Sunday 16 September 2012

"Svet stvaranja" (Danijel Dž. Borstin)

Ovo je, zapravo, priča tri hiljade godina napora.


Od veda, preko Konfučija, Bude i Lao-Cea; od Filonovog utemeljenja teologije, preko Tertuliana i Avgustina, do važnosti poraza ikonoboračke struje, što je imalo presudni značaj na razvoj zapadne umetnosti kao takve. Od slikarstva koje su tajno podržavali halifi direktno protivrečeći Ku'ranu; preko Boetija koji piše "Filozofiju utehe", ključno delo začetka srednjeg veka u tamnici, po sećanju, odvojen od svoje ogromne biblioteke; do Pape Grgura koji reformiše crkvu (i pevanje), a koji je prethodno tri dana bežao od papskih legata i kojeg su učinili papom gotovo na silu; od Abelara koji oko 1120 godine zapisuje rečenicu "Sumnjajući počinjemo da preispitujemo, a preispitujući otkrivamo istinu" i čije delo biva spaljeno kao jeretičko do Dantea čije izgnanstvo utiče na pisanje "Komedije" (kasnije je postala "Božanstvena") i Bokačo koji se kaje zbog stvaranja "Dekamerona", sada potpuno posvećen promišljanju hrišćanstva. Od Montenja koji stvara prve eseje u istoriji sveta; preko Servantesovovih muka; Miltonovog slepila i borbe za slobodu izbora; preko Đota koji papi kao dokaz svog talenta šalje jedan savršen krug iscrtan ugljem na belom papiru i Leonarda koji beži od nedovršenih projekata i odlaže finalizaciju nekih od već plaćenih decenijama. Od Lodovika Buonarotija koji batinama pokušava da spreči Mikelanđelovu strast prema umetnosti i Mikelanđela koji stvara Davida u 26. godini od već odlomljenog, nepravilnog komada mermera koji je pola veka čamio kao neupotrebljiv. Tu je i Bah koji tvrdi da genijalnost nije ništa drugo do "velika obdarenost strpljenjem"; priča o rivalitetu Verdija i Vagnera koje nema za temu samu muziku, već i odnos prema muzici kao umetnosti; no tu su i Jesenjin koji go tumara hotelima Evrope; Mone koji se neprestano seljaka; Dostojevski koji završava "Kockara" za šesnaest dana da ne bi ostao bez prava prihoda za svoja dela na devet godina; te opis jedinog susreta dva čoveka koji su skrenula evropsku književnost u novom pravcu; to je susret Džojsa i Prusta u maju 1921 - a koji protiče u međusobnom jadikovanju na bolove u glavi i bolove u stomaku; koji odmenjuje priča o spaljivanju Džojsovog "epa o ljudskom telu" u Americi 1922 i skidanju zabrane sa "Uliksa" u istoj nedelji u kojoj je ukinuta prohibicija. Tu su, konačno i briljantni pasaži posvećeni arhitekturi, od Neronovog Rima sve do prvih oblakodera Čikaga; rezultati demokratizacije umetnosti koju je doneo prvi prenosni foto-aparat; sve pojave filma; poslednje umetnosti kojom se Borstin bavi a za koju tvrdi da su njeni stvaraoci sužnji spektakularnog gospodara.

"Svet stvaranja" Danijela Dž. Borstina je drugi deo trilogije koju čine i "Svet otkrića" i "Svet traganja" (objavila Geopoetika) i koja donosi radost poput one koju je svojevremeno činilo čitanje Saganovog "Kosmosa", Rajtove "Kratke istorije napretka" ili slušanje "Zabavnika" Vlastima Đuze Stojiljkovića na radiju, davno.

Više od 700 stranica sitnog veza i finog tkanja zahtevaće čitave nedelje laganog čitanja, i to je dobro - jer u potpunosti potire želju za čitanjem dnevne štampe ili bilo čega o prolaznim besmislicama koje, sasvim sigurno, neće "odjekivati u večnosti". Mudrije je kupiti "istoriju junaka mašte" nego kupovati dnevne novine tokom mesec dana, krcate svakodnevicom nemaštovitih anti-junaka.

Više o knjizi dostupno je ovde >>

p.s. Nina, hvala! ;)
.

8 comments:

  1. Nekoliko Hvala! 1. Za Ideju sta da poklonim sebi za Bozic (celu trilogiju) 2. Kako da odem u dobrovoljno izgnanstvo od...nekoliko meseci 3. Kako da ponistim McLuhan-ovo Globalno Selo sa svim screen posastima x n... 4. Kako da svoju sivu masu uposlim i zastitim od Alzheimer-a 5. Kako da se smirim nakon manijacenja 9-godina muskog ceda koje, majke mi, ima sve znake ranog puberteta!! i "froncluje" mi nerve.... et cetera. Kazem i ja Hvala Nini (koja je pretpostavljam preporucila). P.S. Primetila sam da nema komentara? Il' spavaju il' su zauzeti "bistrenjima" svakodnevice:-)

    ReplyDelete
  2. ;)

    Meni samo preostaje da kažem da ću preneti Nini, koja mi je ovu knjigu poklonila reči tvoje zahvalnosti :) Nema komentara, no očekujem da će se u nekom trenutku javiti polovina čuvenog nasdvoje tima, tj. Mare koji mi je nedavno na drugom mestu napisao da je njemu "Svet otkrića" još bolja knjiga, ali kako nju nisam još čitao, nismo bili u prilici da to raspravimo. Ukoliko je zaista bolja od ovoga, biće to sjajno, ja bolje od "Sveta stvaranja" i ne tražim ;)

    Uživaj u tačkama 1-5 ;)

    ReplyDelete
  3. trilogija je za mene bila važna u formativnim godinama (rane dvadesete) zato što mi je pokazala put. stil kojim je napisana je vrlo lep, tipično zapadno busanje u grudi je potpuno izostalo - borstin se sa punim pravom, empatijom i iskrenošću divi čitavom svetu.

    čisto subjektivno: svet otkrića je bila prva knjiga u nizu koju sam pročitao, a i jedinu sam je pročitao dva puta. kao društvenjak i humanista koji je davno imao nesreću da ide na prirodno-matematički smer, bio sam oduševljen spoznajom da i o tim stvarima može da se piše na zanimljiv način. npr. to oduševljenje je izostalo kad sam čitao saganov kosmos, suviše naučno-popularno za moj ukus, ili kaprin tao fizike, u najvećoj meri. svet otkrića je prava stvar, retki artefakt vrhunskog pripovedanja.

    i još od tada (10+) godina, obećao sam sebi da ću pročitati borstinove amerikance. tvoje zanimanje za njegov opus mi je u tom smislu došao kao lep podsetnik.

    lep pozdrav
    m

    ReplyDelete
  4. Khm, dakle kasne tridesete vise nisu formativne godine? Sta li su onda - "korektivne"??? Ok, ok...

    Delimo slicnu sudbinu, rodjeni "drustvenjak" a ono u I bgd gimnaziji u vreme kada je njome vladao iskljucivo prirodno-matematicki smer!

    Sto se "Kosmosa" tice, ja sam imao srecu da se u vreme kada sam bio u "pred-formativnim" godinama (10 godina) emitovala i serija, te se pojavila i knjiga kad sam imao 11-12, pravo doba za prvo citanje, a bilo je i dobrih "sarenih" slika, naucno popularno koliko je u tim godinama potrebno. Vremenom sam joj se vracao u raznim fazama, uvek otkrijem nesto novo, ponekad skriveno u citatu ili fotografiji.

    Kada budem procitao i ostatak trilogije, prebacujem se na "Amerikance"...

    Nego, od kad sad ti koristis "lep pozdrav"??? :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. :) verovatno od kad sam u svakodnevnoj prepisci sa pr-ovcima :) dobro si to primetio. inače, arapi imaju gotivnu izreku "učiti u mladosti je tesati u kamenu, učiti u starosti je pisati po pesku." kako se taj kamen pretvara u pesak, to je van naše kontrole - ima na početku sveta otkrića priča o ideji vremena, pa kako su nastali peščani satovi... ti držiš onu knjižurinu čas u ruci, čas na krilu, i toliko halapljivo gutaš sve da bi je najradije smazao celu odjednom, preselio se u nju ili nešto treće podjednako fantastično, toliku snagu osećaš da kulja sa tih strana. takva "gubljenja" samo mladost može da pruži, nisi ni žedan ni gledan, nemaš predstavu o prostoru i vremenu a ništa ti živo više ne treba, sve ti je potaman. posle se naučiš da moraš da paziš, a pri tom i sam znaš da nisam od onih nostalgičnih tipova...
      sad kapiram tu vezanost za sagana, ja sam ga čitao sa 30+... moje mladalačke knjige su "rečnik grčke i rimske mitologije" d. srejovića i "legende fudbala" vase stojkovića, nijednu više nemam, obe su u meni.

      zzz :)
      m

      Delete
    2. Koristim priliku da se pohvalim: u "Beopolisu" sam zgrabio "Svet otkrica", koji ce me verovatno na cca. 7-10 odvojiti od svih ostalih knjiga... :)

      Sto se "gubljenja" tice, tu si verovatno u pravu, utoliko sto sam iskljucivo kao "veoma mlad" bio u stanju da po tri dana citam bez pauze, sto je bio slucaj kada sam konacno dobio svoj primerak trilogije "Gospodara", tamo negde 1987/8, isfolirao sam opravdanje za tri dana neodlaska u skolu i citao, citao, citao...

      Delete
    3. :) svaka čast majstore, uživaj.

      Delete
  5. detlef girtler - milijarderi

    borstinovski portreti bogataša kroz istoriju.

    ReplyDelete