Thursday 26 December 2019

Matt-ori

Ima ljudi sa kojima se prepoznaš na prvi akord.
Još ako je taj akord poput onog kojim počinje "A Hard Day's Night", sve nakon toga je čista muzika.


Matt-ori, Deda Strale, Strahinja, Strahinja Unindeda... su tek neki od nadimaka pod kojima su znali Strahinju Maksimovića. Onaj prvi mi je nekako bio najdraži, najčešće se tako i potpisivao kada mi je slao poruke.
Imao je poverenja u mene, u nekoliko navrata mi učinio čast da budem vodič u njegovoj "trabakuli", kako je zvao legendarnu emisiju "Back on the Road" koju je s ljubavlju radio, zapravo, celog života, i to mu nikada neću zaboraviti. Imao je strpljenja za neredovna javljanja, svaki put pozdrav pun ljubavi za Aleksandru.

Strahinja je bio bezgranična količina ljubavi, podrške i muzike koju je bezrezervno emitovao oko sebe poput najjačeg predajnika.

Verovao sam, glup sam, da imamo još vremena za priču.
Hvala Matt-ori, na svemu.

Zamišljam kako te Džon i Džordž dočekuju, širokih osmeha, spremni da njihovom najvećem poštovaocu odsviraju pesme koje nikome nikada nisu pokazali. 





Saturday 21 December 2019

Praznični specijal ili o bezobraznim Deda Mrazovima, tangu sa Eskimima i bežanju sa dočeka (miks!)



Dvosatna potraga za blesavim, neobičnim i bezobraznim prazničnim pesmama, kao i onim nežnim ili setnim koje nećeš naći na božićnim kompilacijama.

Pošto je level prazničnosti poslednjih dana decembra 2019. u Srbiji negde između minus deset i nule, možda ovaj Praznični specijal to popravi.


Dole je link za preuzimanje miksa bez priče (i sa nekoliko dodatnih pesama), a kraj jelke sviraju i pevaju: Andrew Bird, Bob Dylan (ima i božićnu poslanicu za sve nas), Chuck Berry, Donald Fagen, Eartha Kitt, Ella Fitzgerald & Louis Armstrong, Elvis, Fountains of Wayne, Gaspard Royant, James Brown, Jens Lekman, Jona Lewie, Kralj Čačka, Lhasa, Low, Lucy Dacus, Miles Davis, Sharon Jones & The Dap-Kings, She & Him, Sufjan Stevens, The Magnetic Fields, Tom Waits, Violent Femmes...



Praznični poklon! 
Miks bez priče >> [link je aktivan 7 dana]


Saturday 14 December 2019

London Calling, četrdeset godina



Na četrdesetogodišnjicu objavljivanja albuma - na mreži se konačno pojavila verzija spota sa dobrim zvukom. Napokon mogu da gledam sliku i ježim se od onog čudnog fona, zlokobne zvučne štroke koju stvaraju zvečeće gitare, odjek bubnja i Stramerov glas.
Faktografija, omot, pesme pisane do poslednjeg trenutka, odluka benda da se dupli vinil prodaje po ceni običnog (da bi svima stavili do znanja da nisu izdali pank) i druge urbane legende koje ga prate raskošne su poput njegovog zvuka i pesama, i sve to ga čini jednim od najvažnijih albuma rokenrola.
Čuveni Big ben, najveća sat-kula sa zvonikom na svetu, čijom slikom ovaj spot počinje je u međuvremenu zaćutao i podvrgnut je četvorogodišnjoj rekonstrukciji. "London Calling" nakon četiri strmoglave decenije i dalje zvuči, peva, priča i udara istom snagom u glavu, srce i međunožje.
Brutalno.





Najdraže iz četvrtog frtalja ili tri meseca u dva sata [emisija]



U poslednjem frtalju 2019. kvarili su se, redom: mikrofon, uši, slušalice, pluća, grlo, automobil, bobina, bojler, peć, vreme, vazduh u Beogradu, Srbija kao takva... više manje se, dakle sve kvarilo (tačnije – vazduh i Srbija se i dalje kvare, ostalo je popravljivo). Zbog svih tih kvarova bilo je važno da barem muzika bude dobra. 

Da pomogne glavi da ostane iznad površine, 
da sve nekako vrati u ravnotežu. 

Najdraže pesme iz poslednjeg frtalja sam spakovao u dva sata, koje sada ti možeš dalje da koristiš kao čekić, jastuk, durbin, kamen ili kompas dok hodaš kroz grad i pitaš se šta mu se desilo.


... Andrew Bird, Big Thief, Buč Kesidi, Christelle Bofale, Cornershop, Destroyer, DJ Shadow feat. Sam T. Herring, Erik Truffaz feat. José James, FKA twigs, Lee 'Scratch' Perry, Leonard Cohen, Matt Berninger feat. Phoebe Bridgers, Michael Kiwanuka, Nick Cave And The Bad Seeds, Nicolas Godin, Patrick Watson, Porno Brak, Porto Morto feat. Darko Rundek, Sacher, Sam Lee feat. Elizabeth Fraser, Sudan Archives, Tata Miki x Shreya, Tindersticks, Tom Rosenthal, Underworld, Vizelj... 




Najdraži albumi ili putokazi za dalje otkrivanje:

A Winged Victory For The Sullen - The Undivided Five
Andrew Bird - Hark!
Big Thief - Two Hands
Bill Frisell – Harmony
Bonnie ‘Prince’ Billy - I Have Made A Place
Bremer-McCoy – Utopia
Brittany Howard – Jaime
Bruce Cockburn - Crowing Ignites
Buč Kesidi – Euforija
Christelle Bofale - Swim Team EP
Christian Scott aTunde Adjuah - Ancestral Recall
Elbow - Giants of All Sizes
Erik Truffaz - Lune rouge
Fka Twigs – Magdalene
Foals - Everything Not Saved Will Be Lost, Part 2
Hiss Golden Messenger - Terms of Surrender
Kelley Stoltz - My Regime
Kim Gordon - No Home Record
Laurie Anderson, Tenzin Choegyal, Jesse Paris Smith - Songs from the Bardo
Lee 'Scratch' Perry - Heavy Rain
Leonard Cohen - Thanks For The Dance
Michael Kiwanuka – KIWANUKA
Nguyên Lê – Overseas
Nick Cave & The Bad Seeds – Ghosteen
Patrick Watson – Wave
Rain Phoenix – River
Sacher – Sacher
Sarathy Korwar - More Arriving
Sudan Archives – Athena
TaxiWars - Artificial Horizon
Terri Lyne Carrington & Social Science - Waiting Game
Tindersticks - No Treasure But Hope
Van Morrison - Three Chords And The Truth
Wilco - Ode To Joy

Godišnja lista najdražih pesama i albuma stiže početkom januara.
Valjda.


p.s. Rege-dab remiks sa online Sun Radija koji pominjem u emisiji je ovde >>, a ima ih tamo još :)


Friday 29 November 2019

Noćurak o zagrljajima, molekularnim strukturama i ljubavi :: Hugging You


Večeras o zagrljajima, molekularnim strukturama, šta se radi kada se želi poljubac; o razvodima, raskidima i novim ljubavima.

Tople, neozbiljne, autoironične, nasmejane, setne i bučne pesme: 
Andrew Bird, Belle & Sebastian, Buzzcocks, Chet Baker, Chrissie Hynde, David Bowie, Echo & The Bunnymen, Eleni Mandell, Elvis Costello, Ivica, J. J. Cale, Jarvis Cocker & Chilly Gonzales, Jay-Jay Johanson, Jens Lekman, John Lee Hooker, Leonard Cohen, Marlon Williams, Massive Attack & Terry Callier (drugačija verzija), Michael Kiwanuka, Mose Allison, Rain Phoenix, Rialto, Sivert Hoyem, The Teskey Brothers, Tom Rosenthal, Tracey Thorn, Tracyanne & Danny, Yazoo i U škripcu.



Friday 22 November 2019

O novom albumu Coldplay ili da li je Kris Martin replikant a brokoli poguban po kreativnost



Postavši svestan da je život sa gospođom Paltrou postao nepodnošljiv, Kris Martin odlučuje da imetak uloži u razvoj replikanta koji će ga odmeniti u porodičnom domu Paltrou-Martinovih. Napori naučnika su se isplatili negde u vreme izlaska albuma "X&Y". Replikant Kris, savršenstvo bionike ušetao je umesto Krisa u njihov dom jednog jutra dok se Gvinet kuhinji bavila novim receptom sa brokolijem i keljom. Kris je odmaglio u pravcu Nepala, a Gvinet, kao ni publika, u početku nisu primetili neku promenu u Krisovom ponašanju. 


No, negde u vreme snimanja albuma "Viva La Vida..." greška na čipsetu onemogućila je dalje osvežavanje softvera (srpski rečeno apdejt)
 koji se zaglavio i počeo da stvara štetu. 
Bez novije verzije softvera replikant Kris se sve više trudio da bude Bono Voks, ali su njegovi napori u tome sve češće rezultirali delima zbog kojih su ga mešali sa Kendal Džener. 

Gospođa Paltrou, konačno i sama primećuje da nešto nije u redu kada Krisa (replikanta) hvata u sladostrasnom milovanju USB porta na frižideru, te se iseljava ali ne želi da priča o činjenici da je godinama živela sa replikantom, zato što bi to pogubno uticalo na njen biznis sa brokolijem i artičokom.
I članovi benda konačno primećuju promenu kada Kris dolazi na probu izgovorivši – "Hej, imam novi hit, slušajte: Paradajz-pa-pa-paradajz-pa-pa-paradajz!", ali su odćutali, svesni da su svi do guše u kreditima za nove vile i jahte.

Na snimanje ovog novog albuma, a da bi nekako zabašurili totalnu beživotnost Krisa, ostali članovi Coldplay doveli su afro-duvače Femi Kutija, jedan gospel hor, jedan dečiji hor, još jedan hor iz Johanesburga, starce koji nešto pričaju na egzotičnim jezicima, semplovali su delove filmova, zvona sa Big Bena, još zvona, zvuk vesele vatrice koja ih greje za vreme noćnog piknika, koristili miksetu koja ima 256 kanala ne bi li dobili pun zvuk, čak mu dozvolili i da opsuje na jednom mestu, fotografisali se kao "starinski" bend i grunuli žestok PR da je novi album "eksperimentalni", ali – uzalud: životnost i originalnost Krisovih stihova, kao i naboj njegovog glasa ostali su na nivou slabijeg blendera koji ne može da savlada ni osrednji karfiol.

Album "Everyday life" benda Coldplay je najtužniji i najdosadniji komad zvuka koji sam slušao u 2019. godini duže od 15 minuta. Ostao sam toliko dugo u njegovom društvu iz poštovanja prema bendu koji je svojevremeno napisao i snimio "Don't Panic".

Ostaje nada da pravi, oslobođeni Kris Martin sa početka ove priče uživa na nekom grčkom ostrvu pod lažnim imenom, da je srećan što više ne mora da jede prokelj i da mu se osećaj za pisanje polako vraća u prste i srce.


Wednesday 20 November 2019

Dobro veče Srbijo, ovo su vesti za 20. novembar 2119. godine

Fotografija >>
Poštovani gledaoci, dobro veče, ovo su najvažnije vesti za 20. novembar.

Zahvaljujući glasovima srpske manjine u Skupštini Srbije danas je izglasan novi set zakona koji će ubrzati intergraciju naše zemlje u Evroatlantsko-Afričku Uniju. Najviše rasprave je izazvao Predlog zakona da se svaki građanin može samovoljno isključiti sa interneta na trideset minuta ili dva puta dnevno po petnaest minuta. Protivnici ovog predloga zakona iz pro-Evroazijskih stranaka isticali su u raspravi pogubnost takve ideje i podsetili da je sličan zakon koštao vlasti Vladimira Putina Prvog koji je morao da se povuče sa mesta Predsedijera Ruskog carstva nakon 70 godina vladavine i prepusti funkciju sinu, Vladimiru Putinu Prvorođenom. Jedanaest poslanika je glasalo za usvajanje predloga ovog zakona, dok su četiri poslanika bila protiv. Ostalih sedamstotina osamdeset i pet poslanika je i dalje nedostupno organima gonjenja.

Srbska Pravoslavna Crkva danas je objavila da će ponovo omogućiti građanima Srbije da obrađuju njihove njive i imanja a po reprogramiranim uslovima za kulučenje. Porez na korišćenje njihovih polja od sada će iznositi 80% od stvorene vrednosti, što je za 3% manje no ranije. Vlada Srbije pozdravila je ovu odluku i istakla da su nova radna mesta najvažnija, te je na račun SPC uplatila novih milijardu bitkoina za završetak Hrama Svetog Save. Taj novac biće iskorišćen za izgradnju digitalizovanog heliodroma na placu koji je dat na korišćenje SPC nakon rušenja zgrade Narodne biblioteke na Vračaru 2027. godine.

Građani će se ove subote oprostiti od poslednjeg živog drveta Topole u Srbiji, koje će Gradsko zelenilo Novog Sombora i Vršca već u nedelju poslati na oporavak u Sofiju, odnosno susednu Severoistočnu Makedoniju u kojoj ova vrsta ima veće šanse za oporavak. Podsećamo da je ova vrsta postaja ugrožena zahvaljujući Pokretu Mamika koji je početkom prošlog veka tvrdio da je ova vrsta potomak Protopole koja je rasla nedaleko od groba Pavla Rakovičkog, te da njeno lišće ima lekovita svojstva kada njeno lišće stavi na glavu u noći punog meseca. Ova vrsta drveta se nikada nije oporavila, a Pokret Mamika je tokom vremena izumro zbog nevakcinacije. 

Pobednik ovogodišnjeg takmičenja u traženju dobrih vesti je Pavle Petrović, student iz Novog Bora, koji je izdržao čak 77 sati čitajući i tražeći po svetu neku dobru vest. Njegov poslednji rival zaspao je posle 64 sata, izjavivši prethodno da ga je napustila sva nada, dok je Petrović primajući medalju izjavio "Bio sam toliko zgrožen pročitanim da nisam mogao da zaspim". Petrović je objavio da će dobijenu nagradu uložiti u promenu pola i vrste i da će od sada biti ženka delfina.

Od ostalih vesti izdvajamo: Članovi pokreta za rehabilitaciju Vojvode Momčila Bajagić-Đorđevića danas su ponovo demonstrirali pred Prvim Crkvenim Sudom i javnosti predočili nove dokaze da Bajagić i Đorđević nisu bili jedna ličnost, iako istoričari i dalje sumnjaju u to.

Premijera filma "Boj na Marici" o borbi Devet Jugovića, Petra Petrovića Njeguša i Žikice Jovanovića Španca protiv Zmajčeka u kvalifikacijama za Evroatlantsko prvenstvo biće održana večeras u bioskopu u Kalemegdanskoj Gondoli, poslednjem čudu srednjovekovne srpske arhitekture. Oni koji su imali priliku da pretpremijerno pogledaju film tvrde da će budući kandidat za Oskara ispraviti viševekovnu nepravdu nanetu Žikici Jovanoviću – Špancu. Važan segment ovog filma posvećen je utakmici u kojoj je Španac dobio ovaj nadimak, kada je igrajući za Real Madrid postigao het-trik protiv Istočne republike Nemačke, 27. marta 1941.

Vreme sutra: u prepodnevnim časovima očekuju se kisele kiše praćene burom, dok za poslepodne meteorolozi najavljuju razvedravanje praćeno tajfunom. Podsećamo vozače da ovakve vremenske prilike izazivaju čudno ponašanje robota-vozača autobusa na liniji 95 i da ne polaze na put bez preke potrebe.

Ovo je bio Dnevnik za 20. novembar 2119, želimo Vam prijatno veče uz naš program.


Saturday 16 November 2019

Vorsan Širi: "Dom"

Fotografija: Nora Lorek >>



niko ne napušta dom sem ako dom nije čeljust ajkule
ka granici trčiš samo ako vidiš da trči i čitav grad

susedi trče brže od tebe, u grlu im dah krvavi
dečak s kojim si išla u školu
koji te je unezverenu ljubio iza stare fabrike konzervi
sada drži pušku veću od sebe
dom napuštaš samo kada ti dom ne dopušta da ostaneš

niko ne napušta dom sem ako ga dom ne juri
vatra ti je pod nogama, u stomaku vrela krv
nisi ni pomišljala nikad na to
sve dok te sečivo nije po vratu žigosalo pretnjama
a čak si i onda pod dahom nosila himnu
tek kad si pocepala pasoš u toaletu na aerodromu
jecajući pri svakom zalogaju papira
shvatila si da se vraćati nećeš

morate razumeti, niko ne stavlja decu u čamac
sem ako voda nije bezbednija od kopna
niko ne peče dlanove pod vozovima, ispod vagona
niko ne provodi dane i noći u utrobi kamiona
hraneći se novinama
sem ako pređeni kilometri ne predstavljaju više od putovanja
niko se ne provlači ispod ograda, niko ne želi da ga tuku, sažaljevaju

niko ne bira da živi u izbegličkom kampu
niti da ga pretresaju do gole kože, nakon čega telo boli
niko ne bira zatvor, a zatvor je bezbedniji od grada vatre
i jedan čuvar u noći bolji je
od čitavog kamiona muškaraca koji izgledaju kao tvoj otac
niko to ne bi mogao podneti
niko pretrpeti
niko nije toliko žilav

povici
marš kući crnci
izbeglice
prljavi imigranti
azilanti
zemlju nam pljačkate
čamuge što prose
čudno mirišu
divljaci
svoju su zemlju uništili pa sad hoće i našu

kako to da tim rečima, tim pretećim pogledima
ne dozvoljavaš da te more
možda zato što ne bole koliko otkinuti ud
ili zato što su reči nežnije od četrnaestorice među tvojim nogama
ili je možda uvrede lakše podneti nego krš, nego kosti, nego
raskomadano telo
sopstvenog deteta

želim da se vratim domu, ali dom je čeljust ajkule
dom je puščana cev
i niko dom ne bi napustio da ga dom nije gonio do obale
da mu dom nije govorio da požuri, da ostavi svu odeću
da puzi kroz pustinju, da gaca kroz okeane
da se udavi
da spase
da bude glad sama
da preklinje
da zaboravi na ponos
da je opstanak bitniji

niko ne napušta dom sem ako dom nije znojavi glas koji šapuće:
idi, pobegni od mene
ne znam u šta sam se to pretvorio
ali znam da je svako drugo mesto bezbednije od ovog

*

Vorsan Širi (Warshan Shire, 1988) je britansko-somalijska pesnikinja rođena u Keniji. Autorka je knjige Teaching My Mother How to Give A Birth. Živi u Londonu.

*

(Prekucano iz zbirke "U šta smo se to pretvorili (moderna anglofona međužanrovska književnost)", priredio Srđan V. Tešin, prevod Bojana Gajski, objavio Arhipelag, 2018.)

Friday 15 November 2019

Noćurak bez granica :: Take me to the border, meet me by the sea [mix]



Večeras ignorišemo granice i brzo se prebacujemo preko ograda žanrova, vremena, ritmova, kontinenata, jezika i putujemo sve do obale, bilo kog mora.
Deo puta će voziti pouzdani, provereni vozači koje dobro znaš, ali ima prevoja i skrivenih staza kojima će nas voditi tipovi koje prvi put vidiš ali kojima moraš da veruješ, jer nemaš drugi izbor:

... Andrew Bird, Arve Henriksen, Bill Laswell, Depeche Mode, Hector Zazou & Swara, Helado Negro, Izae, Jah Wobble, Jan Garbarek & The Hilliard Ensemble, Japan, Laurie Anderson, Le Trio Joubran & Roger Waters, Mop Mop & Anthony Joseph, Nicolas Godin, Patrick Watson, Suba, TAPAN, The Gurdjieff Folk Instruments Ensemble & Levon Eskenian, Tigran Hamasyan, Tunng...




Saturday 9 November 2019

O 'Heroes' Dejvida Bouvija [i odakle navodnici u nazivu pesme]



Zvuk i struktura pesme danima su razrađivani u 'Hansa' studiju, stotinu i pedeset metara od Berlinskog zida i kule u kojoj su stražari pod oružjem čuvali Istočni blok.
Studijski inženjer Majer je usmeravao lampe iz studija ka stražarima i pokazivao im srednji prst, na šta se ceo bend bacao na pod očekujući rafalnu paljbu po studiju.

Dejvid, Brajen, Robert, Toni i ekipa su svirali, snimali i preslušavali verzije pesme a zatim vraćali traku na policu i puštali je da 'odleži'.

Tek treće nedelje Dejvid je shvatio o čemu želi da peva.

Počeo je da piše tekst, ali mu je smetao preglasan razgovor Tonija Viskontija i Antonije Mas, koja je pevala prateće vokale. Na Dejvidovu molbu Toni i Antonija odlaze u šetnju, sve do zida kraj kojeg se, nakon višednevnog očijukanja konačno ljube.

Dejvid ih vidi sa prozora studija, dodaje stihove 
'I can remember
Standing, by the wall
And the guns shot above our heads
And we kissed, as though nothing could fall'.


Pesma, čiji je naziv i svojevrsna posveta pesmi "Hero" genijalnog nemačkog benda Neu! je konačno završena.

'Heroes' nikada nije bila 'hit' (ni u Top 20), ali je vremenom postajala sve važnija stanovnicima planete Zemlje.

Priča o Toniju i Antoniji je sve do 2003. bila tajna, zato što je Toni u vreme snimanja 'Heroes' bio u braku sa pevačicom Meri Hopkin. Iako su mnogi verovali da je pesma inspirisana pričom o ljubavnom paru koji živi na različitim stranama zida - ko je želeo, mogao je od prvog dana da primeti da pesma krije neku tajnu: u nazivu pesme su od prvog dana postojala znaci navoda. 
Ova pesma se zove 'Heroes'.
No, navodnici često budu zaboravljeni, čak i na zvaničnom Bouvijevom
YouTube kanalu.

Desetak godina kasnije, u leto 1987. Bouvi svira 'Heroes' u zapadnom Berlinu. Sa druge strane zida čuje se huk publike: Bouvijeva muzika čula se i u Istočnom Berlinu.

Trideset godina kasnije, nakon njegove smrti, Vlada Nemačke mu se i zvanično zahvalila na "pomoći da se Zid sruši", dodajući "Sada si među herojima". Bez navodnika.

Berlinci su počeli da ruše zid u novembru 1989.
Mi smo počeli da podižemo nove.




Tuesday 5 November 2019

Milan i Suba, jedna fotografija



Datum nastanka ove fotografije mi nije poznat.
Jedan izvor tvrdi da je u pitanju zima 1991, pre Subinog odlaska u Brazil.


Možda su Milan i Suba upravo tog dana shvatili da udaljenost neće uticati na njihovo drugarstvo.
Sigurno ne znaju koliko će genijalne muzike još stvoriti.

*

(fotografija iz privatne arhive Ruže Subotić)




Friday 1 November 2019

Noćurak, phone-brew edition :: The Future's so bright I gotta wear shades





Jučerašnji kvar mikrofona je pokušao da zaustavi novi Noćurak da izraste, ali je rezultat nešto novo: "Noćurak phone brew edition" (da parafraziram Lončarevićevo "Home Brew").

Iako je ovo mogla biti "najduža reklama za jedan mobilni telefon u srpskoj radiofoniji ikada i oda njegovim mikrofonskim performansama", ova emisija to nije - već je miks u kojem te čekaju: novi Michael Kiwanuka, Van Morrison, Leonard Cohen, Patrick Watson, Cass McCombs, Anthony LaMarca iz The War on Drugs... satirične pesme o zlom vazduhu, vodi i kraju sveta (otkriće nedelje: Tom Lehrer - "Pollution", napisana '60ih), podsećanje na Subu i Milana Mladenovića, plus kratko ambijentalno putovanje na koje te vode Mayra Andrade, Rokia Traore, Ngyjen Le, Eric Truffaz i dvojac Bremer-McCoy. Tu su i Roger Waters, Matt Berninger, Srđan Saher, Martin Gore, David Sylvian & Ryuitchi Sakamoto, kao i genijalni Timbuk 3 po čijoj pesmi je ovaj Noćurak dobio ime.

Toliko blaga, daj da podelimo, dok ga ima.



Saturday 26 October 2019

Ben Grinman: "Zamene za uloge" [kratka priča]



(Nedavno otkrivena knjiga kratkih priča "U šta smo se to pretvorili (moderna anglofona međužanrovska književnost)" krije nekoliko izuzetnih kratkih komada Margaret Atvud, Džon Berdžera, Vorsan Širi, Romana Muradova, Dženifer Igan..., i ovu priču Bena Grinmana, novinara i pisca.)


*

Ulogu doktora u porođajnoj sali igraće Robert Dženkins.
Ulogu taksiste koji dovozi mladu porodicu kući iz bolnice igraće Roland Feris.

Ulogu vašeg oce igraće stariji, pomalo krut muškarac.
Ulogu vaše majke igraće mlađa, pomalo nezaštićena žena.

Ulogu vašeg rodnog grada igraće susedni grad, bogatiji, ali bez istog osećaja zajedništva među stanovnicima.

Ulogu vašeg prvog posla igraće jedno dokono leto u kantri klubu.

Ulogu vaše žene igraće vaša bivša devojka.
Ulogu planirane trudnoće igraće neplanirana trudnoća.

Ulogu sina koji vas voli igraće nezahvalnik.

Ulogu vašeg lojalnog poslovnog partnera igraće pritvorni kolega.

Ulogu vašeg najboljeg prijatelja igraće sused koji opsesivno brine o travnjaku, a retko kad vam se i obrati.

Ulogu Boga igraće nagrizajuće osećanje očaja koje se ne može ublažiti alkoholom.

Ulogu dvadesete godišnjice braka igraće razvod.

Ulogu materijalnog bogatstva igraće stečaj.

Ulogu penzije igraće kratkotrajni period maničnog putovanja koji će kulminirati vikendom provedenim u hotelu sa sedamnaestogodišnjom tajlandskom prostitkom.

Ulogu gripa igraće dijabetes.

Ulogu starosti igraće saobraćajna nesreća u kojoj će učestvovati samo jedno vozilo, proglašena sumnjivom.

*

Prekucano iz "U šta smo se to pretvorili", priredio Srđan V. Tešin, prevod sa engleskog Bojana Gajski i Dragana MIljević, objavio Arhipelag, 2018 >>)



Saturday 19 October 2019

Jesen u mom kraju, Srbija u jednom kadru

Rano jutro.

Jedan radnik gradske čistoće sedamnaest minuta 

razduvava dvadesetak listova oko jednog drveta. 

Duvaljka kurcu ne valja, 
ali zato stvara izuzetnu buku. 

Radnik posle nekog vremena odustaje.

Buka ostaje da visi u vazduhu.

Lišće je gde je i bilo.

"I to bi, uglavnom, bilo sve."


Friday 18 October 2019

Noćurak od obrada :: Cover Songs, #9 [podcast]



(Bek gleda partiture za Serža Geinsbura i pravi fenomenalnu "Paper Tiger". Šekspir obrađuj priču o mladom paru koji se može naći još u Danteovoj "Božanstvenoj komediji" i stvora "Romea i Juliju". Hrišćani malo menjaju aranžman, drugačije nameštaju reglere na mikseti i Ištar postaje 'Easter'.)

Večeras Krisi Hajnd, Black Pumas, Nora Džons, Low, Majk Paton, Ričard Houli, Tomas Dolbi i drugi... prevrću pesme koje su napisali Dilan, Brus Springstin, Erika Badu, Nik Drejk, The Beatles, Wilco, Credence Clearwater Revival, Van Halen... čak i Oskar Vajld!
Ima i jedan original, mnogo bolji od obrade koju je uradio koautor. I Bouvi je grešio.
Tu je i pesma koju je Lenon 1980. ostavio za sobom uz reči "Ringo, ovo bi trebalo da pevaš ti', a Ringo je konačno otpevao 2019. I verzija 'Echoes' Pink Floyd od 19 minuta u kojoj ćete potpuno hipnotisati gitare Rodriga i Gabriele.



Friday 4 October 2019

[Novi Noćurak ili ostavljam te nasamo sa muzikom] Hidden Gems, #6

Možda se nova pesma napisana samo za nas već pojavila, ali se još uvek nismo sreli sa njom: nova kriška zvuka u kojoj ćemo pronaći sve što nam je potrebno i sa kojom ćemo biti u potpunom sazvučju, bez suvišnih reči ili aranžmana. 

Više od trideset godina preslušavanja muzike me uverava da vredi tragati: "Sleepwalking Man", "Pais Nublado", "Moving on" od James, "Day I Die", "Pa'lante" Hurray for the Riff Raff ili "From Above" Bena Foldsa i Nika Hornbija, da pomenem one koje su mi odnedavno među najdražim pesmama svih vremena, a sa kojima je prvi susret bio buran.  Možda tražim nove pesme zato što tragam za zvukom rasterećenim od sećanja na neke ljude; neuprljane nekadašnjim nadanjima, planovima, mestima i dramama. Možda neprekidno tražim nove stvari želeći da slušam muziku u kojoj ne postoji ništa osim nas dvoje, ništa osim tog trenutka prvog udarca A-mola, E-dura ili nešto poput "We are fireflies a child has trapped in a jar", od kojih mi od sinoć zvoni u ušima. 

Večeras ti pakujem tridesetak pesama koje ćeš možda čuti prvi put; neke obrade zbog kojih ćeš barem na kratko zaboraviti original, i nekoliko starih pesama koje čekaju da dobiju novo mesto u našim životima.  

Nema najava, objašnjavanja i davanja konteksta, ostavljam te nasamo sa novim snimcima Kejva, Koena, Lori Anderson, Igija Popa, Robija Robertsona, Majka Patona, Chromatics... glasovi koji će ti uskoro postati važni, i one koje dobro znaš.




Dvanaest slika ili šta sam dobio od radija u prethodnih 40 godina

“Oduvek sam tragao za nečim novim na radio talasima, pecao sam pesme.
Kao zvuk voza u daljini, ili zvona sa crkve, radio je bio "soundtrack" mog života."
(Bob Dilan, Hronike)

I

Ujutro ti sat nije potreban.
Znaš koliko sati zahvaljujući zvucima koji se čuju sa radija.
Ukoliko spavam kod bake koja živi prekoputa moje škole mogu da spavam duže - i prvo što čujem kroz poluotvorena vrata su uvodni taktovi muzičke teme "U ranu zoru" kojom Duško Radović počinje "Beograde, dobro jutro."
Ukoliko spavam kod kuće biću ranije probuđen, i uvodni taktovi te iste teme sviraće u vreme kada nas ćale već vozi Renoom 4 sa Voždovca. Proći ćemo i kraj "Beograđanke" sa čijeg vrha Duško Radović upravo priča i uči nas kako se sa malo reči može mnogo toga reći, i kako je moguće blago ukoriti ljude, grad, i društvo u kojem živiš, ukoliko ih voliš.

II

Zbog "Zabavnika" Vlastimira Đuze Stoiljkovića od kojeg učim kako se pričaju radijske priče prekidam grudvanje subotom popodne u dvorištu iza zgrade i utrčavam u stan smrznut, ali srećan. 
Šolja čaja, Đuzine priče i kevino natpevavanje sa Džimijem Stanićem, Net King Kolom ili Pol Enkom koji pevaju između Đuzinih priča jedno je od najtoplijih mesta čitavog detinjstva.

III

Sa nepunih sedam godina prvi put ulazim u radio. 
Prvi put sam u "živom programu" za mikrofonom.
U emisiji "Peca i deca" izlažem kratku ali jezgrovitu kritiku filma "Godzila". Po sećanju - samouvereno sam podelio sa slušaocima stav da je "film dobar i da znam da je to čudovište od obične gume te se nisam uopšte uplašio".
Iako se taj program emituje u vreme dremke posle nedeljnog ručka, ubrzo otkrivam da su to svi slušali.

IV

Kratki pregovori sa porodicom završavaju se svečanim postavljanjem radio-kasetofona (vidi fotku) koji je deda doneo iz Japana na sto sobe koju delimo brat i ja.

Uz pomoć tog aparata učim i osnove fizike. Otkrivam da šumova i krčanja ima manje i da je zvuk bolji ukoliko ga okačim o ekser u nivou prozora, kao i da to ne pomaže ako komšija koji majstoriše uključuje bušilicu. Komšija to obično radi malo posle dvanaest, kada je "Diskomer" Slobe Konjovića već počeo.
Radio počinje da zuji i to kvari snimanje pesama na kasete - a svi ti šumovi (kao i zavijanja trake, džinglovi-upadice i reklame koje se puštaju tokom pesama) će preslušavanjem postati sastavni delovi snimljenih pesama. I danas očekujem da čujem te smetnje kada zasvira neka od pesama iz tog vremena.

(Isti kasetofon me pratio godinama, čak smo i dobar deo vojnog roka proveli zajedno. Uveliko je bio bez vratanca za kasetu i izudaran od korišćenja, ali me je tokom dugih noći u Centru veze vojne pošte 7325 spasio da ne poludim.)

V

Zoran Modli nas uči šta sve radio može.
Kako su se na prvim "kućnim računarima" za učitavanje softvera (sada bismo rekli – startovanje aplikacije) koristile audio kasete, Modli u "Ventilatoru 202" subotom popodne pušta u etar programe za ZX Spectrum, koje smo snimali i koristili. Taj zvuk je bio, suštinski, nepodnošljiv (ukoliko ne znaš kako zvuči – evo ga sound of zx spectrum loading >> i shvati koliko je bila radikalna ideja emitovati takve zvuke na nacionalnoj frekvenciji!) 

VI

Od Neše Radulovića i ekipe "Indeksovog radio pozorišta" učim šta je smešno. Bezbroj puta preslušani specijal "Kiksoteka" >> koji sam sa radio-programa snimio na traku, a u kojem Neša kao voditelj briljira trajno menjaju moj smisao za humor (i čine da ponavljam neke od fazona iz te emisije i danas, iako je većina referenci potpuno nejasna mojim sagovornicima).

VIIa

Učim šta je pank (i da to nije "samo muzika", već i "način života") bežeći iz škole da bih slušao "Ritam srca" – najpre na Studiju B, a zatim i na Radiju B92, zbog čijeg kasno-večernjeg i noćnog programa sve češće kasnim u školu.

VIIb

U noćnom programu B92 emituju audio-zapis snimanja jedne radijske reklame.
Dugo slušanje zvukova i glasova koje čujem zahvaljujući mikrofonima postavljenim u režiju montažnog studija i spikersku sobu čine da se zaljubljujem u radio i reklame do kraja života. 

(Materijal je bio sa snimanja reklame za film "Njujorške priče". Po sećanju - glavni spiker je bio Mjehur, a za tonskim pultom bio je Robert Klajn)  

VIII

Učim da je za radio važno biti brz. 
U julu 1992. godine - u vreme kada je bilo zdravije što duže spavati nego nemati za cigarete, kafu ili ne-daj-bože neku novu kasetu ili disk – sa radija me budi glas Dače Kocjana i rečenica "Ukoliko vas zanima da radite na radiju, javite se 606-909 ili 606-993".

Nekoliko dana kasnije sam prvi put zakoračio u klub Radio Pingvina, a uskoro počeo da radim najlepši posao na svetu.

IX a

Drugu lekciju o važnosti brze reakcije učim u leto 1995. godine. Dežurni novinar mi na sto spušta vesti o početku "Oluje", dok u etar ide "Ljeto nam se vratilo (Komarci)" grupe Animatori iz Vinkovaca, a sve u okviru rubrike "Letnja veselica" na Radio Indeksu.
Sedam minuta kasnije program zvuči potpuno drugačije.

IX b

Učim koliko je živi program spontan.
Nekim čudom u studio za emitovanje stiže CD-plejer koji ima pitch control, opciju ubrzavanja ili usporavanja pesme.

Nikola Momčilović iz plejera u koji je stavio Bouvijevu "Ziggy Stardust" čupa levi kanal, a iz plejera u kojem je Bauhaus verzija iste pesme čupa desni kanal, i nekako uz pomoć pitcha čini da one bude koliko je moguće iste brzine. 
Pušta ih istovremeno.

Uveren da nas ni naš Urednik ne sluša, oduševljeno trtljam u mikrofon "Ukoliko više volite Bouvijevu verziju - pređite na desni kanal, a ukoliko više volite Bauhaus - pređite na desni kanal. Raaaadio Indekssss: Jedini radio sa 48 sati muzike u 24 sata dnevno!"
Ja, naravno, slušam oba kanala istovremeno. 
Nepodnošljivo je.
I Uredniku je.

X

Sa Acom, Jocom i Aleksandrom snimam radijsku reklamu za prijatelje iz lokalnog CD kluba u kojem, kroz dijalog, muvam Aleksandru. Ona glumi devojku za pultom, ja glumim tipa koji želi da iznajmi nekoliko diskova.
Nakon njenog četvrtog "Da!" , koristim priliku i pitam je: "Ovo mi dobro ide... Hoćeš ti da se udaš za mene?". 
Aleksandra i ja smo i danas zajedno. 

XI

Učim da neke stvari valja prekinuti ako te čine nezadovoljnim, ma koliko ih voleo.
Imam dvadeset i pet godina, nekoliko ispita na predugom čekanju, neredovnu i malu platu.

Poslednju emisiju na Radio Indexu završavam uz "Going Underground" The Jam.

XII

Učim da su neke ljubavi večne. 

Za stolom sam kuhinje u našem malom stanu. 

U kadru su kafa, papir sa beleškama i olovka, tek kupljeni USB-mikrofon, lap-top, želja da nešto kažem i zavrtim nekoliko meni dragih pesama.

Razmišljam ovako: ukoliko neko nešto nauči iz tih pričica, ili otkrije pesmu od koje će hormoni podivljati, ili se barem osmehne - moj dug radiju biće vraćen.

Radio se neće žaliti što mu dug ne vraćam na FM frekvenciji, prihvatiće i online.

Gledam zvučne talase kako se mreškaju na ekranu lap-topa,
mislim na stari džingl B92,
onaj o "eFeM, fatalnom moru".  


Objavljeno u časopisu "Talas" >> (Banja Luka), septembra 2019. 


Tuesday 1 October 2019

"... You've yet to have your finest hour..." (ili o budućnosti radija, za časopis "Talas")




(Imaginarni radio voditelj) Propustićemo najavnu špicu i prvu pesmu, iiiii uključiti se nakon "identifikacionog džingla", baš u trenutku kada počinje važniji deo programa!

Dejvid Sarnof je prvo važno lice u priči o budućnosti radija, a u program se uključuje 1921. Bivši telegrafista, i čovek koji je ubedio svet da je prvi primio telegrafski S.O.S. sa Titanika (te tri dana proveo organizujući komunikaciju među brodovima, a zapravo je bio tek jedan od trojice u telegrafskoj kabini) je verovatno i prvi koji je razumeo potencijal radija kao medija. 
Većina izumitelja koji su radili na tehničkom razvoju radija (čak i Markoni) su novi medij posmatrali kao spravu koja će omogućiti ljudima da komuniciraju "jedan-na-jedan". Sarnof je shvatio da je potencijal novog izuma mnogo veći i da može biti iskorišćen za komunikaciju "jedan-ka-svima". Pozvao je  investitore te 1921. godine da ulože u razvoj "bežične muzičke kutije" ali je njihov stav bio "Ne možemo ni da zamislimo komercijalni potencijal bežične muzičke kutije. Ko bi platio slanje poruke koja je upućena svima, odnosno nikome konkretno?" 

(Imaginarni radio voditelj) "Ovde možemo napraviti pauzu u programu, uz prigodnu pesmu – "That's why God Made the Radio" i The Beach Boys! "

Sarnof nije postao medijski magnat i bogataš zato što je otkrio nešto novo, već zato što je razumeo naše iskonske potrebe i navike. "Bežična muzička kutija" je predstavljala novi način slušanja i pričanja priča, što je jedna od naših bazičnih potreba, poput konzumiranja hrane ili vođenja ljubavi. Juval Noa Harari (uključićemo ga u program nešto kasnije ponovo) tvrdi da su priče "lepak koji drži našu civilizaciju" i da nas je sposobnost izmišljanja i verovanja u priče učinila vladajućom vrstom na Zemlji. 

U proteklih stotinu godina radio je više puta dokazao koliko su nam priče i naratori važni. Mitska (prava reč bi možda bila – "navodna") panika koju je Orson Vels izazvao "Ratom svetova", popularnost "Lili Marlen", histerija koja je pratila piratske radio stanice u Britaniji šezdesetih, prazne ulice u vreme radio-prenosa utakmica, bežanje iz škole da bi se slušao "Ritam srca", odanost radio stanicama koje su bile tačka okupljanja i podstrekači promena u Srbiji, a koja se iskazivala novčanim donacijama mnogo pre sadašnjeg crowdfundinga – sve to su dokazi snage koju je radio oduvek imao, i koju će ponovo, u nekom drugačijem obliku, imati i u budućnosti.

Uprkos pojavi televizije, 3D bioskopa, interneta, video-on-demand formata, YouTubea i svih ostalih čuda koja su mu pretila – radio je i dalje tu, preko svih očekivanja. U SAD je najčešće konzumirani medij (FM i AM programe prati 93% populacije, TV je dobacio do 88%), a nedavna, dugo očekivana "eksplozija" podkasta učinila je da postane zanimljiv i oglašivačima, ali i bendovima poput The Pixies koji su snimanje novog albuma najavljivali u podkast-epizodama koje prate kreativni proces benda. Kada se zagledamo u sve te cifre shvatamo - nije loše za medij kojem već neko vreme predviđaju kraj i koji su čak pokušali da preimenuju u "audio", ne bi li ga učinili "pristupačnijim novim generacijama" (Od te ideje se, ipak, odustalo. Radio nije samo audio!)

Prodrmajmo sada malo atmosferu i kukove uz čuvene stihove "Radio, ovo je tvoj kraj! Radio, putuj u raj! Radio, baj, baj, baj!"

Budimo iskreni: radio iz vremena Dejvida Sarnofa, Orsona Velsa i britanske audio-piratske invazije odavno ne postoji (onaj iz vremena promena u Srbiji ne postoji u svakom značenju te reči). Promenio se, prilagodio potrebama drugačijeg slušaoca i najčešće je formatiran tako da pruži nešto zabave i "najbolje muzike", što čini da najčešće zvuči poput benda The Doors bez Džima Morisona i ima ukus majoneza bez jaja. U nekim "radio-stanicama" više i nema ljudi (budućnost je već počela!) Mašine su preuzele "plejliste" i biraju pesme "po algoritmu", a u skoroj budućnosti ćemo verovatno imati i novu opciju, poput one koju Juval Noa Harari pominje u najnovijoj knjizi: zahvaljujući aplikacijama koje prate naše biohemijske procese i lučenje hormona u našem organizmu – mašine će prilagođavati muziku koju nam emituju, želeći da nas drže u optimalnom stanju optimizma.
Paradoksalno, svi ti pokušaji uniformisanja učiniće ga najzanimljivijim formatom budućnosti.

"A preeeee no što počnemo da se bavimo budućnošću ovog medija, napravimo pauzu uz Tomasa Dolbija i divne stihove: "Do we only feed the airwaves/I really should have seen through the airwaves..." i njegovog hit-singla iz sada već daleke 1982. i albuma "The Golden Age of Wireless"! Ostanite još malo uz naš program!"

Prvi razlog svetle budućnosti ovog medija je demokratizacija tehnologije. Za razliku od vremena kada je za pokretanje "radio stanice" bilo potrebno brdo para i brdo na koji bi valjalo zabosti predajnik – kreiranje radio-programa je, konačno, dostupno svima. Za proteklih dvadesetak godina, odnosno od kako je 1995. osnovana prva "internet-radio stanica" - cene računara, softvera, mikrofona i zvučnih kartica su došle na nivo koji omogućava svakom entuzijasti ili veteranu da počne sa "stvaranjem programa iz spavaće sobe" i taj sadržaj deli Mrežom kao streaming radio ili podkast format. Ovim formatom se ne igraju samo entuzijasti već i ozbiljni igrači, poput Marka Zakerberga koji je nedavno pokrenuo svoj podkast! Podkast je kao format, bliži "klasičnom radiju" iz vremena pre njegovog formatiranja nego što je to današnji FM program: govorni segmenti su neograničeni trajanjem, autori su opušteniji, stepen cenzure je niži, izbor muzike - neograničen i nimalo dirigovan "zakonima formatiranja".

Drugi je priroda ovog medija. U vreme mrežnog cunamija koji je civilizaciju zasuo vizuelnim sadržajem, i koji nam - koliko god bio lep - umanjuje prostor za maštanje već diktira mišljenje i stav namećući nam sliku – radio-format jedini igra na nadražaj koji naš mozak prepoznaje kao najsnažniji. Sve radi na sliku, a samo on izaziva slike u glavi. Zvuk, naime, aktivira više centara u našem mozgu od bilo koje druge senzacije, te izaziva snažnije lučenje endorfina, dopamina i oksitocina – a to mu dramatično povećava vrednost u odnosu na ostale medije.

Treći je, donekle, povezan sa drugim. Odnedavno neprekidno povezani na različite uređaje i aplikacije (što takođe ima svoje prednosti!) – nekako smo u tom metežu poruka, slika, video-klipova, vesti i ostalih sadržaja zaboravili kako izgleda biti isključen. Autori "Fanki biznisa" su pre svega petnaestak godina prognozirali da će onaj koji može da spava sedam sati dnevno biti bogat. Sada bi tom spisku trebalo dodati i to da će se bogatašem smatrati i onaj koji će sebi moći da dozvoli isključenost, makar privremenu. Radio, zahvaljujući tome što se oslanja samo na zvuk nam omogućava upravo to: da zažmurimo, pogledamo iznutra – i slušamo priče, kakve nam nedostaju da bismo ostali vladajuća vrsta Planete i kakve drugi mediji ne mogu da ispričaju u potpunosti zato što isključuju – maštarije i maštare.

A takvi, znamo iz prethodnih epizoda, spasavaju svet.
Zato njegovo zlatno doba tek počinje.

"Završimo program uz hiljadama puta preslušane, do zla boga zlorabljene i nekada agresivno-dosadne, a sada ponovo aktuelne stihove koje je Rodžer Tejlor iz Queen napisao zato što radio zaslužuje - neupitnu ljubav.

"Let's hope you never leave old friend/ Like all good things on you we depend
So stick around 'cause we might miss you/ When we grow tired of all this visual
You had your time, you had the power/You've yet to have your finest hour
Radio."





(objavljeno u časopisu "Talas" >> (Banja Luka), broj 9, septembar 2019)