Tuesday 17 July 2012

"O dužnosti građanina da bude neposlušan", Henri Dejvid Toro

.
Ovi redovi napisani su 1849. godine.
.
(...) "Nepravedni zakoni postoje. 
Hoćemo li se zadovoljiti time da im se pokoravamo, ili ćemo nastojati da ih popravimo i pokoravati im se samo dok u tome ne uspemo, ili ćemo ih odmah kršiti? 
.
Pod vladom kakva je sadašnja ljudi obično misle da treba da čekaju dok ne ubede većinu da ih izmeni. Oni misle da će, ako im se opiru, lek biti gori od samog zla. 
Ali greška je same vlade što lek jeste gori od zla. Ona ga čini gorim. Zašto nije spremna da pripremi i izvrši reformu? Zašto ne neguje svoju mudru manjinu? Zašto zapomaže i opire se pre nego što je ranjena? Zašto ne podstiče svoje građane da joj ukazuju na greške i bude bolja od njih? Zašto uvek raspinje Hrista, ekskomunicira Kopernika i Lutera (Luther), a Vašingtona i Franklina proglašava pobunjenicima?" (...)
.
(...) "Ako je nepravda deo nužnog škripanja vladine mašine, pustite je – neka radi. 
Škripanje će možda prestati – mašina će svakako izanđati. 
Ako nepravda ima sopstvenu oprugu, čekrk, konopac ili polugu, možda ćete razmisliti da li je lek gori od samog zla; ali ako je priroda nepravde takva da traži od vas da činite nepravdu drugome, onda, kažem, prekršite zakon. 
Posvetite život zaustavljanju mašine. 
U svakom slučaju, ne treba da služim zlu koje osuđujem. 
Ne poznajem načine koje je vlada odredila za ispravljanje zla. Potrebno im je dugo vreme, a ljudski vek je kratak. Imam i drugih poslova. Došao sam na ovaj svet ne da ga načinim dobrim za život, nego da živim u njemu bio on dobar ili loš. Čovek ne mora da učini sve, već nešto, a pošto ne može da učini sve, nije nužno da čini nešto loše." (...)
.
Kompletan esej dostupan je na ovom linku >>
No, preporučujem da najpre pročitate više o Henriju na blogu nasdvoje >> , a zatim se vratite esejima. Kontekst će biti jasniji.
.

8 comments:

  1. Оva plemenita promišljanja mogu biti ili idealistički putokaz srčanom filantropu ili moćno demagoško oruđe u rukama pokvarenja i jajara. U tome je čar i prokletstvo života. Pa sad, ko je gde, to svako za sebe najbolje zna.

    ReplyDelete
  2. Ili možda ne zna, to je zapravo suštinska tema?

    ReplyDelete
  3. Priznajem da delim pomešanost osećanja i zaključaka koje je zabeleženo i u tekstu nasdvoje koji sam linkovao.

    A suštinska tema jeste to - da li je on zapravo bio srčani filantrop ili demagog. Oba stava bi mogla da se hrane iz onoga što znamo o njemu. Ja sam, ipak, 70-30 za ovo prvo.

    ReplyDelete
  4. Ne, ne, nisam ja mislio o njemu, nisam toliko upućen u njegov lik i delo. Nego to što on piše, ja živim u svojim dvadestčetvoročasovim i tridesetosmogodišnjim preispitivanjima o sebi i svetu oko sebe gde je sve podložno revalorizaciji u kompleksnom i dinamičnom kontrapunktu faktora koji se menjaju iz minuta u minut, a u duhu stalne dileme: Šta i kako dalje.

    ReplyDelete
  5. U tom slučaju - 80:20.
    Jedino što mogu da kažem je: dokle god uopšte postoji prostor da se može dalje, sjajno je.

    ReplyDelete
  6. Idealno štivo za sva vremena i svako mesto, a posebno za javno čitanje u autobusu GSP-a, ovih dana.

    Ne odoleh :)
    Pozdrav,

    ReplyDelete
  7. This comment has been removed by the author.

    ReplyDelete