Saturday 9 July 2022

Noćurak :: Summertime Mixtape #5 :: La Prima Estate

Leto počinje prvim zagrizom smokve koja je stigla na pijacu pravo iz Dalmacije da te podseti da je došlo vreme da spakuješ kofer stisneš gas izađeš na drum i voziš voziš voziš ka suncu koje prži ali zalazi dovoljno sporo da imaš šansu da se istog dana nađeš u zalivu kakav si sanjao 11 meseci, 13 dana i 16 sati, naravno da si brojao dane od poslednjeg susreta sa morem koje te prepoznaje po oduševljenom osmehu, ushićenju i trapavosti čoveka koji odavno nije hodao bos ka moru koje se pravi kao da ga nikada nisi napuštao jer to si ionako uradio na sopstvenu štetu, sada već trčiš ka plićaku ponet pesmom zrikavaca a prvi talas sa tebe skida sve što ti je prethodnih 11 meseci, 13 dana, 15 sati i 55 minuta činilo glavu teškom; spira sa tebe sve što nije tvoje i sve što nisi ti, nema više ničega što se isprečava između tebe i njega, vratićeš se na obalu blažen, ispunjen osećajem da si ponovo kod kuće, na mestu gde smokve imaju najlepši ukus zato što ih jedeš usnama slanim od mora,
to je raj,
kraj,
tačka.

Suvozači, zrikavci, morske zvezde i sirene u ovom miksu su Erlend Oye, April March, Rafella Carra, Serge Gainsbourg, L'Impératrice, Pocket Palma, Claude Fontaine, Dope Lemon, Stella, Laid Back, Wham, The Style Council, Nemanja, Suba, Bebel Gilberto, Marcos Valle, Fabiano do Nascimento, Baden Powell, Hermanos Gutierrez, Tommy Guerrero, Helado Negro, Hania Rani, Charlotte Gainsbourg, João Gilberto, Dean Martin i Harry Belafonte.



Thursday 30 June 2022

Vladimir Kaminer: "Tolstojeva brada i Čehovljeve cipele (šetnja kroz rusku književnost)"

"Ako bi se (Sofija Tolstoj) usudila da izađe iz kuće, pred očima bi joj se ukazala sledeća slika: grof (Lav Tolstoj) je bosonog propovedao seljacima u vrtu, a oni su mogli da uzmu i da sa sobom ponesu šta god hoće. Ispod jabukovog stabla meditirao je Tibetanac. Na podu letnje kuhinje ležao je goli Šveđanin i žvakao svoje žitarice. A kao da sve to nije dovoljno jezivo, vrtom je lutao još i kastrirani Rumun (...)
Čovek bi morao da ima živce od čelika da u toj situaciji ostane miran.
Sofija nije imala čelične živce.“
(str. 69)

*

Situacija u Jasnoj Poljani u danima Tolstojevog traženja istine, boga i ljubavi za celo čovečanstvo, uprkos otporu njegove supruge.

Dostojevski koji sekretarici diktira dva različita romana dnevno, i svađa se sa kritičarima zato što je neshvaćen, iako ga salonska publika voli nakon nedaća koje je proživeo u progonstvu.

Čehov koji svojim delima protivreči ’velikoj Ruskoj književnosti’, ali ne sme da usvoji ljubimca zbog odnosa sa roditeljima.

Bulgakov, dok moli Staljina za bilo kakav posao, opijen kratkotrajnom slavom koja mu je uskraćena odlukom istog.

Majakovski u trenutku spoznaje da je poslednji preostali revolucionar, okružen ljudima koji su pojeli sopstvenu revoluciju.

Nabokov, koji vreba priliku da nastavi sa obožavanjem leptirova i izbegavanjem ljudi.

I konačno Danil Harms, za života uglavnom ograničen na ulogu dečijeg pesnika (iako decu ne podnosi), dok se krije od Staljinovih čistki iza ludila, istovremeno stvarajući dela čudesne,  duhovite oporosti.

To su junaci prve Kaminerove knjige prevedene kod nas nakon šesnaest godina pauze.

*

Ovde svojevremeno omiljen zbog knjige "Ruski disko" (Beografiti, 2005) Kaminer je šesnaest godina kasnije i dalje izuzetno duhovit („žovijalan“, rekli bi neki) pripovedač koji pronalazi prostor za humor čak i kada priča o gorkim i teškim stvarima, a život u Rusiji (i njegov, kao i gotovo svih gore navedenih pisaca) je to oduvek bio.

Dodatno, ali ne manje važno: Kaminer nema iluzija kada priča o svojoj domovini, i zna zašto je iz nje otišao.

Iako nameran da priča o prisustvu navedenih pisaca u njegovom životu (pre i nakon emigracije u Berlin), Kaminer se brzo, džentlmenski povlači kao manje važan - a u korist velikana o kojima piše sa puno ljubavi (ili barem poštovanja), rasvetljavajući njihove živote kroz pitke priče o ključnim momentima tih života, ne ulazeći u analize književnih dela.

U Kaminerovim pričama svi ovi pisci su živi ljudi – koji tragaju za bogom, strepe, svađaju se sa književnom kritikom, raskućuju imovinu, kockaju se, čekaju premeštaj, strahuju od Staljina i nadaju se njegovoj milosti, pokušavaju da ponovo raspale revolucionarne vatre, beže od te iste vatre u Sibir, nadajući se da će tamo pronaći svoj mir, kada već nisu sanjanu i željenu slobodu.

Osim Nabokova, koji sa bezbedne udaljenosti od Rusije počinje da piše za Playboy.

(Knjiga se može naći u knjižari Beopolis >>)


Prešlicavanje za LiceUlice / Muzika za kasno proleće (jun 2022.)

Kasno proleće je donelo muziku koja zvuči poput dana provedenog u visokoj travi u kojoj možeš da se kriješ, gledaš nebo i brojiš oblake. Dirljivi stihovi o odrastanju, roditeljima, nedostajanju i Džefu Bakliju. Reči zabrinutih roditelja upućenih novoj generaciji, i snimci koji su do nas stigli gotovo slučajno iz nekog drugog vremena i izbrisane države su albumi koje vam preporučujem za preslušavanje i koji će učiniti da lipe mirišu još lepše.

Arcade Fire: “We” (Columbia Records, 2022)

Početkom ovog veka Arcade Fire su nam ponudili neke od najlepših pesama o suočavanju sa odrastanjem i sazrevanjem. Zatim su snimili dva albuma (“Reflector”, “Everything Now!”) sa kojima nije bilo lako komunicirati i koje nije lako voleti. Konačno, albumom “We” se vraćaju onome u čemu su nenadmašni: stvaranju muzike uz koju je lakše podneti život, pevati naglas i neumorno skakati, dok se Planeta ne zatrese i otrese sa sebe sve što nam zaklanja sunce.
Zašavši u četrdesete Vin Batler i ekipa ponovo pevaju za nas i o nama, ali i sopstvenoj deci. Kada vas “The Lightining I & II”, kao i “Unconditional I (Look Out Kid)” budu zgrabile shvatićete koliko su nam Arcade Fire nedostajali prethodnih godina i kako je dobro imati ih ponovo uz sebe.

Kevin Morby: “This is A Photograph” (Dead Oceans, 2022)

Amerika odavno nije ovako zvučala. Zagledan u stare porodične fotografije i krajolike kroz koje putuje poput hodočasnika, Kevin Morbi je stvorio možda najbolji album karijere sa kojeg je teško izabrati najdražu pesmu ili stih (lični favorit je za sada “When I was a little boy, I wanted to live and breathe inside a song.”)
“This is A Photograph” čine dirljive posvete ocu i majci (naslovna pesma), Misisipiju i Džefu Bakliju (neverovatna “Coat of Butterflies”), Americi, Otisu Redingu, ljubavi, prijateljima i vremenu koje prolazi. Zvučno bogatiji i drugačiji od njegovih prethodnih albuma (među gostima se pojavljuju i harfistkinja Brendi Janger, kao i džez bubnjar Makaja Mekrejven) Morbi je snimio klasik koji će dugo odzvanjati našim srcima, vremenom i svetom.

Branko Mataja: “Over Fields And Mountains” (Numero Group, 2022)

Ovaj album i životna priča Branka Mataje spadaju među čuda koja vraćaju veru u kosmos i podsećaju da će lepota spasiti svet. Na ovako malom prostoru je nemoguće prepričati životnu putanju Branka Mataje od Dalmacije preko Beograda do Kalifornije, u kojoj se Mataja sedamdesetih godina konačno skućio, napravio mali studio i snimao u anonimnosti muziku koja odiše nostalgijom, toplinom i bezvremenošću.
Nikada niste čuli ovakve verzije pesama poput “Kafu mi draga ispeci”, “Šušti bagrem beli” ali i “Tamo daleko”. I nikada nećete uspeti da obrišete iz sećanja i srca taj zvuk koji je stigao do nas preko ogromnog okeana prostora i vremena gotovo slučajno, koji nam peva bez reči, a da bi nas ohrabrio da neumorno tragamo za lepotom i utehom.

Album je dostupan za preslušavanje na adresi https://brankomataja.bandcamp.com/album/over-fields-and-mountains

+

Više o junskom broju magazina LiceUlice >>