Saturday 16 November 2019

Vorsan Širi: "Dom"

Fotografija: Nora Lorek >>



niko ne napušta dom sem ako dom nije čeljust ajkule
ka granici trčiš samo ako vidiš da trči i čitav grad

susedi trče brže od tebe, u grlu im dah krvavi
dečak s kojim si išla u školu
koji te je unezverenu ljubio iza stare fabrike konzervi
sada drži pušku veću od sebe
dom napuštaš samo kada ti dom ne dopušta da ostaneš

niko ne napušta dom sem ako ga dom ne juri
vatra ti je pod nogama, u stomaku vrela krv
nisi ni pomišljala nikad na to
sve dok te sečivo nije po vratu žigosalo pretnjama
a čak si i onda pod dahom nosila himnu
tek kad si pocepala pasoš u toaletu na aerodromu
jecajući pri svakom zalogaju papira
shvatila si da se vraćati nećeš

morate razumeti, niko ne stavlja decu u čamac
sem ako voda nije bezbednija od kopna
niko ne peče dlanove pod vozovima, ispod vagona
niko ne provodi dane i noći u utrobi kamiona
hraneći se novinama
sem ako pređeni kilometri ne predstavljaju više od putovanja
niko se ne provlači ispod ograda, niko ne želi da ga tuku, sažaljevaju

niko ne bira da živi u izbegličkom kampu
niti da ga pretresaju do gole kože, nakon čega telo boli
niko ne bira zatvor, a zatvor je bezbedniji od grada vatre
i jedan čuvar u noći bolji je
od čitavog kamiona muškaraca koji izgledaju kao tvoj otac
niko to ne bi mogao podneti
niko pretrpeti
niko nije toliko žilav

povici
marš kući crnci
izbeglice
prljavi imigranti
azilanti
zemlju nam pljačkate
čamuge što prose
čudno mirišu
divljaci
svoju su zemlju uništili pa sad hoće i našu

kako to da tim rečima, tim pretećim pogledima
ne dozvoljavaš da te more
možda zato što ne bole koliko otkinuti ud
ili zato što su reči nežnije od četrnaestorice među tvojim nogama
ili je možda uvrede lakše podneti nego krš, nego kosti, nego
raskomadano telo
sopstvenog deteta

želim da se vratim domu, ali dom je čeljust ajkule
dom je puščana cev
i niko dom ne bi napustio da ga dom nije gonio do obale
da mu dom nije govorio da požuri, da ostavi svu odeću
da puzi kroz pustinju, da gaca kroz okeane
da se udavi
da spase
da bude glad sama
da preklinje
da zaboravi na ponos
da je opstanak bitniji

niko ne napušta dom sem ako dom nije znojavi glas koji šapuće:
idi, pobegni od mene
ne znam u šta sam se to pretvorio
ali znam da je svako drugo mesto bezbednije od ovog

*

Vorsan Širi (Warshan Shire, 1988) je britansko-somalijska pesnikinja rođena u Keniji. Autorka je knjige Teaching My Mother How to Give A Birth. Živi u Londonu.

*

(Prekucano iz zbirke "U šta smo se to pretvorili (moderna anglofona međužanrovska književnost)", priredio Srđan V. Tešin, prevod Bojana Gajski, objavio Arhipelag, 2018.)

Friday 15 November 2019

Noćurak bez granica :: Take me to the border, meet me by the sea [mix]



Večeras ignorišemo granice i brzo se prebacujemo preko ograda žanrova, vremena, ritmova, kontinenata, jezika i putujemo sve do obale, bilo kog mora.
Deo puta će voziti pouzdani, provereni vozači koje dobro znaš, ali ima prevoja i skrivenih staza kojima će nas voditi tipovi koje prvi put vidiš ali kojima moraš da veruješ, jer nemaš drugi izbor:

... Andrew Bird, Arve Henriksen, Bill Laswell, Depeche Mode, Hector Zazou & Swara, Helado Negro, Izae, Jah Wobble, Jan Garbarek & The Hilliard Ensemble, Japan, Laurie Anderson, Le Trio Joubran & Roger Waters, Mop Mop & Anthony Joseph, Nicolas Godin, Patrick Watson, Suba, TAPAN, The Gurdjieff Folk Instruments Ensemble & Levon Eskenian, Tigran Hamasyan, Tunng...




Saturday 9 November 2019

O 'Heroes' Dejvida Bouvija [i odakle navodnici u nazivu pesme]



Zvuk i struktura pesme danima su razrađivani u 'Hansa' studiju, stotinu i pedeset metara od Berlinskog zida i kule u kojoj su stražari pod oružjem čuvali Istočni blok.
Studijski inženjer Majer je usmeravao lampe iz studija ka stražarima i pokazivao im srednji prst, na šta se ceo bend bacao na pod očekujući rafalnu paljbu po studiju.

Dejvid, Brajen, Robert, Toni i ekipa su svirali, snimali i preslušavali verzije pesme a zatim vraćali traku na policu i puštali je da 'odleži'.

Tek treće nedelje Dejvid je shvatio o čemu želi da peva.

Počeo je da piše tekst, ali mu je smetao preglasan razgovor Tonija Viskontija i Antonije Mas, koja je pevala prateće vokale. Na Dejvidovu molbu Toni i Antonija odlaze u šetnju, sve do zida kraj kojeg se, nakon višednevnog očijukanja konačno ljube.

Dejvid ih vidi sa prozora studija, dodaje stihove 
'I can remember
Standing, by the wall
And the guns shot above our heads
And we kissed, as though nothing could fall'.


Pesma, čiji je naziv i svojevrsna posveta pesmi "Hero" genijalnog nemačkog benda Neu! je konačno završena.

'Heroes' nikada nije bila 'hit' (ni u Top 20), ali je vremenom postajala sve važnija stanovnicima planete Zemlje.

Priča o Toniju i Antoniji je sve do 2003. bila tajna, zato što je Toni u vreme snimanja 'Heroes' bio u braku sa pevačicom Meri Hopkin. Iako su mnogi verovali da je pesma inspirisana pričom o ljubavnom paru koji živi na različitim stranama zida - ko je želeo, mogao je od prvog dana da primeti da pesma krije neku tajnu: u nazivu pesme su od prvog dana postojala znaci navoda. 
Ova pesma se zove 'Heroes'.
No, navodnici često budu zaboravljeni, čak i na zvaničnom Bouvijevom
YouTube kanalu.

Desetak godina kasnije, u leto 1987. Bouvi svira 'Heroes' u zapadnom Berlinu. Sa druge strane zida čuje se huk publike: Bouvijeva muzika čula se i u Istočnom Berlinu.

Trideset godina kasnije, nakon njegove smrti, Vlada Nemačke mu se i zvanično zahvalila na "pomoći da se Zid sruši", dodajući "Sada si među herojima". Bez navodnika.

Berlinci su počeli da ruše zid u novembru 1989.
Mi smo počeli da podižemo nove.