I zatim rešili da muziciraju zajedno.
Klasični afrikanac, majstor instrumenta zvanog kora i klasično obrazovani evropljanin, čelista Francuske nacionalne filharmonije (i ujedno član jednog trip-hop benda (!?!).
Dva kontinenta,
dve rase,
dva instrumenta,
jedno savršenstvo.
Verovatno je najprikladniji naziv
Afropa.
Pored svih lepota koje „Chamber music“ donosi u januarsko veče kontinentalne Evrope, ovaj album prihvatam (kao i nedavni "Afrocubism") kao još jedan dokaz da smo isti, sa istog izvora, bez obzira na mesto rođenja.
Ne postoji drugo objašnjenje za ovakva sazvučja.
P.S. Youtube snimak je koncertni, album donosi dodatna iznenađenja.
