Sunday 12 February 2012

"Pokloni iz Istočne Nemačke" (Vladimir Kaminer)

(Dokumentarac "My Perestroika" me nakon par kadrova podsetio na sjajnu knjigu "Ruski disko" Vladimira Kaminera; kao izvrsno-suludi finski film "Disko Jaa Tuumasoda" >> (2x "disko" u dva naslova!), kao i na najluđu sekvencu filma "Goodbye, Lenin", koja, istovremeno referiše na sekvence "Gorila se kupa u podne" Makavejeva.
.
Zapanjujuće je kako su privatni pogledi na stvar čitavih generacija identični, bez obzira na to da li su ponikli u SSSR-u, Istočnoj Nemačkoj ili Estoniji.
.
.
"Moji roditelji i ja dugo smo već živeli iza Gvozdene zavese. U to vreme jedina veza sa zapadnim svetom bila je televizijska emisija 24 časa u svetu, koja je išla nedeljom na prvom programu, odmah posle Znanje – imanje. Emisiju je vodio jedan izrazito debeo i uvek nekako usplahiren politikolog, koji je već godinama bio u važnom misiji: da mojim roditeljima i milionima drugih roditelja objasni kako stvari stoje u ostatku sveta. Svake nedelje on se trudio da na ekranu prikaže sve protivrečnosti kapitalizma i njihove prave razmere. Samo, čovek je bio toliko debeo da je ostatak sveta jedva mogao i da se vidi od njega.
.
„Tamo iza ovog mosta u kartonskim kutijama spavaju gladni i nezaposleni ljudi, dok se gore na mostu, kao što možete da vidite, bogataši vozikaju u svojim velikim automobilima!“ pričao nam je debeli na primer u emisiji Njujork, grad suprotnosti. A mi smo kao omađijanio piljili u televizor: u gornjem delu ekrana video se most i nekoliko automobila kako prelaze preko njega. Tajanstveno inostranstvo i nije izgledalo nešto naročito, a ovom našem politikologu tamo sigurno nije bilo lako. Ali, on čovek iz nekog razloga nije hteo da ostavi taj posao, uprkos svoj bedi zapadnog sveta, i odlazio je tamo iz godine u godinu. A kad bi ga put naneo u neku siromašnu zemlju, veličao bi tamošnji duh zajedništva i solidarnosti: „Tamo iza mojih leđa“, javljao bi debeli na primer iz Afrike, „majmuni napadaju ljude, i nepobedivi su, jer se drže zajedno.“
.
Mi smo u porodici imali još jedan, doduše polulegalni, izvor iz kog smo dobijali informacije o životu u inostranstvu: čika Andrej sa trećeg sprata. On je bio krupna zverka u sindikatu jednog tajnog preduzeća, i mogao je bez problema da putuje na neke poslovne sastanke u Poljsku, pa čak i u Istočnu Nemačku, i to je činio najmanje dva puta godišnje. Povremeno bi čika Andrej dolazio sa svojom suprugom kod mojih, uvek s flašom strane prepečenice. Tada bi se odrasli zabili u kuhinju, i komšija bi pričao kako je stvarno u inostranstvu. Mi deca to, naravno, nismo smeli da slušamo. Sa čika Andrejevim sinom Igorom slagao sam se dosta dobro, išli smo u isti razred. Igor je nosio samo strane stvari: farmerke marke El Pico, braon patike, čak i atlet-majice, kojih kod nas nije bilo. Iako je bio najbolje obučen u razredu, on se nikad nije pravio važan, a nije bio ni cicija. Kad god bih otišao kod njega, on bi mi dao neku sitnicu. Ubrzo sam imao čitavu kolekciju, koju sam nazvao „pokloni iz Istočne Nemačke“. U njoj je bilo nekoliko podmetača za pivo, kojima uopšte nisam video ni svrhu ni smisao, kesica gumenih bombona, prazna kutija cigareta marke Orijent, audio-kaseta marke ORWO, žvaka Lolek i Bolek i preslikač za majicu s nekim likom iz stripa koji nisam znao. 
.
Igor je želeo da postane sindikalni funkcioner, baš kao i njegov tata.
Jednom je moj tata pomogao čika-Andreju da popravi Volgu. Za to mu je ovaj dao načetu flašu likera Curacao Blue. Ta plava tečnost snažno je uticala na predstavu o svetu koju je moj otac do tada imao u glavi. Liker, naravno, nije ni liznuo. Pod uticajem plave flaše koja nam je dugo stajala u ormanu za knjige, moj otac je sve manje verovao u politikologu koji je pripremao i vodio u 24 časa u svetu. I sam politikolog se menjao, sve je češće bio nekako odsutan i sve je teže nalazio reči kojima bi opisao inostranstvo. Godine 1986, za vreme Gorbačova, politikog je iznenada nestao s ekrana. Ubrza nekon toga pala je Gvozdena zavesa i više ništa nije bilo kao pre. Curacao Blue je polako postajao siv, a svet je počeo da nam se prikazuje u pravom svetlu."
.
(iz knjige "Ruski disko" Vladimira Kaminera; preveli: Aleksandar Aćimović, Vladimir Babić i Ana Mavrović. Izdavač „Beografiti“, 2005.)
.
Ovo je najava za "My Perestroika".
.
.

12 comments:

  1. Kaminer je veoma omiljen u Nemačkoj jer govori o Nemcima s nekom neverovatno blagom i slatkastom ironijom koja nipošto ne može da ih uvredi, jer ne zaboravlja da ih podseti da je on ipak neko ko je pao s Marsa (čitaj: izašao iza Gvozdene zavese) te samim tim ne može biti pozvan da ih ozbiljno kritikuje, iako je, eto, shvatio da ne vozi baš svaki Švabo Mercedes. Tako je čak zaradio i neku TV-kolumnu na državnoj televiziji. Verujem da je podnošljiviji kad piše o Rusiji, mada mi to uvek deluje kao The Dummy's Guide to Everyday Life in Communism.

    ReplyDelete
  2. Ovde je na žalost preveden samo "Ruski disko", a vidim da mu je bibliografija povelika... ;( "Ruski disko" je sjajno napisan, ima tu finu količinu ironije koju i ti pominješ, ume da se zaustavi pre no što pređe granicu, to cenim, nije lako, naročito kada je u pitanju "istočni" pisac koji živi i radi "na zapadu". Moraću "Beografite" da zamolim da se reaktiviraju i objave još neki prevod :)

    ReplyDelete
  3. Pošto nisam pročitala naslov (ok, kriva sam:), negde do pola sam mislila da je ovo tvoja priča i kao - Ovaj Prešlicavanje je sve bolji!Valjda me ono Znanje-imanje i slika Zaharija Trnavčevića u glavi skroz pomelo:))))
    Jedino što može da me spasi je da to samo potvrđuje tvoju tezu o "identičnosti privatnih pogleda".

    ReplyDelete
  4. :) Ja sam kriv, nisam jasno naznačio gde počinje priča a gde prestajem ja, mislio sam da su znaci navoda dovoljni :)

    Dobro, stilovi su nam slični, nije da nije... naročito kada se radi o pogledima na stvari koje smo proživljavali i on i mi.

    ReplyDelete
  5. Po meni, tema o sivom istoku i šarenom zapadu (svima bliska) je već toliko pase, da joj ne gine novo čitanje, pogotovo sa dvadesetogodišnje distance ispunjene iskustvom koje je redefiniše. Kada umetnik pomeša sav šareniš sa svoje palete dobije takođe sivu boju, iako je u teoriji boja zbir svih boja spektra čista bela svetlost. Ko hoće svetlost, neće je dobiti mešanjem širokopotrošnih industrijskih substituta njenih spektralnih komponenti. Život je negde drugde;)

    ReplyDelete
    Replies
    1. sve vreme bash ovo mislim ali ne uspevam da srochim, bravo i hvala!

      Delete
    2. Akvamarin ume u dva reda da sublimira ono za šta je meni potrebno ponekad 2 strane teksta...

      Delete
  6. Život je negde drugde

    Život je na planinskim obroncima u Kirgistanu, život je na pacifičkim plažama u Čileu, život je na usijanom pesku Sahare itd.
    Ponešto života ima i u ponekom kutku Evrope.
    Ali ga ima sve manje. I nije bitno da li je u pitanju istok ili zapad "starog" kontinenta (mislim, ako je Evropa stari kontinent, šta je onda Azija?)

    ReplyDelete
  7. ("Život je negde drugde", naravno podseti na Kunderu, ali mene podseti i na dzinovski grafit koji je stajao u centru Indjije pocetkom devedesetih. Prolazio sam tim putem u danima odsustva, u Indjiji se presedalo sa voza na voz)

    Naravno da je potrebno iscitavati ga ponovo i redefinisati neke stvari. Najbolji primer za to je ono što se moglo videti prošlog proleća na "Mixer" festivalu, gde su mnogi klinci, neki čak i mlađi od poslednjeg sleta povodom Dana Mladosti predstavili "njihovo viđenje" čitave epohe.

    A svetlost se lako dobije, kada nema restrikcija struje, po cemu takodje pamtim osamdesete. Knez Mihajlova u totalnom mraku, 82. godina, idem peške na drugarov rođendan. Nezaboravno.

    @vrabac: Ne znam šta je Azija ako je ovo stari kontinent :) Dobro, i Ameri valjda imaju karte na kojima je Amerika "centar" sveta. Nije teško biti ...-centričan.

    Čile, da!

    ReplyDelete
  8. Nabavila film na fakultetu - ima engleski titl, ali nije neki kvalitet. Ovih dana cu da ga pogledam. Ako treba, javi...
    Jos jedan pozdrav!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Na fakultetu? :) Ja ga još uvek nisam pronašao, dogovorićemo se :)
      Hvala za info!

      Delete
    2. Studenti i kolege imaju cuda! Dok nas ne rasture SOPA i ACTA, sirimo filmove i e-knjige dalje...

      Delete