Wednesday 14 March 2012

[30 sekundi Erkenja i 7 minuta Santiaga Grasa]

Pre no što ova priča Ištvana Erkenja iz "Jednominutnih novela" bude pročitana, valjalo bi sagledati njen kontekst, tj. zašto je Erkenj tako pisao.
.
Iako dramatičan, čitav Ištvanov život može biti jednominutna novela. Kao diplomirani farmaceut, u 22.  godini dobija priliku da putuje po zapadnoj Evropi. U domovinu se vraća pred sam rat i objavljuje svoju prvu knjigu - "Okean igra". Nacisti ga hapse 1941. i šalju u radni logor, na ruski front, nadomak Moskve. Po povratku u Mađarsku nastavlja da piše, ali mu nakon revolucije 1956. zabranjuju da objavljuje. Dvanaest godina kasnije objavljuje "Jednominutne novele". Umire je 1979. Tek od 2004. godine jedno pozorište u Budimpešti nosi njegovo ime.
.

Ova priča je, zapravo, kraća od minuta i zove se:
. 

"Zvanično vladino saopštenje"
(Nakon pobeda ideja komunizma u svetu)
Ištvan P. Balog, konjušar državnog gazdinstva iz Babolne, započeo je svoj redovni godišnji odmor.
(Mađarska telegrafska agencija)"

I to je sve.
Tek večeras otkrivam da je Santiago Graso rođen 1979, u godini kada je Erkenj umro. I koliko sam bio već dugo siguran da je Erkenj donekle uticao na čestu beznadežnost čuvenog mađarskog animiranog filma "Gustav", toliko je ovaj Grasov rad, na neki način, direktan omaž Gustavu.
.
7 minuta, remek-delo.

. 

Sunday 11 March 2012

Sinead O'Connor: Novi album! (preslušavanje)

Prvi susret sa muzikom Sinead O'Connor ne zaboravljam: Rastko se upravo vratio iz USA i pored gomile željenih originala, doneo i njen prvi album - "The Lion and The Cobra".

Na omotu albuma: ćelava pevačica - o kojoj ne znamo ništa. 
"Rastko, šta si ovo kupio?"

I onda prva stvar, sa prve strane albuma - "Jackie" >>
To je bilo to.
.
Drugi album je iz Engleske donela Lidija (sa kojom me je upoznao gore pomenuti - Rastko). Čuveni spot Johna Mayburya >> za njenu verziju "Nothing compares..." emitovao se češće od špice za vesti, ali su taj album zapravo činile velikim stvari poput "Black Boys on Mopeds", "I'm streched on Your Grave", te konačno i "Emperor's New Clothes".
Zatim niz pesama koje je radila sa The World Party, Jah Wobbleom >>, Peterom Gabrielom, The The >>, svaka pesma bolja od prethodne. Nešto kasnije: Massive Attack, Asian Dub Foundation >>, Bomb The Bass >>.
No, sve što čini, teško menja njen status one hit wonder-a, kategorije pod kojom je često i danas indeksiraju.
.
Sa druge strane, neverovatan niz skandala: razvodi, brakovi, Sveti Otac, povlačenje u manastir, pokušaji samoubistva.
.
Ali, tema ove priče nije njen život, već - njena nova muzika.
Priznajem, prošlo je petnaest godina od kako sam nešto novo od Sinead slušao sa toliko uživanja kao novi "How About I Be Me (and You be you)".
.
Mali vatrometi zvezdica i odličnih ocena pršte na sve strane: MusicOMH >>, National Public Radio >>, Guardian >>, BBC >>; iznenađujuće - čak i nabrijani Pitchfork >> daje "skoro 8", nije mala stvar. Album - izvrstan: devet čistih pesama + sjajna obrada "Queen of Denmark" koja u njenoj verziji dobija novu dimenziju, kao i stihovi: "I casually mentioned that I pissed in your coffee/I hope you know that all I want from you is sex/To be with someone who looks smashing in athletic wear"
.


Poslednji zvuk na albumu je - njen smeh, konačno.
Album je dostupan za preslušavanje.
(Lidija, Rastko, slušajte ;)
..
Link ka playlisti >>
ili: Holandski 3voor12 >>

Tuesday 6 March 2012

“Shine On” (The House of Love, 39 pesama, #28)



Makedonska ulica miriše na najlepši april.

Toplo je i pod nadstrešnicom PGP RTB prodavnice ploča, u kojoj vidim novi album The House of Love, prvi CD koji ću ikada kupiti a koji je licencno objavljen kod nas, i koji plaćam za kasom iako još nemam plejer u svojoj sobi. Nekoliko meseci ranije ćale je kupio Technics čudo koje je primalo pet diskova: „da bih mogao da slušam dve opere u nizu, a da ne ustajem.“

Prvi put u životu slušam muziku bez krckanja, pucketanja i šumova koji albumu i ne pripadaju a koji su oduvek bili rezultat lošeg otiska u lošem vinilu, u čemu je pominjani PGP tih godina bio neprevaziđen. Slušam, dakle, prvi put u životu jedan album onako kako je snimljen i kako su ga Gaj, Teri i ostali članovi benda slušali s master trake u tamo nekom studiju u Engleskoj, svega nekoliko nedelja pre mene.

Nakon pedeset dva minuta slušanja albuma koji se danas najčešće indeksira kao „The House of Love (Butterfly)“, zauvek sam lišen nostalgije prema krckavim vinilima i kasetama kao takvim.

Danas sve to izgleda potpuno anahrono, ali u tom trenutku zvuk je bio potpuno omamljujući.

Taj prvi CD sam, naravno, kupio zbog prvog singla koji se uveliko vrteo na tada dostupnom MTV-u i talasima Radija B92 - „Shine On“ predivan komad pop muzike, sročen po pravilu – predivan rif Terija Bajkersa - onda strofa/strofa/refren/solo/refren/odjava – i sve to preliveno sjajnim tekstom Gaja Čedvika, čiji stih: „But I won't fight/I won't hate/well not today“ često citiram i bez pevanja.

Ukoliko bih pokušao da sebi objasnim zašto baš ta pesma sa tog albuma (a zašto ne „Beatles and Stones“ ili „I don't know why I love you?“) - bio bi to pokušaj samoobmane. 
Jer, to iskreno – ne znam, odnosno ne umem da tačno definišem. 
Možda obožavanje ove pesme dolazi iz snage i lepote njenog rifa; možda iz širine koju poseduje, možda zbog tog „I'm so Young, just eighteen“, ili zbog količine dopamina i endorfina koji njene vibracije izazivaju u mojoj glavi i danas, toliko godina nakon prvog slušanja, možda zbog tog aprilskog popodneva u kojem sam kupio CD - imao sam svega 17 godina i bio sam oduševljen idejom digitalnog zapisa muzike. Možda je sve to zajedno, nemam pojma i nije mi važno – neke ljubavi žive i bez „zato“.

Ovaj CD je preživeo prvi plejer koji sam kupio, od honorara za nošenje džakova u jednom magacinu tokom tri nedelje. Nadživeo je i drugi i treći plejer, i bio je na gotovo svim emisijama koje sam radio, a bilo ih je na stotine. Nije svaki put bio stavljan na emitovanje, ali bio je tu. Preživeo je nekoliko čišćenja polica od suvišnih izdanja i selidbe. Bio je u torbi na nekim putovanjima i nekoliko žurki je preživeo a ipak ostao neobjašnjivo neoštećen, sa svega nekoliko sitnih ogrebotina.

Sada je jedan od pedesetak diskova koji su ostali na polici nakon svega, iako odavno van funkcije. Sve sam odavno prebacio u drugačiji format, koji mi omogućava da tu dozu endorfina ubrizgam sebi gde god se nalazio i kada god poželim da čujem jednu od veličanstvenih pesama pop muzike devedesetih, a koja će u istoriju popularne muzike uvesti i Gaja Čedvika, pomalo skrajnutog majstora koji je tokom karijere napisao još nekoliko podjednako sjajnih komada.

„The House of Love (Butterfly)“ objavljen je na dan u kojem pišem ovaj tekst, pre tačno dvadeset dve godine. Bend je nakon duge pauze najavio da će se ponovo okupiti i odsvirati nekoliko koncerata.

Voleo bih da budem tamo.

. 


.
[Ideja serijala “39 pesama”: do 39. rođendana nabrojati i objasniti samom sebi – koje pesme su obeležile prvih 39 godina života. Dosadašnji tekstovi dostupni su > ovde].
.