Showing posts with label pozitivno. Show all posts
Showing posts with label pozitivno. Show all posts

Monday 7 May 2012

Kako postati heroj [film, ceo ;]

U danima poput ovog valja se podsetiti nekih lekcija o istrajnosti, protoku vremena i kuraži.

Ovo je film Mladena Matičevića – sjajna, iskrena i normalna priča o čoveku koji je nakon višemesečnih priprema uspeo da pobedi samog sebe, odnosno da istrči maraton.

Film je odnedavno dostupan na Mreži - ne znam da li je tu uz dozvolu autora ili ne, do sada je emitovan svega dva-tri puta na televiziji - i zato valja požuriti sa gledanjem te početi sa pripremama već danas. 
.
Ipak će ovo biti svojevrstan maraton - oko 1460 dana je pred nama. 
Plan, naravno, nije da stignemo na cilj poput Filipida, javimo vesti i padnemo mrtvi. 
.
Valja trčati dalje.

.

Thursday 22 December 2011

Pravi izbor želja

Autor: Aleksandra >>


 “If you know how your life is going to turn out,
You just have to know where you’re heading.”
(Paul Arden)

Ajnštajn nije progovorio do 4. godine života.

Rod Stjuart je radio i kao grobar.

Mark Tven je (fizički) rastao do 34. godine.

Bukovski je prvu novelu objavio u 49. godini.

Rođeni Poljak, Džozef Konrad - nije u potpunosti savladao engleski sve do kasnih dvadesetih godina života. U 29. je promenio ime. U trideset i sedmoj godini je objavio prvu novelu.

Volt Dizni je na početku karijere dobio otkaz u novinskoj redakciji u kojoj je počeo karijeru zbog „nedostatka mašte i ideja“.

Iako je skok u vis olimpijska kategorija još od 1896 - niko pre Dika Fosburija 1968. godine nije pokušao da preskoči letvicu odrazom koji je podrazumevao prelet najpre glavom i ramenima, a zatim leđima.

Prvi proizvod Akita Morite, osnivača Sonyja, bio je nekakvo „kuvalo za pirinač“, koji nije prodao ni u 100 komada.

„Pukovniku Sandersu“, osnivaču Kentucky Fried Chicken su 1009 puta odbili „specijalni recept“. Prvu franšizu je prodao posle 60. rođendana.

Edison je, po sopstvenom priznanju, realizovao ideju zvana „sijalica“ nakon više od 1000 pokušaja.

Manoel De Oliveira ima 103 godine i snima filmove svake godine. Prvog „Zlatnog Lava“ osvojio je u 73.

Konačno, Isus je do 30. bio stolar.

Nije, dakle, pravo pitanje šta želite od Nove godine, već kako otplivati do tamo.


Sunday 4 September 2011

Zidovi (u glavi)

Nakon godina potpune zapuštenosti, koja je značila da je ulaz u našu zgradu podsećao na sve samo ne na stambeni objekat - pojavila se nekakva nova inicijativa, preuzeli ljudi pečat, krenuli u sređivanje.

Krečenje ulaza bio je prvi korak.
Ribanje, 
gletovanje, 
struganje štroke, 
grafita, 
krstova, 
svastika, 
svega.

(I konačno se neko, nakon toliko decenija, setio da ukine onu soc-realističku crtu u visini ramena, da ukloni masnu farbu i sve pregazi svežom belom bojom.)

Prolaze dani, zidovi sijaju, stvarno Beo-grad!

I onda jednog jutra, na delu sređenog, čistog zida osvane...

(... šta ste očekivali?....)

"СРБИЈА"

Sutra je neko dodao "A Montenegro?"
I tako dalje.
Bez trunke smisla, još manje humora i najmanje ideje - čemu to služi? 
Kome se obraća? 
Samom sebi daje podstrek?

. . . 

"Meanwhille, on the Planet Earth..."









Nedelja je. 

Toliko toga lepog može da se uradi.

Ova dvojica što se spuštaju niz gelender na poslednjoj fotografiji tvrde da je ovo "čaroban svet".

Više ovakvih lepota dostupno je na: 
http://inspire.2ia.pl/

Gde je linija razgraničenja ulepšavanja i uništavanja?

Tuesday 22 February 2011

Zimske čarolije Kalvina i Hobsa

Tokom ovakvih hladnih, bljuzgavih, lapavih, žitkih, klizavih dana dobro je setiti se barem delića zimskih čarolija Kalvina i njegovog krpenog i samo Kalvinu "vidljivog" prijatelja Hobsa.

I vremena kada nismo znali šta je "konvencionalno ponašanje".








"Ovo je čaroban svet" jedan je od 7 naslova izdanja Kalvina i Hobsa koje je u Srbiji objavio Systemcomics, sve krase odlični prevodi. Ukoliko pronađete neki preostali primerak u knjižarama Beograda, ne oklevajte.

"Childhood is short and maturity is forever."


Thursday 2 December 2010

„Ko radi - taj i grOši!“

Pred mrzovoljnim direktorom kompanije, nalakćenim na drveni sto zatrpan omotima singlica, fotografijama budućih zvezda i papirićima punim brojeva zvezdica - stoje njih petorica: četvorica muzičara i njihov menadžer. Poslednji A-dur pesme koju su preslušavali sa trake se završio, „rep“ trake udara u ležište magnetofona.
Direktor kompanije razmišlja o pinti piva koja ga očekuje u pabu, iza ugla.
„Ne sviđa mi se vaš zvuk. A gitarska muzika ionako izlazi iz mode. Momci, ništa od ugovora!“

Džon, Pol, Džorž i Ringo pogledaju u Brajana, zatim slegnu ramenima – i izlaze iz kancelarije. Džon već zna da će postati „veći od Isusa“, pitanje je samo – kada.

Dik Rou, jedan od direktora kompanije „Decca“ nije ušao u istoriju samo zbog tog istorijskog „ne“ najpopularnijem bendu svih vremena. Ubrzo je shvatio sopstvenu grešku – i, gonjen strahom da grešku ne ponovi, u narednih nekoliko meseci potpisao prve ugovore sa The Rolling Stones, Them, The Animals, Moody Blues, čak se i Tom Jones nešto kasnije našao na spisku. Tako je Dik, donekle, ublažio štetu koju je napravio.
Dik.

Ričard Brenson će, mnogo godina kasnije izjaviti da „ljudima treba dati priliku da isprave svoje greške“, što je tačno – ali podrazumeva da je osoba prethodno priznala sopstvenu grešku - „što je nadljudski napor“ - tvrdi Dag Larson.

Ne znamo da li je Šon Koneri sebi oprostio odbijanje uloge Gandalfa u „Gospodaru prstenova“ – zato što „ne razume“ ulogu - ali znamo da je nakon histerije koju je ekranizacija Tolkinove knjige izazvala Koneri snimio „Ligu izuzetnih džentlmena“ – koju je, valjda, „razumeo“. Šta bi bilo da je Nikola Simić glumio u „Maratoncima“, što je bila opcija? „Matrix“ u kojem je centralni lik Vil Smit? Malo znamo o tome da li je Kajli sebi ikada oprostila što je odbila „Toxic“ koju je preuzela Britni; možemo samo da maštamo kako bi zvučala „Hot Stuff“ da je umesto Done Samer otpevala Šer, što je zapravo bio plan; možemo nagađati da li bi se Tina ikada vratila u velikom stilu da je ista ta Dona nije odbila (i pogrešila...) da snimi „What's Love Got to do with it“– a najviše se možemo zabavljati pitanjima poput „da li je ova osoba ikada oprala uši“ - jer, kako drugačije karakterisati osobu kojoj se učinilo da stih pesme glasi – „Djevojko, u sukobu s Titom, pokraj reke što povraćaš“ – i šta misliti o humoru čoveka koji je pogrešno verovao da Džoni peva – „hajde, uzmi me za stolom...“

Ovo su delići priča pripremljenih za serijal emisija „Ko radi – taj i groši“ (inspiracija: Dača) – a koje će biti emitovane na talasima Radija 202 tokom „novogodišnjeg maskenbala“ – od 25. decembra do 2. januara, svakog dana u istom satu, svakog dana – po sat vremena.

„Novogodišnji maskenbal 202“ podrazumeva da će tu biti još mnogo emisija –  i mnogih poznatih glasova i novih ideja.

U okviru emisije „Ko radi – taj i grOši“ - biće i „ličnih grešaka“, „grešaka u koracima“,  „grešnih duša“ – i mnogih dodatnih dokaza da je grešiti - ljudski.
Biće - dakle -  i mene.

Faza sakupljanja priča, loše shvaćenih stihova, izreka, gluposti, najava budućnosti koje su se pokazale potpuno pogrešnim, bisera, gafova i propusta je - u toku.
Svi prilozi dobrodošli.
Hvala!

Friday 26 November 2010

Prvi zakon sladokusja!

Nakon višedecenijskog istraživanja, koje je zahtevalo suočavanje sa
hiljadama čokolada i čokoladica;
palančinki i princes krofni;
stotinama tegli džema,
Eurokrema,
Kinderlade,
Nutele i meda;
Keks-torti,
Markiza,
Reform-torti,
zatim rolata sa džemom od kajsija;
pita s jabukama;
Vukinih pita;
Pita s višnjama i lenjih pita;
Štrudli;
Krempita,
Šampita,
Minjona,
Čokoladnih bombica;
rozen-torti,
Bajadera;
Išingera;
zatim šnita doboš-torti, srnećih leđa, španskog vetra; Vasinih torti;
sitnih kolačića,
Tulumbi i Baklava;
Vanilica,
Bananica i Tortica, 
kao i ostalih oblika slatkiša koji su dovodili u opasnost zdravlje, liniju i kućni budžet - istraživački tim u sastavu: ja! - definisao je čudesnu prirodnu analogiju zakona gravitacije i novo-otkrivenog zakona sladokusja, suštinu koja je toliko godina izmicala naučnicima!

Prvi zakon sladokusja glasi: 
Broj kalorija slatkiša srazmeran je sili kojom slatkiš privlači. Što više kalorija, to veća sila.

Ergo...

Drugi zakon sladokusja je:
Snaga sile privlačnosti slatkiša direktno utiče na širenje ljudskog tela u središnjem delu.

Spomenuti istraživački tim se nada će mi ovo otkriće obezbediti poziciju degustatora u nekoj od renomiranih kompanija, na kojoj ću se posvetiti tačnom definisanju imena Zakona („Zakon zadebljanja“ ... „udebljanja“... „Zakon kaloričnosti“... Zakon sladizma“ ...) i traganju za Trećim zakonom.

Ujedno, molim za predloge slastica koje sam preskočio, a koje bi mogle da utiču na moj istraživački rad.


p.s. nekoliko pitanja za dalji razvoj: da li je sila "veća" ili postoji bolje određenje? Da li je prihvatljivo reći "snaga sile"?

Thursday 16 September 2010

The Far Side: Gary Larson

"To attempt to be "funny" is a very scary."
Geri Larson već 15 godina ne crta "The Far Side". 
Prekinuo je u 45. godini. 
Odustavši od ideje da će u ljudima nešto uspeti da promeni kroz humor, Larson se proteklih godina posvetio konkretnijim akcijama. Kompletne honorare dobijene od reprinta "The Far Side" poklonio je organizacijama za spasavanje retkih životinjskih vrsta. Ako se zagledate u taj ambis iz kojeg je taj i takav humor dolazio, ne iznenađuje ni prekidanje blistave karijere ni posvećenost tom novom cilju.





Wednesday 24 March 2010

Stotine pevaju zajedno, sami: The Virtual Choir

Nakon YouTube orkestra, robota koji dirigiju simfonijskim orkestrima, preuzimanja i razrađivanja tuđih semplova on-line, kao i fenomenalnog inbflat projekta, bilo je pitanje vremena kada ćemo zapevati na mreži zajedno, a svako za sebe.
Sasvim je već potpuno izvesno: približava se dan u kojem će neki junoša, zagledan u skenirane fotografije tamo nekog školskog hora, u kojem prepoznaje i lica svojih roditelja, podići pogled sa ekrana i naglas pitati: "kako to misliš, dolazili ste svi do jedne sale da biste u njoj zajedno pevali? Zašto ste to tako radili?"

Erik Vitejker, dirigent i kompozitor svetu je predstavio The Virtual Choirprojekat koji je podrazumevao uklapanje preko 240 snimaka učesnika iz 12 zemalja koji se nikada nisu međusobno sreli, ali su zajedno otpevali njegovu kompoziciju "Lux Aurumque" (Svetlost i zlato). Više o ideji i njenoj realizaciji možete pronaći ovde.


Oni sa boljim sluhom lako će razlučiti da su svi ti snimci i glasovi prošli višeslojna uklapanja i dorade, radi dobijanja prave slike, odnosno efekta koji se dobija stvarnim zajedničkim nastupom. No, ovaj projekat i nije pokazna vežba kako se neznanci mogu okupiti u virtualnom svetu i uživati u trenutku zajedničkog muziciranja – ona je još uvek neizvodiva u ovakvom mediju. Ono što je pak trenutno moguće je okupljanje oko ideje, kojoj svako iz svoje fotelje može doprineti – i sopstvenim glasom, pevanjem, u trenutku u kojem ti odgovara.

Ipak, bez obzira na svu tehnologiju - verujem da će radost zajedničkog muzicaranja, odnosno stvaranja muzike bez narušavanja jedinstva prostora i vremena ostati - izvin'te – neprejebiva senzacija. 

Ili, kako bi svojevremeno rekao Lu Rid: "You can't beat 2 guitars, bass, drum"