Thursday 26 November 2009

...dok stojim u redu u novoj pekari u kraju...

... i smišljam šta je najefikasniji test za nove komšije pekare... najpre shvatam da ni ova nova nije pekara u pravom smislu te reči – jer se hleb ne peče na licu mesta i sve se dovozi kamionetima iz ko zna čije i kakve pećnice, što je čini manje šarmantnom i spušta stepen uživanja u mirisu i toploti koja te zapahne kada uđeš u pravu pekaru – odnosno ono što bi pekarom smelo da se zove. U trenu, prisećam se kakav je događaj bilo otvaranje jedne od prvih privatnih pekara u blizini naše škole. "Pera pekar" više ne postoji nigde osim u sećanjima na plavu bluzu i kiflu pred čas. Kifle iz te pekare bile su skuplje od onih državnih, vazdušastih i slaboukusnih iz državne "Višnjice" koja je bila odmah pored - no i ta kombinacija državnih kifli i trouglastog jogurta je imala svojih lepota – mogao si da kupiš 3 državne po ceni 2 iz "Perine pekare", što nije bila mala razlika. I dok stojim tako u redu, sve bliži pultu - prisećam se i jednostavne, čiste i mirisne pekara na Varoš kapiji, odmah ispod Ivan Begove, na ulazu u Zadarsku, u kojoj se svakog jutra kupovao odličan hleb dobre, tvrde ali ukusne korice (“jedi koricu, to je dobro za zube!”), a sećam se i male, prave pekare u Vojvode Stepe nekoliko stotina metara iznad bioskopa – i kako se prisećam svih tih lica i hlebova shvatam da je ideologija čitave familije oduvek bila da se čuveni, nikakvi hleb Sava 500 izbegava na svaki mogući način, da je njegova pojava na stolu simbol poraza svih ukućana, simbol poraza dobrog ukusa. Red se pomera. Lišen bilo kakve inspiracije, jer mirisa pekare prosto nema - uzimam perecu. Nije loša, ali je neću pamtiti. Neće me inspirisati da sledeći put uđem u pekaru.


I lepi su svi ti hlebovi i kifle, ima tu dobrih slastica koje mame novce iz novčanika a da te ne jede osećaj krivice jer ti je sladak svaki zalogaj - ali, ukoliko se ikada obogatim – prvi (a možda i jedini) bogatunski kapric koji ću sprovesti u delo biće sledeći: gde god bio i živeo – želim vruće, sveže kifle iz Čarlija (stara, dobra pekara pored bioskopa Balkan) svakog jutra na stolu. Ništa više, ništa manje.


Dobro, imaću još jednu želju: da vidim kako se salčići vraćaju u pekare.
Pravi. 
"Handmade".

Platiću.

19 comments:

  1. Eh, Bojsa, Bojsa...
    Sad moram da oplakujem trouglasti jogurt - ponovo! :-(

    ReplyDelete
  2. Je l' mi to kolektivno rapidno starimo, kad smo svi počeli da kukamo za "dobrim, starim..."? :)
    Na stranu to... Stvarno si u pravu - pekara ne bi smela da miriše na apoteku :)

    ReplyDelete
  3. Ne priznajem da starim ;), niti tugujem za proslim vremenom, lep je bio tetrapak ali loseg kvaliteta, lako se raspadao :( no, da - zelim da pekara mirise na pekaru a kifla ima ukus kifle.

    ReplyDelete
  4. reči ću samo ovo:
    kifle u pekari Kirćanski na Bulevaru, malo ispod kafane Lipov lad, odnosno blizu ugla sa Bregalničkom (a i burek s mesom im je nesreća :) )

    ReplyDelete
  5. Ajde, podelicu ovo mada rizikujem jos vecu nestasicu mojih omiljenih rolnica sa pecurkama i neprvazidjene kifle sa sirom iz "non stop bureka" kod Cuburskog parka. Peku na licu mesta (vidi se sve kroz staklo). Gospodja sto radi u kasnim vecernjim/ranim jutarnjim casovima daje licni pecat celom procesu kupovine kroz prozorce (hint je lik Naci Supa iz serije Sajnfild : http://www.youtube.com/watch?v=YJyGJQx2Fgk )

    ReplyDelete
  6. Ovo se pretvara u dobru "od usta do usta" reklamu za razna egzoticna mesta Beograda... moram da razmislim kome i kako da prodam ovaj link...

    Samo nastavite, ako nesto zaradim - delimo pecivo :)

    ReplyDelete
  7. ukus vrućeg leba kojeg kupiš direkt iz peći u 3-4 ujutro posle noćnog ludovanja je $$$$$$

    nit, odaješ vrhunske tajne! a posle ćeš da kukaš što nema rolnica sa pečurkama...dođe mi da te sad zveknem po vugli kao u ovom legendarnom you tube klipu >

    http://www.youtube.com/watch?v=SW-sKd38yXY&feature=related

    ReplyDelete
  8. Hahahaha, pa neeema nista gospodzo...

    Nebojsa - dogovoreno za deljenje peciva! Posveticu se istrazivanju u tom cilju da ne bude da sam ulozila samo u Non-stop burek ;-)

    ReplyDelete
  9. sve, sve, ali gde ste se setili Seinfelda i ove sekvence... !!!

    A "sta ima gospodjo, nema nista" je recenica koja je uveliko u upotrebi u mom "kolokvijalnom" govoru...

    Podsetili ste me i na jednu malu pekaru (pravu!) kod Bajlonove, ono parcence ulice izmedju Dz.Vasingtona i Djordja Jovanovica, ta pekara je verovatno tu vec 100 godina, ali sto prave razna slasna peciva...

    ReplyDelete
  10. Zaboravih da kažem da je i štrudla sa makom kod Kirćanskih fantastična, al fantastična!

    Nego, moram malo da trolujem. Nemoj da se ljutiš, ali moram, jednostavno, jače je od mene :)

    U novom broju nedeljnika NIN, naš renomirani lingvista profesor Ivan Klajn u svojoj redovnoj kolumni piše između ostalog i ovo:

    Naš pravopis, naprotiv, na više mesta naglašava da ustaljene oblike "ne treba menjati radi izgovora bližeg izvornom jeziku" (tačka 1036)

    Malo dalje u tekstu, profesor Klajn eksplicitno kaže:

    ...nećemo govoriti "Han Hoh", "Fan Dejk", "Itreht", "Hronongen", po holandskom, izgovoru, nego Van Gog, Van Dajk, Utreht, Groningen kao i do sada (tačka 168)

    Briši ovo ako smatraš da mu nije mesto ovde, al morao sam :)

    p.s.
    Čak i ako neko baš ne voli Klajna, u ovom slučaju je to irelevantno pošto citira pravopis (po tačkama)

    ReplyDelete
  11. tja, opet se logovah iz gugla!

    ReplyDelete
  12. Ma, zasto bih Klajna brisao, uvek za njegove savete ima mesta! Jos da se u tekstu pojavila neka pekara poput "Nowak" ili "Miloon", da ugodjaj bude potpun...

    ReplyDelete
  13. Epizoda Naci - Supa je moja omiljena! Verovatno je razlog poklapanje sa uzasnim iskustvima u beogradskim prodavacicama u periodu detinjstva. Odmah sam ih prepoznala kod Naci - supe u ocima. A gospodja u Non stop bureku svaki put prokomentarise prethodnu musteriju i njeno/njegovo nepoznavanje proizvoda(ne-daj-boze neodlucnost)i to proprati onim Naci supa pogledom. Ja sam sigurna da i mene ogovara ali se uvek vracam jer sam navucena na rolnice sa pecurkama.
    A "shta ima, gospodzo...nema niiishta..." to je i kod mene u svakodnevnoj upotrebi. Nekad sam ja taj veliki a nekad onaj mali sto dobije dangu ;-)
    Nego da se vratim na temu, posle Klajna (koji je uvek i meni vazda zanimljiv) - jedno vreme sam bila navucena na Fornete ali sam se ubrzo vratila na "pravi put" kad sam shvatila da ne sadrze taj "kod" koji mi je usadjen uz polubeli i hleb "Sava"

    ReplyDelete
  14. Prvo zahvalnica Vrapcu sto hvali "moju" pekaru. Ko hoce pravu svar ide kod Kircanskih, tj pokojnog Dimceta, tako je to vec decenijama u mojoj familiji i uopste na Krstu .

    A drugo, volim ja ovaj pekarski hleb i te fore, al brate hleb Sava je neprevazidjen, pogotovo kad je svez. Sta cu kad sam teska seljacina!

    ReplyDelete
  15. Na temu hleba Sava tip 500 mogu da kazem samo ovo...

    O ukusima ne vredi raspravljati...
    Ali, o dobrom ukusu ima sta da se kaze :)

    ReplyDelete
  16. fornetti je jeziv...od onog smrada mi vrlo cesto pozli, kao kad odem kod prijateljice koja zivi iznad meka kod fontane, i ima problem sa hronicnim zapahom odande, koji se uvukao u sve njene pore i pore njenog stana...grozno da gore ne moze biti....
    ja lamentiram i nad onim crvenim pkb kioscima sa dve virsle (predugacke) u zemicki (prekratkoj, naravno) i brkatoj teti koja je unutra radila...bila je poslovicno nadrndana, bez zelje za komunikacijom, sa virslama sumnjivog kvaliteta (ne mali broj trovanja, sto mog, sto ljudi iz moje okoline)
    ali...
    nikad vise takve virsle nisam jela
    potpisujem
    i tacka

    ReplyDelete
  17. Zgresio sam... I ja sam unistavao "Fornetti" jedno vreme... Ali, kako vreme protice - ili se menja receptura (vise masnoce nego sira) ili se menjam ja - tako da se sada sve redje druzimo. Istina, oni pitičuljci sa vanilom i jabukom nisu loši, podsećaju na vreme kada smo kao deca otkrivali McD.

    Za crvenim kioscima bolje da ne patim i ne prizivam ih: toliko novca sam im ostavio za života da ću ih se sećati do kraja života.... Inace, video sam nedavno jedan, poludoradjen (sa sve natpisom "Sendvi" - bez "či" - za ova dva slova nikada nije bio ni planiran prostor), prekoputa Sajma, kod autobuske stanice. Ipak, ne prilazim mu...

    ReplyDelete
  18. ja stvarno ne mogu da dozvolim sebi da probam forneti
    zato sto svaki put imam neopisivu zelju da im razlupam izlog od tolikog smrada...
    ali verno ocekujem tvoje detaljnije upute ka crvenom kiosku na sajmu, jer sam dovoljno gvozdenog zeluca, da mi ne bude nista, a moram da probam...
    to se zove hazarderstvo inspirisano nostalgijom
    tako da pretpostavljam da ce konsekvence biti opravdane..;)

    ReplyDelete
  19. Javno priznajem i zapisujem da nemam "dokaze" da je taj crveni kiosk od te pre-mekovske ere, ali po formi i koloru bi se moglo pomisliti da jeste. Kiosk se, dakle, nalazi odmah pored tramvajske i autobuske stanice na Sajmu (prekoputa glavnog ulaza), pored stepenista koje vodi gore, ka maloj pijaci. Nepromasiv je :)

    ReplyDelete