Thursday 5 April 2012

Sarajevo, april ("Dom pisaca", Miljenko Jergović)


Sarajevo, antiratni protest, april 1992.

,"Trećeg aprila 1992., bilo je osam navečer, u Dom pisaca ušao je visoki, uredni čovjek u uniformi potpukovnika JNA. Sjeo je za stol do staklenog zida, skinuo šapku i zagladio sijedu kosu dlanom, nalaktio se i lijeno čekao konobara. Naručio je vezirske mahmudije i času kisele. Pokreti tog čovjeka, izraz njegovog lica, način na koji je uzimao času, sve sto je činio odavalo je mir i onu vrstu dostojanstva što ju je najlakše primijetiti u ljudi koji su sve brige prebrinuli, djecu odškolovali, bolesti odbolovali i spremaju se na godišnji odmor, sasvim prazni od zlih i dobrih duhova.
,
Oni koji su te večeri vidjeli potpukovnika i još povjerovali da je baš on taj glasnik koji bi mogao dati odgovore na sva pitanja naših života, oni su mogli biti sigurni da nikakvoga rata biti neće i da nijedno zlo ne smije da se desi, barem do trenutka kada će taj čovjek izrazom lica ili pokretom pokazati da bi moglo biti drugačije. Ali on je mirno dovršio svoje vezirske mahmudije, pažljivo obrisao usta platnenom salvetom i duboko uzdahnuo (...)
,
Platio je, osmjehnuo se konobaru tačno onoliko koliko treba i sasvim lagano odšetao iz Doma pisaca i iz naših života. Potpukovnika više nikada nismo vidjeli. Ako se ikada i pojavio bilo je to u nekom drugom, neprepoznatljivom obličju, u kojemu je najavljivao neku novu sudbinsku istinu."
,
(Miljenko Jergović, priča "Dom pisaca", iz "Historijske čitanke 1")

Tuesday 3 April 2012

Ostrva, stihovi i video klipovi

Fotografisano na Lefkadi, 2011.
Konačno spavam pored otvorenog prozora, miriše na toplo.
.
I kako svakog jutra primećujem da sve više vidim zeleno, tako sve češće bacam pogled na mape, izučavam puteve i mogućnosti, procenjujem koliko sati mogu bez odmora da gazim gas i držim volan u ruci (aktuelni rekord: 14 sati), "putujemo svijetom prstima po karti" kaže stih iz stare pesme, razmatram put na zapad ili jug.
.
Pokojni profesor Vava je lepo rekao: „Požuri. Za koju nedelju, za koji dan, za koji čas,
Doći će prve jesenje kiše, otvoriće se prozori, I videćeš isti suri predeo što će ti reći:
Nigde nisi bio, ništa se nije dogodilo“. Na jednom drugom mestu, Vava je zapisao i da pod mediteranskim suncem sve istine postaju potpuno jasne i konačne. 
.
Blez Sandrar je pak, sve što je suštinski važno sročio u pesmu "Ostrva":
.
"Ostrva
Ostrva uz koja nikada nećemo pristati
Ostrva na koja se nikada nećemo iskrcati
Ostrva prekrivena rastinjem
Ostrva šćućurena kao jaguari
Ostrva nema
Ostrva nepomična
Ostrva nezaboravna i bezimena
Bacam svoju odeću preko ograde jer bih žarko želeo da odem do vas."
.
Konačno, dolazimo do autora ovog čudesnog video klipa, Kien Lama, koji možda nije čovek od reči, više voli da govori slikom. Ipak, objasnio je u dve rečenice kako je video klip nastao: "17 država, 343 dana, 6237 fotografija, jedno putovanje. Nakon što sam dao otkaz, spakovao sam sve neophodno u torbu, zgrabio aparat i kupio kartu u jednom pravcu za London."
.



.