Friday 7 October 2022

Siguran hod po žicama ("EKV unplugged Skopje, 1992")


Sećanje je, na žalost ili na sreću, varljiv oslonac.

Slušao sam Ekatarinu Veliku uživo u rasponu od sedam godina mnogo puta, u različitim prostorima i različitim postavama benda.

Gledao sam ih kako sviraju pred publikom koja je sve znala, kao i pred publikom koja je pre ulaska na koncert vežbala reči ispisane hemijskom olovkom na nadlakticama.
Sećam se koncerata iz vremena kada je ovo bila zemlja za sve naše ljude, kao i onih iz dana kada se ta zemlja krvavo i glasno raspadala.

Ali, čega se zaista sećam?

Nakon trideset godina u sećanju pronalazim premalo konkretnih slika, ili zvukova.

Savršeno pamtim osećaj ushićenja, oduševljenje, radost horskog pevanja i – najviše –neverovatnu energiju koja stiže do nas sa bine, bez obzira na vreme, okolnosti i prostor.

Zbog toga je ovo izdanje dragoceno.

Zvuk i energija EKV uživo uglavnom su bili neuhvatljivi za snimajuću tehniku tog vremena.

Bend je tokom postojanja zvanično objavio samo jedan koncertni album („EKV Live 1986“) – solidno svedočanstvo o zvuku grupe u tom trenutku, koji je imao tehničkih manjkavosti („uloga publike je nešto inferiornija nego što ja pamtim na njihovim koncertima“ zapisao je Petar Janjatović u vreme objavljivanja albuma, s pravom). Milan je u jednom intervjuu s kraja osamdesetih najavio objavu drugog live albuma pod imenom „Prljavo“, na kojem je trebalo da se nađu snimci kojima je bend bio zadovoljan. To se, na žalost, nije dogodilo.

Posthumno objavljeni „Live 1988“ dočarava zvuk benda u periodu pre najveće slave i osvajanja velikih koncertnih prostora širom Jugoslavije, dok snimak beogradskog koncerta iz 1993. (objavljen 2019. pod nazivom „Iznad grada“) tek na trenutke razotkriva koliko je tu energije bilo. Na internetu su već godinama dostupni mnogi piratski/bootleg snimci koncerata benda i unplugged nastupa Milana i Magi, ali oni ne pomažu u razotkrivanju magije koja se nekada dešavala pred našim očima.

Na sreću i van svakog nadanja - sačuvan je i ovaj snimak. Zvuk je do punog sjaja remasterovao Dragiša Uskoković – Ćima, a sve je upravo objavila Zadužbina Milana Mladenovića >> u saradnji sa Universalom.

EKV Unplugged Skopje 1992“ 
je snimak koncerta održanog poslednjeg vikenda novembra 1992. godine tokom mini-turneje EKV po Makedoniji. Odsviran u malom prostoru, pred stotinak ljudi, prenošen je uživo na radio stanici Kanal 103. Ovo je ujedno i jedini unplugged na kojem svira čitav bend, koji složno i sigurno prolazi i kroz neke od najkompleksnijih pesama iz diskografije benda.

Ćima i Marko Milivojević su pre nekoliko dana u intervjuu na Radiju 202 otkrili da se bend nije pripremao za unplugged nastup, što utisak složne svirke čini još snažnijim a sačuvani snimak još dragocenijim.

Za one čija su kristalna sećanja pomućena vremenom, kao i za one koji nikada nisu imali sreću da slušaju i gledaju EKV uživo ovo izdanje je dugo čekana, vredna nagrada.



Milan, Magi, Ćima i Marko u pedesetak minuta otkrivaju nove forme voljenih pesama
(„Kao da je bilo nekad“, „Ti si sav moj bol", a pesma "Oči boje meda“ je doživela drugačiji, sjajan aranžman.) Više prostora je posvećeno pesmama sa albuma „Dum dum“ koji publika i kritika nisu najbolje razumeli u trenutku kada se pojavio, dva meseca nakon kratkog rata u Sloveniji i u danima početka opsade Vukovara.
(„Ta ploča je napravljena sa idejom da bude protest, i ne da se nekome dopadne, već da nekoga pokrene“ - tačno će primetiti Snežana Golubović mnogo godina kasnije.) 

Sa distance od trideset godina - čak i u ovakvim, ogoljenim verzijama - „Idemo“ i „Zabranjujem“ zvuče resko, opominjuće i gorko, noseći teži usud od onog koji su imale u jesen 1991. godine kada su se pojavile. Ako su tada imale zadatak da zovu na mir i neutrališu ratne pokliče – sada ih slušamo kao pesme koje u tome nisu uspele, ali i kao poetska svedočanstva čoveka koji je među prvima i malobrojnima podigao glas protiv rata.

„Dolce Vita“ - jedna od najkompleksnijih pesama iz kataloga EKV ne gubi ništa od svoje težine u unplugged verziji, dok „Karavan“ zvuči čak i vedrije nego u originalu. Pored ostalih pesama iz "Dum dum" faze („Siguran“, „Dolce Vita“, „Glad“) – tu je i bonus kojeg nije bilo na šuštavim internet kopijama. Tom, poslednjom pesmom na ovom izdanju - „Ljudi iz gradova“ - dominira glas čoveka koji uživa u svirci sa svojim ljudima, a za sve ljude.

Tehnički izuzetan i čist, zanimljiv i zbog niza upadica (Margita) između pesama koje dočaravaju atmosferu unutar benda - „EKV Unplugged Skopje 1992“  predstavlja vredan dokument, i radi kao sonični vremeplov.

Zato pusti da te zvuk nosi od zaborava.

Ne postoji bolji način da osetiš
kako je bilo nekad,
i kako je bilo tu.

Album je dostupan za preslušavanje i na drugim streaming platformama >>


7 comments:

  1. Poslednji Bg koncert je bio 29.07.94 u basti KST, a ne u SC

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ispravljeno, hvala!
      Ima nekih navoda i da je poslednji koncert bio u KST u septembru, ali to je svakako pogrešno.

      Delete
  2. Pozdrav!
    Da li se zna kad če izači LP/CD i gde če biti dostupan?
    Šta reči? Snimka je kratka a slatka, zvuk je vrlo jasan, napram ostalim dostupnim live svirkama.
    Poseban koncert i atmosfera. Super mi se čini da niste izrezali sve male Margitine komentare.
    Pozdrav iz Slovenije:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pozdrav!
      Snimak je odličan :)
      Vinil bi trebalo da bude objavljen tokom narednih nedelja, CD nije u planu.
      Pratite Zadužbinu, to je svakako prvo mesto na kojem će se pojaviti informacija.
      Pozdrav iz Beograda ;)

      Delete
  3. 30.07.1994. Beograd, KST - U bukvalno krcatom KST-u, Ekatarina Velika je održala standardno velik i dobar koncert i time nam dala do znanja da vreme, uprkos svom negativnom dejstvu, nije po pravilu najubojitije sredstvo upereno protiv umetnosti. Do groba verna publika još jednom je došla da vidi "Malog Budu" gitarskih meditacija poznatijeg pod imenom Milan Mladenović i njegovu vernu pratilju presvetlu Veneru beogradskog undergrounda Margitu Stefanović, koja je svojim dobra-majka-od-100-kila-imidžom zbunila sve prisutne. Ovo, možda neukusno komentarisanje nije posledica mog ličnog (negativnog) stava prema EKV, već jednostavno posledica čitave zbirke komentara koje sam imao prilike da prikupim od raznih (delom nepoznatih) posetilaca koncerta. Naravno "bad look" je oduvan na marginu kada je Milan zaurlao: "Zabranjujem!", a Magi svojim čarobnim prstićima preletela skupu mašineriju od klavijatura. Ostatak benda je uredno obavljao svoj deo posla, dok je status zvezda večeri ostao za već legendarni dvojac bez kormilara. Jedna stvar je ostala zabeležena budnim okom svakog posmatrača a radi se o ipak neuobičajenoj pojavi na koncertima u KST-u. Naime, Milan, iako važi za najvećeg coolera u Beogradu beše prijatno iznenađen euforijom i ludilom u publici te se nije mogao uzdržati da ne izvadi mikrofon iz stativa, batali svoju gitaru, stane pred razjarenu masu i zaplješće rukama u ritmu muzike ne bi li tako uspaljenu masu doveo do ekstaze. Ispala, nego šta! Veliki guru to sebi nije smeo dozvoliti. Naravno, publika je to oprostila kada je krenulo ređanje starih i novih hitova (Džulijen, Krug, Ti si sav moj bol...) u standardno dobroj tehničkoj izvedbi. Mračna stremljenja, frustracija izazvana životom na ovom podneblju, empirijski potvrđen nezdrav stav prema svemu, kao i još nekoliko ustaljenih elemenata njihove muzike bili su prisutniji nego ikada. Neskriveno oduševljenje i publike i benda učinilo je ovaj koncert sjajnim što je možda i najvažnije. Ekatarina Velika je ovim koncertom još jednom potvrdila da se njihova muzika sluša u dva slučaja: na koncertu i u praznoj sobi. - članak iz Borbe

    ReplyDelete
    Replies
    1. You're welcome. Sledi jedan stari komentar Joce Dimitrijevića sa kstplanete - Sećam se tog koncerta, Milan je imao neku čudnu nervozu, posle svirke se vrlo kratko zadržao u garderobi, žurio je da završi neku temu u studiju, kao da je predosećao da mu vreme izmiče... Inače, tih godina su bili apsolutni rekorderi po prodaji karata u KST-u. Kućicu na ulazu u dvorište (gde je sedeo prodavac) smo otvarali u 20h, a zatvarali u 20h 30min. Klinci su već oko 18h pravili red. Bili su stvarno najveći bend tog vremena, i voleli su da sviraju u KST-u i kada su prodavali hale.

      Delete