Sunday 24 November 2013

Nils Frahm: "Spaces" [preslušavanje]

Gotovo je dve godine prošlo od kako se Fram ukazao pred nas dvestotinak koji smo imali sreće da saznamo i stignemo na koncert >> i urezao nam u sećanje sjajan nastup tokom kojeg je u sedamdeset minuta preparirao naše razumevanje sviranja klavira i muzike kao takve, a sve pod svetlom lampe koju svuda nosi sa sobom ("tako imam osećaj da sviram kod kuće").


Nakon tog koncerta Nils je objavio i odličan album "Screws" (download sa zvanične stranice >>), koji je odsvirao sa devet prstiju, jer je jedan nesrećno povredio; da bi ovog novembra, u pravo vreme, jer kasna jesen i zima jesu doba za slušanje njegovog klavira objavio i "Spaces", album na kojem se, po prvi put, ne oslanja samo na svoj piano.

Ovaj snimak deo prostora koji Fram osvaja novim albumom:



Dok ovaj snimak sa nastupa uživo preparira osećaj za prostor i vreme.




Album "Spaces" dostupan je za preslušavanje na ovoj adresi >>

Klik na Play promeniće pogled u hladnu noć kasne jeseni.
Ali, još svega dvadeset devet dana i dani će početi da se produžavaju.
Uživajte.
.

Tuesday 19 November 2013

"The Partisan" (Leonard Cohen)

"Ova pesma potiče iz srećnijeg vremena, u kojem smo znali ko je naš neprijatelj."

(Leonard Koen najavljuje pesmu "The Partisan", 1975. godine)

Koen je o ovoj pesmi govorio mnogo puta - još od prvog izvođenja 1969, kada je i snimio, udahnuvši tako novi život pesmi napisanoj 1943. godine u Engleskoj, za vreme bombardovanja Londona. 
Koautori pesme bili su Bernard, član Pokreta otpora koji je pobegao u Britaniju i Ana Marli, kojoj je posvećena i knjiga "Trubadur otpora"

U jednom intervjuu je rekao da je peva zato njome podseća ljude na Španski građanski rat i borbu francuskog pokreta otpora, otpor kao takav.


Deset godina nakon što je snimio, pesma je postala himna pokreta "Solidarnost" u Poljskoj.


Četrdeset godina kasnije, Koen je i dalje pevao, koristeći kao poslednji stih i dalje "Then we'll come out from shadows".
Francuski original se završavao drugačije: 
"Nous rentrerons dans l'ombre", odnosno vratićemo se u senku, kada borba bude završena.

A borbi nikad kraja.

Vetar udara u prozore.




The Partisan
"When they poured across the border
I was cautioned to surrender,
this I could not do;
I took my gun and vanished.
I have changed my name so often,
I've lost my wife and children
but I have many friends,
and some of them are with me.
An old woman gave us shelter,
kept us hidden in the garret,
then the soldiers came;
she died without a whisper.
There were three of us this morning
I'm the only one this evening
but I must go on;
the frontiers are my prison.
Oh, the wind, the wind is blowing,
through the graves the wind is blowing,
freedom soon will come;
then we'll come from the shadows.
Les Allemands e'taient chez moi,
ils me dirent, "Signe toi,"
mais je n'ai pas peur;
j'ai repris mon arme.
J'ai change' cent fois de nom,
j'ai perdu femme et enfants
mais j'ai tant d'amis;
j'ai la France entie`re.
Un vieil homme dans un grenier
pour la nuit nous a cache',
les Allemands l'ont pris;
il est mort sans surprise.
Oh, the wind, the wind is blowing,
through the graves the wind is blowing,
freedom soon will come;
then we'll come from the shadows."


Friday 15 November 2013

Zoran Crnomarković: "Pop priče"

"Temperatura u gradu je 0 stepeni, vazdušni pritisak 899 mb, vlažnost vazduha 52%, tiho je, bez vetra...”

Danas nemaš puno posla. Zato sediš sama u kancelariji i gledaš dan pod sobom. Ljudi, automobili, mostovi, ulice, trgovi sve otiče. Dan je bistar i to se jasno vidi. Negde u toj masi ugledaš i mene. Idem na pivo. Čisto dok se ne pojaviš i ne sedneš pored.

Naručujem crno. Slatka, smolasta pena lepi se po nepcu i usti-ma. Onda pogledam nagore, u sjajni dan. I tako ukrstimo vizure.

Na samom početku si se pojavila kao nekakva neprimetna sporedna uloga i zatražila moje srce. Rekla si: „Pozajmi mi svoje srce!” Tada sam mislio da će kratko trajati: zasitićeš se, ili ćeš ga razbiti kao staklenu igračku, ili ćeš mi ga prosto vratiti. Ali ne. Ispalo je potpuno drugačije.

Zato sam se u početku branio. Potom sam sebe ubeđivao da to nije ništa. Posle sam mislio da samo što nije prošlo. Na kraju sam uh-va-tio sebe kako priznajem da samo na tebe mislim i da ne mogu da iščistim glavu, kao „kad si ti u mojoj glavi oko mene svi su prozirni”.

A ti? Za svo to vreme ti si se igrala mojim pozajmljenim srcem. Nekada si mu i dopuštala da samo ode i da te ostavi. Ono ti se uvek vraćalo. Iznova i iznova. I tako do dana današnjeg.

Zatvaraš prozor, izlaziš iz kancelarije, spuštaš se strmim ste-pe-nicama u prizemlje, izlaziš na ulicu, hodaš, ulaziš u kafić u kome te čekam, prilaziš mi, ljubimo se, sedaš, ćutimo. Tiho je, bez vetra...

(iz zbirke priča Zorana Crnomarkovića - "Pop priče" (izdavač "Binder" >>, 2013)


* * * 

Ne dozvolite da vas naslov zavede. 

Kratke priče Zorana Crnomarkovića nisu samo – pop.
U mikrosvetu koji pažljivo osluškuje i raspisuje nizom kratkih, a veoma dobro skrojenih priča odzvanjaju i novi talas, bluz i džez.


Sinkope života remete snoviđenja i planove, rifovi i srce razgone oblake, a ritam naracije potvrđuje da je Zoran Crnomarković, iako mu je ovo prva knjiga pisac priča koje teku kao pivo niz grlo i ponekad učine da se oči zacakle.

Od dima, naravno.

Promocija Zoranove knjige održaće se u ponedeljak, 18. novembra u klubu Atom, u Dušanovoj broj 13 a od 19 časova.
Specijalni gosti na bini biće i bend Džasmin i Haubice.
Vidimo se tamo! :)