Wednesday 1 June 2011

David Sylvian: “Died in the Wool” [novi album!]


Kada je pre gotovo dve godine objavio Manafon” >> i publici i kritici je postalo jasno da je David Sylvian pop-zvezda konačno i zauvek prepustio mesto Dejvidu eksperimentatoru - koji umesto potecijalno ugodnog života reciklatora slave bira orbitiranje među dalekim zvezdama.

I kako je „Manafon“ predstavljao njegov prvi album bez muzike - već zbirku šumova koji se ponekad grupišu u akord a odmah nakon toga ponovo rasprše u svim pravcima, prateći njegov sve prijatniji glas, tako je na „Died in the Wool“ nastavio da eksperimentiše, ovoga puta okružen još brojnijom svitom muzičara posvećenih istraživanju sazvučja tišine, šumova i sporadičnih instrumentalnih harmonija.

Died in the Wool“ donosi i nekoliko novih komada, među kojima je i „I Should not Dare“, po poemi Emili Dikinson. "A Certain Slant of Light" posvećena je nedavno preminulom kompanjonu iz vremena Japan dana - Miku Karnu >>

Svaki put odlazi sve dalje od obale.
I svaki put se vrati još bolji.
I nije slučajno što se poslednji snimak na albumu zove "When we Return, you won't recognize us".
Album je u dostupan za preslušavanje na ovom linku >> (update - 12.06)

Udahnite duboko.
.

Saturday 28 May 2011

Mikser 2011

Na bini su juče Jarboli svirali pesme benda Boye; Zemlja Gruva repertoar Dina Dvornika; večeras su gromovi onemogućili Veliki Prezir da svira La Stradu a Darkwood Dub sopstveni materijal iz 1995; ali će zato sutra nastupiti i oni - a Vrooom će svirati Šarla, nakon čega će Svi na pod! preispitavati pesme grupe Beograd - i sve to ispred silosa u kojima se krije neverovatno blago zanimljivih čitanja ideologije naše mladosti - od kojih su možda najzabavnija ona koja su kreirali umetnici mlađi od kraja te iste ideologije. 
Zabava, naučili smo, omogućava realnije sagledavanje suštine stvari, čak i kada su one veoma ozbiljne.
Nedaleko od silosa, četiri sprata nabijena novim idejama, od poda do plafona.
Takav miks prošlosti, sadašnjosti i budućnosti jeste vredan - i gledanja i slušanja. 
Mikser traje, još danas i sutra.

Više o mikseru >>


Pokretači www.flipflipmeheidi.com u susretu sa Josipom Brozom - i Štrausom.
Ko poseti - pamtiće.
.

Sunday 22 May 2011

"Đez"... "Džes"... Jazz...

Ovo je fotografija džez orkestra osnovanog u Petrovcu na Mlavi, 1933. godine.

Obratite pažnju na umetnički detalj – naslikanu poluobnaženu igračicu na bubnju, ispod natpisa „Jazz“, a zatim bi trebalo obratiti pažnju i na opanke.

Korišćenje frule u jazz orkestru je, takođe, svetski kuriozitet.

Ova fotografija nalazi se naslovnoj strani knjige Mihaila-Miše Blama „Jazz u Srbiji 1927-1944", svojevrsnog samizdata nastalog prvenstveno na osnovu porodične arhive familije Blam i drugih raspoloživih izvora, a koja omogućava drugačiji pogled na Srbiju između dva rata, ali i odnos sovjeta, nacista, nedićevaca, komunista i ostalih prema muzici koja je u sebi sjedinila barem tri kontinenta, dva veka i jednu strast – za varijacijama na temu.

Zabludeli studenti, Jevreji, Cigani (termin koristi autor), sovjeti koji najpre ubrzano formiraju džez-orkestre a zatim ih proteruju u gulage čim gosti sa zapada napuste SSSR; „Havaji“ – valjevski džez orkestar; klub „Džokej“ u Gračaničkoj i „Aero klub“ u Uzun Mirkovoj; počeci radio-Beograda i nacisti koji sviraju džez usred Beograda za vreme boravka u Beogradu menjajući imena pesama i plasirajući ih kao „muziku za ples“, nacisti koji se slikaju sa Đangom u Parizu; „Lili Marlen“ koja počinje svoj život upravo na talasima Radio Beograda i zavađene strane u ratu koje podjednako vole istu pesmu; Nedićeva trgovina ljudima i neverovatni izveštaji iz logora u kojima su bili jugoslovenski vojnici; protivnici „đes“ ili „džes“ muzike; partizani koji ubijaju ljude zbog leptir mašne po oslobođenju Beograda 1944 - deo su priča koje se mogu pronaći u knjizi Miše Blama, krcatoj dokumentima, koja je objavljena bez podrške Ministarstva, Grada, bilo koga – a koja zaslužuje bogatije izdanje (i korekcije tehničkih grešaka) i glasnije ovacije. 


Ovakav tretman rada Miše Blama od strane naše kulture jeste, zapravo – blam, te je, istovremeno, dokaz da se u Srbiji od onda do sada nije promenilo mnogo toga. Kao što autor često povlači paralele između tog doba i sadašnjice, tako je i očekivano da su najstariji snimci (koje dobijate uz knjigu na pratećem CD-u) sačuvani zapravo zahvaljujući sekundarnim izvorima, a neki i zabeleženi zahvaljujući nemcima koji su upravljali Radio Beogradom - dok su originalu uništeni ili zagubljeni.

Ono što je sačuvano, bez obzira na šumove i oštećenja - otkriva kako se u Beogradu svirao dobar sving, zatim džez, prikladan epohi, bez obzira na sve.

I zato je ova knjiga važna, bez obzira na sitne manjkavosti, koje će, verujem, biti ispravljene u drugom izdanju knjige.

Za početak je čudesno da je objavljena.
Ladislav lepo kaže: "Ovo je materijal za srpski The Commitments."

*