Saturday 4 June 2011

Gagarinovim očima, 108 minuta

Izvrstan četvorosatni dokumentarac BBC-a „Space Race“  otkriva da je Gagarin izabran za Prvog Čoveka U Svemiru ne samo zbog savršene fizičke spremnosti i letačkog iskustva, već i zato što potiče iz radničke porodice. Dok su mu roditelji radili na „zajedničkom imanju“, Jurij je odrastao doslovce u kući od blata. Sovjeti su želeli da iskoriste tu priliku i još jednom dokažu da je put od blata do zvezda – moguć.

Sergej Titov, prvi kandidat za pilota tog leta, postao je drugi čovek lansiran svemir zbog proburžoaske prošlosti njegovih roditelja. 
Ironijom sudbine i sticajem okolnosti, Titov je svoj buržoaski karakter pokazao i dokazao i na delu - tako što je postao prvi čovek za kojeg je zabeleženo da je u svemiru - zaspao, ali to je za drugu priču, o drugom letu.

Natrag na Gagarina.
Projekat „The First Orbit” je rekonstrukcija Gagarinovih 108 minuta provedenih u orbiti.
Sve je tu: od lansiranja Vostoka, preko komunikacije sa vođom čitavog projekta Koroljevim (proveo je šest godina u Gulagu, iz kojeg su ga vratili da bi Sovjetski Savez vinuo ka zvezdama!), preko (pre)dugih minuta tišine tokom kojih preleće usnulu Ameriku i Vernera Fon Brauna, Koroljevog takmaca koji je besno gledao u nebo, sve do sletanja na Zemlju. Sve to je snimljeno tehnologijom koja bi trebalo da nam dočara kako je Juriju bilo tamo gore.

Ignorišite suvišnu orkestraciju koja prati film. Juriju sigurno nisu svirale violine u slušalicama, već je slušao škripu metala i napinanje čelika, slušao je strune u sopstvenoj glavi kako se zatežu dok brinu da li će letelica izdržati, zagledan u kolevku, nasmejan i toliko rastrojen da je u jednom trenutku on, iz kosmosa, uputio pitanje Koroljevu:

„Ja sam sjajno. Nego, da li ste vi tamo svi dobro?”

Snimci dijaloga Gagarina i Koroljeva u filmu su autentični.

Gledati u Full screen modu:

10... 9... 8... 7... 6...




Više o projektu dostupno je ovde >>



Wednesday 1 June 2011

David Sylvian: “Died in the Wool” [novi album!]


Kada je pre gotovo dve godine objavio Manafon” >> i publici i kritici je postalo jasno da je David Sylvian pop-zvezda konačno i zauvek prepustio mesto Dejvidu eksperimentatoru - koji umesto potecijalno ugodnog života reciklatora slave bira orbitiranje među dalekim zvezdama.

I kako je „Manafon“ predstavljao njegov prvi album bez muzike - već zbirku šumova koji se ponekad grupišu u akord a odmah nakon toga ponovo rasprše u svim pravcima, prateći njegov sve prijatniji glas, tako je na „Died in the Wool“ nastavio da eksperimentiše, ovoga puta okružen još brojnijom svitom muzičara posvećenih istraživanju sazvučja tišine, šumova i sporadičnih instrumentalnih harmonija.

Died in the Wool“ donosi i nekoliko novih komada, među kojima je i „I Should not Dare“, po poemi Emili Dikinson. "A Certain Slant of Light" posvećena je nedavno preminulom kompanjonu iz vremena Japan dana - Miku Karnu >>

Svaki put odlazi sve dalje od obale.
I svaki put se vrati još bolji.
I nije slučajno što se poslednji snimak na albumu zove "When we Return, you won't recognize us".
Album je u dostupan za preslušavanje na ovom linku >> (update - 12.06)

Udahnite duboko.
.