Mixtape za one koji upravo kreću na put, ali i one koji tek planiraju putovanje, one koji još uvek sanjare i sanjaju obale koje nas čekaju i putuju prstima po karti pre no što ubace kofer u gepek.Sa zadnjeg sedišta sviraju, pevaju i na putovanje nagovaraju: Andrew Bird, Bahamas, Billy Bragg & Wilco, Bohemija, Branko Mataja, Calexico, Neko Case & KD Lang & Laura Veirs, Chris Isaak, Diane Birch, First Aid Kit, Helado Negro, Hermanos Gutierrez, J.J. Cale, John Lee Hooker, Lee Harvey Osmond, Mink DeVille, Norah Jones, Odetta, Richard Hawley, Ruby Turner, Siouxsie & The Banshees, Sniff 'n' the Tears, The Coral, The Delines, The Wolfgang Press, Tom Waits i Willie Nelson.
Ja ćutim, jer moram da vozim brzinom zvuka. Jedino tako za dva sata možemo da pređemo 1500 kilometara ;)
... “Počinje negdje duboko u svemiru. Počinje prebiranjem po klasičnoj gitari kao iz nebeskih visina. Ima jedan od njegovih sjajnih uvodnih stihova koji te odmah smjesti negdje drugdje, u neki drugi život. Govori, čovjek sa zvijezda govori, jer točno tako izgleda, seksi, ali bespolan, prijatelj, ali stranac: neka se svi izgubljeni u svijetu punom konfuzije kojem prijeti skoro uništenje prepuste zabavi.
Kad pogledaš njega, kao i ljude s kojima se druži, jasno ti je: sve je dopušteno. Nakon što je otkrio refren, melodiju zvijezde, u obliku elegantnog vokalnog skoka u nebo, konačno mu je uspjelo upasti u “Top of the Pops”, emisiju u kojoj BBC velikodušno, ili možda slučajno, dopušta potpuno zapanjujuće stvari. U ovoj pjesmi unutar pjesme pjeva o blještavom novom pjevaču za kojeg je čuo, koji je toliko moćan da ti stvarno može preplašiti roditelje, pogleda ravno u objektiv televizijske kamere, pjevač koji uveseljava sumornu naciju i zove nekog da prenese tajnu, a to si slučajno ti, i samo ti.
Gitara postaje Morseova abeceda nabijena elektricitetom koja se vibrirajući uvlači ravno u psihu.
Iz višegodišnjeg iskustva zna gdje se nalazi kamera, što je s one strane stakla, kad je pravi trenutak i kako namjestiti lice kad pogleda u objektiv. Rukom je obgrlio gitarista. Ne žuri se. Pojavio mu se onaj munjeviti osmijeh u kutu usana. Različite oči.
U tom trenutku je postao zvijezda, svoja zvijezda među zvijezdama o kojima će uvijek govoriti - najljepšim zvijezdama, jutarnjim zvijezdama, zvjezdanom prašinom, superzvijezdama, sjajnim zvijezdama, crnim zvijezdama. (...)
Bowie je odmah postavio nove granice normalnog. Ljudi koji su prethodno o tome odlučivali sad će ostati bez posla i funkcije.”
(Pol Morli, "Bouvi i njegovo doba", prevod Saša Stančin)
"For you who are the wronged" je redak album, od one vrste koja se pojavi niotkuda jednom u nekoliko godina.
Ovo je muzika koja te izabere (ili odbaci) bez tvoje volje. Izabrani će biti zavedeni naizglednom jednostavnošću i poetikom ("Only the sound of the sea would save them", kakav naslov!), zatim će se ta muzika nekoliko dana meškoljiti u glavi čak i kada je ne slušaš, da bi konačno zauzela pripadajuće mesto u srcu i tu nastavila da živi svojim životom, držeći se za tebe malim kandžama i praveći male, uglavnom bezbolne ogrebotine.
(A onda će ti u sedmoj pesmi reći: 'Bring me to your open wounds'.)
Nezainteresovani slušalac će najpre pomisliti da Kathryn Joseph >> peva i šapuće uspavanke. Oni koji načulje uši će čuti kako taj nežni glas izgovara i stihove poput "The way they make you eat the shit out of their hand / as if this is all you’ve known and understand” će brzo otkriti da se iza nežnosti krije osoba koja zaista ima moć "to give a voice to the voiceless, power to the powerless, and comfort to those who need it so desperately", kako kaže Lauren Down u osvrtu na album u magazinu "The Line Best Of Fit".
Albumi poput ovog se najčešće ne zadrže dugo na obzorju, već prolete kroz svakodnevicu i nastave svojim putem.
Oni koji mu poklone 35 minuta vremena biće nagrađeni, i spaseni. Možda već ove kišne srede uveče.
