Wednesday 10 February 2016

Čajanka kraj šljivika (o knjizi “Čaj od šljiva” Lazara Džamića)

“Intelekt je kao voda: nestišljiv i sposoban da nađe pukotine u okamenjenim sistemima, da iscuri. 
Priroda migrativnog intelekta je, takođe, da tumači i fabulira (...) 
Priroda migrativnog intelekta je, takođe, da poredi: stare i nove fikcije, stare i nove kulturne modele, neprestana komparativna fenomenologija svakodnevnice, dekonstrukcija uporednih života. 
Emigracija je jednostavno sjajna književna građa.”
(Lazar Džamić, “Čaj od šljiva”, str. 13 i 14.)

Kada bi na ovim prostorima bili brojniji oni koji imaju dobar osećaj za meru – Srbija, ili -  hajde – region bi sasvim sigurno bio prijatnije mesto za život. Na žalost, takvih je najviše odlazilo sa ovih prostora od 1990, takvi najčešće i sada odlaze - izmoreni crno-belim poimanjem sveta kakvo se ovde i dalje forsira.

Lazar Džamić je jedan od takvih tipova.

Na sreću nas koji smo voleli da čitamo njegove tekstove još devedesetih (poput kolumne “Advertising pAge” u “Našoj borbi”, izuzetna!) – Lazar nije prestao da promišlja (dobro, analizira) i piše o svetu oko sebe ni nakon selidbe u London. Štaviše – stegao je petlju i upustio se u uporednu analizu nas i njih – običaja, artikulacije, jezika, majstora, kalambura, jela, ponašanja, druženja, načinu na koji hodamo ulicom... - uspevajući da u tim poređenjima ostane nepristrasan, odnosno pravičan bez obzira na to da li se bavi dobrim ili lošim stranama sveta iz kojeg je potekao i onoga u kojem se obreo.

Džamić je ovaj čaj pristavio serijom tekstova koji su do publike već stizali ili u digitalnom (portal Bašta Balkana >>) ili štampanom obliku (Novi magazin) već neko vreme. Konačno - uz nekoliko dodatnih, ranije neobjavljenih tekstova – “Čaj od šljiva” je poslužen u formi knjige čije je čitanje potpuno uživanje.

Ali od Džamića manje nisam ni očekivao – naročito nakon “Cvjećarnice u kući cveća” >> u kojoj je praveći inventar običaja i stavova ovih prostora pokazao da se ne plaši da pipne tamo gde možda i boli, kao što se ne ustručava da pohvali i ono što ponekad smatramo slabostima mentaliteta.

Uživanje nije rezultat samo toga što Lazar-londonac i Lazar-smederevac očigledno uspevaju da žive u slozi i dobro se zabavljaju u nekoj tranzitnoj zoni nekog aerodroma, deleći međusobno potpuno koncizne zaključke o oba sveta koje Džamić-pisac beleži bez nepotrebnih kitnjastih detalja ili patetike, dakle - ne igrajući na sigurno.

(I ko igra na sigurno ne zove Aleksandra Zografa da radi ilustracije :)

“Čaj od šljiva” je dragocen i zato ova mešavina reči i misli o novom životu i osećanja nedostajanja domovine nema gorak ukus i ne izaziva žgaravicu - što je najčešće rezultat čitanja sličnih knjiga o ovde i tamo. 

To što nije gorko ne znači da je neutralno – nasuprot. 
Kao što analitički ne znači bezosećajno – jer, svaki put kada u priču došvercuje kanticu sećanja na domovinu Džamić dokazuje jednu od tvrdnji sa početka knjige: 

Oni koji me poznaju znaju za moju anglofiliju; moja čežnja za susretom je negde na sredini, negde gde Savamala dodiruje Šordič, gde Gugl divani sa Kalemegdanom. 
Gde se engleski čaj služi uz slatko od šljiva".

Ova knjiga će, verujem, biti okrepljujuće iskustvo za prave emigrante, kao što je okrepljenje i za nas koji se osećamo kao emigranti, u sopstvenoj domovini.
.

Saturday 6 February 2016

"Fite Dem back" ili rege sat [playlist]

Fotografija: moj brat Luka, na Dunavu 2015.


Zašto rege?

Dugo nismo!

Možda zato što je sa druge strane stakla Bob Marley’s - i to sunčan dan.

I zato što je danas rođen i Jovan Matić, motor Del Arno Benda.

Možda i zato što ovo sa druge strane stakla - liči na komediju Water” >>... 
samo što nije toplo...
... i nije smešno...
... i nema Majkla Kejna.

Sa ove strane stakla čita se prevod pesme “It Noh Funny” - Linton Kwesi Johnson (dole)
koji je svojevremeno priredio Dragoslav Andrić.

Nešto kasnije ide i ta pesma.
Kao i: The Paragons, Horace Andy, Gregory Isaacs, Lee Perry, Jimmy Cliff i Peter Tosh...
prepoznaćete i neke kojima su se i Massive Attack poigrali.



Linton Kwesi Johnson: "To ne veselo" (prevod: Dragoslav Andrić, "Stereo stihovi")

Se svašta kaže/se svašta laže/
šta mladi traže/kako ko snađe/
to ne veselo/to im preselo
dođe mu zgoda/se nešto proda/
dođe mu zgoda/tu nema škoda/
dođe mu zgoda/se stera moda/
dođe mu zgoda/pleša sa žena/
dođe mu zgoda/na usta mu pena/
dođe mu zgoda/ne pita cena

se svašta kaže/se svašta laže/
šta mladi traže/da oće svađe/
to ne veselo/to im preselo/
dođe mu zgoda/se zatalasa/
dođe mu zgoda/beži sa časa/

dođe mu zgoda/se licka dasa/
dođe mu zgoda/maler nabasa/
dođe mu zgoda/gutna ga sena/
dođe mu zgoda/ne pita cena

se svašta kaže/se svašta laže/
šta mladi traže/mlade ne važe/
to ne veselo/to im preselo

dođe mu zgoda/se travki poda/
dođe mu zgoda/snaga da doda/
dođe mu zgoda/malo sloboda/
dođe mu zgoda/ne zna di hoda/
dođe mu zgoda/sa neka žena/
dođe mu zgoda/ne pita cena/

se svašta kaže/se svašta laže/
šta mladi traže/ne legni vraže/
to ne veselo/već im preselo.

.

Sunday 31 January 2016

33⅓ [vinilne priče :: playlista]

Sa stranice "Crno-beli Beograd" >>

Počeli smo da pričamo o vinilima nakon posete Muzeju nauke i tehnike - u kojem je postavljena izložba "
Jugoton: istočno od raja".

Nastavili smo sa pričom o muzici i vinilima iz osamdesetih: 
kako su nabavljani, 
presnimavani, 
pozajmljivani i 
kupovani.

Bez trunke nostalgije za vinilom kao takvim (i bez favorizovanja isključivo Jugotonovih izdanja :) - u ovoj emisiji zavrteće se:

Kraftwerk, 
Laurie Anderson,
David Bowie, 
Peter Gabriel, 
Grace Jones,
Talking Heads...
... Japan, 
The Style Council,
The Stranglers,
Simple Minds, 
Joe Jackson, 
B-52's...
... Au Pairs, 
The Cure,
Siouxsie & The Banshees, 
Joe Jackson...

sve do jednog od poslednjih vinila epohe, objavljenog 1990 - Prefab Sprout.


Tu je i super-tekst o "najtiražnijim" izvođačima i pločama 1982-1984,
objavljen na Yugopapiru >> bićeš iznenađen nekim brojevima.


Emisije je nazvana po ovoj knjizi >>


Friday 22 January 2016

Promrzli Noćurak

Fotografija: Aleksandra >>

.
Van Morison u “A Sense of Wonder” kaže, 
odnosno peva:

"It's easy to describe the leaves in the Autumn
And it's oh so easy in the Spring,
But down through January and February,
it's a very different thing."

Ovo je promrzli noćurak.

Neke od pesama su tu da smrznu melanholiju i podsete da proleće nije daleko.

U nekima je zima tek reč u tekstu, u nekima se i ne pominje,
ali možeš da čuješ sneg kako pada.

Biće tu i Galaxie 500, Iron & Wine, Fleet Foxes, Lone Wolf, Ben Folds & Nick Hornby, Tori Amos, Peter Gabriel, Tracey Thorn, Nick Cave & The Bad Seeds, David Lynch, Cohen, Waits, ali i - Psihopolis, odličan, zaboravljeni bend iz polovine devedesetih i još poneka pesma o zimi sa ovih prostora.

Ovo sve ti pišem - jer u ovom noćurku ostavljam muziku i tebe nasamo, 
danas možemo da ćutimo.








Friday 15 January 2016

Asteroid 342843 (David Bowie)


Nekoliko dana nakon njegovog odlaska – ne želim da pravim listu omiljenih Bouvijevih pesama.
To bi bio lakši put.

Pokušaću da ti mapiram neke od stanica koje su bile deo njegovog fantastičnog putovanja. 
Ovde te čekaju snimci onih koji su na Bouvija uticali, oni na koje on uticao, oni na kojima je bio prateći vokal, klavijaturista, producent; pesme koje su mu posvećene i neki od bendova koji nam možda nikada ne bi bili poznati – da Bouvi nije prethodno stvorio prostor za njih.
Lou Reed, 
Marc Bolan, 
Roxy Music, 
King Crimson,
LCD Soundsystem, 
Godspeed! You Blackemperor,
Arcade Fire, 
The Killers,
Suede,
Echo & The Bunnymen, 
Bauhaus...  
i jedan bonus.
Dva sata mapiranja putanja asteroida 342843, koji se zaista zove - po njemu.



U emisiji obećani link ("New Designs On Bowie's Berlin") >>




Friday 8 January 2016

Happy Birthday, Mr. Bowie! [playlist]


Dejvid Bouvi danas objavljuje novi album “Blackstar" i proslavlja 69. rođendan. - što su 
dva dobra izgovora da priredim best-of-listu, prepričavam njegov životopis ili skrojim listu omiljenih pesama koje se nikada ne nalaze kompilacijama – ali sve to bi bilo - potpuno očekivano.
Priča o Bouviju je - o nepredvidivosti, promenama i uticaju koji je imao i koji ima i dalje.

Zato danas preslušavamo uglavnom neobične obrade njegovih pesama - koje će  
biti prilika da sve osmotrimo i sa distance i promislimo da li nam je važniji Bouvi ličnost/pevač/ideja/simbol/supermen - ili pesme koje je stvorio. Ili oba.

Obrade izvode: The Flying Pickets, Ana Calvi, Jessica Lange, TV On The Radio, Warpaint, Bauhaus, Carla Bruni... a u pričama koje će se provlačiti između pesama pominjem i linkove-putokaze za radoznale koji su u nastavku teksta.



Tuesday 5 January 2016

Fragment iz knjige "Sapijens", Juval Noa Harari

"Iz politeizma nije nastala samo monoteistička religija, već i one dualističke. 
Dualistička religija priznaje postojanje dve suprotstavljene moći; dobra i zla. Nasuprot monoteizmu, dualizam veruje da je zlo nezavisna moć, koja nije stvorena od dobrog Boga, niti mu je podređena. Dualizam vidi svet kao bojno polje između ove dve sile, a sve što se događa u svetu kao deo te borbe.

Dualizam je veoma privlačan pogled na svet jer ima sažet i jednostavan odgovor na čuveni Problem zla, jednu od osnovnih preokupacija ljudske misli. "Zašto postoji zlo u svetu? Zašto postoji patnja? Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?" Monoteisti su morali da izvode intelektualne vratolomije da objasne kako sveznajući, svemogući i savršeni dobri Bog dozvoljava toliko mnogo patnje na svetu. 
Jedno dobro poznato obrazloženje jeste da je Bog na taj način dao slobodnu volju ljudima. Da nije postojalo zlo, ljudi ne bi mogli birati između dobra i zla, a onda ne bi bilo ni slobodne volje. Ovo, međutim, i nije baš najjasniji odgovor, jer odmah povlači gomilu novih pitanja. Sloboda volje dozvoljava ljudima da izaberu zlo. Mnogi zaista i biraju zlo i, prema standardnom monoteističkom računu, ovaj izbor mora dovesti do božanske kazne u korenu. Ako je Bog znao unapred da će određena osoba koristiti svoju slobodnu volju da izabere zlo, i da će potom biti kažnjena večnim mukama u paklu, zašto je Bog stvorio tu osobu? Teolozi su napisali nebrojeno mnogo knjiga da daju odgovor na takva pitanja. Neki nalaze da su odgovori zadovoljavajući. Neki ne. 
Ono što se ne može poreći jeste da monoteiste uznemirava bavljenje Problemom zla.

Za dualiste, loše stvari se dešavaju čak i dobrim ljudima jer svetom ne upravlja sveznajući, svemoćni i potpuno dobri Bog. Postoji nezavisna zla moć koja se oslobodila u svetu. Zla moć čini loše stvari.

Dualistički pogled ima svoje mane. Istina, on nudi vrlo prosto rešenje Problema zla. Ali, on uzmiče pred Problemom poretka. Ako u svetu postoje dve suprotstavljene moći, jedna dobra a druga zla, ko donosi zakone koji upravljaju borbom između ta dva? Dve suprotstavljene zemlje mogu se boriti međusobno jer postoje u vremenu i prostoru i obe se povinuju istim zakonima fizike. Raketa izbačena u Pakistanu, može pogoditi svoje mete na indijskoj teritoriji jer isti zakoni fizike važe u obe zemlje. Kada se dobro i zlo sukobe, kojim opštin zakonima se oni povinuju i ko određuje te zakone?

Nasuprot tome, monoteistima ide od ruke objašnjenje Problema poretka, ali ne i Problema zla. Postoji logičan način da se uredi slagalica: da se zaključi da postoji samo jedan sveprisutni Bog koji je stvorio čitav svemir - i da je taj Bog zao. Ali, niko tokom istorije nije imao hrabrosti za takvo verovanje.

Dualistička religija cvetala je više od hiljadu godina. Negde između 1500 p.n.e. i 1000 p.n.e. prorok po imenu Zaratustra, bio je aktivan negde u Srednjoj Aziji. Njegova vera prenošena je sa generacije na generaciju sve dok nije postala najvažnija dualistička religija - zoroastrizam. Zoroastrijanci su gledali na svet kao na mesto kosmičke bitke između dobrog boga Ahura Mazde, i zlog boga Angra Mainjua, a ljudi moraju da pomognu dobrom bogu u toj borbi. Zoroastrijanstvo je bula uticajna religija tokom vladavine Ahemenida Persijskim carstvom (550-330 p.n.e) a kasnije je u doba Sasanidskog Persijskog carstva postala zvanična religija. Izvršila je veliki uticaj na skoro sve kasnije religije bliskoistočnih i srednjeazijskih područja, a nadahnula je izvestan broj drugih dualističkih religija, kao što su gnosticizam i manihejstvo.

Tokom trećeg i četvrtog veka nove ere, manihejska vera raširila se od Kine do Severne Afrike, a za trenutak se učinilo da će pobediti hrišćanstvo i preuzeti dominaciju u Rimskom carstvu. Ipak, manihejci su predali dušu Rima hrišćanima, zoroastrijsko Sasanidsko carstvo pregazili su monoteistički muslimani a dualistički talas je opaso. Do danas je preživeo tek neznatan broj dualističkih zajednica u Indiji i na Bliskom Istoku.

Uprkos svemu, rastući talas monoteizma nije u potpunosti zbrisao dualizam. Jevrejski, hrišćanski i muslimanski monoteizmi upili su brojna dualistička verovanja i službe, a neke od najosnovnijih ideja onoga što zovemo "monoteizam" su u stvari, dualističke po poreklo i po duhu. Mnogobrojna hrišćanska, muslimanska i jevrejska verovanja o moćnim zlim silama - poput one koju hrišćani zovu đavo ili Satana - mogu da deluju nezavisno, bore se protiv dobrog Boga, i naprave pustoš bez Božje dozvole.

Kako monoteisti mogu da prihvate takva dualistička verovanja (kojih, uzhred budi rečeno, nema nigde u Starom Zavetu?) Po logici, to je nemoguće. Ili verujete u jedinstvenog svemogućeg Boga, ili verujete u dve suprotstavljene moći od kojih nijedna nije svemoguća. Pa ipak, ljudi imaju očaravajuću sposobnost da veruju u protivrečnosti. Zbog toga ne čudi što milioni pobožnih hrišćana, muslimana i Jevreja, svi do jednog uspevaju u isti mah da veruju u svemogućeg Boga i u nezavisnog Đavola, što, između ostalog, nadahnjuje pozive na džihad i krstaške ratove.

Još jedna ključna dualistička ideja, posebno u gnosticizmu i manihejstvu, bila je oštro razlikovanje između tela i duše, između materije i duha. Gnostici i manihejci tvrdili su da je dobri bog stvorio duh i dušu, dok su materijal i telo tvorevine zlog boga. Čovek, prema tom gledištu, služi kao bojno polje između dobre duše i zlog tela. Iz monoteističke perspektive, to je besmislica - zašto praviti tako oštru razliku između duše i tela ili materije i duha? I zašto tvrditi da su telo i materija zli? Na kraju krajeva, sve je stvorio isti dobri Bog. Ali, monoteisti nisu mogli odoleti čarima dualističkih dihotomija, baš zato što su im pomogle da se reši problem zla. Tako da su te protivrečnosti na kraju postale tačke oslonca hrišćanskog i muslimanskog učenja. Verovanje u raj (carstvo dobrog boga) i pakao (carstvo zlog boga) takođe je bilo dualističkog porekla. Nema tragova tom verovanju u Starom zavetu, u kome se isto tako nikada ne tvrdi da duše ljudi nastavljaju da žive nakon smrti tela.

U stvari, monoteizam je, kako se to već dešavalo u istoriji, kaleidoskop monoteističke, dualističke, politeističke i animističke zaostavštine, skupljenih pod jedinstvenim božanskim kišobranom. Prosečan hrišćanin veruje u monoteističkog Boga, ali isto tako i u dualističkog Đavola, u politeističke svece i u animističke duhove. Teoretičari religije imaju naziv za simultano priznanje različitih, pa čak i protivurečnih ideja, i spajanje verskih obreda i službi preuzetih iz različitih izvora. To se zove sinkretizam. Sinkretizam bi mogao, u stvari, da bude jedinstvena velika svetska religija."

(Prekucano iz knjige "Sapiens (Kratka istorija ljudskog roda), poglavlje "Borba dobra i zla", Juval Noa Harari, str. 186-188, izdavač Biblioner, Beograd, 2014.)


Saturday 2 January 2016

Najdraže pesme 2015. [preslušavanje]

Lista 50 najdražih pesama zbog kojih je vredelo čistiti uši prošle godine i mali osvrt na emisije koje su u 2015. promenile područje borbe.
Ovoga puta namerno ne izlistavam autore, bendove i pesme unapred - da bi bilo više iznenađenja :)




Friday 1 January 2016

Novogodišnja Petkovača!


Srećna Nova! :)

Evo nove emisije - o Novoj godini, novogodišnjim rezolucijama, 
stvarima koje su nestale tokom 2015,
onima koje su nastale, 
i kako ih sačuvati.

Učestvuju i: Louis Prima, Dean Martin, Joe Jackson, The Specials, Adam & The Ants, The Selecter, Stevie Wonder, Sly & The Family Stone...



p.s. Ovo gore nije foto-montaža, već Beograd jednog nedavnog novogodišnjeg jutra. .