Thursday 29 April 2010

Art&Copy (Doug Pray, 2009) ili film o oglašavanju, reklamama i odbijanju ideja

“Ovo je biznis odbijanja. Svakog dana vi stvarate ideje... Mnogo ideja. I najpre vaše kolege odbiju nekoliko, onda klijent ubije poneku vašu i doda poneku svoju, koju vi odbijate... Odbijanje! I onda, narednog dana, ponovo ustajete sa poda – i kreirate nove ideje, za koje verujete da mogu promeniti svet.“ (parafraza, iz filma)

Art&Copy je važan film ne samo zato što otkriva poreklo i okruženje u kojem su nastale mnoge od kampanja koje su redefinisale oglasnu industriju (važna reč: industrija) u proteklih četrdeset godina, već i – mnogo važnije – sisteme mišljenja i stavove onih čija su dela čitav taj biznis učinila jednim od najprivačnijih poslova na svetu, od kojeg i zaposleni i klijenti i primaoci poruke očekuju ne samo informaciju – već i inspiraciju i emociju – kada god je to moguće ili dozvoljeno, a neki i – zaradu.

U sjajno definisanom ramu za širu sliku o industriji, ojačanim činjenicom da gotovo polovina satelita koji kruže oko Zemlje zarad naučno-tehnoloških ciljeva to mogu da rade zahvaljujući novcu koji dobijaju od onih koji žele da komuniciraju sa celom planetom, ovaj film otkriva i mnoge ljude koji su bili dovoljno pronicljivi i hrabri da predložu kampanje koje nisu vređale konzumenta i koje su ih automatski učinili zanimljivim predvodnicima. Zato ovaj film nije apologija struke, čiji su prosečni ili uplašeni činovnici učinili da oglašavanje bude shvaćeno kao đavolja rabota.

Uživanje je gledati energiju kojom zrači genije Li Klou (Lee Clow), ljude koji su u poslednjoj rečenici jednog osuđenika na smrt pronašli inspiraciju za Nike kampanju „Just do It” (Wieden & Kennedy), koliko je Tommy Hilfiger strahovao do nivoa višednevne nesanice nad kampanjom koju je za njega uradio George Luis i koja je učinila da TH  meteorskom brzinom postane jedan od velikih igrača, kako je Apple sebi dopustio spot u kojem se proizvod ne pojavljuje i kako su daždevnjaci progovorili u spotu za Bud  – kao i mnoge druge mitologije, dovoljno inspirativne da i sutra ustanete sa poda – i kreirate nove ideje, od kojih će mnoge završiti kao glineni golubovi.

Ovo je, dakle, obavezna lektira za one koji pomišljaju da se bave poslom kreacije komunikacija, za one koji se možda pitaju da li je ovo pravi posao za njih, ali i za one koji pomišljaju da od svega odustanu – jer ovaj film će vam pokazati šta sve još uvek niste uradili,a mogli ste.

Just do it.

Monday 26 April 2010

Uzdizanje: B92!

Najpre uhvatiš samog sebe u žurbi - da što brže završiš sa pranjem zuba i ostalom gimnastikom, jer je radio aparat u drugoj prostoriji, ne čuje se.

A glas je od onih uz koje si odrastao i po kojem pamtiš zlatne dane radija.

Onda shvatiš da su pesme birane da bi zaista razbuđivale moždane vijuge i inspirisale te za dan koji dolazi, i da nisu samo puke pauze između dva govorna segmenta.

Onda shvatiš da uopšte nije zdravo istovremeno i slušati "Uzdizanje" i voziti, jer je program nepredvidiv i zabavan, mogao bi neki saobraćajni znak ostati neprimećenim - naročito tokom sekvence tokom koje voditelj i njegovi gosti crtaju slušaoce na osnovu instrukcija koje slušaoci daju ("Ja imam obrve takve da lepo štite od kiše"... "Grudi? Grudi su mi tako, kao dva mrtva pacova..."), da je program lišen brendiranih rečenica i konačno je lakše razlikovati reklame i voditelje, da je sve krcato inspiracijom za uzdizanje iznad svih muka koje nazireš kao ponedeljak jutro. I da je najzabavnij deo jutra slušati one koji se raspituju "Gde su Gorica i Dragan?" i one oduševljene upade malo starije garde ("Konačno su te vratili!", "Dobro došao, Srđane!")

Srđa Anđelić (vidi sliku), nekad poznat i kao Mjehur Ubica, od jutros radi na "Uzdizanju", novom jutarnjem radio-programu B92. Ne znam kakvi su korporativni planovi radija i koliko će i kako ovaj radijski kalambur funkcionisati, ko će voditi program sutra ujutro - ali je doneo osveženje koje je inspirisalo i ovo pisanje u 08.42h ujutro. I to je, valjda, još jedan dokaz koliko je ovaj jutarnji program različit a i dalje svrsishodan, jer, razbuđuje sva čula.

I uopšte se nisam pitao koliko je sati i kolika je temperatura.


Saturday 24 April 2010

Trip-tih

I

"Građane Srbije želim da obavestim da imamo potpuno jasan plan za izlazak iz krize. To je plan do 2020. godine koji će biti završen u narednim mesecima."
(Presednik Srbije, 23.04.2010)

II


III

"To the happy home/With trees and flowers/and chirping birds and basket weavers/who sit and smile and twiddle their thumbs and toes..."
("They're coming to take my away-ha-haaaa!")