Thursday 1 September 2011

"Gotov je"? Nije.

I

Ništa u ovoj priči, zapravo, nije iznenađujuće.
Zapravo, iznenađen sam kako nije ranije počelo.

Ali, priča počinje na Uskršnjim ostrvima.

U najsažetijoj formi priča o kamenim spomenicima sa Uskršnjih ostrva može se pronaći i kod Ronalda Rajta, u sjajnoj „Kratkoj istoriji napretka”, a jedna od interpretacija dostupna je i na ovoj adresi.

U još kraćem obliku:

Iako su prvi naučnici bili zbunjeni prisustvom monumentalnih, zatečenih kipova na potpunoj ogoljenoj zemlji, naknadna istraživanja su pokazala da su Ostrva nekada bila veoma bogata. Ljudi su živeli okruženi bogatom prirodom, sve dok se plemena polako nisu međusobno izdelila i počela da odaju počast precima - podizanjem kamenih spomenika – nazvanih „moai”.
I onda počinje trka – podizanjem spomenika postojećim i nepostojećim idolima, koji su u proseku imali težinu oko 80 tona. Svaki novi spomenik zahtevao je ne samo snagu ruku, već i još više kamenja i - drveta. Istraživači tvrde da je oko 1200. godine sve u potpunosti bilo pošumljeno, da bi oko 1650. godine i poslednje drvo bilo sasečeno. Gradnja je, konačno, prestala. Ali – kako su u međuvremenu zapustili sve ostalo osim podizanja spomenika – vremenom su stanovnici morali da se vrate u pećine, u kojima su boravili između dva međusobna mlaćenja za preostale zalihe drveta. Kako se niko nije bavio uzgojem bilo čega, uskoro su pojedene i sve životinje. I kada je početkom XIX veka neka nova flota doplovila do ostrva, zatekli su ljudske kosti oko kipova, koje su, sudeći po tragovima, ljudi - na kraju svega - pokušali da sruše. Ostrvo je bilo pusto.
Spomenici ostadoše.

II

Kada je pre nekoliko meseci u Beogradu projektom „novi tašmajdanski park >>” i tehnički ozvaničeno da je u Srbiji sve na prodaju , uključujući i to kojem i kakvom junaku je moguće podići spomenik – bilo je samo pitanje vremena kada će ova ideja početi da cveta još čudnijim cvetovima. Nakon što je javnosti direktno saopšteno da se uz određenu količinu keša može podići spomenik i tuđem i domaćem junaku, dokazanom tiraninu ili tiraninovim omiljenim kompozitorima (Novi Sad), samo je trebalo sačekati tren u kojem će se neki genije dosetiti da se spomenici mogu podizati i lokalnim ludacima, i to, još verovatnije, od poreskih novaca.

Tako je juče objavljena >> vest o inicijativi za podizanje spomenika Slobodanu Miloševiću, u Prokuplju.

III

Po definiciji, spomenik je: “objekat podignut u znak sećanja na osobu ili događaj, ili kao znak slavljenja osobe ili događaja”

Sad, ja ne znam čime je SM zadužio stanovnike Prokuplja i šta se tu tačno slavi.
Ukoliko se postavlja samo u znak sećanja i ukoliko će na njega biti uklesano nešto poput "Čoveku koji je od Srbije napravio najpre Stradiju, pa Sprdiju", nemam ništa protiv, čak dajem i prilog da se brže završi.

Prokuplje pamtim kao prilično zarđalo mesto, prokupčane kao dobre domaćine.

(Pamtim lice kafedžije koji nam je, pre desetak godina, nakon višesatnog sedenja u jednoj od kafana, na odlasku pružio račun koji je bio besmisleno nizak. Nije bilo lako sakriti nevericu. Kafedžija mi se polutiho obraća: „Izvinjavam se, je'l mnogo?” Nakon te rečenice, nije bilo lako sakriti tugu i izračunati koliku napojnicu dati, da bude pristojna, a da ne bude bahata ili uvredljiva po tog čoveka.)

U mnogobrojnim komentarima na ovu vest, i one koje su dolazile nakon nje, nisam pronašao neku listu velikih dela, niti dokaze o srećnijem životu za njegove vladavine, koja bi bila razlogom podizanja spomenika. Nasuprot.

Kako god, inicijativa je pokrenuta. I samo jedna rečenica bila je dovoljna da ukaže na raspon pizdarije i njene autore:
"Bivši poklonici lika i dela Slobodana Miloševića, privrednici i ljudi koji su nešto stekli tokom devedesetih u vreme njegove vlasti, sada žele da mu se na neki način oduže.”

„Bivši poklonici lika i dela”?

„Ljudi koji su nešto stekli tokom devedesetih” ?!?!

I to je taj momenat, u kojem shvatiš da je druga strana skinula rukavice i počela da te bije otvorenim dlanom, a nije naučio ni da govori. Razumem da je on tim otvaranjem  „bivši poklonici” zapravo želeo da kaže „poklonici lika i dela bivšeg predsednika”, ali, jebi ga, ne ume to da sroči, jer mu je život ispunjen slavljenjem štetočine i sticanjem tokom devesetih a ne učenjem gramatike. A da se smeju dok te tuku shvatiš upravo iz tog - „ljudi koji su nešto stekli”.

I trudiš se da ostaneš fin.

I shvataš da nije Prokuplje slučajno: taj grad je prvi podigao spomenik Zoranu Đinđiću. Mogu da zamišljam kako taj spomenik „bivše poklonike” žulja svakog jutra, dana i večeri, dok prolaze gradom; žulja ih poput kamenčića u cipeli, jer je najviše učinio da onaj postane bivši. Prokupčani dodaju da im je Đinđić podigao i barem sportsku halu, a onaj – ni toliko.

Današnji „Blic” objavljuje da je pokrenuto i potpisivanje inicijative >>. 

Nadam se da će biti pokrenuta i inicijativa „protiv”. 
Nadam se da se inicijatori neće i potući.
I da će bivši biti u manjini.

U suprotnom, ovaj spomenik će ne samo povećati broj turista u Prokuplju – i to onih koji će se sa spomenikom obračunavati brutalnije nego hraneći golubove u njegovoj okolini, ne bi li ga barem golubovi zasrali – već će i biti postavljen kao spomenik trenutku u kojem je jedan narod ospomeničio da mu je pamćenje lošije od zlatne ribice (za ovu priliku bolje je koristiti – „som”, kakve zlatne ribice); biće to spomenik vrhunskoj gluposti i potpunom negiranju činjenica. Ne znam kako drugačije nazvati spomenik čoveku kojeg je samo smrt spasila od saopštavanja činjenice da je kriv za smrt mnogih - o ostalim indirektnim i direktnim štetama je nemoguće pisati, sada i ovde. Biće spomenikom vremenu u kojem je jedan narod pomislio da "sve može" - da bude i dan i noć, i Evropa i Kosovo, i četnici i partizani - svi tako zajedno uhvaćeni u kolo, pa dok ne popadamo s nogu.

(Uzgred, pokušavam da shvatim kako sistem u kojem se broj gladnih već označava stotinama hiljada i eksponencijalno raste – kako, dakle, takav sistem ovakom brzinom podiže krstove "veće od svega", stiže da ugrađuje raznobojne rasvete na kupolu skupštine te podiže spomenike kojekakvima - ali ne uspevam u tome – te se vraćam se na početak i Uskršnja ostrva. Kako su ljudi manje važni od spomenika? Na kraju će spomenika biti, ali ljudi neće.)

IV

Nakon svega, setim se plakata sa spomenicima iz vremena studentskih protesta 1996/7.


Plakat iz vremena kada su i spomenici imali neku težinu, jer ih nisu podizali baš svakome, pre devalvacije.

Gledam u taj plakat kao simbol vremena u kojem smo još uvek umeli da razlučimo dobro od zla i u kojem smo imali i volje i snage da se borimo protiv pizdarija.

I razmišljam o onom kratkom periodu kada smo verovali da je "gotov". 

I vremenu kada je podignut čak i spomenik Rokiju Balboi, iz štosa.
A ukoliko se spomenik onom ipak pojavi na nekom trgu u Prokuplju, to će značiti da je volje, ideja i snage ponestalo, da su govna pobedila a ovnovi nas izubijali, da parafraziram onaj citat Meše Selimovića, tako često korišćen tokom tih istih protesta, značiće da smo mi stavili poveze preko očiju.

 

Ovo ne sme biti kraj.
.

20 comments:

  1. Zvanični rezultati savezne izborne komisije:

    Izbori za predsednika SRJ
    ( 24 septembar 2000 )
    Biračko telo: 6.871.595
    Glasalo: 4.916.920 ; 71,5 %
    Nevažeći listići: 137.991 ; 2,8 %

    dr Vojislav Koštunica (DOS) 2.470.304 50,24 %

    Slobodan Milošević (SPS) 1.826.799 37,15%

    Dakle, ni tada nije bio gotov u smislu da je to opcija koju niko ne podržava.

    Misliš da smo pogrešili i da je trebalo da izvršimo genocid nad skoro 2 miliona naših sugrađana?

    Ili predlažeš da ga izvršimo sad, sa naknadnom pameću, ne bi li ispravili taj istorijski propust?

    Za to što se pojavljuju sada ovakve inicijative najmanje je zaslužan sam Miločević.

    P.S.
    E da, velika je razlika, Alijevu je podignut spomenik zbog love, Slobi ga dižu iz ljubavi :)

    ReplyDelete
  2. I još nešto.
    Leto posle bombardovanja, sedim sa nekim društvom u Novom Sadu na Štrandu ispod srušenog mosta.

    I jedna prijateljica priča o nekoj vidovitoj babi (!!!) iz NS poznatoj da svašta pogađa. Ja se smejem, nikada nisam mnogo obraćao pažnju te gluposti sem što su mi ponekad bile beskrajno zabavne.
    I u jednom momentu, kaže da je baba rekla da će Sloba uskoro da ode sa vlasti, da će kasnije da umre od srčanog udara ali da će ka na koncu svega narod pamtiti kao heroja.
    Ja, iako ka što rekoh ne verujem u ta blatruć skočim kao oparen.
    Ma sere baba, jel ona normalna, to je bre besmisleno, pokazujem na onaj most. Sećam se da sam tada rekao nešto tipa, da ako se to desi da bi to osećao kao potpunu negaciju svega u šta verujem, ma i negaciju mog života onako u suštini. Tako neke krupne reči sam upotrebljavao.

    Pre par nedelja sam se setio te scene.

    ReplyDelete
  3. ZNAO sam da ces se oglasiti na ovu temu :)

    Daleko od toga da zelim bilo kome zlo zato sto je politicki neistomisljenik. Lepo sam cak napisao usred teksta da cu biti veoma srecan ako se inicijatori jedne i druge struje medjusobno ne iz-šaketaju...

    I lepo si napisao: broj ljudi koji tu opciju podrzava nije malobrojan.

    E sad, da se tokom ovih deset godina iskreno poradilo na iznosenju nesto vise dokumenata pred javnost i da se poradilo na tumačenju nekih detalja naše novije istorije, ta opcija sada ne bi imala više od 2%. Prijatelj koji živi na drugom kraju Evrope me uvek lepo podseti: "Druže, takve iste budale imamo i mi. Ali niko od tih kretena ne dobija podršku veću od 3%, jer je svima JASNO šta stoji iza toga."

    Prosto to nismo uradili na vreme. Od momenta kada je onaj ostao u MUP-u da pali dokumentaciju, preko "istorijskog pomirenja", penzije za gospodju i sl. I kad sagledaš sve te detalje, normalno je da imaš ideju da bi mogao i spomenik da digneš. A imali smo dovoljno vremena da se objasnimo na temu njegove vladavine tako da prosto postane nepristojno, i automatski odbačeno u startu kada se neko pojavi sa takvim suludostima u javnosti.

    Još nije kasno, da ponovim. Ako bi sledeća generacija prvaka počela da uči iz malo tačnijih knjiga, za 15 godina bi ta ideja prosto umrla.

    Trenutno je borba te dve struje-opcije-sile neizvesna.

    I ne veruj da bi se taj spomenik podigao iz samo ljubavi, biće tu i para, sigurno... organizacioni odbor, ručkovi, prevoz, ovo-ono... Čas posla bi koštao kao most na Adi.



    Još uvek nije kasno.

    ReplyDelete
  4. obe opcije moraju da odu na smetlište istorije.
    ne zato što je ideja bila dobra a eto neki mangupi su je pokvarili, kako pristalice i jedne druge vole da prikažu. ne, obe su bolesne u svojoj suštini.

    što se tiče udžbenika, ne želim da mi dete jednog dana uči niti iz udžbenika koji napisao radoš ljušić ali ni duda stojanović.
    ovo dvoje estradnih istoričara navodim samo kao simbolične predstavnike "opcija".

    ReplyDelete
  5. Tesko mi je da stavim u istu ravan spominjanog Ljusica i Dubravku Stojanovic. Zapravo, to je nemoguce.

    Za pocetak, Rados Ljusic je bio vlast, te je i dokazani lopov (dokumenti objavljeni). Vec na toj tacki svaki pokusaj poredjenja pada. Ok, mozemo da poredimo ideologije, ali bih ja prvo da poredim ljude.
    Dubravka je za njega barem Galadrijela, da se tako izrazim.

    ReplyDelete
  6. Nažalost, oni koji podižu spomenik reći će ti da presudu o kojoj govoriš donosi neko ko je pristrasan a ko nas m-r-z-i (?!?!?!). I eto njima opravdanja ("istoriju pišu nadmoćnici ili pobednici" reži će oni - jednostavno mrzim ovu rečenicu!)

    Mnogo mi je gorkih i bolnih asocijacija kad pomislim da (ni)je gotov. Šta li, na primer, autor filma "Srbija godine nulte" (Goran Marković) misli o poslednjoj rečenici svog filma (da mu ipak pomalo nedostaje).

    Šta narod tera na ovakve ideje? Nažalost, milion puta sam čuo rečenicu da je o-n-o bilo loše, ali da je o-v-o još gore (kao, nešto je radilo, a sad "vidiš - ništa ne radi"). I ja odustajem od nabrajanja šta to sve sad ima a onda nije imalo.....

    Kratko je pamćenje, ali kako može neko da podigne spomenik čoveku koji nas je terao u redove za osnovne životne potrebe, koji nas je terao u skloništa, u ratove.... to ne znam. Mora da je ili neverovatno kratko pamćenje ili neverovatno veliko razočaranje.

    ReplyDelete
  7. e kad cujem ovakva misljenja dodje mi i ja da mu podignem spomenik pred zgradom. i tri ako treba.

    nije tebe milosevic terao u sklonista vec onaj koji te je bombardovao, pre toga obucio i naoruzao teroristicku organizaciju za dejstva na teritoriji tvoje drzave i na kraju van svih normi medjunarodnog prava priznao tu okupiranu teritoriju kao nezavisnu drzavu.

    ReplyDelete
  8. @sizif: na to je jedini odgovor da su prethodni ti isti pristrasni bili na nasoj strani, ali smo briljantnim akrobacijama uspeli da ih ucinimo obozavaocima druge strane.

    @vrabac: taj (kojem ces sad morati da podignes tri spomenika ;P je podjednako zasluzan za silazak u sklonista, tj. tu je pola njegovo, a druga polovina njihovo. Njemu je veoma odgovaralo da se stvari odvijaju tim tokom, vec pretposlednji stadijum ludila, poslednji je bio onaj kada je raspisao izbore godinu dana pre no sto je morao, ubedjen da ce pobediti bez pomuke.

    A pre silaska u skloniste nas jeste doveo do toga da se na Trgu maklja za hleb i jabuke, itd, itd...

    Topla preporuka, procitati "Jesen Patrijarha" jos jednom.

    A ukoliko zelis da procitas istu pricu, samo iz "drugosrbijanskog" kljuca, onda uzmi "Vodju" od Aleksandra Novakovica. Imaces vise municije za pucanje po nemustim drugosrbijancima nego sto municije ima po ulicama Tripolija...

    ReplyDelete
  9. Uh, od kad nisam bio ovako napadnut na ovu temu. Da se vratimo u "one dane":

    Kad je DOS peruzeo vlast i krenulo onako trapavo kako je krenulo, rekao sam pomalo ironično: hvala Bogu da je došlo vreme da VLAST bude za nešto odgovorna (jer, objektivno, ljudi su napadali novu vlast za to što loše žive i vlast koja vodi zemlju mora da bude odgovorna).

    Za vreme druga SM za sve je bila kriva OPOZICIJA, ali, priznao nam je sam SM, to i nije bila opozicija već šačica domicijelnih hulja. Dakle, zemlja je imala i benzina i struje i ulja devedesetih godina, samo je opozicija pravila lažnu uzbunu. Vrhunac tog bezobrazluka je bila priča da su opet domicijelne hulje i ništarije pozvale NATO da bombarduje Srbiju i mene (je l'te?) otera u sklonište.

    SM doveden pred svršen čin? Pa, izvinite, čin jeste bio svršen, ali predstava je igrana deset godina. Sa apsolutno istim glavnim glumcem sa srpske strane (Faktorom Mira I Stabilnosti Na Balkanu). Imao je milion godina vremena da svojom mudrom diplomatskom politikom izdejstvuje povoljniji ishod. Nemoj neko mene da pita koji je ishod, jer nisam ja bio izabran nego on. Ja ću reći samo da razlika između: "priznao" i "priznao pod batinama" jeste samo u batinama (bombama u našem slučaju) - priznanje je priznanje. Nemoj da mi se žali na Rambuje.

    Bombe nisu početak već kraj. Tako je dobro vodio rešavanje pitanja Kosova da je na kraju iznervirao "i nebo i zemlju". Isti taj SM koji, siromah, nije mogao na miru da vlada od opozicije. Kao vlast se nizašta nije pitao. Vladala mu opozicija (plače mi se od dirljivosti). Ako je jedno državno pitanje rešeno na takav način da na kraju celom svetu pukne film i dođe da nas onako izroka, izvini, ali za to je odgovorna vlast. Prebroj sam koliko godina je SM rešavao problem Kosova. Dakle, tadašnja vlast je svojim što činjenjem što nečinjenjem (vođenjem principijelne politike "nek pukne po narodu") isprovocirala svet na takve reakcije. Muka mi je i od SM-a i od "gostiju" koje je pozvao.

    ReplyDelete
  10. Samo par detalja o tome kako izgleda u ovim, "normalnim", krajevima.

    Budala ima svuda, istina, ali na njihovu popularnost ne utice sta stoji iza njih vec sta ljudi vide i koliko se to uklapa u trendove zelja i nadanja.

    Primer - USofA: zele da budu sve, talon prema kome se sve meri, centar su svoga sveta, i ponasaju se tako. Jedini razlog zasto ne na^&*vaju kao Srbi nekada je to sto su najjaci siledzija u parkicu, pa im malo ko sta moze. (o steroidnoj napumpanosti te snage & pojave, vec je druga prica...)

    Te budale koje su malobrojne i malo podrzavane su uglavnom oni koji su ocigledno unistavajuce nastrojeni. kamikaze on the take-off.

    Ali, ako ponudis opciju koja nije tako brzo-goreca, u kojoj ce obican covek profitirati malo (makar na kratak rok, makar pritom dugorocno unistio osnovu na kojoj mu pociva posao, sigurnost, penzija, zivot) a pri cemu ce manjina profitirati mnogo i bahato, obican covek ce to oberucke prihvatiti. I, naravno, uvek je tu "american dream - i ja cu jednog dana tako". Ljudi su, generalno, glupi i naivni. Izuzetci, nazalost, itd...

    E da, da ne zaboravim, kad pomenu spomenike: treba li reci da svaki US predsednik dobije svoju biblioteku & aerodrom, bez obzira sto je bacio bombe, drzao robove, ili pomogao unistenje ekonomije da se nece oporaviti do sledeceg ledenog doba?

    Predlozenih resenja sto se tice, verujem da iznosenje dokumenata ne bi koristilo, BBC ne bi mogao napraviti dokumentarac koji bi ljude ubedio. Jedina mogucnost tada bila je malo manje pomirljivo preuzimanje vlasti (sto mi se cini da i ti predlazes, jer jedino je "legalno" da gospodja dobije penziju...), ali je taj kompromis napravljen i pre 5og. Jedina mogucnost sada je zakon i sprovodjenje istog. I, dobro kazes, indoktrinacija od malih nogu (nije dzaba i DSSu i SPSu ministarstvo obrazovanja glavni zgoditak). Nikakva logika, nikakva istina, to ne pomaze cak i kad istinu cine cigle i celik peci za spaljivanje, ljudi prosto ne zele da veruju. Ali za kolektivno prevaspitavanje nema volje a nema ni pritiska.

    ReplyDelete
  11. Da ne repliciram Sizifu, pisali smo na slican nacin o istoj stvari u isto vreme...

    @Sasa - Bravo! :))) Usred ljutog puškaranja, lep pokušaj obustave paljbe..

    @Z: sve to razumem... I kapiram da i oni imaju i nemali broj štetočina koji imaju spomenike... Ali ne znam da je "USofA" imala jednog predsednika koji je na njihovom tlu direktno tlačio sopstveni narod...
    Mada, teško je za poređenje, onolika zemlja može vs. ovaj ostatak zemlje...

    Kako god, valja ponavljati, sve dok se neke stvari ne upamte. Ponavljati, svaki dan. Neki rezultati bi iz toga izasli.

    ReplyDelete
  12. došla matora komšinica na kafu kod keve.

    ja: "tetka d. (ime poznato redakciji) šta vam radi onaj dačić, ivica?

    d: nije to više moja opcija.

    ja: pa koji su sad, da nije aca vučić, ili toma? što nam više ne ostavljate "pravdu" da čitamo malo?

    d: ni oni, moja opcija je zakopana tri metra ispod zemlje.

    ja: aaa, taj je!

    d: nego šta, bolji je od svih ovih danas.

    ja: pa dobro to nije sporno. ali ako je bolji to ne znači da je bio dobar. prodao je srbe u krajini, prodao srbe u bosni, dogovarao se sa tuđmanom i s kim je stigao. a evo i spomenik oće da mu prave.

    d: da je on živ ti bi sine moj imao posao. sećaš se kad si me onda sreo kod skupštine, pa si me zavitlavao što mu dajem podršku.

    ja: jeste, evo priznajem da sam pogrešio. al to ne znači da je bio dobar.

    d: dabogda ostario kao ja.

    ReplyDelete
  13. za brata vrapca:

    radio sam maturski u srednjoj vezan za balkanske saveze, pa sam tom prigodom pročitao jednu ljušićevu knjigu. čovek je fakat ljigavac, ali ja bi' vrlo voleo da moje dete uči istoriju iz tako lepo napisanih knjiga. dubravku nisam čitao, možda nebojša može da mi preporuči neku? :)

    i dragi ljudi, pročitajte "sporazum" iz rambujea, pre nego što krenete da hvalite.

    ReplyDelete
  14. Kakav dijalog sa komsinicom...
    Sto se Ljusica i Stojanoviceve tice, kao sto rekoh, ovaj prvi je optuzen za kradju, ima i dokaza za to, moze lepo da pise do mile volje... U Lepoglavi ;)

    "Ulje na vodi" je sasvim dobra knjiga, otkriva neke detalje iz nase novije (200godisnje) istorije koje nismo znali... Odnosno, koje nisu zeleli da nam kazu.

    ReplyDelete
  15. @Bojsha: Probacu da iskopam nekog istoricara koji sa podjednakim odstojanjem moze da vidi Ameriku i njenu istoriju kao sto D.S. ume da pise o Srbiji. A do tada, preporucio bih ti theRSA.org kolekciju na YT-u. Mozes poceti od ovog videa - http://www.youtube.com/watch?v=u5um8QWWRvo - pa dalje istrazivati sam.

    Amerika nije shining city upon a hill, i mnogo je bliza Srbiji nego sto bih ja to voleo ili sto ljudi u Srbiji to vide.

    ReplyDelete
  16. nisam od onih koji sude o knjizi po koricama, al' čim sam video korice te knjige momentalno su mi ubile želju za čitanjem ;)

    ReplyDelete
  17. @Z:
    hvala na ovom linku, sad cu da gledam... Znam da nije "home of the brave", kakvom smo je mi zamisljali, suvise prijatelja mi je tamo vec dugo (neki su ti i komsije :), tamo su po 20 godina, svacega sam se naslusao od njih... I dobrog i loseg.

    @nasdvoje: you can't judge the book by a cover, lepo ti kaže soul classic :) Mada je Slaviša koji je radio korice genijalno tom jednom ilustracijom definisao mnogo toga. Pročitaj, ipak. Imas sad i download PDF-a sa sajta Pescanika:

    http://pescanik.net/content/view/6645/1413/

    ReplyDelete
  18. Evo, odčutao sam, jel da da sam bio dobar?
    nadam se da ti je jasno da sam na mnogo toga ovde izrečenog imao šta da kažem:)

    @mare
    pročitaj "ulje na vodi" ako se filtrira ideološka manipulacija i u pojedinim momentima teško spinovanje ima zanimljivih momenata.

    ReplyDelete
  19. :)
    Shvatio sam da si precutao, a da si imao prostora i izazova da napravis vatromet.
    Cenim :)

    ReplyDelete