Friday 9 April 2010

Mačka hrabrost i njena deca


Vratimo se najpre u hladni početak februara ove godine, oštar vetar i led.

Tih dana je Mačka došetala do vrata Aleksandrine kancelarije u Svetogorskoj, umiljavajući se do iznemoglosti svakome ko je prolazio stepeništem, toliko mršava da smo pomislili da nema više od 3-4 meseca. Umiljavala se toliko da je tog popodneva pao dogovor o njenom udomljenju.

Kratki pregovori sa roditeljima.
Prevoz, trk do Pet centra,
kućica, hrana, novi dom u Zemunu.
Zabavan nespokoj stare mačke koja je već godinama u kući neprikosnovena kraljica.

Nova mačka udomljena, srećna.

Nikadjekraj, kaže pesma.

Dva dana nakon udomljenja otkrivamo da joj je zadnja leva noga zapravo prilično povređena (kada spašavate životinju sa ulice ne zagledate joj šare i brojite buve, to dođe naknadno), toliko da jednog dana uopšte nije mogla da se osloni na nju, ili je svaki korak pun bolnih mjauka.

Prvi veterinar.
Zemun – Cvijićeva,
pregled, nedoumice,
preporuka za rendgen,
Cvijićeva - Zemun.

Drugi veterinar.
Cvijićeva - Blokovi - Zemun, natrag.
Rendgen,
Predlog operacije koja košta kao pristojno letovanje.

Preporuke,
nove preporuke,
treći veterinar.
Cvijićeva - Zemun - Bežanija, i natrag.
Operacija.
Trebalo bi da bude ok.

Nikadjekraj.

Treći veterinar iščezava netragom,
četvrti naređuje mirovanje mačke.
Možda će malo šepati čitav život, ali je neće boleti, što je jedino važno.

Moji prave malu „garsonjeru“ za mačku, sa sve rasvetom i radijom. (sumanuto, zar ne?)
I kako je mačka mirovala, tako se i debljala, što smo smatrali normalnim.

Sada ćemo iz te hladne zime i perioda februar-mart preskočiti do Uskršnjih praznika.
Tačnije na Veliki petak, kada smo zaista slučajno svratili do Zemuna na petnaest minuta,
a ostali tri i po sata.

Nikadjekraj.

Nije debljina bila od mirovanja i dobre hrane, tj. udobnijeg života.
I nije imala tri meseca kada smo je pokupili sa ulice, već barem šest.

Prosto, nismo očekivali da ima toliko meseci i da je zapravo sve vreme bila trudna, neki mačor je sigurno sustigao onako povređenu, zakoni prirode, opstanak i sve to.

Dok smo se motali oko mačke, počela je da se porađa.
Čista je slučanost (ili nije?) što smo u tom trenutku bili pored nje.
Četvrti veterinar je bio na putu.

Jedno.
Dva,
Tri,
Četiri mačeta sada čekaju na usvajanje.
Progledaće sledećeg vikenda.
Mačka Hrabrost je, naravno, presrećna, verovatno joj se i taster za predenje pokvario u međuvremenu, prede gotovo bez pauze. Bertold Breht je povodom drame koju koristim kao inspiraciju za naslov ovog posta negde zapisao da (parafraziram) „da za pravednu borbu za mir nijedna žrtva nije prevelika“. Sad se bavimo borbom za opstanak četiri dugodlaka šarena bića.

Mačku Hrabrost, naravno, ne damo – nakon svega što je pretumbala preko glave za ovih nekoliko meseci, verovatno je potrošila barem 3 od 9 života i preostalih 6 će nadamo se konačno provesti u nekakvom miru. Njena deca verovatno imaju i više od tog broja, jer je njihov dolazak na svet mirakul po sebi – da im Majka nije bila udomljena i operisana na vreme, ne bi ih ni bilo.

Elem, ovo četvoro njene dece uskoro će tražiti dom, jer naš mačkarijum ipak ima ograničene kapacitete.
Hajde sad.
Ako je potrebno, izdajemo i potvrdu o uličnom poreklu, jer najnovije informacije o uredbi koja je nedavno obnarodovana, koliko vidim – predviđa da se za takve ljubimce novouvedena taksa od 500 dinara - ne plaća.

11 comments:

  1. Divan post i divne fotografije! Kakva srećna porodica :-) Mačke stvarno imaju 9 života. U to sam imala prilike i sama da se uverim. Ja bih rado uzela mače, da već nemam mačku u kući i još 4 mačke koje hranim. I moja Mimi, kao i sve mace pre nje su stigle kod mene tako što su me osvojile na ulici. :-) U stvari, nijednu životinju nisam ja odabrala, svaka je odabrala mene, uključujući i pitomog kanarinca (kada sam bila mala) koji je nekom odleteo i uleteo meni na glavu, kroz prozor stana.
    Nebojša, nemojte da poklanjate mačiće pre nego što napune 2 meseca. Toliko im je bar potrebno da budu uz majku.

    ReplyDelete
  2. I ova je nas izabrala... :)
    Naravno da ih ne dajemo van kuce pre no sto napune 2 meseca, zato sam i napisao "uskoro"...
    Ali, rekoh bolje da pricu pokrenem sto pre, onda cemo postaviti nove fotke kad progledaju. Ocekujem da neodoljivost ucini svoje.

    ReplyDelete
  3. Ja sam ubedjena da Macka Hrabrost misli da je stekla divne ljubimce - vas :)

    Super je mackarijum, preslatki su!

    ReplyDelete
  4. ;)
    Koliko se razumemo u macke (tj. mislimo da se razumemo), one nas zaista posmatraju kao svoje ljubimce, tj. njihovo vlasnistvo...

    ReplyDelete
  5. Kaže Boris sinoć čitajući tvoj post: e ona mačka kod Nebojše, pa omacila se! Nije uopšte bila debela od "oporavka", i sad traže gde da udome mace.

    A mati koja leži i odmara, s kauča dobacuje:

    1. To mora da im je neki znak :)

    2. A za udomljavanje. Pa Kerovođi :))))

    ReplyDelete
  6. Sto se znakova tice - omacila se kod mojih, ne kod nas, tako da to mogu jedino mladjem bratu da prenesem ;)

    Kerovodji!

    Hmmm... Postoje razlike...
    Kerovi se vode u setnju, a macke predvode...
    Ne verujem da bi pristao da menja nick u Mackopratilac...
    Moram da ga pitam... ;)

    ReplyDelete
  7. ne želim da zvučim pesimistično, ali ljudi kao što ste vas dvoje su retkost - što znači da ćete imati težak posao povodom udomljavanja. ali, kao što si napisao, mačke se ne izvode u šetnju :) te se lakše udomljavaju od kučića. upotrebite svu digitalnu artiljeriju uz srceparajuće poruke i da držimo palčeve da se svi mačići sretno udome.

    ReplyDelete
  8. Nije samo nas dvoje, tu su i roditelji i brat, kapiram da 5 ljudi moze ono sto 2 ne moze! :)

    Hvala na podrsci svakako: za sada je ono sivo cupavo vec udomljeno, ostaju jos 3. Sada smo vec sigurni da su 2 macori a 1 macka...

    Drzi nam fige.
    Siri dalje :)

    ReplyDelete
  9. prosledio link nekim ljudima. videćemo. sve najbolje!

    ReplyDelete
  10. Hvala oboma na sirenju vesti! :)

    ReplyDelete