Thursday, 20 December 2007

Polifona terevenka

Počelo je gotovo slučajno. Među stotinama foldera iz kojih se prelivala razna poznata i nepriznata muzika a koje je Marija donosila (i koja će reći "Ti si budala i kreten, to nije bilo slučajno!") našao se i njihov EP "Wait", koji je, pored ostalog krasila fenomenalna obrada Kobejnovog (Cobain) "Lithiuma", jedan od onih covera koji zasene original neočekivanim tumačenjem, uz svu počast autoru. Već na prvom refrenu, onom zlosutnom "Yeeeeeaaaa-yeeeeeh", obožavao sam The Polyphonic Spree, ne znajući iz kog sazvežđa taj zvuk oupšte dolazi (posle se ispostavilo: Dalas, Teksas, potpuno neočekivano)

The Polyphonic Spree je čudesna grupa(cija), koja okuplja između 13 i 27 muzičara - desetak pevača i pevačica (hor, zapravo), naravno gitare, bas, bubanj, klavijature, ali i flautiste, harfiste, solistu na cevastim zvonima i koješta još - što njihov zvuk čini jednim od najspecifičnijih koje sam ikada čuo. Godinama su nastupali obučeni isključivo u belo, što je u kombinaciji sa razdraganim, fascinantnim zvukom koji stvaraju podsećalo na red heruvima potpuno uzbuđenih otkrićem LSD-a, spremnih da posvedoče u njegovu uzvišenost pred Svevišnjim.



Nekoliko činjenica:
Osnovani na zgarištu Tripping Daisy. Njihovu pesmu "Light & Day" su Volkswagen & iPod koristili za joint venture kampanju. Bili su predgrupa Bouviju na "Reality" turneji, a na njegov nagovor su svirali i sa The Divine Comedy. Pronaćićete ih na soundtracku "Eternal Sunshine of A Spotless Mind" Mišela Gondrija, na "Nobel Prize Peace" koncertu 2004. godine najavljivali su Vangari Mathai, prvu crnu ženu dobitnicu Nobelove nagrade za mir. Nedavno su komponovali i za Adidas. Više ne nose samo belo. Ostali su dovoljno neozbiljni da kreiraju X-mas čestitke poput ove.

Nekoliko impresija:
The Beach Boys iz "Pet Sounds" faze greškom ulaze u studio u kojem The Spiritualised i The Pixies pokušavaju zajedno da sviraju materijal za "BossaNovu", dok se za miks pultom sjajno zabavljaju The Flaming Lips i tonac Mercury Rev, tog dana potpuno trezan, razmatra da li neki pasaži isuviše liče na Bouvijevu "Alladin Sane" fazu. Sve to ekipu iz The Polyphonic Spree ne remeti preterano. Potpuno su posvećeni želji da stihovi "It's like running away with the wind in my face/It's like flying/And you and I are open wide" budu tako otpevani i odsvirani da pokreću ne samo moždane vijuge već i stopala, da odskoče od poda. Visoko.... "I get around the world on your freeways"




Nekoliko korisnih linkova:
za prvo slušanje: "Mental Cabaret" i "Running Away"

4 comments:

  1. Moram makar ovde da ti izrazim veliku zahvalnost što si me tada upoznao s ovom neverovatnom grupom, njihov album "Fragile Army" je jedan od najboljih koje sam ikada čuo. Kakva životna radost... :)

    ReplyDelete
  2. !!!
    2 godine sam cekao da neko otkrije ovaj tekst, tj. ovaj bend... zadovoljstvo je dakle obostrano!

    ReplyDelete
  3. Sve se slažem....oni su otkriće za mene ...narezala Marija kada i tebi...mada Fragile Army meni zvuči malo drugačije nego tebi:

    U Paralelnom univerzumu Pink Floyd (u originalnom sastavu pročitaju "Motelske hronike" Sema Šeparda i odu sa sve muzičkom opremom kod njega na ranč a tamo Šejkerski hor, Pixies, David Bowie i Grace Silk...bilo još likova ali za ovaj album nije bitno (npr. Kristoferson je sedeo uz konje i pravio Jesus was a Capricorn).

    Elem svi pomenuti se udruže i naprave RADOST.....

    ReplyDelete
    Replies
    1. E, da prijatelje,
      Zaboravih da se potpišem
      B.

      Delete