Noćurak ohrabrenja i utehe [emisija]

Sedam sati i deset minuta, jednog jutra.

.
Džulijan Barns me u knjizi "Nije to ništa strašno" podseća da nam univerzum ne duguje ni saučešće, ni utehu, i da nam nije dužan nijedan odgovor.

Nekoliko stranica dalje Barns me podseća i na to da je "muzika najbolji način za varenje vremena".

Pošto mi univerzum, dakle, ništa nije dužan, niti ga zanimam - a na vreme ne mogu da utičem; mogu eventualno da ga ubrzavam i usporavam - tražim odgovore u pesmama.

U večerašnjem Noćurku - pesme ohrabrenja i utehe: one na koje možeš da se osloniš, koje te zagrle stihom ili melodijom, one koje koristiš kao retrovizor. 

Norah Jones, Bill Withers, Michael Kiwanuka, KT Tunstall, Ana Ćurčin, Belle & Sebastian, Kings of Convenience, Broken Bells, James, House of Love, David Bowie, Richard Hawley, Leonard Cohen, Young@Heart, The Rolling Stones, The Beatles.

Leonard Cohen, tri pesme iz "Knjige čežnje"

Slatki čas

Kako sladak čini se onaj čas
kad je već prekasno

i kad ne moraš slijediti
njene zanjihane bokove

sve do nakraj
svoje umiruće imaginacije

*

Pisao sam za ljubav

Pisao sam za ljubav.
Nekad i za novac.
Nekome poput mene
to je ista stvar.
(1975)

*

Moje vrijeme

Moje vrijeme ističe
a još uvijek
nisam ispjevao
veliku pjesmu

Priznajem
da mi se čini
da me je izdala hrabrost

letimičan pogled u ogledalo
letimičan pogled u srce
čine da poželim
da zauvijek zašutim

pa zašto me onda tjeraš
Gospodaru mog života
da sjedim tu za ovim stolom
usred noći
pitajući se
kako da se izuzetno proljepšam.

/Leonard Cohen, iz "Knjige čežnje", VBZ 2007, prevod Damir Šodan/