Monday 8 April 2013

Reprize ("ko ne pamti iznova proživljava")

"Ja sam još jako mlad doživeo sve što se doživeti mogloi od tad se strašno dosađujem.
A sad…
Sad sam spreman da umrem za ono u šta verujem
ali jebi ga, ne verujem više ni u šta…”
(iz filma "Doviđenja, kako ste?")
.
Vest o balvanima na drumovima oko Knina stigla je do nas u sumrak,  išli smo ka stenama na kupanje. 

Najpre nisam verovao da se to zaista dešava, zatim nisam verovao da to može da potraje: pili smo i palili cigaretu na cigaretu, shvatajući da ekipa koju smo očekivali te večeri neće uspeti da doputuje iz Zadra. 
Nadali smo se da ćemo do jutra biti na okupu. 
Sastali smo se u Beogradu, nekoliko dana kasnije, stariji deo ekipe šišao se za odlazak u vojsku.

* * * 
Oklopno vozilo sam van muzeja prvi put video na Zelenom vencu.
Nisam verovao da onaj koji isteruje guseničara na ulicu glavnog grada može dugo ostati Predsednikom.

* * * 
Vest o početku rata u Sloveniji stigla je do nas dok smo postavljali rasvetu za četvrtu snimajuću scenu tog dana; u kući omiljenog državnog slikara koji valjda nije dovoljno profitirao potpaljivanjem strasti, već je i kuću davao u najam za potrebe snimanja loših, a raskošnih domaćih filmova. 
Snimanje je nastavljeno, bez promene plana.
Nisam verovao kakvom lakoćom glumci prolaze komične scene.


* * * 

Dok sam gledao snimke sa skupova u Sarajevu, nisam verovao da može da počne i da postoje stvari koje se ne mogu rešiti rečima. I ponekim šamarom.

* * * 

Nakon preslušanog bulažnjenja o odbijanju stranih posmatrača i podizanju borbene gotovosti prebrojao sam paklice cigareta, stavio u torbu nešto odeće i četkicu i prešao kod Aleksandre.
Do tada sam već naučio da je sve moguće i da nije zdravo oslanjati se na ono u šta verujem da je ispravno.
Ili logično.

* * * 

Dan pre početka bombardovanja kupio sam boks cigareta, doplatio još nekoliko sati interneta i ostatak 
novca zamenio za stranu valutu, dok ne prođe. 
Kupio sam i Kortasarovu "Apokalipsu u Solentinameu", da čitam kad nestane struje.
Verovao sam, zapravo - nadao sam se da neće to duže od nekoliko dana.

* * * 

I tako, teče to gotovo četvrt veka.
Prolazi.

Sada imam gotovo četrdeset i verujem samo u one koje mogu da zagrlim i u ono što rukama mogu da uhvatim.

Verovatno bi bilo lepo da postoji još nešto, veliko, važno, neopipljivo, ali - nema ga, izlizalo se nakon toliko 
repriza.


10 comments:

  1. "Sada imam gotovo četrdeset i verujem samo u one koje mogu da zagrlim i u ono što rukama mogu da uhvatim." - nemoj me pogrešno shvatiti, ali uopšte ne smatram da je ovo malo... a to svakako imaš :)

    ReplyDelete
  2. virgo Intelecta9 April 2013 at 02:59

    Inteligencija je u nasim rukama:-) i glavama. E, pa taj salto mortale bogami traje nekoliko dekada (hajde da budem skromna), i cini se, ne nazire mu se kraj. Dubina se u Srbiji (na bilo kom nivou) prevodi kao jos jedan u nizu permutacija/mahinacija/mahnitosti ...(dodati jos po slobodnom nahodjenju) i nema obojene reforme ...icega/nicega. Nema uopste te kriticne mase koja ce sada da krene u misiju. Nema nikakvog koncepta, izgubljeni su svi kompasi i stali svi instrumenti. I Vremena, i Svesti i Drzave. Ili, mogu da ti kazem i unekoliko poeticnije: Srbija je nekada bila basnoslovno-karatni sirov dijamant, koji nakon mnogo pogresnih "juvelirskih obrada", prelama svetlost veoma pogresno!! kroz svoje prizme. Totalno pogresno!!!

    ReplyDelete
  3. precizno i lično. sjajno.
    inače, gledam ovu fotku sa natpisom i setim se naravno kraja pesme "smells like teen spirit". imaš onaj post o stihovima u kojima čujemo srpske reči - elem, "a denial" su klinci iz moje osnovne čuli kao "ladim jaja". sad mislim o tome u kontekstu jučerašnje "odluke" i ubeđena sam da su u pitanju potpuno dve iste stvari.

    ReplyDelete
  4. ne veruješ čak ni u džinovsku svemirsku kozu koja će da proguta planetu?
    mnogo si ti lakomislen čovek...

    ReplyDelete
  5. Pises uvijeno kao da zivis u DDR - u 1981.
    Uzgred, ako je poruka ovoga teksta da nam se ovih dana desava jos jedna repriza dogadjaja pobrojanih u ovim gore sentimentalnim flashevima, ta teza bas i ne stoji.

    ReplyDelete
    Replies
    1. ma kakva bre repriza, sledi nešto mnogo gore...DOLAZI DŽINOVSKA SVEMIRSKA KOZA !

      Delete
  6. Pogodak pravo centar! Ima nas još! Izlišna su sva dalja objašnjavanja. Pusti ove "odrasle" neka to rade.

    ReplyDelete
  7. @Dzoni: razne pesme i stihove su mi odjekivali glavom ovih dana, ali ovog Dedića se nisam setio, hvala na podsecanju! :)

    @Aleks: Kakvi malo, smatram se srećnim zbog takvog učinka, nego mi manjka sadržaja na meta-nivou...

    @virgo: zanimljivo je to poredjenje sa dijamantima, potpuno! Ocigledno je da smo dopali u ruke pogresnom majstoru. No, to istovremeno znaci da ima nade, makar dijamant bio i manji nego sto smo ocekivali na kraju.

    @popkitchen: hvala ti! U skladu misheardovima - 99.9% sam siguran da je sve ovo regularna predstava, ti me kao udaris a ja se kao ljutim pa se posle kao mirimo, a nama preostaje da pevamo djevojko u sukobu s titom :)

    @vrabac: koristeći zakone dijabologike, smatram da je džinovska koza sasvim verovatna pojava.

    @akvamarin: hm, nije mi bila namera da zvučim "uvijeno", trudio sam se samo da mi glava ostane iznad vode.

    @Djordje: hvala ti! Ima nas još, znam, i kako napisa moj drugar Vitomir juče:
    "ako vam je dosta Srbije i ako planirate iseljenje, uskoro ili kasnije, kako god, dajte ljudi da se organizujemo lepo pa da svi odemo na istu destinaciju, da se ne pogubimo previše"

    ReplyDelete
  8. "Verovatno bi bilo lepo da postoji još nešto, veliko, važno, neopipljivo, ali - nema ga, izlizalo se nakon toliko
    repriza."

    hehe, kako za koga ;)

    ReplyDelete