Sunday 15 May 2016

Baka Dobrila (1926-2016)


Iako je poticala iz ugledne i izuzetno bogate sarajevske porodice - sa četrnaest godina postaje jedan od Valterovih kurira.


Odlazi u rat, zajedno sa starijom braćom.

Igmanski marš je preživela zahvaljujući čudu i dobroti komšije, Sarajlije.

Po završetku rata su se i ona i braća odrekli kompletne imovine u Sarajevu i raselili po različitim delovima Jugoslavije. 

Od njih najbolje pamtim Slobodana, koji je plovio na 'Galebu', godinama, ali često boravio i u Beogradu.


Na fotografiji iz maja 1945 je vidimo sa titovkom i širokim osmehom na licu. 
Po završetku rata Dobrila odbija 'Partizansku spomenicu' 
(Nisam zbog toga išla u rat.)

Prvo dete joj umire od meningitisa.

U tridesetoj je ostala bez drugog muža, Milenka Milovanova, kojeg Sovjeti ubijaju u 
ambasadi Jugoslavije, za vreme revolucije 1956. 

Od odštete koju je nakon dosta ubeđivanja prihvatila od strane SSSR-a kupila je klavir za kojim je svirala moja majka.

U četrdeset i četvrtoj je postala baka prvi put.

Nakon trećeg razvoda, odbila je poslednjeg prosca, diplomatu koji se spremao za službu u Africi. 
Želela je da "uživa u unucima".

Otkrivala mi je važnost knjiga, lepog vaspitanja ('hvala lepa' posle svake vožnje vozićem na Kalemegdanu, posle svake kugle sladoleda na uglu Kneza i tadašnje ulice Sedmog jula) i šta je hrabrost i neodustajanje.

(Uspela je da mi obezbedi i potpis Desanke Maksimović u "pionirskoj knjižici".)

Dobrila Živanović-Tomić je doživela 90 godina.
Ispratile su je tri ćerke, petoro unučadi i jedno praunuče.


Kakav život.

Hvala ti,
na svemu.



Friday 13 May 2016

Noćurak o vremenu koje (mislimo da) imamo :: playlist


Filmu "Le tout nouveau testament" postavlja jedno od najvažnijih pitanja: kako bismo se ponašali kada bismo znali tačan dan i čas sopstvene smrti, odnosno – koliko nam je vremena ostalo?
Tu je i pitanje da li bismo bili drugačiji kada bismo znali koliko vremena imaju oni koji su nam važni.
Stabljika ovog Noćurka su pesme o vremenu. Neki cvetovi su pesme o ljubavi, neki listovi su pesme o smrti. 

Pevaju ih:
The The, Chris Eckman & Carla Thorgennson (The Walkabouts), R.E.M, Patti & Fred Smith, Laurie Anderson & Lou Reed, Bob Dylan, Richard Hawley, David Bowie, Damien Jurado, Ben Howard, Nick Drake, Sufjan Stevens, Brian Eno, Tori Amos, Joanna Newsom... i The Muppet Show, obrađuju pesmu koju je davno napisao Jim Croce.

Možda ti neko od njih pruži odgovor na pitanje šta možeš i moraš da promeniš, dok vremena još uvek ima.






Monday 2 May 2016

Za prvi rođendan radio-stranice: pesme o radiju! :)


Prvo čuješ... vatromet!
Gledaš kroz prozor i tražiš pogledom - ali vatrometa, naravno, nema.

Ovo je još uvek mala radio-stRanica, koja nema dovoljno budžeta da finansira vatromet za prvi rođendan.
Ali to što čuješ ti je dovoljno - da vatromet, zapravo - vidiš.
To je radio.
Zvuk izaziva slike u glavi.
Maštarije.

*

Pesme o radiju pevaju:
David Bowie, Van Morrison, Neil Young, Ray LaMontagne, Velvet Underground, Suede, Stereophonics, Air, Kraftwerk, Esperanza Spalding, Roxy Music, The Doors, Tom Petty, tu je i nekoliko priča o pesmama i iz arhive spasena špica radio-emisije koja mi je svojevremeno otkrila da se muzički kosmos neprekidno širi.

Hvala za dosadašnjih 35.000 preslušavanja i klikova na "►" :)




Thursday 21 April 2016

Za glasno pevanje tokom izborne tišine :: playlista

Koalicija sedamnaest pesama za sviranje vazdušnih gitara, udaranje glavom o zid, skakanje po stanu, po ličnoj istoriji ili budućnosti.
Među njima je barem jedna uz koju ćeš pevati glasno.
A kada više glasova peva zajedno - bolje se i dalje čuje.
Pošto je izborna tišina, u ovom miksu nema priče.
Ionako ne znam šta bih vam rekao uz ove čekiće-rifove, štroku, reverbe, bubnjeve, basove, obojene programe, kosmossrbiju, godine u vetru, Koleta koji viče "Da!" i dragu omladinu koja je napravila super hommage Milanu Mladenoviću.



*Fotografisano 2007. godine, tokom obeležavanja desetogodišnjice protesta protiv izborne krađe iz 1996/7. 
Ispis "Memory lost!" na pokvarenom digitalnom satu, u gornjem delu fotografije primetio sam tek nekoliko dana nakon fotografisanja. 
I sve je dobilo novo značenje, čak i "Parfimerija".

Sunday 10 April 2016

Monti Pajton uživo u Srbiji! (i kako sam prestao da se smejem)

"Ministarstvo ludog hoda", vajar Mića Stajčić, 2012, Beograd.















.
Vjerojatno je to humor koji mi ne možemo shvatiti 
i prihvatiti kao nešto smiješno.”
(Najava prvog emitovanja "Letećeg cirkusa Montija Pajtona" u Jugoslaviji, 

"Krutost je komična - smeh je korektiv." 
(Anri Bergson)

Mogli bismo se smejati citatu iz magazina iz sedamdesetih i teoretisati kako u ono vreme ta vrsta humora nije bila lako razumljiva – no sticajem okolnosti i gotovo pedeset godina kasnije, otkrivam da mi je - iz godine u godinu - Monty Python sve manje smešan.
Možda zato što živim u Srbiji.
Vremenom (nevremenom) Pajton-skečevi postali su ozbiljna stvar.
Neki od njih – čak i surova proročanstva o budućnosti.
Nama su ti njihovi skečevi - svaki dan.
 


Čudesan je obrt u kojem smo se prvi suprevodilac i adaptator "Letećeg cirkusa Monti Pajtona" iz 1971, osoba citirana na početku ovog teksta i ja našli na istoj strani, a iz različitih razloga. 

Pretpostaviću da njoj ništa tu nije bilo smešno zato što su Pajtonovci smeh zaista koristili kao korektiv, odnosno "socijalnu sankciju" protiv krutosti, rigidnosti društva i tada dominantne vrste ponašanja (citiranog Bergsona Kliz često koristi u intervjuima)

Meni, pak, verovatno više nije smešno zato što je ono što je ismevano u međuvremenu prevazišlo komediju, zatim i tragikomediju, te u nekim slučajevima postalo i tragedija u kojoj je glavni usud nas koji se nalazimo u tim pričama - to što smo ovde.

Radi daljeg razvoja skice - evo nekoliko Pajton skečeva koji, uklanjanjem pojedinih umetničkih detalja - poput kostima ili scenografije (ili divna preterivanja u izrazu) - jesu vesti iz Srbije, danas.


"Flats Built By Hipnosis" ili o Beogradu na vodi.




"Face the Press" ili o političkim intervjuima. 

(Ključni citat): "In your plan, 'A Better Britain For Us', you claimed that you would build 88,000 million billion houses a year in the Greater London area alone. In fact, you've built only three in the last fifteen years. Are you a bit disappointed with this result?"



"How to do it" – koji zapravo najviše liči na Srbiju (i naše medije) danas. 





"People's Front of Judea"/Life of Brian ili o opoziciji.



"Blackmail" ili o tabloidima. (obrisan klip sa YT)...


"Black Knight" ili o spoljnoj politici Srbije.
Mi smo taj u crnom.



"Knights that say "NI" 
ili o čuvarima ideje da Kosovo NIje nezavisno.



Onaj sa kandidovanjem Hitlera na izborima u Engleskoj, kao i "Election Night Special" u kojoj Silly Party pobeđuje ostavljam za drugu priliku.

P.S.

(Nakon uvida u način na koji su članovi grupe Monti Pajton pisali i kreirali kalambure (Knjiga "Monti Pajton govori" (izd: Plato) i serijal "Monty Python: Almost the Truth") možemo zamisliti scenu: neko iz grupe donosi na radni sastanak tekstove za novu turneju Pajtonovaca po svetu - naslove i vesti iz Srbije kao ideje, ali ostatak grupe odbija te ideje kao preterane ili neprihvatljivo burleskne) 

- Džone, pogledaj ove tekstove...
- Good lord! Kad smo ovo smislili? Ko je ovo pisao? Čep, dok se lečio od alkoholizma? Teri, ti si? Erik?
- Džone, ovo su isečci iz novina... iz jedne države u Evropi...
- Well, well, well... Bolji su od nas! Bastards! Onda nema svrhe da i tamo gostujemo. Njima ovo uopšte neće biti smešno. 

I stvarno, nije smešno.


Friday 8 April 2016

Noćurak, herbarijumski primerak :: 80's

Iako je prognoza najavljivala kišni vikend - roditelji su odlazili petkom popodne na plac, ranč, vikendicu, gdegod – a gramofon, kasetofon, zvučnici, stan i noć – bili su samo tvoji.

Ovaj Noćurak ispao je iz herbarijuma i miriše na pesme iz osamdesetih: 
Simple Minds, 
The Stranglers, 
The Cure, 
Echo & The Bunnymen,
preko The Bolshoi, Icehouse i jedne neočekivane obrade koju je uradio Nick Cave
sve do Depeche Mode, Tuxedomoon, The Sisters of Mercy i Dali's Car.
Između njih: Peter Gabriel & Laurie Anderson, Bryan Ferry, Yello, Yazoo & Kraftwerk.
Šta su "guilty pleasures" – otkriće ti narednih 150 minuta. 
Sa bezbedne udaljenosti od toliko godina - sada je sasvim prihvatljivo miksovati pesme sa ploča koje u ono vreme nisi želeo da držiš na istoj polici.  
(Ukoliko ovo slušaš sedeći u ramu prozora televizorke u bloku 28, na pravom si mestu.)



Wednesday 30 March 2016

Kućni Noćurak :: Songs about Home [playlist]


Od toplog proleća ovaj Noćurak je procvetao ranije – i iako većina ovih pesama u sebi ima reč "dom", odnosno "home" – procvetao je čudnim cvetovima. Jer nekome je kuća stena na obali Jonskog mora sa koje se gleda u – ništa, neko bi se naselio na one ostvrčiće iz Sandrarove pesme, meni je to trenutno mesto sa kojeg gledam na Beograd kako ćuti i spava dok Noćurak raste, a kuća je i - zagrljaj u kojem je sve kako treba.

Ove pesme su vrata ka mestima na kojima će ti biti dobro.

... Liam Neeson, The Pogues, Van Morrison, Michael Kiwanuka, Dan Auerbach, Tom Waits, Tom Petty, Feist & Timber Timbre, Pink Floyd, Destroyer, The Cure, uspeo sam i jedan stari Depeche Mode snimak da ušuškam u sve to, Nick Cave, Kings of Convenience, R.E.M, Teenage Funclub, The Cinematic Orchestra...






Sunday 27 March 2016

"Dvominutni test ličnosti" (Džonatan Safran For)



Koje je najpristojnije delo koje ste zamalo učinili?

Da li je vaš strah od nesanice jači od straha koji izaziva ono što vas je probudilo?

Da li je uzgajanje bonsaija okrutno?

Da li volite to što volite ili samo volite to osećanje?

Pomislite na najranije sećanje: da li posmatrate tadašnjim očima ili posmatrate sebe tada?

Šta vam je strašnije: što znate da ima ljudi koji urade više s manje talenta, ili što znate da ima ljudi s više talenta?

Da li hodate po pokretnim stazama?

Da li bi uopšte trebalo da bude važno što ste bili svesni da je to što radite pogrešno?

Da li biste menjali stvarnu inteligenciju za predstavu da ste pametniji nego što jeste?

Zašto vam smeta kad neko za susednim stolom priča mobilnim telefonom?

Koliko biste godina života dali za najlepši mesec u svom životu?

Da je moguće, šta biste rekli svom ocu?

Šta vam se brže menja, telo ili um?

Da li je surovo staroj osobi reći prognozu lekara?

Da li ste iz bilo kod razloga ljuti na svoj telefon?

Kad prođete pored izloga, da li pogledate šta je u njemu izloženo, pogledate u svoj odraz, ili uopšte ni ne gledate?

Postoji li nešto za šta biste dali život ako niko nikada ne bi saznao da jeste?

Kad bi neko uspeo da vas ubedi da vas novac neće učiniti ni malčice srećnijim, da li biste i dalje želeli još novca?

Šta je za vas zauvek upropašteno?

Kad bi se obelodanila vaša najveća tajna, da li bi vam bilo oprošteno?

Da li je vaš najbolji prijatelj i najbolja osoba među vašim prijateljima?

Da li je iole okrutno dati psu ime?

Postoji li nešto što biste voleli da priznate?

Znate da se kaže da vam "svrake popiju mozak" i da vas neko "vreba kao kobac", no šta se ono kaže za kukavice?



Zbog čega vas smrt plaši?

Kako se osećate sad kad znate da se kaže da vam neko "podmetne kao kukavica jaje"?

*

(Prekucano iz knjige "Skrati priču (moderna svetska fleš-fikcija)".
Priredio Srđan V. Tešin, Arhipelag, 2015. Prevela Bojana Gajski.)



Saturday 26 March 2016

Marko Nikolić Maare (1980 - 2016)

Upoznali smo se zahvaljujući ovom mestu, ovom blogu. 
Dugo smo razmenjivali misli pre no što smo se prvi put našli za istim stolom.
Sada mi je odvratno žao što smo više reči razmenili preko ekrana nego uživo. 
Uživo je bilo mnogo zabavnije porediti mitologije i sučeljavati stavove. 
Smeh zabeležen na ekranu se, jebi ga, ne čuje.

Kada je znao ili osećao da nisam u pravu ili nisam siguran u ono što tvrdim ili sam prosto nesrećan onim što jeste okolo - nije štedeo ni sebe ni mene da bismo došli do onoga što je tačnije ili zabavnije ili barem zadovoljava očekivanja u tom trenutku. 

Broj ljudi koje znam a sa kojima je vredelo deliti stvari, pričati, slati linkove, razmenjivati poruke ili mailove - jer ćemo iz te konveracije izaći bogatiji - sada je manji. 

Marko je bio izuzetan tip.

Ko je propustio ono što je pisao, prevodio ili delio i dalje stoji na mreži, rasuto na nekoliko adresa: Politiks tejps >>, Popboksu >>kao Mihailo Đurić na FB >> i još ranije na blogu Nasdvoje >>

Momče, hvala ti na svemu.

Da li je ovo prava pesma za kraj - i to ćemo jednom raspraviti.



Friday 18 March 2016

Prvi frtalj 2016 :: Najbolje pesme!


Birati najbolje pesme je jednostavno! 
Potrebni su ti internet, čiste uši, nešto mesta u glavi i srcu - i nešto radoznalosti.
Sretneš pesmu prvi put; spaziš je gomili novih koje su se pojavile tokom nedelje ili meseca i ako je nakon prvog susreta ne zaboraviš - to je dobar znak!
Sutradan poželiš da je čuješ ponovo. 


Zatim - još jednom.
Jedne nedelje ujutro se rasaniš u pola sedam i shvatiš da ti odjekuje glavom. 
Pevaš je dok čekaš u redu u prodavnici, ili kreiraš prateće vokala i terce dok čekaš zeleno na semaforu. 
Ubaciš je u folder muzike koja uvek ide sa tobom i onda zajedno prelazite mnogo kilometara, a ona se u shuffle modu pojavljuje i kada treba i kada ne treba. 
Tebi lepo. 
Tako to ide sa pesmama. 
Naročito kada se tek upoznajete. Kada se između vas ispreči konkretan događaj, trenutak ili dan - ona ga obeleži zauvek.

Trideset pesama iz prve četvrtine 2016 + jedna koja je pretekla iz 2015, odnosno koju sam prekasno uspeo da spazim. Recimo da je ovo "lista" > najbolje, najdraže, najzaraznije i one koje sam najčešće slušao ostavljene su za kraj emisije.


Violent Femmes, Carter Tenton, Kula Shaker, Steve Mason, Iggy Pop, Emma Pollock, Chairlift, DIIV, The Chemical Brothers & Beck, The Coral, Matt Corby, Massive Attack, Leon Bridges, Julie Rhodes, Santigold, Damian Jurado, Charles Bradley (kakva obrada "Changes"!), Sivert Hoyem, Underworld, James... 




+ još preporuka za preslušavanje - albumi:

Andrew Weatherall - Convenanza
Cavern Of Anti-Matter - void beats_invocation trex
Esperanza Spalding - Emily's D+Evolution
Jane Siberry - Ulysses' Purse
LNZNDRF - LNZNDRF
Wild Nothing - Life Of Pause
Nonkeen - The Gamble
Paolo Fresu, Richard Galliano & Jan Lundgren - Mare Nostrum II
Prins Thomas - Principe Del Norte
Skylar Gudasz - Oleander
Sonya Kitchell - We Come Apart
Tindersticks - The Waiting Room



Saturday 12 March 2016

Margaret Atvud: "Naš mačak odlazi u raj"

Aleksandra >>


.
Naš mačak se uzneo na nebo. Kako nikada nije voleo visinu, pokušao je zarije kandže u tu nevidljivu zmiju, džinovsku ruku, orla ili štagod da ga je već dizalo u visine, no ne imade sreće.

Kada je stigao u raj, vide da je to jedno prostrano polje.
Mnoštvo malenih, ružičastih stvorenja trčkaralo je tuda, te on isprva pomisli da su to miševi. Zatim ugleda Boga kako sedi na drvetu. Anđeli su se razleteli okolo, lepršajući krilima; gugutali su poput golubova. Povremeno, Bog bi načinio brz pokret svojom velikom, krznastom šapom, ćapio jednoga od njih u letu i skrckao ga među zubima. Na tlu pod drvetom posvuda behu odgrižena anđeoska krila.

Naš mačak učtivo priđe drvetu.
Mjau, reče naš mačak.
Mjau, reče Bog. Zapravo, više je ličilo na riku.
Oduvek sam i mislio da si mačka, ali nisam bio siguran.
U raju se sve razotkriva, reče Bog. U ovom obličju biram da ti se ukažem.
Drago mi je što nisi pas, reče naš mačak. Da li bih mogao da dobijem natrag svoje testise?
Naravno, reče Bog. Tamo su, iza onog žbuna.
Naš mačak je oduvek znao da njegovi testisi moraju biti tu negde. Jednog dana probudio se iz prilično ružnog sna i otkrio da su nestali. Tražio ih je svuda - pod kaučevima, ispod kreveta, u ormanima - a sve to vreme, bili su ovde, u raju!

Otišao je do žbuna i, dakako, tamo ih i našao. Odmah su se vratili na svoje mesto.


Naš mačak beše veoma zadovoljan. Hvala ti, reče Bogu.

Da li bih mogao da ti pomognem da loviš te anđelčiće? reče naš mačak.
Nikada nisi voleo visinu, reče Bog, prućivši se koliko je dug preko jedne grane, na suncu. Zaboravih da kažem, sijalo je sunce.

Istina, reče naš mačak. Nisam. (Najradije bi zaboravio epizodu sa vatrogascem i merdevinama.)

A da lovim neke od ovih miševa?
Nisu to miševi, reče Bog. Ali možeš ih loviti do mile volje. Nemoj baš odmah da ih usmrtiš. Namuči ih.
Misliš, da se igram sa njima? reče naš mačak. Zbog toga sam ranije imao neprilika.
To je pitanje semantike, reče Bog. Ovde zbog toga nećeš imati neprilika.
Naš mačak je odabrao da ignoriše tu primedbu, pošto nije znao šta je to "semantika". Nije želeo da se bruka. Ako nisu miševi, šta su? reče. Tek što je to izgovorio, na jednog već naskoči. Pričvrljio ga je šapom uza zemlju. Stvorenjce se batrgalo, cijučući tankim glasom.

To su duše ljudskih stvorenja koja su na zemlji bila zla, reče Bog, napola sklopivši svoje žućkastozelene oči. A sad, ako nemaš ništa protiv, meni je vreme da odremam.
Pa šta će onda u raju? reče naš mačak.
Naš raj je za njih pakao, reče Bog. Volim ravnotažu u kosmosu.

* * *

(Prekucano iz "Skrati priču" (Moderna svetska fleš fikcija) >>, priredio Srđan V. Tešin; izdavač Arhipelag, 2015. Još ćemo se vraćati ovaj knjizi.)



Friday 11 March 2016

Noćurak #11 :: Nightporter [playlist]

Studio 2, a.k.a Kuhinja

Možda je pitanje vremena, možda pitanje veštine, možda oba: ali doći će noć kada ću uspeti da napravim Noćurak u kojem će poslednja otpevana reč u jednoj pesmi biti prva u drugoj i taj spoj biće Kičma noći, da se poslužim rečima Karla Segana.

Dok ne dosegnem taj nivo veštine, večeras prvi put iz Studija 2, koji neki u našem malom stanu zovu i kuhinja – Noćurak nastao od pesama u čijem su srcu ili nazivu – noć, mesec, zvezde ili tama.

Noćas će se pod strejom, među ostalima naći i Leonard Cohen, Tom Waits, Gil Scott Heron, J.J. Cale, Credence Clearwater Revival, David Bowie, Bryan Ferry, Suede, Moby & Mark Lanegan, Jamie Woon, Julia Holter, Beck, David Sylvian, Bill Frissel, The Doors, The Heads, kao i Jane Siberry sa tek objavljenog albuma. 

U takvom društvu, nema potrebe da ja mnogo pričam.

(Mogu kišobran da im držim.)
Oni bolje poznaju noć od mene, 
brže će te odvesti do jutra.




Wednesday 9 March 2016

09.03.91

Izvor >>

U alternativnoj stvarnosti u noći između osmog i devetog marta pre dvadeset i pet godina – generali su odlučili da neće isterati tenkove na ulice.

U drugoj stvarnosti, odmah pored navedene, generali su odlučili da će to učiniti, ali su tenkisti ostali ukopani nakon naređenja. 

(Odjek šamara koji je komandir u besu opalio tenkisti do sebe nije pokrenuo zvuk brundanja motora. Svi ostaju u stavu mirno.
Niko se ne kreće ka kupoli tenka. )

U trećoj... 
Nije ni važno. 

U svakoj opciji – sve je počelo da se odvija drugim tokom, koji ne mogu, ne umem da sagledam, a to beskorisno teoretisanje ionako ne bi bilo dobro po živce i stomak. 

(I u najoptimističnijim procenama - kao što se mogao pojaviti čovek čiji će napor promeniti stvari na bolje - tako se uvek pojavljuje jedan koji stvari čini još gorim.)

No - u svakoj drugoj opciji tog dana nisu poginula dva čoveka. 

Jedan od njih se vratio kući i stavlja na gramofon ploču omiljenog benda  (*) i naglas peva ovu stvar, 
srećan.

*

U svakoj drugoj opciji - ja od tog dana ne bih živeo sa osećanjem da više nemam domovinu.
Ali to je, sigurno, najmanji od svih belaja koji su usledili i koji traju i dalje.

*