Noćurak za merenje pulsa :: Here’s the Thing :: Mixtape

Ovaj Noćurak je nešto poput redovnog sistematskog pregleda, samo se radi – muzikom.
Pregled se izvodi lako i moguće je raditi ga bilo gde, sa ili bez slušalica na ušima (neki predlažu grljenje zvučnika), ali ume da bude i invazivan i da pokrene lučenje kortizola što dovodi do ispunjenja suznih kanala, u proseku kod 1 od 10 ispitanika.

Najpre se testiraš na pesme za koje u kartonu već piše da ti - izazivaju vrtoglavicu, ubrzavaju rad srca, pokreću glasne žice ili čine da se koža ježi (od vrata - ka rukama, ili iz kičme - na dole, važno je uočiti razliku.)

Dobijeni rezultati se zatim uporede sa onim iz prethodnih godina; ako je potrebno – urade se dodatni testovi i setom novijih pesama, zahvaljujući čemu se dobija jasna slika - kako si i zašto si, a bez konsultacija sa srcologom.

To je uputstvo za upotrebu miksa, u kojem neće biti najava, odlomaka iz poezije i ostalih ukrasa - ostavljam te jedan-na-jedan sa pesmama.
Tako se dobijaju najtačniji rezultati.

Ispitivaće te: Edwyn Collins, The Cinematics, Interpol, Echo & The Bunnymen, Tracyanne & Danny, The Magic Numbers, Ben Folds & Nick Hornby, James, The Cardigans, The National, Low, R.E.M, The Smiths, The House Of Love, Pulp, Belle & Sebastian, Cam Forrester, Buzzcocks, Fontaines D.C, The Cure, Madrugada, Richard Hawley, Moira, Tindersticks, Spiritualized, Sivert Hoyem, Peter Murphy, David Bowie, Future Islands, Jens Lekman, Tracey Thorn, Depeche Mode, Tears For Fears.

"Daj, babo, glavu" / promocija knjige sećanja na film "Kako je propao rokenrol"

U prvoj priči omnibusa "Kako je propao rokenrol" na zidu kancelarije Načelnika Policije nalaze

se tri poternice.
Nakon trideset i pet godina lica sa tih poternica, a koja se predstavljaju kao reditelji ovog omninusa privedena su na informativni razgovor u Dorćol Platzu 1. oktobra, a zahvaljujući Goranu Tarlaću, Vladislavi Vojnović - autorki monografije "Daj, babo, glavu", Predragu Buci Popoviću koji je urednik ove knjige.

Bilo je lepo >>

Više o knjizi "Daj, babo, glavu" >>

Depeche Mode: “Some Great Reward”, 24. septembar 1984.

I dalje zvuči savršeno.
Verovatno je i dalje jedini album u istoriji muzike u kojem se u dva takta smenjuju sempl iz “Karmine Burane” i zvuk udaranja po odvodnim cevima napuštene fabrike u Berlinu.
Depeche Mode su od toga napravili hit.

“People are people” bi bio očekivani izbor.
“Lie to me” pripada vremenu intimnih mikstejpova koji su se pravili u samo jednom primerku.
“Somebody” sam prerastao, iako je i dalje volim.
"Something to do" verovatno samo ja i volim.
“Master and Servant” mi je oduvek bila samo dimna zavesa iza koje se krila ključna stvar ovog albuma, ona o čudnom smislu za humor koji tvorac ima.

Ako ga ima.

"I don't want to start any blasphemous rumours
But I think that God's got a sick sense of humour
And when I die, I expect to find him laughing."