepugin, Jr, priča o Milanu Mladenoviću, iz serijala "Kao da je bilo nekad"

"Mi smo išli i razgovarali o jednoj pjesmi grupe XTC koja se zove "Complicated game" koja je onako, od cijelog njihovog opusa najkompliciranija, nekako najviše njihova i u principu neslušljiva za nekog ko to ne voli.

Nama je to bila ono, najbolja pjesma njihova.

I idu prema nama dva pijanca, onako, ubiše se od alkohola i onako nešto pjevaju nebulozno.

I on je meni tad rekao, ja se ne sjećam, da li je rekao "Znaš li kad će biti raj" ili "Kad će biti komunizam" ali nešto od to dvoje je rekao, u smislu - "Znaš li kad će ljudsko društvo biti realizirano?"
Ja pitam "Kad", a on kaže – "Kad ćemo ovako ja i ti ići a kad će prema nama ići dva pijanca i pjevati "Complicated game".

 
"I ask myself should I put my finger to the left, no 
I ask myself should I put my finger to the right, no 
I say it really doesnt matter where I put my finger 
Someone else will come along and move it 
And its always been the same 
Its just a complicated game 
A little girl asked me should she part her hair upon the left, no 
A little girl asked me should she part her hair upon the right, no 
I said it doesnt really matter where you part your hair 
Someone else will come along and move it and its 
Always been the same 
Its just a complicated game 
 A little boy asked me should he put his vote upon the left, no 
A little boy asked me should he put his vote upon the right, no 
I say it really doesnt matter where you put your vote 
Someone else will come along and move it 
And its always been the same 
Its just a complicated game 
 They wanted tom 
They wanted joe 
To dress em up and stick em out on show 
They were arrows in a very bad aim 
Its just a complicated game 
God asked me should he ought to put his world on the left, no 
God asked me should he ought to put his world on the right, no 
I said god, it really doesnt matter where you put your world 
Someone will come along and move it 
And its always been the same  Its just a complicated Game" .