Monday 8 August 2011

[... Lefkada – Delfi – Atina – Solun] [#2]


Vreme je za povratak.

Put od Lefkade ka Delfima najpre ponovo otkriva radost brze vožnje. Nakon silnih krivudanja Lefkadom – konačno – autoput! Ukoliko krenete ka zapadu preko Vonitze i Amfilochia točkovi počinje da gaze linije autoputa E-65 koji se sliva u regionalni i vodi ka jugu; pored mnogih zelenih jezera i predela koji otkrivaju one lepote kontinentalne Grčke o kojima je pisao i Crnjanski, a onda ponovo do vode, ali je sada pred nama Korintski zaliv i nadrealni most kod Patrasa, koji izgleda kao da je sleteo baš na to mesto, a ne kao da je delo ljudi. O lepotama okolnih plaža smo još ranije saznali možda i previše - i nije bilo lako odreći se kupanja na tom mestu, ali moramo da ih ostavimo za sobom; ne prelazimo na Peloponez i ne pratimo autoput koji bi ubrzao dolazak do Atine, već žurimo ka mestu koje je vekovima zapravo bilo centar Sveta, onog za koji su Evropljani znali i koji su mahom osvajali odlazeći po proročanstvo upravo tamo, daleko u brda.



Mali je broj mesta na planeti na kojem su istorija i mitologija toliko i tako protkane da deluje besmisleno razdvajati ih. I ako bih sada počeo da razmotavam mitologiju/istoriju Delfa – ritam ovog putopisanija postao bi  usporen. Ono što je poznato iz istorije ovog lokaliteta obuhvata ne samo 3500 godina već i mnogo šire područje od same Grčke: jer je svako iz istorije nameran da osvoji vlast, susede na lokalu - ili čitav svet - podršku tražio ovde, putujući sigurno danima čak i od najbliže Atine. I naravno da se toj i takvoj tradiciji teško može suprostaviti nedavno otkriće – da prava snaga proročišta leži ne u onostranom već u izvorištu krečnjačkog gasa koji ima halucinogene efekte po one koji se nađu u blizini, disali ih i pili (etilen je pronađen i na izvorima vode koji i danas rade). Taj gas, naravno, pominje još Plutarh, pišući o proročištu, ali čak i to prosto naučno otkriće ne sprečava današnje političare da dolaze na brdo Parnasus, poštujući tradiciju i rejtinge kod birača, suviše je otkriće mlado i ne može da ugrozi značenje Delfa u tradiciji Evrope, niti za tim ima razloga.


(I verovatno je normalno – da kada osvajaš vlast, Parlament ili Široki Svet dobro ti dođe svaka podrška i svako proročanstvo i elegantnije je ako ga dobiješ od proročice na etilenu nego iz droba rasporene ribe, kako su to radili Gali, na primer.) 

Ima nečeg istovremeno i tužnog i utešnog u susretu sa mestom koje je razvlašćeno sa pozicije centra Sveta, dok lagano tone u tišinu sunčanog popodneva, pre no što u sam smiraj dana grupe turista na sada već prihvatljivoj temperaturi, krenu u osvajanje padine, sveže pristigli iz pravca Atine, ka kojoj mi krećemo, preko nekadašnje Tebe, sada skrivene pod naivnim imenom Thiva. Od nje pa sve do Atine je pred nama ponovo auto-put, koji nas dovodi do samog centra grada, u koji se bez GPS-a zapravo ne ulazi.

Susret sa Atinom u noćnim satima, i to najpre po ulicama koje vode tačno ka Omoniji i čitavom tom kvartu koji jedini u Atini važi zgodnim za izbegavanje, a naročito u noćnim satima – i sve to bez preterano jasne predstave kuda zapravo sve te ulice vode i gde je, za početak – taj kvart u kojem je naš hotel, a nakon toga gde je i ulica u kojoj se nalazi iste – sve to je iskustvo koje uspešno potiskuje sve impresije i Meteora i Delfa i Lefkade i čitavog odmora u par minuta. Onda sledi vožnja gradom u kojem su taksisti upravo u štrajku (a imali smo i plan b: platiti taksisti da nas „navigira“ do hotela, platimo mu da ide ispred nas...) i čiju važnu tačku – trg Sintagma – prepoznajemo zahvaljujući demonstrantima, a ne signalizaciji; i onda nemušti odgovori na engleskom, građanstva koje nije čulo da kvart ka kojem idemo uopšte postoji; te jedan par koji čak ne ume da nam pokaže gde smo mi trenutno („Sori, dont nou ver ju ar on dis mep“) - sve do konačnog pozivanja hotela čiji nas službenik na kraju uverava da smo zapravo fascinantno blizu – sve to je avantura koju valja doživeti (i koju si možete i sami priuštiti ukoliko prethodno isključite GSP i stavite ga u pretinac, kome je baš do takvog avanturizma). Ipak, sve te muke bivaju zaboravljene u ranije izabranom hotelu AcropolisAmi Boutique, čiji su kreveti verovatno najudobniji u čitavoj Grčkoj a naročito nakon ovakve vožnje i čiji je doručak sasvim dobar da vas pripremi za 10-minutnih hod do Akropolja, koliko je od hotela potrebno, sjajno se vidi se terase na šestom spratu.

I kako se o Akropolju može saznati mnogo više na adresama koje se odistinski bave tim lokalitetom, ja ne bih sad usporavao preterano. 

 (Zabavni su ti turisti koji krive lice kada shvate da istorija nije baš u potpunosti renovirana, do njihovog dolaska. Kako sad da fotografišu, kad je sve pod skelama?  
"I thought it was bigger?")



Nakon Akropolja - večera u Plaka kvartu otkriva Atinu u pravom sjaju i ukusu. Izvrsna hrana za pristojne novce. 

(Auto)put od Atine do Soluna je udoban i prijatan i gotovo dosadan u odnosu na sve dotadašnje kilometre, a omogućava i skretanje do plaža na čitavom potezu od Larise ka Solunu, čijem se približavanju moja stopala već umorna od papučica gasa i kvačila raduju kao da smo već kod kuće (valjda moji geni već urlaju „Solun je naš!“ :) Ipak, pred nama je još par stotina kilometara do Beograda ka kojem ćemo poći sutra, nakon sna u rustičnom ali čistom El Greco hotelu u samom centru; puta koji će se završiti noćnom vožnjom auto-putem od Niša ka Beogradu - poslednje stotine kilometara od ukupno pređenih 3.800 kilometara je lakše voziti kroz mrak uz radio-program, preslušali smo već sve diskove i kompilacije i sada jurimo kroz noć ka kući slušajući Dačinu emisiju; glas čoveka zahvaljujući kojem smo se Aleksandra i ja zapravo upoznali, pre dvadesetak godina, čini da ostanemo budni, sve do Beograda, govori nam 
da smo stigli kući.

Kraj.




Prvi deo teksta

Više fotografija: FB 

10 comments:

  1. Divna priča, divan putopis. Fotografije su vam fantastične. Odmorila sam dušu gledajući ih.

    ReplyDelete
  2. Moram da primetim da se kod Kelta riblji drob koristio samo za sitna proročanstva, dok se za ona koja pominješ ipak koristio drugi, kvalitetniji i moćniji. :p

    ReplyDelete
  3. Este li pitali išta proročište? :)
    Ja ne bi odolela!

    Slike odlične.
    Talasi divni.
    Za nas mlade roditelje još neko vreme neprihvatljivi, jer Boja nema strah od vode, te slutim da bi jurišala na iste u nameri da ih osvoji, a mi se igrali po ceo dan spasioca!

    ReplyDelete
  4. etotako:
    "Za nas mlade roditelje..."

    khmm...mlade!?

    ReplyDelete
  5. opet gore komentarisah sa gugl naloga, nego kad smo kod predviđanja i prorokovanja moram malo da trolujem.

    početkom dvehiljaditih je na freebiking mejling listi bio tip koji se javljao pod pseudonimom Bardo. ja sam uživao čitajujuči njegove uvrnute i duhovite mejlove. evo odlomka iz jednog pod naslovom:

    "Prabiciklistički metodi predviđanja BPEMEHA "
    (stalno je namerno mešao ćirilicu i latinicu)

    u ovom delu opisuje predviđanje "po ovci":

    "Ako ovce na Mitrovdan ili Tomindan leže sa skupljenim nogama poda se, biće oštra zima; a ako leže sa opruženim nogama, treba očekivati blagu zimu.

    Ako na Mitrovdan na u tor podmetnutu sikiru legne bela ovca, biće zima sa mnogo snega; ako legne crna, zima će biti blaga.

    Ako nakon što si se zagrejao-la sa nekoliko čašica rakijice ovca sedne, prekrsti noge, zapali cigaru i počme nadugačko i naširoko da raspreda s tobom o BPEMEHCKOJ prognozi, šmekajući te prodornim pogledom, onda(k) je bolje odmah leći u KPEBET i prespavati događaj. Ujutro rano ustati, zaključati bure s rakijom, a ključ baciti u zabran. Ako posle ovoga ovca i dalje bude pušila i provocirala, onda(k) će zima biti duga i KOHTPOBEP3HA."

    ReplyDelete
  6. @retka zverka: nije bilo teško fotkati i pisati u takvim uslovima, ali - hvala ti! :) Mislim da ću uskoro objaviti oglas - "Fotografišemo i pišemo putopise po narudžbi, troškovi puta na vaš račun" :)

    @popeye: iako uopšte nije u žanru, podsetio sam se Asteriksa i epizode "Vrač pogađač", jeste, tamo on nabraja svaštanešto...

    @etotako: pitao sam ja proročište kad ćemo stići te večeri do Atine, ali je ostalo nemo :)

    Ima tamo i plaža koje su veoma baby-friendly, no na njima je i veća gužva. Dakle, još malo strpljenja. U međuvremenu, mislite o Kefaloniji. Plaže su mnogo blaže, a isto lepe!

    @"mladi roditelj" Boris: ko je ovaj čovek koji se potpisuje kao bardo? Gde ima toga još? ГЕНИЈАЛНО ЈЕ! :)

    ReplyDelete
  7. Pročitala oba dela, pa i ona dva od prošlog puta i sada mi malo nije dobro. :) Kako si ovo sve lepo napisao i kako ste lepo fotografisali ne bi bilo loše da neko pristane da vas stvarno šalje po svetu o svom trošku. :)

    ReplyDelete
  8. Da i još nešto, kako ste se upoznali pre dvadesetak godina kada je Aleksandra još uvek devojčica? ;) Odlično izgleda. :)

    ReplyDelete
  9. @carolija: uh-oh koliko pohvala :) Dok se ne nadje potencijalni partner/ulagac u nasu belosvetsku avanturu, saljem ti friend request na FB, cime ces moci da vidis i njen deo fotki koji ce ti pokazati da je ona i dalje devojcica, iako je starija od mene :)

    ReplyDelete
  10. Slično trasu sam i ja obišao, a Atina mi je ostavila najjači utisak!

    ReplyDelete