Monday, 13 February 2023

Peter Gabriel, 73 - ili o pogledu sa proplanka


Kako vreme odmiče - sve je duža lista imena ljudi čija su nam dela, reči i muzika služili kao sklonište, merdevine ili putokazi, a koji su tokom godina zalutali u razne sumanutosti.

To je prirodan proces.
I ljudi se, kao i sve drugo, vremenom kvare.

Nama preostaje da biramo koliko i da li ćemo tolerisati nove stavove (ili lošu muziku) nekada važnih idola, da li ćemo preseći niti koje nas povezuju (“‘
Til I thought of what I'd say/Which connection I should cut”), ili - još snažnije prigrliti one koji su ostali dosledni i uspeli da p/ostanu anđeli za života.

Čika Piter je, na sreću, od te druge vrste.

Piter Gebriel je napravio ne mali broj meni životno važnih pesama, zvukova i slika.

Danas sam shvatio da ta lista nije kratka.
Na njoj je, naravno, i “Solsbury Hill” (koja me, priznajem, konačno pogodila u živac mnogo godina nakon što sam je prvi put čuo). Tu su “I don’t Remember”, “No Self Control”, “Excellent Birds” sa Lori Anderson, muzika za “The Last Temptation of Christ”, ceo album “So” - od početnog haj-heta na “Red Rain” preko na svako slušanje ubitačnog “Sledgehammera”, do odjavnog dubokog glasa koji pevuši “In-Your-Eyes” na kraju pesme koja mi je važna koliko i Lojdu Dobleru.

I kako da ne stavim na spisak “Come Talk To Me” koju je pevao sa Šinejd O’Konor, ili “Growing up”?

 Sve te pesme su me decenijama vodile ka proplanku sa kojeg je pogled na svet drugačiji.

Ne manje važno je ono što je Piter radio tokom proteklih decenija boreći se za bolji, povezaniji i normalniji svet. Nekoliko godina pre no što je termin “world music” postao globalno popularan – Piter je 1980. postao jedan od od osnivača organizacije WOMAD (
World of Music, Arts and Dance), i tako pomogao svetu da otkrije mnoge čudne muzike.

Lista imena na “Real World” etiketi koju je osnovao sa ciljem da ta muzička čuda budu dostupna svuda u svetu je impresivna: Nusrat Fateh Ali Khan, Youssou N’Dour, Rokia Kone, The Blind Boys of Alabama, Susanna Bacca, i još desetine drugih.

Ako na tren utišamo muziku – videćemo ga i čuti kako radi sa Amnesty International, Nelsonom Mendelom, kako formira WITNESS (organizaciju koja dokumentuje probleme kršenja ljudskih prava i bori se za izmene zakona koji štite ugrožene), ali i osniva prve striming servise na planeti Zemlji.
Zbog svega toga je bio i na listi najuticajnijih ljudi planete Zemlje po magazinu TIME 2006. godine.

*

Piter danas puni 73 godine.

Nakon duge pauze - od januara ove godine je počeo da deli sa svetom kriške novog albuma “i/o”. Kako za sada stoje stvari - album će izlaziti tokom čitave 2023. godine: pesma po pesma, koje će biti objavljene u noćima punog meseca.

Ono o čemu peva i kako peva u prve dve dostupne pesme (“Panopticom”, te fenomenalna “The Court” koja zvuči kao da je stigla sa njegovog III ili IV albuma) otkriće ti da se - uprkos godinama – Piter nije umorio i odustao od onoga što je ispravno, i korisno.

Malo potrage za značenjima i slikama koje prate te pesme - ponovo će nas povesti ka nekom drugom proplanku.

Sudeći po onome šta i o čemu priču u najnovijim intervjuima - Piter je i dalje onaj divni, neverovatno normalan tip radoznalih očiju, koji se u bekstejdžu “Arene” 5. oktobra 2013. trudi da “nauči srpski”, okružen sa nas četvoro koji mu pomažemo oko izgovora “nj”, “lj” i “ž”, menjamo reči u planiranom govoru sinonimima koje će lakše izgovoriti pred publikom, na čemu nam se zahvaljuje uz širok osmeh.

Malo kasnije će stati pred beogradsku publiku i podsetiti nas zašto je važno boriti se,
ne odustajati od borbe i penjanja ka vrhu,
bez obzira na cenu.


Came in close, I heard a voice
Standing, stretching every nerve
Had to listen, had no choice
I did not believe the information
Just had to trust imagination
My heart going boom, boom, boom
"Son", he said, "grab your things, I've come to take you home"


Friday, 3 February 2023

Noćurak pun blaga :: Night Crawling


Japanski surf-rok bend svira obrade Kraftwerka,
Milan Mladenović peva stihove Danila Harmsa,
Bossa nova & tropicalia iz Belorusije,
& druga nova i zaboravljena blaga koja želim da podelim sa tobom:
Everything But The Girl, Fever Ray, Peter Gabriel, John Cale, Ryuichi Sakamoto, Complete Mountain Almanac, Anna Moor, Jonah Yano (spektakl!), СОЮЗ / SOYUZ & Sessa, Jose James, Lucas Santtana, LCD Soundsystem, Don DeLilo, Yazoo, Depeche Mode, Robbie Robertson i The Touré-Raichel Collective.


Harmsova pesma "Dugo sam posmatrao zeleno drveće" čiji deo Milan peva je ovde >


Sunday, 29 January 2023

Jurica Pavičić: "Knjiga o jugu - pogledi na drugi Mediteran"

"Taj svijet koji me othranio više ne postoji. Mrtav je zauvijek.
Ali - postojim ja. Preživio sam kao njegov relikt,
usred ovog novog društva koje buja spontano i bez reda,
usred šikare koja divlja i klija sama"
(iz eseja "Povijest inženjera")

*

"Mediteran - to su nedovršene kuće i nedovršeni poslovi."
(Elia Suleiman, citiran u knjizi)

Evo knjige o Mediteranu koja ne miriše samo na smolu, smilje i so - već i na ulje, benzin, monomere iz nekada mnogobrojnih fabrika duž Dalmacije, (Jugo)plastiku, "konzervirano sunce", stotine recepata sakupljenih u "Dalmatinsku kuhinju" Dike Marjanović Radice; na orzo i fažol koji donosi komšinica sa trećeg sprata u Gajevoj 20 u Splitu, i zato miriše na vreme kada je budućnost davala više, ili barem lepša obećanja.

"Knjiga o jugu" je zbirka od dvadeset i tri eseja posvećenih Mediteranu, ali ponajviše tome kako se Dalmacija menjala tokom proteklih decenija.

Lišeni patetike, ali puni ljubavi za taj prostor i jedno vreme, briljantno ispričani od strane Jurice Pavičića (1965, Split), ovi eseji meandriraju od priča o prvim fabrikama konzervi na obalama Jadrana, "zaboravljenih faca Komiže", otoka na kojima se život nije menjao stotinama godina sve do početka dvadesetog veka, preko godina modernizacije, prvog socijalističkog Hotela u Tučepima, prvih vikendica, trajekta, osnivanja "Dalmatinke", "Jugoplastike", Renoa 4, sve do nekih junaka naših nekadašnjih života, među kojima posebno mesto imaju navedena Dika, Tomislav Ivić, Sandokan, te svakako i Pavičićevi roditelji i šira familija.

Svaki od eseja otkriva na neverovatne, romaneskne ljudske sudbine "koje kao da ispadaju sa stranica Garsije Markeza, Sabata ili Pirandela", ali, Pavičić ih, poput nadahnutog i dobro obaveštenog vodiča kroz prostor i epohe uvezuje u priče koje se ne zadržavaju samo na ličnom, već objašnjavaju kako se, do vraga, sve to dogodilo - i
 koliko su to promene slične onome što se Kritu ili Skoplju, kojima su u knjizi posvećeni posebni eseji.

Esej "Šta je ostalo od Dalmatinke" će vam otkriti kako je fabrika konca zauvek uticala na ravnopravnost polova u Sinju i okolini. "My own vikendica" nas vraća u vreme prvog talasa vikendaša na obalama Jadrana (deo eseja je dostupan i ovde >>). i kako je taj koncept propao. Priča o Renou 4 nije samo lična, intimna ispovest, već rasvetljava ulogu "malog diva" u promeni krajolika na otocima Dalmacije, dok je onaj posvećen Jugoplastici poput gledanja najbolje epizode iz serijala "Betonski spavači", one posvećene Haludovu, socijalističkom kazinu na Krku podignutom sedamdesetih godina XX veka.

"Knjiga o jugu" se može čitati kao sentimentalno putovanje kroz vreme u kojem je odnos prema životu, okolini i budućnosti bio drugačiji. Ali, ona nije samo to. Ovo je knjiga i o zajedničkoj istoriji koju smo delili nekoliko decenija, ali i mentalitetu koji - i dalje - u velikoj meri delimo.

Od ljudi koji hrabro stvaraju i oblikuju budućnost, svi zajedno smo postali oni koji se budućnosti, s razlogom, boje.

*

Srpsko izdanje "Knjige o jugu" (izdavač: Krupni plan, 2022) dostupno je u knjižari Beopolis >>