Sunday, 11 November 2012

Rat (Andre Moroa, "Šutnje pukovnika Bramblea")


Godina je 1914. 
Četa oficira je u štabu, čekaju kraj privremenog primirja.

* * * 

- Kakva užasna promjena! - rekao je Gibbons. - Jučer ujutro još sam bio u svom vrtu, usred prave engleske doline ispresijecane živicama i alejama. Sve je bilo čisto, svježe, brižljivo njegovano, sretno. Moje lijepe svastike igrale su tenis. Svi smo bili u bijelom. A onda sam se iznenada našao u vašoj strašnoj očupanoj šumi, usred vaše bande ubojica. Ah, kad će se završiti ovaj rat, što mislite? Ja sam tako miroljubiv čovjek, više volim jeku zvona nego tutnjavu topova, svirku klavira nego mitraljeza! Moja je jedina ambicija da živim na selu sa svojom punašnom ženicom i čoporom debele djece.
Podižući čašu, dodao je: 
- Pijem za okončanje ovog ludila, neka pakao proguta Švabe zbog kojih smo dospjeli ovamo!

Vatreni Warburton je, međutim, odmah udario suprotan ton.
- Što se mene tiče, ja volim rat - rekao je. - Samo nam rat omogućava da živimo normalno. Što radite u mirno doba? Čamite kod kuće i ne znate šta ćete sa slobodnim vremenom; svađate se s roditeljima i sa ženom, ako je imate. Svi su uvjereni da ste nepodnošljiv egoist, što u stvari i jeste. A onda dođe rat; odlazite kući tek jednom u pet ili šest mjeseci. Heroj ste, a što žene cijene još više, donosite promjenu. Znate originalne priče, upoznali ste neobične ljude i vidjeli strašne stvari. Vaš otac, umjesto da govori svojim prijateljima kako mu trujete posljednje dane, predstavlja vas tim istim ljudima kao kakvog proroka. Ti starci vam postavljaju pitanja o vanjskoj politici. Ako ste oženjeni, vaša žena je ljepša nego ikada: ako niste, girls vas naprosto opsjedaju. Volite prirodu? Ta ovdje živite u šumi! Volite svoju ženu? Tko je ono rekao da je lakše umrijeti za ženu koju voliš, nego živjeti sa njom? Ja osobno više volim mitraljez nego klavir, i razgovore mojih ljudi nego naklapanje starih dama koje dolaze k mojim roditeljima na čaj. Ne, Gibbonse, rat je divno vrijeme!
Podigao je čašu.

- U zdravlje onih dobričina Švaba koji nam pružaju sva ova zadovoljstva!

* * * 

- Što mislite, Aurelle, kad će se završiti ovaj rat? - upitao je doktor.
- Kad pobijedimo - prekinuo ga je general.
Doktor je, međutim, htio da govori o Društvu naroda. Nije vjerovao da je ovaj rat poslednji.
- Može se smatrati zakonom činjenica da ljudi gotovo polovicu života provedu ratujući. Neki francuz po imenu Lapouge izračunao je da je između 1100. i 1500. godine Engleska ratovala 207 godina, a da je od 1500. do 1900. ratovala 212 godina. Odgovarajuće cifre za Francusku jesu 192 godine, odnosno 181 godina. Prema tom istom Lapougeu, u ratovima svakog stoljeća prosječno gine po devetnaest milijuna ljudi. Njihovom krvlju moglo bi se napuniti tri milijuna bačava od po 180 litara, što je dovoljno za napajanje fontane koja bi izbacivala 700 litara krvi na sat od početka ljudske povijesti do danas.

- Sve to, ipak, dragi doktore, ne predstavlja dokaz da će vaša fontana vječno teći. I umorstvo je stoljećima bilo javna institucija, pa ipak je uvedeno sudstvo.
- Meni se ne čini - rekao je doktor - da je umorstvo kao institucija bilo na cijeni kod primitivnih naroda. Kain je, ako se ne varam, imao neprilika s pravosuđem svoje zemlje. Osim toga, sudovi nisu dokrajčili umorstva. Oni ih kažnjavaju, a to je nešto sasvim drugo. Izvjestan broj međunarodnih sporova bit će moguće riješiti pred međunarodnim tribunalom čovječanstva, ali ratovi iz strasti izbijat će i dalje."

* * *

Knjigu "Šutnje pukovnika Bramblea" otkrio sam u vojsci - i gotovo sam siguran da je na police te male biblioteke zalutala zbog naslova, a ne sadržaja. 

"Šutnje" su, zapravo najbliže filmu "M.A.S.H", a oba ne utiču baš najbolje na moral vojnika u zimskom periodu.

Vojnik Knežević Ivan iz Novog Sada je gotovo slučajno otkrio da u kasarni postoji biblioteka, u koju niko, očigledno, nije ulazio godinama, te se dobrovoljno prijavio da bude zadužen za biblioteku. Ja sam, pak, svestan činjenice da biblioteka nije najpopularnije mesto u krugu kasarne, te da na policama postoji još jedan primerak ove knjige -"Šutnje" su se godinu dana kasnije preselile na moju policu. Uz Ivanovu saglasnost.

Ukoliko se dobro sećam - po tada važećem zakonu krađa hleba i knjige nisu bile osnov za pozivanje na krivičnu odgovornost.

* * * 

Andre Moroa se iz Prvog svetskog rata vratio potpuno posedele kose. 
Imao je 33 godine.
.

5 comments:

  1. 11. novembar, kraj I svetskog rata, ovde i u zemljama Komonvelta obelezen kao Remembrance Day. U par nedelja pred ovaj dan, veterani ratova u kojima je Kanada ucestvovala (i kojih je sve manje) u uniformama na ulicama kraj metroa ili oko trznih centara prodaju plasticne cvetice maka koje ljudi stave na revere kaputa. Veterana je sve manje, neki medju njima koji su preziveli Prvi i Drugi svetski rat su doziveli duboku starost.
    Skole imaju posebna okupljanja da odaju pocast ovom datumu, i u svakoj stoje plakete koji od njihovih djaka su ucestvovali u Velikom ratu i onom drugom.
    Ove godine je proslavljena 200-godisnjica od poslednjeg rata odnosno 200 godina mira na teritoriji Kanade. Sto je najvecim delom zasluga geografije tj. udaljenosti od ostatka sveta, i cinjenici da samo dve drzave dele ovaj ogroman prostor, ali i sa time je neverovatno dostignuce. Imali su sjajan slogan povodom datuma: 200 years of peace make it easy to forget war.

    Necu vise da ti zatrpavam prostor, ali dirnuo me je ovaj tvoj post. I podsetio na knjigu koja mi se jako dopala, i koja ne opisuje rat, ali je jedan od njenih glavnih likova bio u tom Prvom, i cela (zivotna) prica je dobila svoj pravac iz tog iskustva: Homer & Langley, by E.L.Doctorow. Inspirisana stvarnim likovima (sto nisam znala dok sam je citala), fantasticna knjiga.

    Pozdrav,

    ReplyDelete
  2. Sjajan tekst, a i Ivanin komentar. "200 years of peace make it easy to forget war." Šta reći?

    ReplyDelete
  3. @Ivana/Prozaneuroza: hvala ti na ovom komentaru i "prenosu sa lica mesta", ovde ce, valjda, ovaj datum tek dobiti na težini. I izvrsna je ova rečenica. Nisam čitao Doktorova, mora na "to-read" listu :)
    Pozdrav! ;)

    @Charolija (deo odgovora je i za Ivanu): Ja sam ovu knjigu zaista oteo iz biblioteke (iako je to greh), odusevljen i stilom i svim pricama koje se u njoj nalaze... A dve godine kasnije sam uradio i dramatizaciju knjige na II godini fakulteta, pokojni velicanstveni profesor Jovan Hristic me pogledao ispod oka kada sam doneo prvu ruku teksta, "Gde ste, aman kolega, iskopali tu knjigu?" :)

    ReplyDelete
  4. rekao bih samo ovo:

    http://www.youtube.com/watch?v=QBn0Afu8mE8&feature=related

    ReplyDelete