(Imaginarni radio voditelj) Propustićemo najavnu špicu i prvu pesmu, iiiii uključiti se nakon "identifikacionog džingla", baš u trenutku kada počinje važniji deo programa!
Dejvid Sarnof je prvo važno lice u priči o budućnosti radija, a u program se uključuje 1921. Bivši telegrafista, i čovek koji je ubedio svet da je prvi primio telegrafski S.O.S. sa Titanika (te tri dana proveo organizujući komunikaciju među brodovima, a zapravo je bio tek jedan od trojice u telegrafskoj kabini) je verovatno i prvi koji je razumeo potencijal radija kao medija.
Većina izumitelja koji su radili na tehničkom razvoju radija (čak i Markoni) su novi medij posmatrali kao spravu koja će omogućiti ljudima da komuniciraju "jedan-na-jedan". Sarnof je shvatio da je potencijal novog izuma mnogo veći i da može biti iskorišćen za komunikaciju "jedan-ka-svima". Pozvao je investitore te 1921. godine da ulože u razvoj "bežične muzičke kutije" ali je njihov stav bio "Ne možemo ni da zamislimo komercijalni potencijal bežične muzičke kutije. Ko bi platio slanje poruke koja je upućena svima, odnosno nikome konkretno?"
Većina izumitelja koji su radili na tehničkom razvoju radija (čak i Markoni) su novi medij posmatrali kao spravu koja će omogućiti ljudima da komuniciraju "jedan-na-jedan". Sarnof je shvatio da je potencijal novog izuma mnogo veći i da može biti iskorišćen za komunikaciju "jedan-ka-svima". Pozvao je investitore te 1921. godine da ulože u razvoj "bežične muzičke kutije" ali je njihov stav bio "Ne možemo ni da zamislimo komercijalni potencijal bežične muzičke kutije. Ko bi platio slanje poruke koja je upućena svima, odnosno nikome konkretno?"
(Imaginarni radio voditelj) "Ovde možemo napraviti pauzu u programu, uz prigodnu pesmu – "That's why God Made the Radio" i The Beach Boys! "
Sarnof nije postao medijski magnat i bogataš zato što je otkrio nešto novo, već zato što je razumeo naše iskonske potrebe i navike. "Bežična muzička kutija" je predstavljala novi način slušanja i pričanja priča, što je jedna od naših bazičnih potreba, poput konzumiranja hrane ili vođenja ljubavi. Juval Noa Harari (uključićemo ga u program nešto kasnije ponovo) tvrdi da su priče "lepak koji drži našu civilizaciju" i da nas je sposobnost izmišljanja i verovanja u priče učinila vladajućom vrstom na Zemlji.
U proteklih stotinu godina radio je više puta dokazao koliko su nam priče i naratori važni. Mitska (prava reč bi možda bila – "navodna") panika koju je Orson Vels izazvao "Ratom svetova", popularnost "Lili Marlen", histerija koja je pratila piratske radio stanice u Britaniji šezdesetih, prazne ulice u vreme radio-prenosa utakmica, bežanje iz škole da bi se slušao "Ritam srca", odanost radio stanicama koje su bile tačka okupljanja i podstrekači promena u Srbiji, a koja se iskazivala novčanim donacijama mnogo pre sadašnjeg crowdfundinga – sve to su dokazi snage koju je radio oduvek imao, i koju će ponovo, u nekom drugačijem obliku, imati i u budućnosti.
U proteklih stotinu godina radio je više puta dokazao koliko su nam priče i naratori važni. Mitska (prava reč bi možda bila – "navodna") panika koju je Orson Vels izazvao "Ratom svetova", popularnost "Lili Marlen", histerija koja je pratila piratske radio stanice u Britaniji šezdesetih, prazne ulice u vreme radio-prenosa utakmica, bežanje iz škole da bi se slušao "Ritam srca", odanost radio stanicama koje su bile tačka okupljanja i podstrekači promena u Srbiji, a koja se iskazivala novčanim donacijama mnogo pre sadašnjeg crowdfundinga – sve to su dokazi snage koju je radio oduvek imao, i koju će ponovo, u nekom drugačijem obliku, imati i u budućnosti.
Uprkos pojavi televizije, 3D bioskopa, interneta, video-on-demand formata, YouTubea i svih ostalih čuda koja su mu pretila – radio je i dalje tu, preko svih očekivanja. U SAD je najčešće konzumirani medij (FM i AM programe prati 93% populacije, TV je dobacio do 88%), a nedavna, dugo očekivana "eksplozija" podkasta učinila je da postane zanimljiv i oglašivačima, ali i bendovima poput The Pixies koji su snimanje novog albuma najavljivali u podkast-epizodama koje prate kreativni proces benda. Kada se zagledamo u sve te cifre shvatamo - nije loše za medij kojem već neko vreme predviđaju kraj i koji su čak pokušali da preimenuju u "audio", ne bi li ga učinili "pristupačnijim novim generacijama" (Od te ideje se, ipak, odustalo. Radio nije samo audio!)
Prodrmajmo sada malo atmosferu i kukove uz čuvene stihove "Radio, ovo je tvoj kraj! Radio, putuj u raj! Radio, baj, baj, baj!"
Budimo iskreni: radio iz vremena Dejvida Sarnofa, Orsona Velsa i britanske audio-piratske invazije odavno ne postoji (onaj iz vremena promena u Srbiji ne postoji u svakom značenju te reči). Promenio se, prilagodio potrebama drugačijeg slušaoca i najčešće je formatiran tako da pruži nešto zabave i "najbolje muzike", što čini da najčešće zvuči poput benda The Doors bez Džima Morisona i ima ukus majoneza bez jaja. U nekim "radio-stanicama" više i nema ljudi (budućnost je već počela!) Mašine su preuzele "plejliste" i biraju pesme "po algoritmu", a u skoroj budućnosti ćemo verovatno imati i novu opciju, poput one koju Juval Noa Harari pominje u najnovijoj knjizi: zahvaljujući aplikacijama koje prate naše biohemijske procese i lučenje hormona u našem organizmu – mašine će prilagođavati muziku koju nam emituju, želeći da nas drže u optimalnom stanju optimizma.
Paradoksalno, svi ti pokušaji uniformisanja učiniće ga najzanimljivijim formatom budućnosti.
"A preeeee no što počnemo da se bavimo budućnošću ovog medija, napravimo pauzu uz Tomasa Dolbija i divne stihove: "Do we only feed the airwaves/I really should have seen through the airwaves..." i njegovog hit-singla iz sada već daleke 1982. i albuma "The Golden Age of Wireless"! Ostanite još malo uz naš program!"
Prvi razlog svetle budućnosti ovog medija je demokratizacija tehnologije. Za razliku od vremena kada je za pokretanje "radio stanice" bilo potrebno brdo para i brdo na koji bi valjalo zabosti predajnik – kreiranje radio-programa je, konačno, dostupno svima. Za proteklih dvadesetak godina, odnosno od kako je 1995. osnovana prva "internet-radio stanica" - cene računara, softvera, mikrofona i zvučnih kartica su došle na nivo koji omogućava svakom entuzijasti ili veteranu da počne sa "stvaranjem programa iz spavaće sobe" i taj sadržaj deli Mrežom kao streaming radio ili podkast format. Ovim formatom se ne igraju samo entuzijasti već i ozbiljni igrači, poput Marka Zakerberga koji je nedavno pokrenuo svoj podkast! Podkast je kao format, bliži "klasičnom radiju" iz vremena pre njegovog formatiranja nego što je to današnji FM program: govorni segmenti su neograničeni trajanjem, autori su opušteniji, stepen cenzure je niži, izbor muzike - neograničen i nimalo dirigovan "zakonima formatiranja".
Drugi je priroda ovog medija. U vreme mrežnog cunamija koji je civilizaciju zasuo vizuelnim sadržajem, i koji nam - koliko god bio lep - umanjuje prostor za maštanje već diktira mišljenje i stav namećući nam sliku – radio-format jedini igra na nadražaj koji naš mozak prepoznaje kao najsnažniji. Sve radi na sliku, a samo on izaziva slike u glavi. Zvuk, naime, aktivira više centara u našem mozgu od bilo koje druge senzacije, te izaziva snažnije lučenje endorfina, dopamina i oksitocina – a to mu dramatično povećava vrednost u odnosu na ostale medije.
Treći je, donekle, povezan sa drugim. Odnedavno neprekidno povezani na različite uređaje i aplikacije (što takođe ima svoje prednosti!) – nekako smo u tom metežu poruka, slika, video-klipova, vesti i ostalih sadržaja zaboravili kako izgleda biti isključen. Autori "Fanki biznisa" su pre svega petnaestak godina prognozirali da će onaj koji može da spava sedam sati dnevno biti bogat. Sada bi tom spisku trebalo dodati i to da će se bogatašem smatrati i onaj koji će sebi moći da dozvoli isključenost, makar privremenu. Radio, zahvaljujući tome što se oslanja samo na zvuk nam omogućava upravo to: da zažmurimo, pogledamo iznutra – i slušamo priče, kakve nam nedostaju da bismo ostali vladajuća vrsta Planete i kakve drugi mediji ne mogu da ispričaju u potpunosti zato što isključuju – maštarije i maštare.
A takvi, znamo iz prethodnih epizoda, spasavaju svet.
Zato njegovo zlatno doba tek počinje.
"Završimo program uz hiljadama puta preslušane, do zla boga zlorabljene i nekada agresivno-dosadne, a sada ponovo aktuelne stihove koje je Rodžer Tejlor iz Queen napisao zato što radio zaslužuje - neupitnu ljubav.
"Let's hope you never leave old friend/ Like all good things on you we depend
So stick around 'cause we might miss you/ When we grow tired of all this visual
So stick around 'cause we might miss you/ When we grow tired of all this visual
You had your time, you had the power/You've yet to have your finest hour
Radio."
Radio."
(objavljeno u časopisu "Talas" >> (Banja Luka), broj 9, septembar 2019)
No comments:
Post a Comment