Saturday, 31 May 2025

Rođendanski Noćurak :: Let's Make Love and Listen to Death From Above :: Mixtape

Rođendan ove radio–stranice je već 10 godina pokretni praznik, i obeležava se između 2. maja do 10. juna – u zavisnosti od okolnosti, raspoloženja redakcije, raspoloživog vremena, vremenske prognoze, i – najviše – od raspoloženja države Srbije prema njenim građanima, broju aktuelnih nepravdi, neispunjavanja zahteva, i sličnim stvarima koje čine da ti jubilej malo presedne.

Ali – oni to i žele. Da prestanemo da se okupljamo, smejemo, borimo, nadamo, pričamo o budućem volontiranju u Ministarstvu Revanšizma.

Zamisli da ovo slušamo negde zajedno.
Na vratima piše: Privatna zabava.

Uđi!
Neki su već stigli!
I DJ jedva čeka da počne.

"Light all your candles for me now / 'cos all your birthdays came at once..."

Talking Heads, Fontaines D.C, Björk, Darkwood Dub, Auf Wiedersehen, LCD Soundsystem, BaianaSystem, Neuky? & Darko Rundek, Elvis Costello, The Stranglers, The Lightning Seeds, New Order, Pet Shop Boys, Depeche Mode, James, Eva Braun, Bohemija, Pulp, Saint Etienne, Idem
Haustor, JeboTon Ansambl, KOIKOI, Šajzerbiterlemon, Oxajo, David Bowie, JD McPherson, Experimental Pop Band, Jens Lekman, Ca7riel X Paco Amoroso, Joshua Idehen.

Play! 
👇


Sunday, 18 May 2025

Nedeljno jutro i "Jugoton Bossa nova - Brazilian wave in Yugoslavia 1963-1983"

U paralelnoj stvarnosti ovo prohladno nedeljno majsko jutro puno je lenjosti i bezopasne nostalgije, leto je blizu, budućnost saglediva i izdašna, pa lutamo prstima po karti i biramo obale i otoke na koje bismo mogli da se iskrcamo, a ovaj niz snimaka je savršen za to.

Ali „... jednog davnog dana nešto se je zbilo“ – podseća Arsen na jednom od ovih snimaka; Arsen naravno peva o letnjoj ljubavi, a ja razmišljam kako je sve otišlo u tri materine; kakvo, bre, lenstvovanje; kakva nedelja, ljudi su u zatvorima; nostalgija za budućnošću koja se nije dogodila istovremeno izaziva bes, ali i potrebu za dodatnim ćebetom i ponovnim gledanjem brazilskog „Ainda Estou Aqu” >>, filma koji podseća na užase života u diktaturi, i da je važno boriti se za pravdu do poslednjeg atoma snage, ako želimo da neka buduća nedeljna jutra provedemo u miru sa sobom.

Umesto da se nakon slučajnog otkrića ovog blaga od albuma smejuljim dok slušam šašavi duet Gabi Novak i Radojke Šverko i maštam o pesku Kopakabane, ja se bavim fizionomijom diktatura, kakav emotivni cunami.

Album sa snimcima iz bolje prošlosti je dostupan za preslušavanje:


Saturday, 17 May 2025

Ana & The Changes, Karmakoma, 16. maj

S vremena na vreme je neophodno izroniti iz užasa svakodnevice i uzeti vazduh,
inače potoneš.
Posle prvog slušanja novog albuma Ana & The Changes trebalo mi je neko vreme da se saberem. Ne samo zato što je “Tu” jedna od najlepših pesama otpevanih na našem jeziku u poslednjih nekoliko godina.
Tu su i "Kao slučajno", "Brinem" i "Susret".

Ceo album “Sabiranje” >>  podseća koliko je važno neprekidno samopreispitivanje strahova, nada, briga, rastanaka, ljubavi i drugih teških pitanja – i da je to neophodno, koliko god put do novih samospoznaja bio strm.

Pomalo van očekivanja – jer ovakve pesme nije lako slušati uživo u društvu - nakon sinoćnjeg koncerta u Karmakomi između tih pesama i mene postoji nova bliskost, lekovita.

"I kad smo zajedno
Mi ipak lutamo,
šunjamo okolo"




Friday, 9 May 2025

Depeche Mode: "Clean" / ogoljena verzija


Ne znam kada je i kako počelo.
Možda baš jednog ovakvog petka uveče, na frekvenciji 98,5 mHz: „Dragstor 202“, emisija u kojoj redakcija ispunjava želje slušalaca.
Depeche Mode su bili česti na plejlistama, iako još uvek nisu bili veliki bend.
Možda se iz zvučnika čula u to vreme često tražena „Blasphemous Rumours“. Verovatnije je to bila „Shake The Disaese“ – dovoljno pitka i prijemčiva za neformiranog dvanaestogodišnjaka, dovoljno tamna da se ne vidi dno. A kada je pesma takva, ne preostaje ti drugo nego da uskočiš u nju, zaroniš i pratiš glas.

Danas, četrdeset godina kasnije, shvatam: Depeche Mode su bili moj most ka onome što me tek čeka skriveno u tami u godinama koje će doći.
To je jedan od retkih mostova koji i dalje često prelazim.

*

Martin Gor, Dejvov kompanjon je nesumnjivo veći majstor od njega. Kompletniji muzičar, veštiji pesnik, mudriji strateg, bolji vizionar koji je nakon snimanja spota na kojem su pevali na plejbek sa po kokoškom u krilu shvatio da obojica mogu bolje od toga.
Opet, bez Dejva bi Martinovo majstorstvo ostalo manje poznato, a svet bi ostao uskraćen za nekoliko velikih pesama koje se nikada ne bi dogodile da Martin nije imao kraj sebe čoveka koji se ne štedi u uživljavanju u pesmu; Dejva koji ubrzano sazreva, uništava se, iščezava, oživljava, traži se, pronalazi, otkriva novi glas, pokušava samostalno, vraća se, postaje 'klasik' kojem čak i šmiranje dobro stoji.
Dejv, pak, ne bi to postao da nije kraj sebe imao tipa koji često nosi anđeoska krila, i koji ume da njegove muke, sumnje, gubljenja i vaskrsnuća pretoči u pesme napisane samo za njega, i o njemu.

(Možda Martin navlači s vremena na vreme ta krila samo da bi podsetio Dejva koliko je imao sreće.)

Večeras, na Dejvov šezdeset i treći rođendan biram jednu od takvih pesama. Martin je napisao za Dejva u vreme njegovih prvih velikih kriza. Moćno je zvučala i u verziji iz 1990, ali je postala još bolja mnogo godina kasnije, kada je zaista Dejv zaista postao „Clean“.

“I don't understand what destiny's planned
I'm starting to grasp what is in my own hands
I don't claim to know where my holiness goes
I just know that I like what is starting to show
(Sometimes)”