Saturday 22 March 2008

Hounds of Love




“I just know that something good
is going to happen.
And I don't know when,
But just saying it
could even make it happen.”
(Cloudbusting)


Tri godine je Kejt provela u studiju, stvarajući jedan od prvih albuma pop muzike sniman na 24 kanala; okružena svitom muzičara ali i muzičarskim delom porodice, kreirajući čudesne polusne i snoviđenja kojima koračaju Hercog (Werner), Rajh, Alfred Lord Tenison, Žak Turnije (Cat People) ali i Teri Gilijam, Donald Saterlend, Pink Floyd, Džon Vilijams (kasnije je radio "Starwars" OST), Majkl Kejmen... čak i Bil Vilan (kasnije Riverdance).

Svi oni - i svako na svoj način imaju svoje mesto na ovom albumu.

Ipak, nijedno od ovih imena nije značajno po sebi, već po načinu na koji je Kejt iskoristila njihove talente kao začin na zvuk koji je stvarala godinama - od “Wuthering Heights” sve do “Dreaming”.

I nakon toliko godina, taj zvuk, taj album zvuči briljatno - od prvog tona udaljene klavijature u “Running Up That Hill (Make A Deal With God)” preko “The Big Sky” - koja zvuči kao razdragani karneval probuđene seksualnosti u čast boginje Ister, sve do epske “Cloudbusting” (posvećene upravo VR-u) kojom se završava prvi talas (u XX veku: prva strana ploče).

Druga strana, nazvana “The Ninth Wave”, otvorena sjajnom “Dream of Sheep”, rastrzana između mahnite “Waking The Witch”, blistavo irskog “Jig of Life” i eterično-rusko-usamljeničke “Hello Earth” i danas predstavlja 26 minuta i 16 sekundi potpune harmonije, iznenađujuće sveže i nakon toliko godina slušanja: slojevi zvuka, udaraljki i horova u talasima odvlače od obale, ali i lako vraćaju ka njoj, baveći se ne samo eteričnim stvarima - već i nekim od narastajućih strahova osamdesetih.

U spotu za “Cloudbusting” centralni deo kadra zauzima kreacija dostojna filma “Brasil” Terija Gilijama, koji je indirektno učestvovao na stvaranju spota. O Donaldu Saterlendu drugom prilikom.
O plesu u “Running Up that Hill” nikada neću biti kompentan da napišem i red.
Ali, mogu da uživam.

Čitaoci magazina “Q” rangirali su ovaj album među 20 najznačajnijih britanskih albuma svih vremena. Nešto kasnije, među 40 albuma svih vremena planete. "NME" takođe. Izdavačka kuća EMI je, povodom 75 godina postojanja reizdala album u ediciji “100 najznačajnih izdanja” (što je učinilo da se polovinom devedesetih nađe i kod preprodavaca u Beogradu, zahvaljujući pirateriji zemlje koja je sada u EU).

(Privatno, najdraža mi činjenica da je upravo “Hounds of Love”, na izmaku “novog romantizma” i početku ere koja je definisala današnju pop(?) scenu svrgla sa mesta broj 1. britanske liste albuma tadašnju kraljicu u usponu – Madonu i “Like A Virgin”.)

Mnoge slojeve albuma otkrivam i danas. Na ovom linku grupišu se razne informacije u vezi sa skrivenim značenjima pesme i spota “Cloudbusting”.

Desetine tekstova oduševljenih obožavalaca rasuti su po mreži.

Ukoliko vam je sve ovo delovalo interesantno – istražujte slobodno i sami.

“Deeper, deeper, somewhere in the depth there is a light.
Go to Sleep, Little Earth”

Kakav album.

*

update: Dokumentarac o albumu "Houds of Love" iz 2013 dostupan je ovde >>


2 comments:

  1. Ekstremna -ponekad decija- senzibilnost (sakrivena ispod vise slojeva muzicke tehnologije svog vremena) doticne umetnice tesko biva shvacena... a tako je bivalo i dalje kroz njenu karijeru. Iako i dan danas veoma volim i ovaj i naredni album Kate Bush, i sam sam svestan potrebe (i nemogucnosti) posvecivanja konzistentnog i ne-malog vremenskog segmenta ako se zeli otkriti vise od neobicne povrsine.

    ReplyDelete
  2. Lepo definisano, da.
    Za trideset godina od kako je album objavljen, verovatno sam ga preslušao nekoliko stotina puta. I iako znam da ga "raskadriram" po svim kanalima - siguran sam da postoje slojevi koje ću tek otkrivati.

    ReplyDelete