Nakon godina potpune zapuštenosti, koja je značila da je ulaz u našu zgradu podsećao na sve samo ne na stambeni objekat - pojavila se nekakva nova inicijativa, preuzeli ljudi pečat, krenuli u sređivanje.
Krečenje ulaza bio je prvi korak.
Ribanje,
gletovanje,
struganje štroke,
grafita,
krstova,
svastika,
svega.
gletovanje,
struganje štroke,
grafita,
krstova,
svastika,
svega.
(I konačno se neko, nakon toliko decenija, setio da ukine onu soc-realističku crtu u visini ramena, da ukloni masnu farbu i sve pregazi svežom belom bojom.)
Prolaze dani, zidovi sijaju, stvarno Beo-grad!
I onda jednog jutra, na delu sređenog, čistog zida osvane...
(... šta ste očekivali?....)
"СРБИЈА"
Sutra je neko dodao "A Montenegro?"
I tako dalje.
Bez trunke smisla, još manje humora i najmanje ideje - čemu to služi?
Kome se obraća?
Samom sebi daje podstrek?
. . .
Kome se obraća?
Samom sebi daje podstrek?
. . .
Nedelja je.
Toliko toga lepog može da se uradi.
Ova dvojica što se spuštaju niz gelender na poslednjoj fotografiji tvrde da je ovo "čaroban svet".
Ova dvojica što se spuštaju niz gelender na poslednjoj fotografiji tvrde da je ovo "čaroban svet".





