Thursday, 16 September 2021

Klajv Sinkler, Ser! (30. juli 1940 – 16. septembar 2021)


Klajv, i milioni dece koja su provela milijarde sati u društvu njegovog izuma će razumeti.
Hvala mu na svemu.


Monday, 13 September 2021

David Sylvian: "Gone To Earth", 35 godina

Ukoliko bi neka zla sila uništila sve izvore muzike na planeti Zemlji, sve vinile, diskove, kasete i striming servise - ovaj album bi ostao u potpunosti sačuvan u mojoj glavi, do poslednjeg šuma, uz sve varijacije različitih odjeka na dobošu u “Taking The Veil”, boje trube i klavira u “Laughter and Forgetting”, prostor kojim plovi gitara Bila Nelsona u “Answered Prayers”, udahe Jozefa Bojsa u semplu u kojem priča o kraju svega, možda sam zbog tih reči počeo priču zlom silom, ali ona ne može pobediti ovakvu muziku.
 
“Gone To Earth” je soundtrack prvog tinejdžerskog očijukanja sa “ezoterijom”, ton mnogih noći tokom odrastanja, krila koja pričvršćuješ remenom pre no što se prepustiš padu, ozvučeno snoviđenje, muzika uz koju možeš "da misliš i pišeš", bukvar pun putokaza ka Robertu Fripu, Keniju Vileru, Bilu Nelsonu, Robertu Grejvsu, Jozefu Bojsu, Milanu Kunderi i Gurdžijevu.
(A odjek ovog albuma ćeš otkrivati tokom narednih godina na neočekivanim mestima, poput stranica "Bernarda Panasonika" Zorana Janjetova).

U vreme stvaranja ove slojevite audio-skulpture Dejvid Silvijen je imao tek 28 godina. Njegova snažna želja da se odrekne slave, novca i statusa pop-zvezde, i da zapliva ka pučini naišla je na negodovanje Ričarda Brensona i ostalih glavešina izdavačke kuće “Virgin” koji nisu želeli da plate za snimanje drugog, instrumentalnog dela albuma.
Dejvid je snimanja finansirao sam.

Albumom “Gone To Earth” Silvijen se 13. septembra 1986. snažno otisnuo od tla, i povratka više nije bilo.

Ričard Brenson je poleteo trideset i pet godina kasnije.
Stigao je do ivice kosmosa,
i morao je da se vrati na Zemlju.

*


*



Friday, 3 September 2021

Noćurak za septembar


Znam trideset i jednu pesmu za svaki dan avgusta, devet pesama koje zvuče kao različite nijanse Jonskog mora, i najmanje četiri pesme slatke kao različite vrste smokava.

Ali, nisam siguran kako zvuči septembar.
Nekada sam mislio da se čitav mesec može spakovati u minut i dvadeset sekundi jedne pesme koju peva David Sylvian. Sada verujem da su septembar i Bryan Ferry, Richard Hawley, The Coral, Nina Simone, The Style Council, kao i novi snimci koje su objavili Yola, James Blake, Japanese Whisper, Tom Rosenthal, Liam Kazar, Olivia Vedder, Leon Bridges i Rogi.

Sakupljao sam tokom leta nove pesme kao školjke i kamenčiće, ubacio sam i neke stare, i torba je sada puna.
Sve želim da podelim sa tobom, a i mikrofon se vratio sa raspusta ;)



Tuesday, 31 August 2021

Prešlicavanje za LiceUlice: What we all want?

Muzika i aktivizam idu zajedno, poput para bokserskih rukavica.

Jedna nije dovoljna za borbu, sa dve možemo da blokiramo i uzvratimo udarac nepravdi ili tabuu. Ovo verovatno nisu albumi i pesme koje ćete čuti sa razglasa tokom protesta, ili kako ih pevaju hiljade gnevnih ljudi u maršu. Ali ove pesme i albume možete koristiti kao priručnik za promišljanje zaobilaznih strategija u borbi.

Gang of Four/Various Artists: „The Problem of Leisure: A celebration of Andy Gill and Gang of Four“ (2021, Gill Music)

Muzika Gang of Four odzvanja pop kulturom duže od četiri decenije. Odjeci tog zvuka, ideja i stavova pojavljuju se na najneobičnijim mestima (čak i kao naslov ovog teksta), a lista muzičara koji ih pominju kao uzore je izuzetno šarolika. Tom Morelo iz Rage Against the Machine tvrdi da su mu oni „ponudili Gramšijevski pogled na svet kroz pank-fank!, a sa ne manje oduševljenja su ih pominjali i Kurt Kobejn, Idles, Majkl Stajp i Majkl Hačins.

Ovaj album je zvučna posveta obožavalaca. Flia i Džon Frušante, Tom Morelo, Robert Del Naja iz Massive Attack, Warpaint, Idles, Gejl En Dorsi, Geri Njuman i drugi snimili su svoje verzije nekih od najvažnijih pesama ovog benda i dokazali da su stihovi poput How can I sit and eat my tea / With all that blood flowing from the television...” i dalje potrebni svetu, četrdeset godina nakon što su otpevani prvi put, kao vodiči kroz teskobu i saborci u borbama koje dolaze.

Šarlo Akrobata: „Tuplji ili bistriji čovek biva kad...“ (2021, Croatia Records, reizdanje)

Istorija muzike beleži da su se Šarlo akrobata i Gang of Four jednom već sreli u istom prostoru, na Zagrebačkom Bijenalu 1981. godine. (Možemo zamišljati izraze lica članova GO4 dok iz bekstejdža gledaju leđa Koje, Milana i VDa tokom nastupa koji je bio „urnebesan, snažan i strastan“ (tvrdi Momčilo Rajin). Četrdeset godina kasnije ova dva benda ponovo dele isti prostor - u ovom magazinu, a povodom remasterizovanog reizdanja prvog, jedinog, furioznog albuma benda koji ruši tabue kroz vreme.

Ovaj album ne zvuči kao četrdesetogodišnjak. „Tuplji ili bistriji čovek biva kad...“ je i dalje beskompromisno, subverzivno, bezobrazno, prljavo, vrtoglavo (a zatim i glavolomno) remek delo kojem vreme ništa ne može! Uzvikivanje delova „Narodnog učitelja“ Vase Pelagića (u pesmi „Pazite na decu“), furioznost „Fenomena“, duhovitost „Ljubavne priče, ali i ozbiljni komadi poput pesama „Samo ponekad“ i „Problem“... sve i dalje funkcioniše besprekorno, i zvuči potpuno sveže!
Došlo je vreme da ovaj muzički bukvar namerno ispremetanih stranica dobije zasluženo prvo mesto listi najboljih jugoslovenskih albuma svih vremena.

Hurray for the Riff Raff: „The Navigator“ (2017, Ato Records)

Alinda Segara, glavna autorka, glas i lice Hurray For The Riff Raff na ovom albumu peva o potlačenima, za njih i sa njima, i konačno dokazuje da je uspela ono što je želela da bude: trubadurka dostojna tradicije Dilana i Vudija Gatrija. Alindin glas i njeni stuhovi artikulišu muku, želje, nade i snove običnih ljudi.

O ovom albumu nije lako pisati.
„The Navigator“ zahteva pažljivo i višekratno preslušavanje.

 A kada vas na njegovom kraju dočeka veličanstvena „Pa’lante“, shvatićete da je to pesma koju bismo jednom mogli da zapevamo zajedno na ulici, horski - i da će se tama povući pred 
našim glasovima.



Monday, 30 August 2021

Tom Rosenthal: "Not a Catastrophe" ili 3-minutna iluzija da svet ima smisla i da će sve biti ok


Ne znam koliko pesama je Tom Rosental do sada objavio.
Znam desetine, imam utisak da su u pitanju stotine.
Sve su naizgled iste, i sve me rade na isti način.
U prvih nekoliko tonova i stihova on obriše otrov iz tela, to učini bez ili uz malo suza - poput spretnog dečijeg zubara - a u nastavku pesme mi stvori iluziju da će sve biti ok i da svet nije baš toliko loš, iako u pesmi ne obećava srećan kraj, raj ili tepsiju krempita u poslastičarnici kod Svetog Petra.
Ipak, dok peva ili svira, ja (mu) verujem da sve ovo ima smisla.

(Nisam jedini. Postoji podatak da su njegove pesme na Spotify platformi preslušane više od 350.000.000 puta.)

To što mi Tom radi ne može biti samo pitanje njegovog talenta, ili boje glasa koju je možda jednom davno imao Tom Bombadil. Deo odgovora je možda i njegovo obrazovanje.
Tom je antropolog.
Zna ko smo, šta smo, kakvi smo, i šta nam je potrebno.

Mogu da ga zamislim kako ide po kući sa ukuleleom u rukama, ili kako odlazi do prodavnice snimajući se na telefon da ne bi zaboravio reči ili melodiju, kako neprekidno pravi genijalne pesme o svemu.
Pesme poput “You will marry a wrong person again” i “You’ll find somebody to fart with” dokazuju da ima neverovatan smisao za humor. “Hugging You” i “If We All Die Tommorow” nam dokazuje da je Tom genije, kojem su poznata sva pitanja srca.

Rosental je ovih dana objavio novi album, posvećen nedavno preminulom ocu. Među svim tim pesmama (barem) jedna svetli poput svetionika na obali ostrva isceljenja.

"Not a Catastrophe" je veličanstvena pesma.
Tom ponovo briše otrov iz srca, uverava me da svet nije toliko loš, i da sve ovo ima smisla.
 
Zato je valja konzumirati više puta dnevno.


Wednesday, 25 August 2021

Kako sam proveo letnji raspust




Ovog leta sam više puta išao na groblje

nego na plaže.

Primećujem da u vodu ulazim sve opreznije, ili teže, 

dok odlasci na groblje postaju sve lakši.


Tuesday, 24 August 2021

Kit Ričards piše o Čarliju Votsu (iz knjige "Život")

“Čarli sve može da izvede na najobičnijem klasičnom kompletu. Ništa pretenciozno, ali kada ga čuješ, buke ti ne nedostaje. U njegovoj svirci ima mnogo humora. Obožavam da gledam kroz providnu membranu kako mu radi desna noga. Čak i ako ga ne čujem, mogu da pratim njegov ritam samo dok ga gledam. Drugo kod Čarlija jeste trik koji je preuzeo, mislim, od Džima Keltnera ili Ala Džeksona. Na kontračineli većina bubnjara svira sva četiri udarca, međutim, na drugom i četvrtom, važnim akcentima rokenrol „bekbita”, Čarli samo podigne ruku. Krene kao da će odsvirati, ali se onda povuče. To čitav zvuk prepušta dobošu, bez interakcije u pozadini. Možeš da dobiješ srčanu aritmiju gledajući ga. On napravi dodatni pokret koji je potpuno nepotreban. Taj dodatni napor vas malo zavlači. Osećaj šljampavosti u Čarlijevom sviranju potiče delom od tog nepotrebnog pokreta kod svakog drugog udarca. (...) To kako on razvlači ritam i ono što mi radimo preko te praznine predstavlja tajnu zvuka grupe Rolingstouns. Čarli je vrlo tipičan džez bubnjar, zbog čega je i ostatak grupe na izvestan način džez bend. On ima taj osećaj, oslobođenost i ekonomičnost u svirci.

Čarli je svirao i po svadbama i krštenjima, tako da može da odradi i ljige. Sve je to posledica ranog početka i sviranja po klubovima od prve mladosti. Ima on i osećaj za šou, iako nije šoumen sam po sebi. Ba-BAM. Navikao sam da sviram s takvim čovekom. 

Posle četrdeset godina, Čarli i ja imamo bliskost u svirci kakvu ne bismo umeli ni da opišemo, niti smo je, verovatno, sasvim svesni. Mislim, toliko smo se izbezobrazili da ponekad pokušavamo jedan drugoga da zajebemo na sceni.”

(Iz knjige "Život", 2010.)


Saturday, 21 August 2021

Noćurak :: Felicidade :: Summer Mixtape #4




Ovaj miks je poput poslednjeg sumraka na plaži.

Pravimo koktele od preostalih zaliha ruma, auruma, limete, mente, leda i meda.

Lovimo objektivima poslednje zrake za suncarijum koji ćemo prelistavati tokom jeseni i zime.

Sve duže senke plešu na zlatnom pesku kraj mora,
beskonačno ravnodušnog na naše odlaske.

Za šankom smo Dinah Washington, Sade, Erykah Badu, Vinicius Cantuaria, Suba, St Germain, Mop Mop feat. Anthony Joseph, Pachyman, Radikal Dub Kolektiv, Altin Gün, Durand Jones & The Indications, Reper Iz Sobe, Khruangbin, Devendra Banhart, Tame Impala, Charlotte Gainsbourg, Sébastien Tellier, Ariane Moffatt & Lou Doillon, ti i ja.


Friday, 6 August 2021

Noćurak :: Sea Gets Hotter :: Summer Mixtape #3



Avgust je pretposlednji red čokolade, još dva prsta Biske u boci, smokve raspukle od slasti, pesak koji namerno ostavljaš u patikama do sledećeg leta, pesme Jovana Hristića koje čitaš u sumrak na još uvek toploj steni, odustajanje od knjige da bi gledao u nebo, uživanje u odjeku starih pesama lepljivih poput smole, još duži spisak pitanja koja tek sada sebi više ne smeš da postaviš, ljudi koje više nikada nećeš videti, snovi o ostrvima na koja nikada nećeš otići i frotir preko stomaka kada te pred zoru povetarac podseti da ništa nije večno.

I ovaj miks je takav: Astrud Gilberto, Bebel Gilberto, Durand Jones & the Indications, Khruangbin, Roy Ayers, Jakarta, Charlotte Gainsbourg, Serge Gainsbourg, Dinah Washington, Nina Simone, Norah Jones, Marlon Williams, Kings of Convenience, Paul Weller, Thomas Dybdahl, The Coral, Hania Rani, U pol devet kod Sabe, F.S.Blumm & Nils Frahm, The Stranglers + letnji guilty pleasures ;)



Friday, 30 July 2021

Midnight Summer Dream / Rabac




Neočekivano i bez vremena za pripremu, nakon više od trideset godina našao sam se u mestu u kojem su mi se mnoge važne stvari dogodile prvi put.

(Sa spiska možemo izdvojiti prvi ’pravi’ poljubac, prvo pijanstvo i prvo spavanje na plaži.)

Mesto se, naravno, promenilo.
I ja sam.
I to je dobro.

Iako rešen da ne kopam po sećanjima, opkoljen i dalje prepoznatljivim (ili neokrnjenim) detaljima, nisam mogao da odolim a da na istoj plaži sebi ne zavrtim neke od pesama koje su nam tog leta bile važne (i nesumnjivo zaslužne za poljupce, pijanstva, spavanje na plaži, i sve što je bilo posle.)

Većina pesama zbog kojih smo kao budale ručno premotavali kasete (štedeći baterije na kasetofonu, filterima od cigareta, ko još nosi olovke na plažu?) mi sada gotovo ništa ne znače.
I to je dobro.

Samo jedna izaziva žmarce istog inteziteta.
Pet tonova, šest sekundi.
Toliko je Dejvu Grinfildu dovoljno da ponovo otvori vrata ka blaženstvu, i dokaže mi da postoje stvari koje će zauvek ostati lepe, mlade, blago opijene i nepromenjive,
bez obzira na vreme koje prolazi.
I to je dobro.



Sunday, 18 July 2021

Federiko Garsija Lorka i Pablo Neruda: "Tandemski govor"

Pablo Neruda piše* o tandemskom govoru sa Lorkom, koji su održali 10. novembra 1933. u Buenoj Airesu, u čast pesnika Rubena Darija: 

“Priredili smo veliko iznenađenje. Pripremili smo tandemski govor. Vi možda ne znate šta to znači, kao što nisam znao ni ja. Federiko, koji je oduvek bio sklon novotarijama i prepun svakojakih ideja, objasnio mi je: „Dva toreadora mogu istovremeno da se bore sa istim bikom, i to uz korišćenje istog plašta. To je jedna od najopasnijih disciplina u borbi s bikovima. Zato se vrlo retko izvodi. Najviše dva ili tri puta u jednom stoleću, i to samo ako ih izvode dva toreadora koja su braća, ili barem iste krvi. To se naziva tandemska borba s bikom. Tu tehniku ćemo ti i ja primeniti u našem govoru.

Tako smo i učinili, a da to prethodno niko nije znao. Kada smo ustali kako bismo zahvalili predsedniku PEN kluba na priređenom banketu, učinili smo to istovremeno, kao dvojica toreadora, za jedan isti, zajednički govor. Pošto je hrana bila poslužena za različitim stolovima, Federiko se nalazio na jednom, a ja na drugom kraju prostorije, tako da su me ljudi oko mene vukli za rukave sakoa da sednem, misleći da je u pitanju greška, što se identično događalo i Federiku na drugom kraju sale. I tako započesmo naš zajednički govor, prvo ja sa onim neizostavnim „Gospođe“, za kojim je usledilo njegovo „Gospodo“, i tako sve redom, preplitale su se i umetale naše rečenice i slivale se u jednu savršenu celinu, do samog završetka našeg govora.
Taj govor beše posvećen Rubenu Dariju, jer smo i Garsija Lorka i ja, ne izazivajući sumnju da spadamo u moderniste, Rubena Darija slavili kao jednog od najvećih i najznačajnijih stvaralaca na polju pesničkog izraza u španskom jeziku.

Evo teksta tog govora:

Neruda: Gospođe...

Lorka:... i gospodo. U borbi s bikovima postoji disciplina poznata pod nazivom „tandemska korida“, u kojoj dva toreadora izazivaju bika udruženim snagama i tela ujedinjenih pod istim plaštom.

Neruda: Federiko i ja, spojeni istim električnim vodom, oglasićemo se kao tandem na ovom izuzetno značajnom skupu.

Lorka: Običaj je da na ovakvim skupovima pesnici iskažu svoju živu reč, srebrnu ili drvenu, i vlastitim glasom pozdrave svoje kolege i prijatelje.

Neruda: Ali mi ćemo ovde među vas za isti sto postaviti jednog pokojnika, jednog udovca, mračnog u pomrčini smrti veće od svih drugih smrti, udovca života, čiji zadivljujući supružnik svojevremeno beše, sakrićemo se izgarajući pod njegovim senima, ponavljaćemo neumorno njegovo ime sve dok njegova moć ne uzleti i ne vine se iz zaborava.

Lorka: Mi ćemo, nakon što pošaljemo svoje nežne pingvinske zagrljaje istančanom pesniku Amadu Viljaru, mi ćemo rasprostreti jedno veliko ime pred vas, sigurni da će se čaše rasprsnuti, viljuške poiskakati, u potrazi za očima za kojima žude, i more će u jednom svom silovitom naletu zbrisati sve. Mi ćemo izgovoriti ime pesnika Amerike i Španije: Rubena...

Neruda:... Darija. Jer, gospođe... 

Lorka:... i gospodo... 

Neruda: Gde je, u Buenos Ajresu, Trg Rubena Darija?

Lorka: Gde je spomenik Rubenu Dariju?

Neruda: On je obožavao parkove. Gde je park Rubena Darija?

Lorka: Gde je ružičnjak Rubena Darija?

Neruda: Gde su jabučnjak i jabuke Rubena Darija?

Lorka: Gde je srezana ruka Rubena Darija?

Neruda: Gde su ulje, smola, labud Rubena Darija?

Lorka: Ruben Dario spava u svojoj „rodnoj Nikaragvi“ ispod svog zastrašujućeg lava od veštačkog mermera, poput onih lavova koje bogatuni postavljaju iznad kapija svojih kuća.

Neruda: Lav iz dućana za izumitelja lavova, lav bez zvezda onome ko je s neba skidao zvezde.

Lorka: Iskazivao je šumski žamor jednim pridevom i, kao fra Luis de Granada, jezički čarobnjak, limunom gradio obeležja, i jelenovim kopitama, i mekušcima punim jeze i beskraja: otisnuo nas je na more s fregatama i senkama u zenicama naših očiju i sagradio golemo divovsko šetalište na najsivljem popodnevu što ga je nebo ikada imalo, i kao starog poznanika pozdravljao mračni jugozapadni vetar, sav u grudima, kao pesnik romantičar, i spustio ruku na Korintski kapitel uz ironičnu i tužnu sumnju svih epoha.

Neruda: Njegovo crveno ime zaslužuje da bude pomenuto i prizivano na sve strane sa svim svojim strašnim bolima srca, sa svojom plamtećom nedoumicom, svojim silaskom u zavijutke pakla, svojim uspinjanjem na kupole slave, svojim obeležjima velikog pesnika, odvajkada i zanavek i nezaobilazno.

Lorka: Kao španski pesnik, u Španiji je podučavao stare učitelje i decu, s primesom univerzalnosti i velikodušnosti koje toliko nedostaju današnjim pesnicima. Podučavao je Valje-Inklana i Huana Ramona Himenesa, kao i braću Maćado, i njegov glas beše voda i šalitra u pukotinama našeg voljenog jezika. Od Rodriga Kara do braće Arhensola ili don Huana Argiha, u španskom jeziku ne beše takvih svetkovina reči, takvih okršaja konsonanata, takve svetlosti i oblika kao kod Rubena Darija. Od Velaskezovog pejzaža i Gojine lomače i od Kevedove melanholije do kulta kao jabuka rumenih bakarskih seljanki, Dario je prošetao po španskoj zemlji kao po sopstvenoj rodnoj grudi.

Neruda: U Čile ga izbaci plima, toplo more severa, i tamo ga more ostavi, napuštenog na gruboj i zubatoj obali, da ga okean bičuje svojom penom i zvonima, i crni vetar Valparaisa da ga zasipa škripavom prozračnom solju. Podignimo mu večeras spomenik od vazduha protkanog dimom i glasom i okolnostima, i životom, baš kao što je njegova veličanstvena poezija protkana snovima i zvucima.

Lorka: Ali taj njegov vazdušni kip ja želim da ovenčam njegovom krvlju kao koralnim vencem uzdrhtalim od plime, njegovim nervima nalik na fotografiju svetlosnog snopa, njegovom minotaurskom glavom, na kojoj je gongorovski sneg oslikan letom kolibrija, njegovim bludećim i odsutnim očima milionera suza, ali i njegovim nedostacima. Police koje već nagrizoše kupusnjače, po kojima zveči tugaljiva praznina, s flašama konjaka njegovih dramatičnih pijanstava, i njegovim očaravajućim neukusom, njegovim napabirčenim rimama što čovekoljubljem ispunjavaju ono mnoštvo njegovih stihova. Izvan normi, formi i podupirača, na čvrstim nogama ostaje da stoji plodna srž njegove veličanstvene poezije.

Neruda: Federiko Garsija Lorka, Španac, i ja, Čileanac, prebacujemo odgovornost za ovo prijateljsko veče na tu golemu sen koja je pevala uzvišenije od nas, i svojim nesvakidašnjim glasom pozdravljala argentinsku zemlju kojom hodimo.

Lorka: Pablo Neruda, Čileanac, i ja, Španac, govorimo istim jezikom i delimo istu ljubav prema velikom nikaragvanskom, argentinskom, čileanskom i španskom pesniku Rubenu Dariju.

Neruda i Lorka:... U čiju čast i slavu podižemo ove čaše.

*prekucano iz knjige
"Priznajem da sam živeo" Pabla Nerude >>, Kosmos izdavaštvo 2018, prevela Aleksandra Matić.

Friday, 16 July 2021

Noćurak za dugo toplo leto :: Summer mixtape #2


(Najaviću ga ovako, u miksu nema priče)

"Poštovane vlasnice i poštovani vlasnici barova, vila, restorana & srodnih objekata na obali mora,
na donjem linku je moja prijava za poziciju muzičkog urednika u vašem objektu.

Verujem da će vam miks na linku otkriti da me za tu poziciju preporučuje nekoliko veština.

Pored toga što biram pesme po parametrima koje algoritam nikada neće spoznati (npr - druga pesma u miksu savršeno se uklapa sa bojom mora na osmom metru od obale), sklon sam pravljenju koktela od pesama koje su međusobno udaljene i po pedeset godina a savršeno se slažu u letnjem sumraku, te u kolekciji imam i dosta snimaka koji savršeno funkcionišu i kao ligeštuli bez obzira na stil, odnosno žanr u kojem su napravljeni. Ne brinite - iako miksevi koje pravim imaju predznak ’noć’ iskustvo mi govori da se isti češće konzumiraju po danu.

Za posao me dodatno preporučuje i to što u prisustvu mora jedem i govorim malo ili nimalo, te mi nije potreban veliki prostor za rad, miks pult, konzole, ovo-ono. Najveći deo dana provodim uz more (ili u njemu), izučavajući interference zvučnih i morskih talasa. Ono što naučim od mora, to smiksam.

Položio sam vozački ispit (B kategorija), odslužio vojni rok, govorim engleski, a umem i da montiram šarke na kuhinjskim elementima.

Uz nadu da će se naša saradnja odvijati na obostrasno zadovoljstvo, te da će započeti što pre, ovim dvosatnim miksom vas pozdravljamo Bebel Gilberto, Khruangbin, Nat King Cole, Sebastian Tellier, Quincy Jones, Phoenix, L'Impératrice, Unknown Mortal Orchestra, Pocket Palma, Avtomobili, Kings of Convenience, Richard Hawley, The Antlers, Pachyman, R.E.M, Durand Jones, The Style Council... i ja.

Srdačan pozdrav,
vidimo se na obali!




Friday, 2 July 2021

Noćurak :: Ti piješ vino ispod slamnatog šešira :: summer mixtape

Nije važno gde si,
spusti obod šešira,
osluškuj morske i zvučne talase,
interferencija.

Zamisli plažu,
senku, so i smolu,
zrikavci su preuzeli mikrofon,
a za miks pultom je neko ko ti ispunjava muzičke želje, pre nego što ih izgovoriš.

... Bebel Gilberto, Erlend Oye, Helado Negro, Gordan Spasovski Trio, Sebastian Tellier / Childish Gambino, Rodrigo Leao & Michelle Gurevitch, Patrick Watson & Teresa Salgueiro, Evora, Khruangbin & Quantic, Slim Gaillard, Luedji Luna, Vještice, Kings of Convenience, Plesač sporog stepa, Sharhabil Ahmed, Izae, Nicolas Godin, Miles Davis, Suba...

Vidimo se na obali.



Thursday, 1 July 2021

Prešlicavanje za LiceUlice: Albumi za pronalaženje mira u sebi i sreće u sebi, i oko sebe

Tony Joe White: „Smoke From the Chimney“ (2021, Easy Eye Records)

Evo albuma za vožnje po zaraslim putevima i uživanje u toplim predvečerjima na verandi.

Pre više od pedeset godina Toni je napisao jednu od najpoznatijih pesama XX veka - „Rainy Night in Georgia“, koju su proslavili Bob Benton i Rej Čarls. Njegovu „Polk Salad Annie“ snimali su Elvis Prisli, Tom Džons i Žo Dasen. Svestan njegovog talenta i svestranosti, Den Ojerbah iz The Black Keys godinama je čekao priliku da nešto radi sa Tonijem.

„Smoke From The Chimney“ je rezultat te želje.

Opuštajuća (ali ne i lenja) atmosfera i savršena svirka okupljene sešn-ekipe postaje još zanimljivija ako znate da je ovaj album nastao nakon Tonijeve smrti, a na osnovu njegovih neobjavljenih demo-snimaka koje je stvarao u svojoj kući u pratnji gitare. Den i ekipa su se okupili i muzicirali „dok nam je Toni pevao iz slušalica“ i stvorili album na koji bi „Lisica iz Močvare“ (Tonijev nadimak) svakako bio ponosan. „Boot Money“ i „Listen to Your Song“ će se svakako naći i na nekim budućim Greatest Hits kompilacijama muzičara koji za života nije dobio parče slave koja mu je svakako pripadala.
Ovaj album je pobeda muzike nad vremenom.

Pitaj Klince: „Dušice“ (2021, više manje zauvijek)

U baštama našeg regiona već nekoliko godina rastu raznorodne autohtone vrste koje nije lako klasifikovati. Bend Pitaj klince jedan je od tih čudnih cvetova čiji šarm, šašavost i zvuk čine da već nakon uvodnih taktova prve pesme odustanete od gubljenja vremena na pokušaje klasifikacije i prepustite se muzici. Uostalom, ko može trezveno da razmišlja dok sluša brzalicu „...PambudeŽaobudePambudeŽaobudePambudeŽaobudeŽicepopucam” otpevanu u dva glasa?

Mini-album Mata Ponjavića Matilde i Svena Šantića („dva kompića iz ulice žireva“, tako se predstavljaju) je čudesan miš-maš zvukova, tropskih zvrkova, nepredvidivih tekstova, jezika, doskočica i zezalica koje garantovano menjaju raspoloženje i širinu osmeha.

Kasno proleće i ovo leto su upravo dobili svoj soundtrack koji vam je dostupan za preslušavanje i preuzimanje po principu „plati koliko želiš“ na https://pitajklince.bandcamp.com/album/du-ice 

Floating Points, Pharoah Sanders & The London Symphony Orchestra - Promises (2021, Luaka Bop)

Nekadašnji saradnik Džona Koltrejna i jedan od najzanimljivijih džez saksofonista svih vremena, osamdesetogodišnji Ferou Senders; producent Sem Šeperd (poznat i kao Floating Points) i Londonski simfonijski orkestar potpisuju najneverovatnijih četrdeset i šest minuta muzike objavljene u 2021. godini.

Promises“ je zvuk odsjaj sunca u jutarnjoj rosi; bonaca na obali mora, pogled na kišnu panoramu grada koji i dalje volite ali ne razumete, muzika koja čini da zaklopite knjigu bez ubacivanja bukmarka, noć u usnulom gradu, tonski zapis spiritualnog putovanja u potrazi za mirom u grudima. Sve „desetke“ (i „devetke“) na koje budete nailazili u muzičkoj štampi su opravdane.
Ovo je veličanstven album.



Friday, 25 June 2021

Zemljo moja

"Nebojša, vaš najveći problem je osećaj da više nemate domovinu." - 
R.B, psihoterapeut, 2017.

Verovatno se nikada nećemo složiti zašto se to dogodilo,
kao što se nećemo složiti ni kada je počelo.
Da li znamo kada se završilo?

Kada je naša domovina prestala da postoji?

Onog utorka u oktobru 1988, kada se pojavila ideja bojkota robe iz Slovenije?
Ili onog petka u avgustu 1990. kada su preprečili puteve balvanima? U subotu, 9. marta 1991. kada su na ulice Beograda izašli naši tenkovi?

Za prepoznavanje trenutka u kojem si ostao bez domovine neophodna je vremenska distanca.

Negde u ovo vreme, malo pre mraka pre tačno trideset godina, 25. juna 1991. neko je stigao iz grada i doviknuo nam:
„Ode Slovenija!“

Neki veruju da je tada tek počelo.

Ima onih tvrde da se raspad Jugoslavije završio u nedelju, 17. februara 2008. godine.

Ipak, taj proces će trajati dokle god među živima ima onih koji su u toj državi bili srećni. 
Ili srećniji nego što su danas.


Friday, 18 June 2021

Najdraže iz 2/4 2021 :: tri meseca u tri sata!




Četrdeset najdražih novih pesama iz proleća ’21 ili tri meseca u tri sata!

Čekaju te: Allison Russell, Ana & The Changes, Arooj Aftab, Auf Wiedersehen, Bleachers, Crowded House, Curtis Harding, Dope Lemon, Dry Cleaning, Floating Points, Pharoah Sanders & The London Symphony Orchestra, Hannah Peel, James, Japanese Breakfast, Kings of Convenience, KOIKOI, Lord Huron, Matt Berry, Mdou Moctar, Modest Mouse, Omar Sosa, Pitaj klince, Rhiannon Giddens & Francesco Turrisi, Rodrigo Amarante, Sharon Van Etten & Angel Olsen, Sons Of Kemet, St. Vincent, The Antlers, The Chemical Brothers, The Chills, The Coral, The Stranglers i Tony Allen feat. Ben Okri & Skepta, UNKLE...

Najdraža pesma je, naravno, poslednja u miksu, 

a dole te čeka i lista albuma koje bi trebalo da preslušaš ;)

 

LISTA ALBUMA ZA PRESLUŠAVANJE (po abecednom redu, linkovi >>)

Allison Russell - Outside Child >>

Anthony Joseph - The Rich Are Only Defeated When Running for Their Lives >>

Arooj Aftab - Vulture Prince >>

Auf Wiedersehen - Hej Bejbe >>

Black Midi - Cavalcade >> 

David Walters – Nocturne >>

Dry Cleaning - New Long Leg >>

Fatima Al Qadiri - Medieval Femme >>

Floating Points, London Symphony Orchestra, and Pharoah Sanders - Promises >>

Greentea Peng – Man Made

Hannah Peel - Fir Wave >>

James - All The Colours Of You

Japanese Breakfast – Jubilee >>

KOIKOI - Pozivi u stranu >>

Marianne Faithfull - She Walks in Beauty (with Warren Ellis)

Matt Berry - The Blue Elephant >>

Mdou Moctar - Afrique Victime >>

Pitaj klince - Dušice... >>

Rhiannon Giddens - They're Calling Me Home (with Francesco Turrisi) >>

Sarah Neufeld - Detritus >>

Sons Of Kemet - Black To The Future

St. Vincent - Daddy's Home

Squid - Bright Green Field >>

The Babe Rainbow - Changing Colours >>

The Black Keys - Delta Kream

The Chills – Scattebrain >>

The Coral - Coral Island

Tony Allen - There Is No End

Vijay Iyer, Linda May Han Oh, Tyshawn Sorey - Uneasy >>


Sunday, 6 June 2021

Postoji drugo (KOI KOI: „Pozivi u stranu“, 2021)

Znao sam da će ovo biti dobro, još od prvog slušanja „Bog te ubio!“ koju su KOI KOI objavili na kompilaciji HaliGali 2019. godine.

Da će biti još bolje postalo mi je jasno jedne nedavne subote, kada sam se probudio u petnaest do šest ujutro glave pune odjeka glasova sa prvog singla koji je najavljivao „Pozive u stranu“ ("Ja sam pratio, ja sam pratio, ja sam pratio, i nisam se vratio...")

Zatim je potekao drugi singl, „Misisipi“.
Od njega se nisam budio samo zato što sam ga preslušavao toliko često da glava nije imala kada da ga emituje sama.

Da je album „Pozivi u stranu“ čudo shvatio sam u petak popodne, nekoliko sati nakon što je objavljen, otkrivajući pesmu po pesmu, birajući najdužu rutu za hodanje a da bih što duže uživao u preslušavanju muzike koja zavrće i miluje uši. (Ovom prilikom želim i da se izvinim roditeljima koji su bili u Tašmajdanskom parku tog popodneva. Usamljeni muškarac koji je iznenada počeo da aplaudira nikome vidljivom nije želeo da traumatizuje vaše mališane. Sludela me pesma „Hrast“. Nisam očekivao da će se pesma tako razgranati.)

Mogao bih ovde da završim sa osvrtom na „Pozive u stranu“ ali, ipak, moram da dodam i ovo: 
Debitantski album benda KOI KOI čini deset odlično sašivenih, promišljenih, odsviranih i produciranih pesama koje su kao stvorene za one koji vole da se bave vivisekcijom i žanrovskim određenjima. Ipak, pokušaji mapiranja onoga što se čuje na albumu „Pozivi u stranu“ bili bi kontraproduktivni i nepotrebno bi opterećivali ono što su Marko, Emilija, Ivana i Ivan napravili u saradnji sa producentom Urošem Milkićem.

Ovaj album je dokaz da postoji drugo.

Bend koji na debitantskom albumu nema filler, tjpesmu za popunjavanje prostora“ i koji uspeva da deset puta zaredom iznenadi slušaoca (obrtima, uklapanjem glasova, tekstovima, malim soničnim eksplozijama, poigravanjem) nema šta da traži u igri poređenja, već zaslužuje totalno predavanje, podršku, obožavanje i skakanje na koncertima kojima se radujem unapred.

Jedva čekam da aplaudiram uživo.

(Dobro, jedva čekam i da čujem neki hedbenger remiks "Hrasta")

Bravo za prvenac! 

*

Link za preslušavanje i preuzimanje na bandcampu >> 

(plati-koliko-možeš, a na koncertima pevaj „Ja sam platio, ja sam platio, ja sam platio..." :)

*

EDIT: O drugom albumu KOIKOI - "O sreći u snovima" (2025) >>


Friday, 4 June 2021

Noćurak :: Kako rade obrade, #13 :: Cover Songs


Po deficiniji iz rečnika - “obrađivati” znači “dorađivati nešto što nije završeno, doterivati ga kako treba za određeni cilj”. Na listi sinonima su i: uzgajati, paziti, gajiti, sejati, čuvati.

Danas Black Pumas, Khruangbin, Allison Russel, Helado Negro, Patti Smith, Rhiannon Giddens, The Black Keys, Tindersticks, James Blake, Cowboy Junkies, Dr. Lonnie Smith & Iggy Pop, Marianne Faithful, Neko Case & Nick Cave... pokazuju kako čuvaju i paze pesme koje su pisali David Bowie, New Order, Donovan, Bob Dylan, Sixto Rodriguez, Joy Division, The Breeders, Neil Young i Neutral Milk Hotel... Na kraju je jedan dragoceni, zvanično nepostojeći snimak do kojeg sam došao... neobičnim putevima... a zbog kojeg emisija možda neće dugo ostati na mreži.
Zato - požuri sa preslušavanjem ;)