tag:blogger.com,1999:blog-79066132414797089872024-03-18T11:34:45.898+01:00prešlicavanjeBlog & Radio stranicaprešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.comBlogger1102125tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-80972493978065069642024-03-09T17:48:00.004+01:002024-03-09T17:48:39.255+01:00Dan kada sam ostao bez domovine<div class="separator"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4JNK6KgcGkC8J32WKbYSnhYcxJShKjCOPP2wByTS0AtSHcgRrPM-wI_qTWbwpziXo_B01oq_CcbkBMCp9IQFWMmJlyaXfEVfkF7ekjzRP3PXzuOvdP5LU7YzbQZQxTj2QPvdDYeA1bKSMPxiTzrcW_fbmbdm0efQacD5jmw0Q_5zWrnDUZ0zporEc68YX/s1188/eJuk9kqTURBXy9kMjM3NDMyYzY1OGE4YTI0NWNjYzdhMjk3NjBjODFjMy5qcGVnkZMCzQSwAN4AAaEwAQ.jpeg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="869" data-original-width="1188" height="468" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4JNK6KgcGkC8J32WKbYSnhYcxJShKjCOPP2wByTS0AtSHcgRrPM-wI_qTWbwpziXo_B01oq_CcbkBMCp9IQFWMmJlyaXfEVfkF7ekjzRP3PXzuOvdP5LU7YzbQZQxTj2QPvdDYeA1bKSMPxiTzrcW_fbmbdm0efQacD5jmw0Q_5zWrnDUZ0zporEc68YX/w640-h468/eJuk9kqTURBXy9kMjM3NDMyYzY1OGE4YTI0NWNjYzdhMjk3NjBjODFjMy5qcGVnkZMCzQSwAN4AAaEwAQ.jpeg" width="640" /></a></div><i>„Mržnja će nas uvek čekati na jednom bliskom, rodnom mestu“.</i><div>(Georgi Gospodinov, „Otadžbina“)<br /><br />Negde u ovo doba dana pre 33 godine moja domovina (uskoro - „otadžbina“) je na zahteve jednog broja građana da manje laže – kao odgovor na ulicu poslala tenkove.<br /><br />U isto vreme je prekinula program jedine gradske televizije koja je emitovala nemontirane snimke sa ulica Beograda (dakle, slike onoga kako jeste), a do večeri je ućutkala i jedini radio na kojem se moglo čuti šta jeste.<br /><br />Tu domovinu je inače bilo sve teže voleti, ali od tog dana je bilo jasno da se od mene ljubav i ne traži.<br />Kada ti u 18. godini neko usmeri cev tenka u glavu, zaboraviš na ljubav.<br />I ja se od te večeri osećam kao čovek koji je nema domovinu.<br /><br />Otadžbina (nekada - „domovina“) je i u budućnosti na zahteve da manje laže, krade i ubija nastavila da odgovara bornim vozilom, pendrekom, mržnjom i temeljnim zatiranjem svega u šta verujem i što mi je važno.<br />Bez obzira na to – ja sam se trudio da ispunim ono što je do mene: odsluži vojsku, plaćaj nerazumne poreze, baci papir u kantu, zasadi drvo, brini o društvu a ne svom dupetu, prijavi kvar, i šta sam već naučen da je red.<br /><br />I evo nas, trideset i tri godine kasnije, u baš lošem odnosu.<br />Ona se svakodnevno baš trudi da ja dignem ruke od svega, ili – još bolje – odem, a ja nikako da odustanem od ideje da ova zemlja može bolje.</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br />prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-52860447647303689572024-03-08T08:51:00.006+01:002024-03-08T09:20:16.410+01:00Noćurak :: Boginje, dobre vile, najdraže veštice, ćerke i unuke :: Girls Against God<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgzBZIfdO15XRYhJGYeZyi_cRJWz9gHGFm4PbloI_OHxqQr-E_zH_UNMXCJvK4_b6nkmg4EkiqwFFbI6-7hoRuxuviC5gzceMjL4sBRrVVZKL3BQKjQRH3sBPo7x7hlJco0Vb5fc04QjjzImWCVEWg9YvdclByZ0MAcI382CQU6cTkn38snTRKhaI3zMeY3/s1050/Cover_215.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1050" data-original-width="1050" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgzBZIfdO15XRYhJGYeZyi_cRJWz9gHGFm4PbloI_OHxqQr-E_zH_UNMXCJvK4_b6nkmg4EkiqwFFbI6-7hoRuxuviC5gzceMjL4sBRrVVZKL3BQKjQRH3sBPo7x7hlJco0Vb5fc04QjjzImWCVEWg9YvdclByZ0MAcI382CQU6cTkn38snTRKhaI3zMeY3/w640-h640/Cover_215.jpg" width="640" /></a></div><br /><div class="separator"><br /></div>Boginje, đavolice, <br /> dobre vile, i njihove drugarice, <br /> najdraže veštice, njihove ćerke i unuke, sve u jednom miksu.<br /> Idu glasom gde neki ne bi gitarom,<br /> pevaju o stvarima o kojima dečaci ćute.<br /> <br /> Čekaju te: <br />Tori Amos, The Last Dinner Party, Wet Leg, Autopark, Sitzpinker, Marina And The Diamonds, Kate Bush, Jesca Hoop, Ane Paška, Fiona Apple, Allison Russell, Natalie Merchant, Natalie Prass, K.D. Lang, Suzanne Vega, Laura Marling, Joanna Sternberg, Diane Birch, Sinead O'Connor, St. Vincent, Björk, Kate Tempest, Lira Vega, Videosex, Katarina II, Erika Stucky, Laurie Anderson, Grace Jones, Betty Davis, Me'Shell Ndegéocello, Cat Power, Florence + the Machine.<br /><br /><iframe frameborder="0" height="120" src="https://player-widget.mixcloud.com/widget/iframe/?hide_cover=1&feed=%2Fnebojsa-krivokuca%2Fno%C4%87urak-boginje-dobre-vile-najdra%C5%BEe-ve%C5%A1tice-%C4%87erke-unuke-i-u%C4%8Denice-girls-against-god%2F" width="100%"></iframe><div><br /></div><div><br /></div>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-21568769816375204282024-02-23T21:27:00.007+01:002024-02-23T21:27:46.161+01:00"I found the way, by the sound of your voice"<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgB82vBezf7Ji2VC_XdOoqjIG7LGUAi_KyQkbhtJbmrOqY1ngrUZS3RsqyO4iBCvEC4_eyd9ISh3M4cJBbBoOkJe03Ii8vaZ7Y49-A-KxhJJHw_KUnz2L4F0EM4rf1wc9lBGDUL2p_uMw8_3Ipz2GIlMQvMr_WlW5BcM7toqonh1Z5ZQhJn8VQtOUmtE-rj/s1200/ds_2023-01-19.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="668" data-original-width="1200" height="356" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgB82vBezf7Ji2VC_XdOoqjIG7LGUAi_KyQkbhtJbmrOqY1ngrUZS3RsqyO4iBCvEC4_eyd9ISh3M4cJBbBoOkJe03Ii8vaZ7Y49-A-KxhJJHw_KUnz2L4F0EM4rf1wc9lBGDUL2p_uMw8_3Ipz2GIlMQvMr_WlW5BcM7toqonh1Z5ZQhJn8VQtOUmtE-rj/w640-h356/ds_2023-01-19.jpg" width="640" /></a></div><p><span face="Arial, sans-serif" style="font-size: 11pt;">Dejvidova muzika nikada nije
bila samo to – melodija i reči, kada ih ima. <br /><br /></span><span face="Arial, sans-serif" style="font-size: 11pt;">Njegova muzika je već decenijama sklonište za samotne, zaklon uz logorsku vatru
pod sjajnim zvezdama, pejsaž u ranu zoru i horizont u sumrak, mapa nejasnih
obrisa sveta koji tek čeka da bude otkriven, knjiga za koju nikada nisi
dovoljno odrastao da bi je razumeo do kraja i koju ponovo čitaš od prve
stranice, i onda još jednom; lekcija o odbijanju slave i veslanju što dalje od
glavne struje velike reke; staza ka proplanku u gustoj šumi, šuma pod snegom
bez utabanih staza, staza koja se neprekidno račva i vodi do suve visoravni na
kojoj u daljini vidiš priliku sa šeširom širokog oboda koja ti stalno izmiče.</span></p><span face="Arial, sans-serif" lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 11pt; line-height: 107%;">
Ne pratiš ga decenijama da bi ga stigao, već zato što znaš da hoda ka mestu
na kojem vlada mir, pa neka put do tog mesta traje i godinama.<br />
<br />
Dejvid danas puni šezdeset i šest.</span><br /><br /><iframe allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen="" frameborder="0" height="400" src="https://www.youtube.com/embed/ov1t552pntg?si=yy3hC-t-lIrhBAEn" title="YouTube video player" width="640"></iframe><div><br /></div>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-79866211151662168242024-02-14T08:39:00.000+01:002024-02-14T08:39:53.397+01:00Noćurak :: Nothing But Love :: Mixtape<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiUPothaiMidTc_s0-7PZxgsKZIs1g3ptM8up1aIWIADnKzhs0jp0eJ3xri73NUoOy2yG20pNzUzylHzO92qJTfz3jqIh3y1ia20ARRPQlDBhYcB9PjxEplENR0DriX9eiBu9n3JHFE1p9vnVQ5JLhMLwArpiorxnr1wmCnmLazhaqzYYUDRje_ffnPfS30/s1040/vlcsnap-2024-02-12-20h37m45s762.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1040" data-original-width="1040" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiUPothaiMidTc_s0-7PZxgsKZIs1g3ptM8up1aIWIADnKzhs0jp0eJ3xri73NUoOy2yG20pNzUzylHzO92qJTfz3jqIh3y1ia20ARRPQlDBhYcB9PjxEplENR0DriX9eiBu9n3JHFE1p9vnVQ5JLhMLwArpiorxnr1wmCnmLazhaqzYYUDRje_ffnPfS30/w640-h640/vlcsnap-2024-02-12-20h37m45s762.jpg" width="640" /></a></div><p>Ova mala radio stranica je već emitovala nekoliko specijala
posvećenih ljubavi.</p><p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">
Bilo je tu pesama o odranim kolenima, jeftinim romanima, donjem vešu,
grobljima, molekularnim strukturama, lomljenju ruku... dakle, niz uglavnom neozbiljnih
pesama, koje su sve samo ne <i>I want to know what love is</i> (mada je čak i
ta pesma dobila razlog postojanja u zaboravljenom indi-filmu „Late Night
Shopping“)<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Nik Hornbi u „High Fidelity“ s pravom kaže da je „snimiti
dobru kompilaciju velika umetnost“.<br />
I ja sam poželeo da ovoga puta napravim najromantičniji Noćurak ikada, od
pesama od kojih se sve trese, koje te teraju da se ponovo zaljubiš, ili još
jače. <br />
To je bila ideja.<br />
I stvarno sam se trudio.<br />
Ali, muzika i ljubav su nepredvidive sile. <br />
Tek kada sam prestao da pružam otpor, pesme su se same poređale.<br />
<br />
Čekaju te </span><span style="font-weight: normal;">The Beatles, The Magic
Numbers, Kings of Convenience, The Lightning Seeds, Rialto, Eva Braun, James, Buzzcocks,
Joy Division, Future Islands, The Killers, The Last Dinner Party, The National,
James Blake, Massive Attack, Pet Shop Boys, Everything But The Girl, Depeche
Mode, Phosphorescent, Valerie June, Sivert Hoyem, Marlon Williams, Paul Weller,
Jalen Ngonda, Curtis Harding, David Bowie, Gail Ann-Dorsey i Cat Power.<br /></span></p>
<iframe frameborder="0" height="120" src="https://player-widget.mixcloud.com/widget/iframe/?hide_cover=1&feed=%2Fnebojsa-krivokuca%2Fno%C4%87urak-nothing-but-love-mixtape%2F" width="100%"></iframe>
<div><br />p.s. Raspisao sam se u najavi, pošto u miksu govorim otprilike
45 sekundi.</div><p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS">Još mikseva i emisija o <b><a href="https://www.mixcloud.com/nebojsa-krivokuca/playlists/lovesongs/" target="_blank">ljubavi, raskidima, i ostalim nezgodama ></a><br style="mso-special-character: line-break;" /></b></span></p>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-84267321076386927382024-02-13T17:11:00.005+01:002024-02-14T22:10:29.815+01:00Tom Petty: "The Last DJ", za #WorldRadioDay<p><b><i>“There goes the last DJ<br /></i><i>Who plays what he wants to play<br /></i><i>And says what he wants to say.<br /></i><i><br />And there goes your freedom of choice<br /></i><i>There goes the last human voice<br /></i></b><i><b>There goes the last DJ.” </b><br /></i><br />Među mnogim pričama o nastanku radija oduvek mi je najzabavnija bila ona o
Dejvidu Sarnofu, koji je pre nešto više od 100 godina među prvima razumeo potencijal
tada novog izuma.</p><p class="MsoNormal"><span style="font-weight: normal;">
Za razliku od mnogih koji su o radiju razmišljali kao uređaju koji omogućava ljudima
da komuniciraju “jedan-na-jedan”, Sarnof je shvatio da radio može biti
iskorišćen za priču “jedan-ka-svima”.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-weight: normal;"><i>(To nije jedini slučaj da tek
osmišljena sprava dobije novi život zahvaljujući nečijem promišljanju. Da
parafraziram Gabrijela Garsiju - svet je još uvek bio mlad, i mnoge stvari još
uvek nisu imale svoje konačno ime, i nismo znali kako ćemo ih koristiti. Tomas
Edison nije konstruisao fonograf da bi ljudi snimali i slušali muziku, već da
bi jedni drugima slali glasovne poruke. Ipak, muzika je pobedila.)</i><br />
<br />
Kada je Sarnof pozvao investitore da ulože novac u razvoj “bežične muzičke
kutije”, bogatuni nisu razumeli komercijalni potencijal radija: “Ko bi platio
slanje poruke koja je upućena svima, odnosno nikome konkretno?” <br />
Magija radija nikada nije bila svima razumljiva.<br />
Paradoksalno, bogatuni su vremenom shvatili “komercijalni potencijal”, i to će
biti ono što će tu magiju najčešće limitirati – i, konačno, inspirisati Toma
Petija da napiše pesmu “The Last DJ”. <br />
Ona peva o radijskom di-džeju koji je frustriran što ne može da pušta šta želi,
i odlazi u Meksiko u potrazi za slobodom.<br />
<br />
Tom Peti je ovu pesmu posvetio Džimu Ledu, radio-voditelju koji je decenijama
emitovao program na nekoliko radio stanica širom Kalifornije.<br />Možda i ne znaš da znaš njegov glas? Džimov glas izgovara “najave” na albumu “RADIO
K.A.O.S” Rodžera Votersa iz 1987.<br /><br />
U trenucima najveće slave Džimovu emisiju je re-emitovalo oko 160 radio stanica
širom Amerike.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEidbZKTKnbEAN0fO4K4jZj2SJPPvtslEzajCJUqxALa7EMqlwdkIo7wFSx6ZJAMuxEFw5yemDm3Bhf5s_yzw8OnZ6i-on3ZJYa8c6WDRXlEk_xBjEGrO9izoZNl4nWs9Ew514bhQY-pr06OsPmYEedL5SmlEqvYYgYN4GnIBFrSQmVPTsdSypxxbCjLVW5F/s980/jim+ladd+photo_1_1.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="980" data-original-width="980" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEidbZKTKnbEAN0fO4K4jZj2SJPPvtslEzajCJUqxALa7EMqlwdkIo7wFSx6ZJAMuxEFw5yemDm3Bhf5s_yzw8OnZ6i-on3ZJYa8c6WDRXlEk_xBjEGrO9izoZNl4nWs9Ew514bhQY-pr06OsPmYEedL5SmlEqvYYgYN4GnIBFrSQmVPTsdSypxxbCjLVW5F/w640-h640/jim+ladd+photo_1_1.jpg" width="640" /></a></div><span style="font-weight: normal;"><br />
To je magičan, teško objašnjiv osećaj, koji nema veze sa “slavom”, “uticajem”,
i ostalim glupostima.<br />
<i>On air </i>svetli iznad mikrofona, kroz studijsko staklo vidiš da te u nekim
trenucima ne slušaju ni “rođeni” tonac i muzički urednik emisije, zato što su
se prebacili na kontrolne zvučnike i nameštaju trake ili vinile koji će tek biti
emitovani - ali ti znaš da to što pričaš u mikrofon ponekad slušaju i stotine
hiljada ljudi. Dok pričaš – znaš da među tim hiljadama postoji Jedna, ili Jedan
koji će neku pesmu čuti prvi put u životu, i otkriti novi svet. <br />
Nikada nećeš upoznati tu osobu. Radio je jednosmeran, “jedan-ka-svima”. Ta
osoba ne može da ti ostavi lajk ili komentar. I nikada nećeš saznati šta će ta
osoba uraditi sa tom pesmom, i gde će je odvesti. Možda će baš tu pesmu
izabrati za prvi ples na venčanju. Možda će tražiti da bude sahranjena uz nju. Ne
znaš, ali deliš pesme i priče dalje, tako pomažeš pesmama da stignu do onih
kojima su namenjene.<br /><br />*<br /></span><p class="MsoNormal"><span style="font-weight: normal;">Nedavno sam imao priliku i
čast da razgovaram sa čovekom čije su emisije svojevremeno meni otkrivale nove
svetove, i punile uši i dušu zvučnim slikama koje su me terale da tragam dalje.<br />
Dečačko oduševljenje što smo u istom prostoru, i što pričamo o muzici dok nam
pušta Džulijana Lejdža postalo je još jače u trenutku kada je izgovario suštinsku
rečenicu, koju bih rado prigrlio kao svoju. <br />
Citiraću ga po sećanju: <i>“Osećam unutrašnji mir, i ispunjenje - u nadi da sam jednim
delom svoje egzistencije učinio nekome nešto dobro, emitovanjem neke muzike.”<br /></i><br />A učinio je, odavno. <br /></span>Mene je, ne znajući, doveo tu gde sam danas, rešen da nastavim da delim muziku kako umem i znam, čak i kada radija kakav znamo više nema, pa pravim “<i>radio iz kuhinje</i>”.<br />Nema klasične <i>On Air </i>lampice, ali je Aleksandra napravila nešto bolje.</p><p class="MsoNormal"><span style="font-weight: normal;"><br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhD01zWOLpSepEEodeGfIqExjAunlPKlgJVQ6vWvofKfVE0vSwG4EPbQWm_giMdjA6hxP3Tq7Erv3jnT4j-XUYI9NG0TNhvkp9EUdk-PkRefvvWCbWpd8H9JHtlifk7Ej-xx9Z3HQFdZ5edwMeUxNCn2PVMiQG7FuiHy0Lqytflov69dn4UdFX9SodGsbgw/s4032/On%20Air%20Radio_20210618_205335.jpg" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="1908" data-original-width="4032" height="302" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhD01zWOLpSepEEodeGfIqExjAunlPKlgJVQ6vWvofKfVE0vSwG4EPbQWm_giMdjA6hxP3Tq7Erv3jnT4j-XUYI9NG0TNhvkp9EUdk-PkRefvvWCbWpd8H9JHtlifk7Ej-xx9Z3HQFdZ5edwMeUxNCn2PVMiQG7FuiHy0Lqytflov69dn4UdFX9SodGsbgw/w640-h302/On%20Air%20Radio_20210618_205335.jpg" width="640" /></a><br /><br />
Tomova pesma kojom je ova priča je u nastavku. <br />
Nema spota, samo zvuk. <br />
Velikim pesmama slike nisu potrebne.<br />
Džim Led kojem je pesma posvećena umro je krajem prošle godine.<br />
Poslednjih dvanaest godina radijske karijere je radio emisiju u kojoj je puštao
“manje poznate bendove”.<br />
Ostao je slobodan.</span></p>
<iframe allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen="" frameborder="0" height="400" src="https://www.youtube.com/embed/6Knw_GxXPHg?si=fAvLErCpfbgTvvin" title="YouTube video player" width="640"></iframe><div><br /></div>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-4147381786219989482024-02-10T18:38:00.004+01:002024-02-10T18:46:38.666+01:00Beth Gibbons: Floating on A Moment<p><i><span style="white-space-collapse: preserve;"></span></i></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><i><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEil7SdRpdq9gPr2Dd2KvZNPFVzMaCFNeTvTS-gBxT7XNbT53xIXZiIRElWIkA90J4e3rf3OHgT0SKXwo-PjaUxGEWHHg_K1d4CmF5cl5ACZzaLqdilJmoVgI7V7MuzUROfMLRxT1UJvI4Jp9XaYViydJdgRFzy0T_YJL34aHRLpJUvylGbFthIu9x0IJNFV/s1581/PC-Netti-Habel-Beth-Gibbons-1-300DPI.webp" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1054" data-original-width="1581" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEil7SdRpdq9gPr2Dd2KvZNPFVzMaCFNeTvTS-gBxT7XNbT53xIXZiIRElWIkA90J4e3rf3OHgT0SKXwo-PjaUxGEWHHg_K1d4CmF5cl5ACZzaLqdilJmoVgI7V7MuzUROfMLRxT1UJvI4Jp9XaYViydJdgRFzy0T_YJL34aHRLpJUvylGbFthIu9x0IJNFV/w640-h426/PC-Netti-Habel-Beth-Gibbons-1-300DPI.webp" width="640" /></a></i></div><i><br />"I'm floating on a moment
<span style="white-space-collapse: preserve;">Don't know how long
</span><span style="white-space-collapse: preserve;">No one knows, no one can stay."</span></i><p></p><span style="white-space-collapse: preserve;">Moraš da se sećaš prvog susreta sa glasom Bet Gibons. </span><br /><span style="white-space-collapse: preserve;">Znam da je od tada prošlo trideset godina, ali to je nešto što se pamti, poput prvog slanog poljupca, ili pada sa bicikla.</span><br /><br /><span style="white-space-collapse: preserve;">Čak i da sada nemaš ožiljak ispod kolena od tog dana, ne zaboravljaš trenutak kada se jedna pesma, niotkuda, zaleti prema tebi, i onda povuče oboje niz nizbrdicu govoreći ti <i>"Cause Nobody Loves Me / It's True / Not Like You Do"</i>, u krug.</span><br /><br /><span style="white-space-collapse: preserve;">Trideset godina od kako je svetu obznanila svoje postojanje prvim albumom Portishead; predivnog albuma koji je radila sa Polom Vebom iz benda <i>Talk Talk</i> (aka <i>Rustin' Man</i>), i pet godina od kako se poslednji put oglasila, Bet će u maju konačno objaviti prvi solo album, na kojem joj je pomagao drugi član <i>Talk Talk</i>, Li Heris.</span><br /><br /><span style="white-space-collapse: preserve;">"Album je nastao iz niza smrti, i mnogih "zbogom".</span><br /><span style="white-space-collapse: preserve;">Shvatila sam kakav je život bez nade. Ranije sam imala moć da promenim svoju budućnost, ali sada se suočavam sa svojim telom, i ne mogu da učinim nešto što ono želi da uradi", piše u najavi koja prati prvu pesmu. </span><br /><br /><span style="white-space-collapse: preserve;">Prateći glasovi nisu jedino što te možda podseti na jedan drugi album o prihvatanju smrtnosti. Video spot za ovu pesmu je delo još jednog tipa kojeg dobro znaš, i čija se dela teško zaboravljaju - Toni Aurslera, koji je radio "<i>Where Are We Now?</i>" sa Dejvidom Bouvijem.</span><br /><br /><span style="white-space-collapse: preserve;">Možeš da se trudiš da držiš čvrsto volan tog bicikla, </span><br /><span style="white-space-collapse: preserve;">ali, biće ti uzalud. </span><br /><br /><i><span style="white-space-collapse: preserve;">"All we have is here and now </span><br /><span style="white-space-collapse: preserve;">(All going to nowhere)".</span></i><div><i><span style="white-space-collapse: preserve;"><br /></span></i></div><br /><iframe allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen="" frameborder="0" height="400" src="https://www.youtube.com/embed/ldrx0eSqV-E?si=q19xmbOlzk0HyiZE" title="YouTube video player" width="640"></iframe>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-444841620863163532024-01-26T20:12:00.001+01:002024-01-26T20:12:15.018+01:00 Noćurak :: Vreme-lom, ili Know Who You Are At Every Age<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAeqhqnl-R483kdaWsGoTjKoTUCoeRfsyWglfHWXlDmf3WOHreOtgjMiei0v0aZ9HTIVUmRX-Z9NuKVgpRy8-g9SrEG0M1HTI1TYVby18VgRfz0-6dbm18axCfTEGCRJxxRw0fLNq8tsoYlq3GWq0Xn_Ew_wuYTbIVBXoDfPl0591XRkUGBmiwHI7qRFOx/s1050/Cover_213.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1050" data-original-width="1050" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjAeqhqnl-R483kdaWsGoTjKoTUCoeRfsyWglfHWXlDmf3WOHreOtgjMiei0v0aZ9HTIVUmRX-Z9NuKVgpRy8-g9SrEG0M1HTI1TYVby18VgRfz0-6dbm18axCfTEGCRJxxRw0fLNq8tsoYlq3GWq0Xn_Ew_wuYTbIVBXoDfPl0591XRkUGBmiwHI7qRFOx/w640-h640/Cover_213.jpg" width="640" /></a></div><div><br /></div>Ovaj Noćurak je nastao od <br />vrištanja na koncertu na kojem sam bio među mlađima,<br />uživanja u remasterizovanom zvuku nekoliko reizdanja, <br />gledanja dokumentaraca o najdražim bendovima,<br />pisanja poslednjih stranica prve ruke knjige,<br />obeležavanja 40. rođendana nekih meni važnih pesama,<br />i istraživanja: šta sada rade glasovi koje slušam čitavog života?<br /><br />Premotavamo trake od 1984. do 2024. i natrag, preslušavamo šta su neki ljudi snimali, svirali ili pričali nekad i sad, a ima i pesama kojih ne mogu da se naslušam.<br /><br />Saputnici u Vreme-lomu: <br />Everything But The Girl, Pet Shop Boys, OMD, Max & Intro, (x)Propaganda, Duran Duran, Lol Tolhurst, Budgie, Jacknife Lee (feat. The Edge), Simple Minds, U Skripcu, Fit, Katarina II, XTC, Madness, The Heads (feat. Michael Hutchinson & Johnette Napolitano), Trevor Horn feat. Iggy Pop, Depeche Mode, Peter Gabriel, Isabelle Adjani (feat. David Sylvian), Ryuichi Sakamoto, Cocteau Twins, Peter Murphy, Echo And The Bunnymen.<br /><br /><iframe frameborder="0" height="120" src="https://player-widget.mixcloud.com/widget/iframe/?hide_cover=1&feed=%2Fnebojsa-krivokuca%2Fno%C4%87urak-know-who-you-are-at-every-age%2F" width="100%"></iframe>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-69409819119265606332024-01-20T11:37:00.014+01:002024-01-20T18:27:57.148+01:00 Echo & The Bunnymen: “The Killing Moon” ili četrdeset godina najlepše pesme o borbi sudbine i volje<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgVbilVqPfFRHfvZAKAyhESO6uTBQ1QBEPH1FqtxwKijQNwyntheh0KF_yMTrR2F_KNiaBq_XUG9C9XUM8w42rfdAhwJE26cvmKhO0D9qXLiH3Y8tQd6knZcKYVfAepsy5y37O-SL5G5gg8cdol8FrcgL0O84SEzx1DW-471QxR4KstlKyDn1TtCnGUxJtK/s1000/The%20Killing%20Moon%20(2).jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="984" data-original-width="1000" height="630" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgVbilVqPfFRHfvZAKAyhESO6uTBQ1QBEPH1FqtxwKijQNwyntheh0KF_yMTrR2F_KNiaBq_XUG9C9XUM8w42rfdAhwJE26cvmKhO0D9qXLiH3Y8tQd6knZcKYVfAepsy5y37O-SL5G5gg8cdol8FrcgL0O84SEzx1DW-471QxR4KstlKyDn1TtCnGUxJtK/w640-h630/The%20Killing%20Moon%20(2).jpg" width="640" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><span style="color: #040c28;">U neke pesme se jednostavno zaljubiš u prvih sedam sekundi. U trenu osetiš da
je stvorena za tebe – privuče te poput nekih ljudi na prvi pogled, na prvi zvuk glasa ili prvih nekoliko nota, u ovom slučaju odsviranih na </span><i style="color: #040c28;">Vox</i><span style="color: #040c28;"> gitari sa dvanaest žica.</span></div><p class="MsoNormal"><span style="color: #040c28; font-weight: normal;"><br />
<i>(Ista gitara je korišćena u uvodu jedne od najužasnijih pesama u istoriji
sveta. <br />
Nije, dakle, do instrumenta.)<br />
</i><br />Privuče te toliko snažno da zauvek zapamtiš mesto i vreme prvog susreta.<br />
Frekvencija Radija Studio B, godišnja lista “100 veličanstvenih”, početak januara
1986, oko 22h. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="color: #040c28; font-weight: normal;">*<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="color: #040c28; font-weight: normal;">Tih godina sam
imao ritual. Dečački zaljubljen u muziku, i svestan da mi ona pruža mnogo
radosti, danima sam se pripremao za godišnju listu “100 veličanstvenih”
koja je emitovana prvih dana januara na Studiju B. <br />Emisija je uvek trajala oko dvanaest sati.<br /><br />Znajući da će u tih 100 biti
mnogo pesama koje bi valjalo preslušavati opet i opet, i da ih nema u
prodavnici ploča - danima pre toga sam ‘pripremao kasete’, kojih nikada nije bilo
dovoljno – i razmišljao šta obrisati ili presnimiti, a da bih imao
dovoljno traka na koje ću snimati pesme sa ove liste. <br />Bilo mi je jasno da o muzici, generalno,
znam baš malo, i da mi je glava već puna pesama kojima ne znam ime, ali mi se dopadaju.<br />Zbog toga ću
stiskati ‘<i>record</i>’ na kasetofonu posle svake najave, a do polovine pesme ću već proceniti da
li snimanje zaustavljam i premotavam traku natrag, ili snimam pesmu do kraja, nadajući
se da voditelj neće utrčavati pre njenog kraja, i da je neće prekinuti reklamom, ili džinglom.<br />
<br />“<i>The Killing Moon</i>” je na prvo slušanje zvučala kao nešto što <i>oduvek znam, <br /></i>iako smo se te večeri prvi put
sreli. <br />To je, valjda, sudbina.<br />
<br />
*<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="color: #040c28; font-weight: normal;">Može li
genijalno delo nastati iz naizgled nepovezivih elemenata?<br />“<i>The Killing Moon</i>” je
dokaz da su čuda moguća. Za njen nastanak zaslužni su – između ostalog - jedan
san, jedno letovanje u Rusiji, balalajka orkestar u holu hotela, i Dejvid Bouvi.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="color: #040c28; font-weight: normal;">Mnogo godina
kasnije Ian Mekalok </span><span lang="SR-LATN-RS" style="color: #040c28;">će reći da se jednog jutra probudio
sa tom rečenicom u glavi – „<i style="font-weight: normal;">Faith, up against your will</i>“. <br />
<i><b>„The Killing Moon“ je o svemu, od rođenja preko smrti do večnosti, bogu –
šta god to bilo, i večnoj borbi između sudbine i volje. To je moja „biti ili ne
biti“.</b></i><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="color: #040c28; font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Ostaje nepoznato da li je tu rečenicu poneo iz
sna u noći punog meseca, ali sada znam da je Vil, inače genijalni gitarista, počeo
iz štosa da niže akorde iz Bouvijeve „<i>Space Oddity</i>“ unatraške, shvatio
da se dešava nešto magično i onda nastavio da radi na tome, sve dok nije
oblikovao „najlepšu pesmu svih vremena“, kako je Ian svojevremeno ovu pesmu
neskromno najavljivao u medijima. A za najlepši pasaž u pesmi, onaj deo u kojem
ta 12-žičana gitara donosi eho istoka zaslužno je jedno veče u Rusiji. Les i
Vil, basista i gitarista su se zatekli u foajeu hotela, u kojem je bend svirao
balalajke. „Potpuno <i>cheesy </i>kabare. Ali, bilo je fantastično, i
inspirisalo nas je da se igramo tim melodijama, sve dok nismo dobili ovo“, reći
će kasnije jedan od njih.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="color: #040c28; font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">*<br /><br />
<i>Echo & The Bunnymen</i> su do sada snimili najmanje dva albuma koji bi
se mogli naći na nekoj imaginarnoj, nedovršivoj listi 50 najdražih svih vremena,
i napravili neke pesme koje možda slušam i češće od ove. Prljavi, nervozni album "<i>Heaven Up Here</i>" preslušavam češće nego druge. <br />Bubanj na "<i>All My Colors</i>" me udara jače. "<i>Bring on the Dancing Horses</i>" češće pevušim. "<i>Bedbugs and Ballyhoo</i>" me čini mlađim.<br /><br />Ali, ja „<i>The Killing Moon</i>“ više i ne moram da slušam. Mogu da je reprodukujem do detalja, da se poigravam u glavi zvučnim ukrasima koji je čine veličanstvenom, da pratim samo reverbe na
gitari, ili nežni doboš Pita De Frajtasa, klavijaturu koja
u dva tona preleti nad zalivom pod mesečinom, mogu da uđem u tu sliku kada god
poželim, sednem na obalu mora i gledam kako se sudbina i volja neprekidno prelivaju u blagim talasima, <br />a nijedna od te dve sile ne može biti pobednik, ne zauvek.<br /><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="color: #040c28; font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">„<i>The Killing Moon</i>“ je prvi put emitovana na današnji dan, 20.
januara, 1984.</span></p>
<iframe frameborder="0" height="390" src="https://youtube.com/embed/LWz0JC7afNQ?si=W7aHV0PpD823BLqm" width="640"></iframe><div><br /></div>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-38634796823340555242023-12-31T10:00:00.040+01:002024-01-14T20:45:12.814+01:00Premotavanje 2023 :: Najdraže pesme i albumi <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgT5f_WRGeOxnhjslCXHvNVn5sK2ZyOb1K1jWniKzdW1wQJXZoU0X5ocSiBTJCsV2jhKFutsBCSqLEXxMy-COBb_fzPj_YLrFl8MsWSV7-bRFaY45x6_mRcjPciogHVQuLOS5ZagD2pQ_-MKKW9q77NVnq9oRuXGLJ1md2roIdj70HLbiDHydhhvTbfGMAS/s1049/cover_clear.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1049" data-original-width="1049" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgT5f_WRGeOxnhjslCXHvNVn5sK2ZyOb1K1jWniKzdW1wQJXZoU0X5ocSiBTJCsV2jhKFutsBCSqLEXxMy-COBb_fzPj_YLrFl8MsWSV7-bRFaY45x6_mRcjPciogHVQuLOS5ZagD2pQ_-MKKW9q77NVnq9oRuXGLJ1md2roIdj70HLbiDHydhhvTbfGMAS/w640-h640/cover_clear.jpg" width="640" /></a></div><p>Običaj je da ‘godišnje liste’ počnu osvrtom na ono što je iza nas, <br />ali 2023. me mnogo puta ostavila bez reči.<br /> I zato ne bih trošio reči na nju.<br /> U ovom miksu ima pesama koje će bes, bol i sve ono što mislim i osećam objasniti bolje od mene, i koje kao da su napisane za nas.<br /> <br /> Ali, muzika je tokom 2023. bila divna prema mojim ušima, srcu, stopalima, čak i pasošu.<br /> <br /> Prateći tragove nekih pesama i muzike koja mi je važna – neplanirano sam dočekao početak i kraj leta 2023. na istoj obali, zagledan u vrhove Biokova koji se uzdižu iznad Makarske.<br /><br /> Upoznao sam neke divne, srdačne, nasmejane, <i>normalne, </i>neverovatne ljude koji su napisali, odsvirali, snimali - ili prosto bili <i>tu </i>kada su nastajale neke od meni najvažnijih pesama svih vremena.<br /><br />Neke od tih pesama sam ponovo čuo uživo, i shvatio da nikada neće ostariti.<br /><br />Čovek čiji su me muzički izbori zauvek odredili puštao mi je muziku jedan-na-jedan, a to je za mene <i>– morate da me razumete – </i>najveća počast :)<br /> <br /> Uz sve to - moje radoznale uši su tokom 2023. godine mnogo puta nagrađene neverovatnim muzikama, i novim pesmama.<br />I to je ono što želim da podelim sa tobom u ovih 250 minuta.<br /><br />Čekaju te<b>: </b>Robert Finley, Durand Jones, Jalen Ngonda, The Rolling
Stones, The Beatles, Depeche Mode, Ohajo, IDEM, Bleachers, Blur, Igralom, Reper
Iz Sobe & Anna Moor, Gdinjko, Nemanja, Mapo Keys, Jessie Ware, The Last
Dinner Party, Sunny War, Rogê, Domenico Lancellotti, Ricardo Dias Gomes, Yussef
Dayes, Lol Tolhurst & Budgie & Jacknife Lee, Dexys, Plesač Sporog Stepa, Škofja
Loka, Dimitrije Dimitrijević, Ane Paška, Konstrakta i Zemlja gruva, Lenhart
Tapes, Lakiko, Novi odmetnici, Erlend Øye, Feist, Melanie De Biasio, Natalie
Merchant, Peter Gabriel, Astrid, Public Image Ltd, Angel Olsen, ANOHNI and
the Johnsons, Jesenji Orkestar, Klinika Denisa Kataneca, Čistilište, ej marks, Sitzpinker,
Ljubičice, Tamara, Sono Lumina, Roger Eno, Hania Rani, Christian Kjellvander, proto
tip, Everything But The Girl...</p><p><iframe frameborder="0" height="120" src="https://player-widget.mixcloud.com/widget/iframe/?hide_cover=1&feed=%2Fnebojsa-krivokuca%2Fpremotavanje-2023-godi%C5%A1nja-lista%2F" width="100%"></iframe></p><p><b>Najdraži albumi 2023, po abecednom redu.<br /></b><i>>> Linkovi vode ka bandcamp ili spotify platformama za preslušavanje </i></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Allison
Russell - <a href="https://allisonrussell.bandcamp.com/album/the-returner" target="_blank">The Returner >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Ansambl
za drugu novu muziku - <a href="https://popdepression.bandcamp.com/album/ansambl-za-drugu-novu-muziku-ovo-nije-op-1" target="_blank">Ovo nije op.1 >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Art
Feynman - <a href="https://artfeynman.bandcamp.com/album/be-good-the-crazy-boys" target="_blank">Be Good The Crazy Boys >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Arooj
Aftab, Vijay Iyer, Shahzad Ismaily – <a href="https://open.spotify.com/album/0nP1MzWoPnLfLglLS0v4CQ?si=cBq3YnKHRKOld_AnEaNYsA" target="_blank">Love in Exile >></a></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Ben
Folds - <a href="https://benfolds.bandcamp.com/album/what-matters-most" target="_blank">What Matters Most >></a><br /></span><br />Depeche
Mode - <a href="https://open.spotify.com/album/3QWc9HhBWgk9dIEwOkJx4q" target="_blank">Memento Mori >></a></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Dimitrije
Dimitrijević - <a href="https://open.spotify.com/album/5HclcTQBfvXqgrTeeXh4kc" target="_blank">Leđa mala >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Domenico
Lancellotti – <a href="https://domenico2.bandcamp.com/album/sramba" target="_blank">Sramba >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Durand
Jones - <a href="https://durandjones.bandcamp.com/album/wait-til-i-get-over" target="_blank">Wait Til I Get Over >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Eddie Chacon - <a href="https://open.spotify.com/album/37OThjyGLpz8zQFtW0l4KM" target="_blank">Sundown >></a></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Erik
Truffaz - <a href="https://open.spotify.com/album/1HV1d1eZnnlAQkG5beiBQi" target="_blank">Clap! >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Everything
But The Girl - <a href="https://open.spotify.com/album/5FQMRfSunEA660c3dYU2Mx" target="_blank">Fuse >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Feist
- <a href="https://open.spotify.com/album/1p4Q0pUvvURdCwC842Abjn" target="_blank">Multitudes >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Fever
Ray - <a href="https://feverray.bandcamp.com/album/radical-romantics" target="_blank">Radical Romantics >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Hania
Rani – <a href="https://haniarani.bandcamp.com/album/ghosts" target="_blank">Ghosts >></a></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Igralom
- <a href="https://open.spotify.com/album/1d1Piq4TB8eFmT2J9JevpD" target="_blank">Premalim stvarima >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">IDEM
– <a href="https://antunidem.bandcamp.com/album/poyy" target="_blank">Poyy
>></a><br /></span><br />Jalen
Ngonda - <a href="https://jalenngonda.bandcamp.com/album/come-around-and-love-me" target="_blank">Come Around and Love Me >></a></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Jesenji
orkestar - <a href="https://jesenjiorkestar.bandcamp.com/album/je-l-da-da-da-da-da-da" target="_blank">Je l' da da da - Da da da >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;">Jonah
Yano - <a href="https://jonahyano.bandcamp.com/album/portrait-of-a-dog" target="_blank">Portrait
of a Dog >></a></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">John
Cale – <a href="https://open.spotify.com/album/0kRucvv6YTD7EJ0jduNmD0" target="_blank">Mercy >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Klinika
Denisa Kataneca - <a href="https://deniskatanec.bandcamp.com/album/kao-zao-kor" target="_blank">Kao
Zao Kor >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Lonnie
Holley - <a href="https://lonnieholley.bandcamp.com/album/oh-me-oh-my" target="_blank">Oh Me Oh My >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Lakiko
- <a href="https://lakiko.bandcamp.com/album/what-to-do-how-to-live" target="_blank">What to Do, How to Live >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Lol
Tolhurst, Budgie, Jacknife Lee - <a href="https://open.spotify.com/album/3e4NbyEmk9OOCTF74kx3HF" target="_blank">Los Angeles >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Ljubičice – <a href="https://ljubicice.bandcamp.com/album/dok-ekamo-pad" target="_blank">Dok čekamo
pad >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Melanie
De Biasio - <a href="https://open.spotify.com/album/62NqtfXGL54DbrdnNmvavA" target="_blank">Il Viaggio >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Natalie
Merchant - <a href="https://nataliemerchant.bandcamp.com/album/keep-your-courage" target="_blank">Keep Your Courage >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Nemanja
- <a href="https://nemanja.bandcamp.com/album/voodoo-beat" target="_blank">Voodoo
Beat >></a></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Nina
Romić - <a href="https://open.spotify.com/album/0pGZUylPWnEo3jYvXXq6UZ" target="_blank">Jezero >> </a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Peter
Gabriel - </span><b><a href="https://open.spotify.com/album/1mhuLKVEwZH4aTJXCLuhec" target="_blank">i/o</a></b><span style="font-weight: normal;"><a href="https://open.spotify.com/album/1mhuLKVEwZH4aTJXCLuhec" target="_blank"> >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Plesač
sporog stepa - <a href="https://open.spotify.com/album/6Up9viXevT2BEo4gVEmGgl" target="_blank">Sunčana
Strana Mjeseca 1 >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">proto
tip - <a href="https://prototip.bandcamp.com/" target="_blank">s
ivice sanjanja >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Ricardo
Dias Gomes - <a href="https://ricardodiasgomes.bandcamp.com/album/muito-sol" target="_blank">Muito Sol >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;">Robert Finley - <a href="https://robertfinley.bandcamp.com/album/black-bayou" target="_blank">Black Bayou >></a></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Róisín
Murphy - <a href="https://roisinmurphy.bandcamp.com/album/hit-parade" target="_blank">Hit Parade >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Rogê
– <a href="https://roge.bandcamp.com/album/curyman" target="_blank">Curyman
>></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Roger
Eno - <a href="https://open.spotify.com/album/7B3G2fYACb6qtLklB1NFIL" target="_blank">The Skies, they shift like chords… >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Ryuichi
Sakamoto - <a href="https://sakamoto.bandcamp.com/album/12" target="_blank">12 >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Sono
Lumina - <a href="https://sonolumina1.bandcamp.com/" target="_blank">369
Seconds >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Stražarni
Lopov i dobri ljudi - <a href="https://open.spotify.com/album/2alEhvcxNQBL0rlINtyijc" target="_blank">Hodam, gledam, prolazim >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Sunny
War - <a href="https://sunnywar.bandcamp.com/album/anarchist-gospel" target="_blank">Anarchist Gospel >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Šumski
- <a href="https://open.spotify.com/album/38BuspsFXzQoxiQTodDGLK" target="_blank">Kolobari >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Tamara
Obrovac Quartet – <a href="https://open.spotify.com/album/3XRyTVNaPJ7uJ53Tj3MvXx" target="_blank">Nuvola
>></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">The
Clientele - <a href="https://theclientele.bandcamp.com/album/i-am-not-there-anymore" target="_blank">I Am Not There Anymore >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">The
Rolling Stones - <a href="https://open.spotify.com/album/1AxMcdQRLguJqSZMxvRNdO" target="_blank">Hackney Diamonds >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">The
Necks - <a href="https://thenecksau.bandcamp.com/album/travel" target="_blank">Travel >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">The
Veils - <a href="https://theveils.bandcamp.com/album/and-out-of-the-void-came-love" target="_blank">...And Out Of The Void Came Love >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Yo
La Tengo - <a href="https://yolatengo.bandcamp.com/album/this-stupid-world" target="_blank">This
Stupid World >></a><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 115%;"><span style="font-weight: normal;">Yussef
Dayes - <a href="https://yussefdayes.bandcamp.com/album/black-classical-music" target="_blank">Black Classical Music >></a><o:p></o:p></span></p>Srećna ti Nova!<br /><br />Mora, i može da bude bolja, <br /><i>ako se dobro i crveno potrudimo.</i><div><i><br /></i></div><div><i><br /></i></div>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-36528920713396816812023-12-28T19:00:00.002+01:002023-12-29T09:59:50.894+01:00Specijalno priznanje za Prešlicavanje <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh_7Dj4BjqDiIqTdL_vbR1ib7EXUc_qTD_CBwiEThOmd6Yf_FRaCZ1cEX8NvJEDojXv9ij7UBYEbk82cTTeIN4uuIde0qhS9RUGeinarC7dENovb8NaTpTnTnmGBC_AhPXtUCm8WF22TThF-BmAtE2OQSnoUm5C1kPdlT7lbdQ9ycYWWOlEFr0unvDegx1A/s3084/20231227_075352-2.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1735" data-original-width="3084" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh_7Dj4BjqDiIqTdL_vbR1ib7EXUc_qTD_CBwiEThOmd6Yf_FRaCZ1cEX8NvJEDojXv9ij7UBYEbk82cTTeIN4uuIde0qhS9RUGeinarC7dENovb8NaTpTnTnmGBC_AhPXtUCm8WF22TThF-BmAtE2OQSnoUm5C1kPdlT7lbdQ9ycYWWOlEFr0unvDegx1A/w640-h360/20231227_075352-2.jpg" width="640" /></a></div><br /><div class="separator"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8EH-uYWXEkfue3BnIDBCZr11554yAAmRzP1sz9280SFo3ZjSNqK4cVgoNVTmhMjiGD42QThT_ZtBWnv-WvgMe-jeYgVnlfcjgurCZkCdh6fFuf6h3LE96E1Do2_LyMkdGSw4ACrGCRfL9Jf1a-fbfdR2tdYRL3CAKJChuU4Ww7qd54yJhMoCWAdLPmqHi/s3091/20231227_075334.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1740" data-original-width="3091" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8EH-uYWXEkfue3BnIDBCZr11554yAAmRzP1sz9280SFo3ZjSNqK4cVgoNVTmhMjiGD42QThT_ZtBWnv-WvgMe-jeYgVnlfcjgurCZkCdh6fFuf6h3LE96E1Do2_LyMkdGSw4ACrGCRfL9Jf1a-fbfdR2tdYRL3CAKJChuU4Ww7qd54yJhMoCWAdLPmqHi/w640-h360/20231227_075334.jpg" width="640" /></a></div><div class="separator">Glas, i način na koji je Vlada Čeh pričao jedan je od razloga zašto sam se kao klinac zaljubio u radio.</div><br /><div>Slušanje njegovih emisija je bilo poput obrazovnog programa – ne samo zbog onoga o čemu je pričao, već kako je to radio. Mali je broj malih ljudi iz radija koji su znali kada uneti dozu drame u govor, kada nešto reći kroz osmeh, kada napraviti malu pauzu da bi ona rekla više od reči.<br /><br /></div><div>Tek kada sam se mnogo godina kasnije prvi put našao iza mikrofona shvatio sam koliko je veštine za to potrebno, i zašto je važno da na emisiju dođeš potpuno pripremljen.<br /><br /></div><div>Vlada Čeh je autor (barem jednog) slogana koji me privukao „svetu reklama“. Saopštiti sve o novom proizvodu na tržištu u samo nekoliko reči, a na način koji će biti i jasan i pamtljiv je - sada to znam – velika veština. „Pali se lako, ne gasi nikako“ za lansiranje nekada čuvene „Hepo kocke“ je dokaz za to.<br /><br />Imao sam priliku i čast da radim sa Vladom, i gledam koliko rada, ideja, strasti i domišljatosti stoji iza njegovih kratkih, britkih doskočica koje su na sastancima sa klijentima, ili u razgovoru sa kolegama izazivale smeh, i veliko poštovanje. To je bila možda najvažnija lekcija koju sam od njega mogao da naučim: kako ispričati priču tako da je svi razumeju, usvoje, i prepričavaju dalje.<br /><br />To je suština onoga što radimo, u svakodnevnom poslu ili različitim radio-formama.<br />Zbog svega toga mi je, kao prvom laureatu ovog priznanja, puno srce.<br /><br />Hvala!<br /><br /></div>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-30370873178542786372023-12-22T08:00:00.014+01:002024-01-22T15:14:17.916+01:00Milan Mladenović, ZNANI JUNAK <div class="separator">(Za magazin Lice ulice, decembar 2023.)</div><div><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1UtpYhYYfVq_r57WK0f-1i9fteSkg3OPoLv01m9zqjfaz0rXR4kd66qUtArn_ZakyRTdQQ79yMt5-127VHqXDX6Yp8uI_WPQMh9tw9jZS3RvGfyYUTML-dVzNpZnnVViPwnp2gFRQgYkHO4Kit62B4QbE9yAwzLlvp-_Xu6Zi_dg3O4qw-G8uMBZSTDEH/s2068/1__LUL98-Spreads_26_cr_1.jpg"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1UtpYhYYfVq_r57WK0f-1i9fteSkg3OPoLv01m9zqjfaz0rXR4kd66qUtArn_ZakyRTdQQ79yMt5-127VHqXDX6Yp8uI_WPQMh9tw9jZS3RvGfyYUTML-dVzNpZnnVViPwnp2gFRQgYkHO4Kit62B4QbE9yAwzLlvp-_Xu6Zi_dg3O4qw-G8uMBZSTDEH/w640-h640/1__LUL98-Spreads_26_cr_1.jpg" /></a></div><br /><br />Promena naziva ulica jedna je od omiljenih zabava lokalnih samouprava na prostorima bivše Jugoslavije. Zahvaljujući tome možemo bolje razumeti kojih se i kakvih sve to nazora aktuelne vlasti pridržavaju, kao i da nas revizionizam čeka, doslovce, iza ugla.<br /> <br /> Ipak, ukoliko se zagledamo u mape gradova na teritoriji nekadašnje zajedničke države, primetićemo jednu neočekivanu <i>anomaliju</i>. Na novijim mapama pojavljuje se ime čoveka koji je za života bio opozicija velikoj većini imena na novoizrađenim uličnim tablama. U poslednjih desetak godina svoju ulicu, prolaz ili plato u Podgorici, Zagrebu, Beogradu i Novom Sadu dobio je Milan Mladenović, muzičar i nekadašnji vođa benda Ekatarina Velika. Dobri duhovi Kraljeva okupljeni oko „Lokalnog fronta“ postavili su pre nekoliko godina <a href="https://twitter.com/PredragVostinic/status/676004857715802112" target="_blank">tablu >></a> na „prolaz Znanog junaka Milana Mladenovića“, Sarajevo ga je nedavno proglasilo počasnim građaninom, a u budućnosti će jedan toponim poneti njegovo ime i u Makarskoj. Da, neke od tih ulica jesu tek „parče asfalta“, kažu pomalo razočarani poštovaoci Milana u Zagrebu, ili kratke, slepe uličice poput one u Podgorici. Ipak, Milan je u mapama.<br /> <br /> Zašto jedan rokenrol muzičar trideset godina nakon smrti dobija tu počast? <br /><br />Priča o Milanu Mladenoviću nije samo ona o muzičaru koji je na teritoriji Jugoslavije odsvirao više od dvesta koncerata pred ukupno 150.000 ljudi. Ti brojevi su za poštovanje, ali nisu dovoljni <i>za dobijanje ulice.</i><br /><br />Ovo je priča o čoveku kojeg danas prepoznajemo kao simbol doslednosti i neodustajanja. O čoveku koji se nije kolebao da podigne glas u vreme kada su mnogi zaćutali, i koji se glasom, gitarom i rečima borio protiv zla, čak i kada je bio sam na ulici.<br /><br />I koliko njegova muzika i danas menja hemiju u našim glavama toliko bi priča o njemu trebalo da nas podseća na značenja reči doslednost i ljubav. <br /><b><br />ZAGREB – SARAJEVO – MAKARSKA – BEOGRAD<br /> ILI „KUDA VODE OVI TRAGOVI“</b><br /><br />Na Milanovo delo i stavove svakako su uticali njegovo poreklo i gradovi u kojima je odrastao. Rođen u Zagrebu 21. septembra 1958, iz ljubavi Makarke Danice Puharić i Kruševljanina Spase Mladenovića, oficira JNA, Milan gotovo da nije pamtio grad najranijeg detinjstva, ali će sa zagrebačkom publikom imati poseban odnos tokom karijere. Kada je imao šest godina, porodica se zbog Spasine prekomande seli u Sarajevo. Soliter od dvanaest spratova u kojem su Mladenovići živeli i danas stoji kraj Miljacke, ali s novom uličnom tablom. Ime Đura Salaja ispod broja trideset nakon rata odmenilo je ime Kemala Kapetanovića. <br /><br />Razgovori s Milanovim drugarima iz vremena odrastanja u Sarajevu otkrivaju grad <i>od blata i snega</i> u kojem su <i>ulične tuče bile ispit za dečaštvo</i>, ali i dečaka s naočarima debelih stakala koji se nije povlačio pred jačima od sebe. U to vreme je, pričaju njegovi stariji rođaci, počeo da stvara svoj svet – otkrivajući Bitlse, Korni grupu >>, sviranje gitare i pisanje pesama. O odrastanju u Sarajevu najčešće neće želeti da priča u budućim intervjuima, ili će govoriti uz dosta gorčine, a njegovo mesto sreće biće Makarska, u kojoj će provoditi leta sve do početka devedesetih.<br /><br />Zahvaljujući novoj Spasinoj prekomandi taj isti dečak, koji već ima trag pod desnom miškom od gitare i prve dve objavljene pesme u zborniku „Vijetnam u srcima mladih“, doći će 1970. godine u Beograd. Mladenovići će živeti najpre na Topčideru, a zatim na Konjarniku, da bi se polovinom sedamdesetih konačno našli u svom stanu, na petnaestom spratu impresivnog i monstruoznog solitera, u to vreme okruženog nepreglednim peščarama Novog Beograda u izgradnji i betonskim zgradama. <br /><br />U toj sobi će tokom narednih godina nastati neke od najpoznatijih pesama jugoslovenskog rokenrola. Možemo ga zamisliti kako sedi na kraj prozora svoje sobe, i gleda pejzaž: „Toplana se ne vidi s mog prozora, već samo dim koji kulja iz nje. Ali zato ja uživam gledajući brodogradilište.“<br /><br /><b>„MI PRAVIMO PUT“</b><br /><br />O muzici koju je Milan stvarao sa Limunovim drvetom, Šarlom Akrobatom, Katarinom II/ Ekatarinom Velikom, Subom i drugim muzičarima s kojima je sarađivao pričaćemo detaljnije na drugom mestu i drugom prilikom. <br /><br />Kada preslušavate muziku koju je stvarao, i ukoliko to činite skladno, i po redu, znajte da pratite putanju muzičara kojeg su vodile beskrajna radoznalost, upornost, hrabrost, kao i prilična nezainteresovanost za očekivanja publike, ili kritike. Ako pričamo o hrabrosti, poslušajte ponovo prvi i jedini album Šarla Akrobate, koji je osnovao zajedno s Dušanom Kojićem Kojom i Ivicom Vdovićem Vdom, „Bistriji ili tuplji čovek biva kad...“, na kojem su ova trojica dvadesetogodišnjaka uradila sve što se ne radi, rušeći tabue oblikovanja pesama, ali i njihovog snimanja. Bila je potrebna hrabrost da bi se napisale pesme poput <a href="https://www.youtube.com/watch?v=2Al7bnASpPI" target="_blank">„Ljubavne priče“ >></a> (da, to je onaj Milanov tekst o pranju automobila zastava 101, to jest <i>stojadina</i>, krpicom i deterdžentom, u nedeljno jutro), ali bila je potrebna i ozbiljna posvećenost da se nakon takvog benda, obožavanog od kritike, posvetite oblikovanju novog, drugačijeg benda s novim ljudima (Katarina II), i da ne odustanete od svega iako gotovo tri godine ne možete na snimite nov materijal. Posvećenost je bila gorivo koje je sačuvalo bend tokom godina sviranja u malim prostorima i pred malobrojnom publikom – uprkos sjajnim pesmama – i gorivo koje je Milana, Magi i Bojana konačno dovela do prvog rasprodatog koncerta u Hali Pionir 1987, na kojem <i>pet hiljada ljudi sa dignutim čašama</i> više nisu samo stih iz pesme, već i<i> stvaran svet oko njih. </i><br /><br />U vreme prvih većih uspeha Ekatarine Velike (koji su bili ograničenog dometa u odnosu na popularnost nekih drugih bendova) Milan je u intervjuima govorio o tome da se bend nikada nije prilagođavao ukusima publike, niti odustajao od postavljenih principa, već da su tokom godina sviranja „navikavali publiku na sebe“.<br /><br />Da se vratimo na hrabrost. Dve godine nakon što su objavili najprodavaniji album karijere („Samo par godina za nas“, čiju su naslovnu pesmu 2006. godine slušaoci nekadašnjeg B92 izabrali za najbolju jugoslovensku pesmu svih vremena), konačno dosegli slavu i dobili tretman dostojan velikog rokenrol benda, EKV je napravio dotad najradikalniji zaokret. Objavili su „Dum dum“, takozvani najmračniji album karijere, na kojem je Milan, kao autor svih tekstova, proročki pevao o užasima ratova koji nam predstoje („Idemo“, „Zabranjujem“, „<i>Dolce Vita</i>“...). Na pitanje novinarke zašto objavljuju tako težak album, pun opominjućih pesama i drugačije atmosfere, Milan odgovara: „Nova ploča je jako mračna i govori o nekim ozbiljnim stvarima. Mislim da smo zbog toga izgubili četrdeset odsto publike, ali vredelo je reći ono što smo imali na umu.” <br /><br />Koliko još takvih umetnika s prostora bivše Jugoslavije znamo?<br /><br /><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgUK6KjSBP_wzx3hFUDJxLt5GjNaMVN_BLbHcJVhF277T8_YiV5EYFFKYnjg81Wx4MFBZbaqZvl0iamc3qXeRq9aBtigJLF9r7hwtj57-5ZQaEoCm7NU2BUJkbl-iq8uAYNTkMCGhYpzk-s5s_Q-Tgf7yn6OFBIjdEGXrfnIWPF9mTZValyIXJU-bDx84_6/s2257/1__LUL98-Spreads_27.jpg" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="1270" data-original-width="2257" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgUK6KjSBP_wzx3hFUDJxLt5GjNaMVN_BLbHcJVhF277T8_YiV5EYFFKYnjg81Wx4MFBZbaqZvl0iamc3qXeRq9aBtigJLF9r7hwtj57-5ZQaEoCm7NU2BUJkbl-iq8uAYNTkMCGhYpzk-s5s_Q-Tgf7yn6OFBIjdEGXrfnIWPF9mTZValyIXJU-bDx84_6/w640-h360/1__LUL98-Spreads_27.jpg" width="640" /></a><br /><br /><b>„U PROŠLIM DANIMA OSVOJILI SMO PONOS“</b><br /><br />Reč po reč, dolazimo do godina u kojima su Milanov aktivizam i društveni angažman zaslužili poštovanje koje, očigledno, traje i danas. <br /> <br /> Zanimljivo je čitati njegove intervjue iz osamdesetih godina, koji otkrivaju umetnika potpuno posvećenog muzici koju Ekatarina Velika stvara, značenjima te muzike, i uslovima u kojima ta muzika nastaje; umetnika koji uživa da razgovara o književnosti (obožavao je Harmsa, Ursulu Legvin, Kortasara, Nemanju Mitrovića...) ili tuđoj muzici koja ga oduševljava. Na pitanja novinara o stanju u društvu i Jugoslaviji u periodu izlaska albuma „Ljubav“ koji je bend učinio opštepoznatim, dobijaćemo odgovore da je to pitanje za političare, a ne umetnike.<br /> <br /> I dok su krajem osamdesetih mnogi muzičari počeli da koriste svoju poznatost za dodatno raspirivanje rastućih nacionalizama širom tadašnje Jugoslavije, Milan se našao među malobrojnima koji su ukazivali kuda će nas to odvesti. „Kada vidim šta se događa, osećam da nam predstoji kolektivna orgija (...) Stojimo na rubu neke razjapljene provalije, koja s nestrpljenjem čeka da nas proguta! A iznad nas, razbuktala se vulkanska lava, koja počinje da curi, rasteže se po nama, narodu. Šta bismo mi sad mogli da uradimo? Ne znam ni sam“, izjavljivaće u intervjuima 1989. i 1990. godine, nakon koje će i inače relativno mali prostor koji ima u medijima početi sve više da koristi za opomenu, strahovanje, ali i osećaj gneva što ne može da utiče na tok istorije. <br /><br />U nekim intervjuima prevladava strah, u drugima ljutnja i bes. Iako se forma koncerata EKV nije promenila, i nije bilo mnogo reči između pesama – stihovi i muzika su dobili nova značenja, a Milan kao da je osećao odgovornost prema publici koja dolazi na te koncerte. „To što mi radimo to je težnja da se kaže nešto više, da okupiramo ljude, da im bacimo u lice i neke stvari koje nisu tako prijatne. Ljudi su okrenuti sami sebi i onima koji su im najbliži, okrenuti su ljubavi, drže se jedni drugih.“ <br /> <br /> A šta te drugo, ako ne ljubav i ideja da se moramo držati jedni drugih i ulivati jedni drugima hrabrost u takvim vremenima, natera da otputuješ kombijem u Sarajevo u leto 1991, da bi odsvirao samo dve pesme na <a href="https://www.youtube.com/watch?v=KhpwD477pVM" target="_blank">YUTEL koncertu za mir >></a> održanom u prepunoj Zetri? <br /><br />Naredne godine ga vidimo kako snima i svira sa saborcima iz projekta „Rimtutituki“ čuvenu pesmu „Slušaj’ vamo“ s <a href="https://www.youtube.com/watch?v=OJUyhL3dRbU" target="_blank">kamiona koji kruži gradom >></a>. Ta pesma, ne zaboravimo, nije snimljena samo za lokalne potrebe, već je stvorena i da bi se prijateljima koji su ostali sa druge strane granice – u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni poslao glas da u Beogradu još ima normalnih ljudi. Trebalo bi ponovo pročitati njegovu <a href="https://youtu.be/04vf3d00ZUc?si=9PBp24y8FYuXv0KS&t=22" target="_blank">izjavu >> </a>sa bine Sava Centra povodom dodele nagrade za grupu godine 1992. „...Nama je bilo olakšano da je osvojimo, pošto su mnogi naši drugovi, naši prijatelji, morali da napuste ovu zemlju (i ja ih pozdravljam ovom prilikom), a neki od njih, ovog trenutka, možda su živi, možda i nisu. U Zagrebu, Sarajevu, Dubrovniku, Rijeci… Molim vas, možemo li jedan minut ćutanja za one koji su poginuli u ratu koji za nas nema smisla?” Nakon minuta tišine salom Sava Centra se razlio aplauz, ali neki tvrde da je bilo i povika “uhapsite ga!” <br /><br />Setimo se i tog momenta u kojem, iako “u džepu imaju po sto maraka” kako bi rekao jedan od svedoka događaja, Milan odbija da svira koncert u Banja Luci, zato što su u tom gradu upravo srušene mnoge džamije. Tu su i koncerti za mir odsvirani u Beču, Pragu i Berlinu zajedno sa bendovima iz Hrvatske, a vredi pomenuti i album “Neko nas posmatra” iz kojeg, neočekivano, izbija neki novi optimizam (<a href="https://www.youtube.com/watch?v=oqNKNi1DI3k" target="_blank">„... Mi to možemo zajedno“ >></a>), predivnu pesmu „Universal Love“, snimljenu 1993. s mnogim prijateljima za potrebe projekta Unicefa i, konačno, učešće u prvom telefonskom koncertu u okviru kojeg su zajedno, u vreme pre interneta, preko specijalno adaptiranih telefona zajedno svirali muzičari iz Skopja, Labina, Beča, Sarajeva, Beograda, i tako počeli da obnavljaju pokidane regionalne veze. <br /><br />Mnogo godina kasnije, a povodom reizdanja albuma „Dum Dum“, novinar Zoran Tučkar na jednom hrvatskom portalu <a href="https://www.muzika.hr/albumi/gdje-si-bio-1991/" target="_blank">piše >></a> „Ne znam što bih dao da mogu svjedočiti hipotetskoj sceni između Milana i nekog domaćeg ’domoljuba’, u kojoj na pitanje: ’Gdje si bio 1991?’ Milan zenbudistički strpljivo odgovara sugovorniku: ’Bio sam u Beogradu i nastojao sam biti čov(j)ek’.“ Ne možemo reći da je ovo priznanje sa „druge strane“ stiglo prekasno. Uprkos svemu i svima, Milan nikada nije ni izgubio poštovanje ljudi iz čitavog regiona. <br /><br />Ove godine je na Milanov rođendan nagrada njegove Zadužbine dodeljena u Makarskoj. Nakon svečanog dela u divnom prostoru Malakološkog muzeja, a tokom kog je publici, u kojoj je bilo i njegovih bliskih rođaka, prikazan kratki film sa isečcima iz njegovog <a href="https://www.youtube.com/watch?v=2j5Dlt_PTpk" target="_blank">dnevnika >> </a>iz Brazila 1994. godine, usledio je koncert kraj obale, nedaleko od staze ka Nuglu, plaže kraj Makarske koju je Milan voleo. <br /><br />Noć je topla, leto traje još dva dana. Na bini se smenjuju muzičari iz Makedonije, Srbije i Hrvatske, a u publici su Novosađanke, Beograđani, Zagrepčani, Makrani, Sarajlije, Splićanke, dva tipa iz Berlina, lokalna ekipa iz Imotskog. <br /><br />Mnogi su rođeni nakon Milanove smrti, i nikada nisu živeli u istoj državi, ali se druže, dovikuju, naručuju ture pića jedni drugima. U pauzama nastupa bendova na velikom platnu iza bine emituju se koncertni snimci Ekatarine Velike. I dešava se nešto neočekivano. Potpuno spontano, najpre tiho, a onda sve glasnije, svi zajedno počinjemo da pevamo s Milanom. <br /> <br /> To je <i>Ljubav</i>.<div><br />*<br /><br />Objavljeno u magazinu <a href="https://liceulice.org/milan-mladenovic-znani-junak/" target="_blank">Lice ulice, decembar 2023. >></a> uz dodatne fotografije Goranke Matić.</div><div><br /><div><br /></div></div>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-37397910846793106392023-12-17T23:00:00.012+01:002023-12-31T12:47:53.696+01:00Srce<p>Smrvljen prognozom kardiologa o trajnosti njegovog srca, N.N. (45) izlazeći iz ordinacije rešava da umre na način koji jedini smatra dostojanstvenim: u sopstvenom snu, i sopstvenom krevetu.</p><p>N.N. ne zna tačno kada će čas u kojem će srce stati nastupiti. </p><p>"<i>Strpljv sam ja!</i>", reče poluglasno praznom stanu, uputivši se pravo sa vrata ka krevetu u kojem planira da provede ostatak života.</p><p>Užasnuto idejom koja je upravo preplavila telo koje pokreće, i koje je upravo rešilo da više ne hoda, pliva, igra, zatrčava se, grli se, znoji, skače, mazi i zamara - srce N.N. odlučuje da u tome ne učestvuje. </p><p>"<i>Ali, ja nisam!</i>" otkuca mu srce kratkim rafalom potmulih udaraca u grudima, tako snažno da se N.N. uskoro nađe ležeći licem prema jastuku, na nenameštenom krevetu, još uvek u mantilu. </p><p>Kardiolog je bio zatečen tako brzom progresijom bolesti.</p><p><br /></p>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-14616599631183587962023-12-16T10:00:00.006+01:002023-12-26T07:56:55.085+01:00Izbori se! [mixtape]<p><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg49Ok0Db2WisG5PBLWN7B6qy5PKnDPJ_IpgmfCd8LUkpq86aFPDawXcD1pMt3Zb4ZPYciewsi1AB9-j3SDQgU5UjppBQNmUN5qGHpXcZ5MqHEJJUG5YrUxmqAdCS8LPB-sxO4ItlgWf04L306Xrhi8Ev__b8ERjbJhbw9PDvYtxxLqk5X2ItuQ1hB3S5Qs/s1050/Cover_173.jpg" style="clear: left; display: inline; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="1050" data-original-width="1050" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg49Ok0Db2WisG5PBLWN7B6qy5PKnDPJ_IpgmfCd8LUkpq86aFPDawXcD1pMt3Zb4ZPYciewsi1AB9-j3SDQgU5UjppBQNmUN5qGHpXcZ5MqHEJJUG5YrUxmqAdCS8LPB-sxO4ItlgWf04L306Xrhi8Ev__b8ERjbJhbw9PDvYtxxLqk5X2ItuQ1hB3S5Qs/w640-h640/Cover_173.jpg" width="640" /></a> <br /><br /></p><p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">„Pitanje je: Dokle će Jov trpeti? Koliko još toga treba da
mu bude oduzeto dok ne shvati da su ti nepravedni postupci duboko
neprihvatljivi? U kom će trenutku zapitati kome sve to koristi? <br />
Ko je odgovaran za smrt njegove dece? <br />
Kada je čovek obavezan da se brani od proizvoljnih odluka onih na vlasti? <br />
Kolikih prava treba da budemo lišeni dok Jov ne kaže, „Sad je dosta“? <br />
(Alberto Mangel)<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">*<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Bučna koalicija: </span><span style="font-weight: normal;">Artan
Lili, Disciplin a Kitschme, Santigold, Dee-Lite, Horkestar (2x!), Straight
Mickey & The Boys, Partibrejkers, Veliki prezir, Danijel Kovač i Boris
Mladenović, Darkwood Dub, Foto, Plejboj, The Coup, The Specials, Dub Pistols, Konstrakta
& Zemlja gruva, Del Arno Band, Bob Marley & The Wailers i Ekatarina
Velika + Miloš Hammer, Eduardo Galeano, Predrag Voštinić, Milan Milišić, Alberto
Mangel i Radomir Lazović.</span></p>
<iframe frameborder="0" height="120" src="https://player-widget.mixcloud.com/widget/iframe/?hide_cover=1&feed=%2Fnebojsa-krivokuca%2Fizbori-se%2F" width="100%"></iframe><div><br /></div><div><br /></div>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-48946674412829933172023-12-15T20:38:00.001+01:002023-12-15T20:39:04.338+01:00Before the ghost town, ili - hoćemo o politici?<div class="separator"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1KI7vAKvym0qjeVV_KdbGwNeoQIBQtD6O8pwWtkiDVj0G5AMm9h8-5TvKDt0YtQoi7kIoA3Fx3dVjHg1upvAVx_hHKQmxKcvdHJJ9HSV5aNGc-mEiVaDlNNI8KjxwEar01Nw-ebuqrMn32D80bN7OKJwFmrXW2zsP9Y10aEclg5sa62EQFfzZ1segXtbq/s4096/Beograd_Ghost%20Town.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="1941" data-original-width="4096" height="304" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1KI7vAKvym0qjeVV_KdbGwNeoQIBQtD6O8pwWtkiDVj0G5AMm9h8-5TvKDt0YtQoi7kIoA3Fx3dVjHg1upvAVx_hHKQmxKcvdHJJ9HSV5aNGc-mEiVaDlNNI8KjxwEar01Nw-ebuqrMn32D80bN7OKJwFmrXW2zsP9Y10aEclg5sa62EQFfzZ1segXtbq/w640-h304/Beograd_Ghost%20Town.jpg" width="640" /></a></div><br />Gledam kroz prozor ’redakcije’ u mrak, ređam pesme za miks, razmišljam koliko bi naša srca, noge i uši češće igrali od sreće kada bismo se više ‘bavili politikom’. <br />Jer, sve je politika.<br /><br />U jednoj staroj, meni važnoj pesmi The Specials pevaju: <br /><br /><span face="Arial, sans-serif" style="line-height: 107%;">"<i>This place is coming like a ghost town / <br />
Bands won't play no more</i>”.</span><br /><br /><div>“Ghost Town” peva i o tome. Jedan grad doživljava ekonomski kolaps, zahvaljujući merama tadašnje Premijerke, i postaje mesto duhova, 'u kojem niko ne želi da svira'. <br />Malo stariji se verovatno sećaju kraja osamdesetih i početka devedesetih na ovim prostorima. Furiozni niz koncerata: The Pixies, The Stranglers, Gun Club, The Godfathers, Nick Cave & The Bad Seeds, Mega City 4, Dejvid Bouvi, Igi Pop, House Of Love, Suzan Vega, Sisters od Mercy, Bob Dilan... i onda, a zahvaljujući pogrešnoj politici – ništa. <br /><br /></div><div>Tišina.<br /><br /></div><div>*<br /><br /></div><div>U protekle dve godine u našem komšiluku svirali su Brus Springstin, The Killers, Fontaines D.C, Depeche Mode, Florence & The Machine, Nora Džons, Sigur Ros, Bonobo, Fatoumata Diavara, Gregori Porter. Uskoro u komšiluk dolaze i The National, Simple Minds, Air, Leni Kravic, Khruangbin, Sleaford Mods, The Smashing Pumpkins... <br /><br />Mnogi koje bih voleo da slušam ovde, u toploj noći, pod našim parčetom zvezdanog neba. <br />Ali, zvezda nema. <br /><br />Da, to što nam oni koje volimo dolaze u goste retko, ili nikada - ima veze sa politikom, i ekonomijom koja proističe iz te politike. <br />I, da – i na to možemo da utičemo u nedelju, na izborima.<br /><br />Mislite o tome.<br />Poslednja strofa u pesmi "Ghost town" kaže:<br /><br /><i><span face="Arial, sans-serif" style="background: white; color: #202124; line-height: 107%;">“Can't go on no more,</span><span face="Arial, sans-serif" style="color: #202124; line-height: 107%;"><br />
<span style="background: white;"><span jsname="YS01Ge">The people getting angry</span>”</span></span><br /></i>Sutra stiže predizborni, ljuti miks <img src="https://static.xx.fbcdn.net/images/emoji.php/v9/te6/1.5/16/270a.png" /></div><div><br /></div><iframe allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen="" frameborder="0" height="390" src="https://www.youtube.com/embed/RZ2oXzrnti4?si=1ljZ2ke0lcqZLKP8" title="YouTube video player" width="640"></iframe><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br />prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-84065967903177169672023-12-01T19:50:00.006+01:002023-12-02T10:07:37.491+01:00Noćurak :: We Are Gathered :: Mixtape<div class="separator"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6CQdPMMSTkuEYBXrYmT7CsfGB9I1dhdbxYs_k1dcvYOCdmRs6WehTEgn02VkQFi9lCXaUwf6-CU9JyhpUpBB4L4WqplB8K72qGSj-9X6-yQk6Txc3aDUOrZjxyNXdup7gcMy4cgONc-mOIdTtVVzjHKhHlbQk3YzQGxTldCDfIOuFGTFo6jWCMqrZqSqe/s1050/210_Nocurak.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="1050" data-original-width="1050" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6CQdPMMSTkuEYBXrYmT7CsfGB9I1dhdbxYs_k1dcvYOCdmRs6WehTEgn02VkQFi9lCXaUwf6-CU9JyhpUpBB4L4WqplB8K72qGSj-9X6-yQk6Txc3aDUOrZjxyNXdup7gcMy4cgONc-mOIdTtVVzjHKhHlbQk3YzQGxTldCDfIOuFGTFo6jWCMqrZqSqe/w640-h640/210_Nocurak.jpg" width="640" /></a></div><br />Pedi MekAlun kaže: <br /><i>„Music is a Princess / I’m just a boy, in rags / <br />I’d gladly spend my life / Carrying her bags.“ <br /></i><br /><div>Verovao sam da će pauza u pravljenju Noćuraka trajati duže. <br />Ali, neke nove i stare pesme su baš insistirale da se što pre pojave zajedno u miksu - i pomognu „srca da otresemo od svega“. <br />A ko sam ja da protivrečim pesmama? <br />„Just a boy in rags“.<br /><br /></div><div>*</div><div><br /></div><div>Na dva sata su se okupili: Shane MacGowan & Sinead O'Connor, R.E.M, Veliki Prezir, The The, The National feat. Phoebe Bridgers, dEUS, Amigo The Devil, Nick Cave & Shane MacGowan, Boygenius, Hania Rani, Roger Eno, Melanie De Biasio, Low, Feist, Jessie Buckley & Bernard Butler, Christian Kjellvander (kakav tip!), Old Fire & Bill Callahan, Peter Gabriel, Massive Attack, Sivert Hoyem, Dave Gahan, Ekatarina Velika. </div><div><br /></div><iframe frameborder="0" height="120" src="https://player-widget.mixcloud.com/widget/iframe/?hide_cover=1&feed=%2Fnebojsa-krivokuca%2Fno%C4%87urak-we-are-gathered%2F" width="100%"></iframe><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br />prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-42204478063542643122023-11-30T20:00:00.004+01:002023-12-17T07:57:06.819+01:00Prešlicavanje za Liceulice / Superheroji (novembar 2023.)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiGMYK_o1d_CfROZiTdkmQFLaxZmejH0CUf9gBITQmIDbagAQQkOGjXMEA4XEh53ZwyZyCkXBtZ3JHAO0UU1cAqclVaCzhxPsQBu4BZ8YxFLRwREj9WpExXHr4bDDGuOeFj-16DjWPN0qZ_ZKXGr8htR2qvPlAr01f39ZeMMmSpWFFLnoCnj8ljkqXb_fzA/s623/Ana-Petrovic-Naslovnica-nov-lul-97-01-min%20crop.png" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="350" data-original-width="623" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiGMYK_o1d_CfROZiTdkmQFLaxZmejH0CUf9gBITQmIDbagAQQkOGjXMEA4XEh53ZwyZyCkXBtZ3JHAO0UU1cAqclVaCzhxPsQBu4BZ8YxFLRwREj9WpExXHr4bDDGuOeFj-16DjWPN0qZ_ZKXGr8htR2qvPlAr01f39ZeMMmSpWFFLnoCnj8ljkqXb_fzA/w640-h360/Ana-Petrovic-Naslovnica-nov-lul-97-01-min%20crop.png" width="640" /></a></div><p>Po definiciji, superheroji su „izmišljeni heroji koji imaju
specijalne ili nadljudske moći“. Mogao bih, dakle, ovaj tekst mogu da posvetim
Zigiju Stardastu i njegovom tvorcu, Dejvidu Bouviju. Ipak, novija definicija
ima i nastavak koji kaže „izuzetno vešta ili uspešna osoba“.</p><p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">
To otvara mogućnost da se u narednim redovima pojave one i oni koji imaju super
moći da nam menjaju raspoloženje ili učine da igramo; koji </span><span style="font-weight: normal;">nas </span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">muzikom i glasom podsete koga želimo da
zagrlimo, ili učine da se osetimo toliko moćno da možemo da pomerimo svet. <br />
Dakle, moramo početi od Bouvija. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><b>David
Bowie: „The Rise and Fall of Ziggy Stardust and The Spiders from Mars“ </b><br />
<span style="font-weight: normal;">(RCA, 1972)<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Zigi, prva naučno-fantastična zvezda rokenrola, sleće na
Zemlju pet godina pre njenog kraja. Na planeti iscrpljenih resursa zatiče
stariju generaciju otuđenu od stvarnosti, i njihovu decu, utonulu u hedonizam.
Zato je došao, da nam donese poruku nade, i ponudi spas.<br />
Prošlo je tačno pedeset godina od kako je Bouvi spustio Zigija među nas (i
nešto kasnije ga i napustio) - ali Zigi bi slično stanje zatekao i danas. <br />
Možda je to razlog što pesme sa ovog albuma i danas zvuče tako živo i moćno
(naročito u remasterovanim verzijama), i čine da se osećamo kao da je kraj
sveta („<i>Five Years</i>“), tražimo spas u muzici („<i>Starman</i>“), lebdimo
(„<i>Moonage Daydream</i>“) ili jednostavno nalazimo utehu („<i>Rock’n’roll
Suicide</i>“). <br />
Astronomi su nedavno ponogo zabeležili kratki, snažni radio-talas iz dalekog i
dubokog svemira. Možda nam <i>Starman</i> ponovo šalje taj „<i>hazy cosmic jive</i>“?<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><b>Daft
Punk: „Random Access Memories“ (Columbia,
2013)</b><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Pre tačno deset godina dva super-super-super heroja muzike
obratila su nam se za sada poslednji put albumom koji je krcat super herojima -
gostima. Možda prethodna rečenica zvuči profano, ali kada pogledate ekipu koja
je pravila „R.A.M.“ – lako možete zamisliti plakat za filmski hit pod naslovom
„<i>Lose Yourself to Dance</i>“ kojim dominiraju dva-tipa-pod-kacigama, dok iza
njih vire Kazablankas, Moroder, Rodžers i Farel. Zaplet filma je jednostavan:
ekipa se okuplja da bi stvorila muziku koja će nas sve namamiti u džinovsku
disko-kuglu u kojoj ćemo biti bezbedni i bezbrižni, uprkos svemu.<br />
Odjavna scena: svi dvehiljadedvadesetitreći put zajedno igramo uz „<i>Get Lucky</i>“,
i nije nam dosadila. <i>Happy end.<o:p></o:p></i></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><b>The
Rolling Stones: „Hackney Diamonds“ (Polydor,
2023)</b><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">U prirodi superheroja je da nas iznova oduševljavaju
trikovima koje <i>već znamo. <br />
</i>Mik, Kit i Roni upravo to rade na tek objavljenom novom albumu. U saradnji
sa novim producentom, i gostima u rasponu od Lejdi Gage do Stivija Vondera i
Pola Mekartnija – Stounsi ne samo da deluju energičnije i življe od većine
mlađih bendova koji tvrde da sviraju rokenrol, već i zvuče kao da su spremni za
još nastavaka (Mik - naročito!)<br />
Prva dva singla sa albuma - „<i>Anger</i>“ i „<i>Sweet Sounds of Heaven</i>“ će
se naći na svakoj budućoj poštenoj kompilaciji najboljih pesama koje su snimili
za ovih šezdeset (!!!) godina, ali „<i>Hackey Diamonds</i>“ nudi još genijalnih
momenata i zato će biti jedan albuma Stounsa koji se preslušavaju mnogo puta.
Obratite pažnju i na „<i>Live By The Sword</i>“, poslednji snimak na kojem
sviraju i Čarli Vots i Bil Vajmen. Ako je ovo kraj – spektakularniji nije mogao
da bude.</span></p><p class="MsoNormal">*</p><p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS"><b><a href="https://liceulice.org/sta-o-nama-govore-stripovi/" target="_blank">Novembarski broj magazina Liceulice >></a></b><o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal"><br /></p>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-54356505793588655622023-11-14T20:03:00.002+01:002023-11-14T20:03:45.591+01:00"Čovek koji se nije ogrešio o svoje standarde" <div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><i>(Autor: Maja Vukadinović, Politika, 14. novembar 2023.)</i></div><div class="separator"><br />Stvaralaštvo Milana Mladenovića, jednog od najvoljenijih rokera na ovim prostorima, još uvek pleni. Malo je muzičara kod nas koji su ostavili takav trag, čije delo živi i predstavlja konstantnu inspiraciju. Zato je odjeknula vest da je na inicijativu Zadužbine Milana Mladenovića u toku priprema monografije o umetniku.</div><div><br />Autor je Nebojša Krivokuća, diplomirani dramaturg i jedan od kreativaca sa najviše iskustva u našoj marketinškoj industriji. Objavljivao je tekstove o muzici, filmu i oglašavanju, autor je knjige kratkih priča posvećenih muzici „39 pesama” i bloga i podkasta „Prešlicavanje”, koji se bavi pop kulturom. Na početku razgovora, Nebojša kaže da je u ovoj priči samo vodič, ili neka vrsta kuratora koji će čitaocima omogućiti da sagledaju Mladenovićev opus – kroz Milanove reči, intervjue, dokumenta, tekstove i fotografije, osvrte relevantnih kritičara ili svedoka događaja, kao i kroz razgovore sa onima koji su mu bili bliski.<br /><br /><b>O Milanu Mladenoviću se može pisati iz mnogo uglova: o njemu kao muzičaru, pesniku, društveno angažovanom umetniku, ikoni jedne (ili nekoliko) generacija... Iz koje vizure sagledavate njegov opus?<br /></b><br />Milan je bio sve što ste naveli. Zato ga sagledavam iz više uglova, uz razumevanje vremena u kojem je stvarao i okolnosti protiv kojih se borio. Ne zaboravimo – „Ekatarina Velika” je nakon godina mukotrpnog rada postao veliki bend koji je pred raspad Jugoslavije odsvirao više od 200 koncerata pred 150.000 gledalaca, ali njihova popularnost je bila ograničenog dometa. Milan nije samo „Par godina za nas”, „Krug” ili „Zemlja”. Neke pesme smo nepravedno zaboravili. Tu je i „Šarlo akrobata”, najprogresivniji bend ovog dela Evrope početkom osamdesetih, ali i „Angel’s Breath” na kojem je sa Subom stvarao „muziku četvrtog sveta”. Taj opus čine i iskoraci u eksperimentalnu muziku, performanse, filmove, kao i javni angažman. Jeste, izazov je pisati o svemu tome, ali on to i zaslužuje.<br /><br /><b>O čemu, zapravo, pišete kada pišete o Milanu Mladenoviću, šta on simbolizuje u našoj pop kulturi i koje vrednosti je zastupao?</b><br /><br />Ovo je priča o izuzetnom umetniku koji se prvenstveno izražavao kroz rokenrol. O čoveku koji je simbol neprekidnih promena, i koji je bez zazora pratio unutrašnje impulse, te nije previše mario za reakcije muzičkih kritičara ili publike. Kada je 1991. objavljen „Dum-dum” – album pun antiratnih i opominjućih pesama – na pitanje novinarke zašto je album tako težak, Milanov odgovor je bio: „Nova ploča je mračna i govori o nekim ozbiljnim stvarima. Mislim da smo zbog toga izgubili 40 odsto publike, ali vredelo je reći ono što smo imali na umu.” To je ilustracija vrednosti koje je zastupao. Ovo je priča o čoveku koji se, da ga citiram „nikada nije ogrešio o sebe i svoje standarde”. Na početku i na kraju svega je muzika, koja odoleva vremenu, ima nove obožavaoce, i to je najvažnije. To što nas te pesme i dalje emotivno pomeraju bi Milana, verujem, činilo srećnim. Muzika je bila njegova najveća ljubav.<br /><br /><b>Koji segmenti portreta Milana Mladenovića zahtevaju posebnu pažnju da bi javnost stekla istinit i celovit uvid u njegov rad i ličnost? Postoje li neki mitovi o Mladenoviću koje treba dekonstruisati?</b><br /><br />Za celovit uvid je neophodno sagledati njegov životni put od Zagreba, preko Sarajeva i Makarske do Beograda. Portret će biti celovit uz saznanja o stvarima koje su ga oduševljavale ili nervirale. Slika će biti jasnija kada se podsetimo priča iza nekih pesama, koje se često pogrešno tumače. Putokazi za tumačenja tih pesama biće deo ove knjige. Ovde se, prvenstveno zahvaljujući senzacionalističkim medijima, neprekidno ponavljaju neke bezvezne priče, ali ne možete život jednog čoveka vrednovati i posmatrati kroz prizmu tuđih navika, ili načina života nekih drugih članova benda u kojem je svirao. To su, da izvinete, gluposti i čista lenjost duha.</div><div><br /></div><div><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><img src="https://www.politika.rs/thumbs//upload/Article/Image/2023_11///677z381_milan-mladenovic---autor-Maja-Maricic--Zaduzbina-Milana-Mladenovica-.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" /></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><i>Foto: Maja Maričić / Zadužbina Milana Mladenovića</i><br /><div style="text-align: left;"> </div></td></tr></tbody></table><br /><b>U obilju materijala, na šta ćete staviti akcenat ‒ na ono što se o Milanu ne zna, ili ćete pokušati da iz drugog ugla prikažete Mladenovića u odnosu na neke prethodne knjige o njemu i EKV?</b><br /><br />O njemu se do sada premalo pisalo. Zato je Zadužbina Milana Mladenovića pokrenula inicijativu da se monografija oblikuje. Biografska knjiga „Mesto u mećavi” Aleksandra Žikića je objavljena pre gotovo 25 godina. Iz istog vremena je i „Dečak iz vode” – zbirka Milanovih pesama, uz segmente iz intervjua. Neke druge knjige, više fokusirane na Margitu Stefanović su često natopljene senzacionalizmom, a sadrže neke nepotvrđene, ili netačno prepričane priče. To je napravilo štetu svima. Zato će akcenat biti na onome što je odista bilo, što jeste, i što danas „baca svetlo daleko”.<br /><br /><b>Da li je veći izazov predstaviti Milana Mladenovića kao muzičara – o čemu se dosta zna, ili njega privatno?<br /></b><br />To nije lako razdvojiti. Milan je neprekidno bio uronjen u muziku i njeno stvaranje. Sam je govorio „moje pesme – to sam ja.” O muzičaru se zna više, ali ćemo ga još bolje razumeti kada se podsetimo šta nam je pričao i radio van scene.<br /><br />U kojoj meri društveni, odnosno antiratni angažman Milana Mladenovića iz devedesetih predstavlja inspiraciju i putokaz za mlade umetnike danas?<br /><br />Prisetimo se učešća u projektu „Rimtutituki”, poziva na minut ćutanja za stradale u granatiranju Dubrovnika 1992. u prenosu na TV Beograd, odbijanja da nastupa u gradu u kojem se ruše džamije, učešća u Deklaraciji o slobodnom Sarajevu 1994... Toliko inspiracija i putokaza.<br /><br /><b>Po kom kriterijumu ste birali sagovornike i šta ste novo otkrili, s obzirom na to da dugo pratite i poštujete Milanovu muziku?<br /></b><br />Pošto je cilj sagledavanje Milana iz različitih perspektiva, do sada sam razgovarao sa pedesetak sagovornika čiji su se životi preplitali sa njegovim u različitim dekadama. Biće ih još. Ali nisam ih birao ja – već on, za života. Sve zajedno mi je donelo otkrića i uvide zbog kojih ga cenim još više, a valjda i bolje razumem. Ukoliko čitaoci osete isto, onda će sve ovo biti vredno truda."<br /><br /></div>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-29355921225481294522023-11-03T21:00:00.001+01:002023-11-04T07:19:53.680+01:00The Beatles: "Now and then", ili o poslednjoj pesmi<div class="separator"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhyWZcfGdYstE9bNBkyteNQ6fyU3BS0ddARpr4ZKypI5qxkA_r7-KRSI3iZJ2cXMm1gz4TMSjPGosnSQLj1nlDj5mvIUSratOVQ2LmZCnRb2OJQbacsDBha_7Cxovq0UCVUYcJ4HEzpOjoEKPB6gpgI1-dUgRChv3H_THvkk0jOMP5MKx7Msnz033nusH5y/s2048/the%20beatles%20now%20and%20then.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: left;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhyWZcfGdYstE9bNBkyteNQ6fyU3BS0ddARpr4ZKypI5qxkA_r7-KRSI3iZJ2cXMm1gz4TMSjPGosnSQLj1nlDj5mvIUSratOVQ2LmZCnRb2OJQbacsDBha_7Cxovq0UCVUYcJ4HEzpOjoEKPB6gpgI1-dUgRChv3H_THvkk0jOMP5MKx7Msnz033nusH5y/w640-h480/the%20beatles%20now%20and%20then.jpg" width="640" /></a></div>Odavno imamo dokaze da je muzika bezvremena, i da postoje pesme kojima vreme ne može ništa.<br />Ali sada ta reč - „bezvremenost“ - dobija novo značenje. <br /><br />Pol Mekartni i Ringo Star su, konačno, zahvaljujući novoj tehnologiji (pokušavali su pre mnogo godina sa Harisonom, ali tehnologija u to vreme nije bila dorasla zadatku) uspeli da „očiste“ snimak Lenonovog glasa sa kasete snimljene u Džonovom stanu pre više od četrdeset godina, i jednu (divnu) muzičku skicu pretvore u bogato odsviranu i aranžiranu pesmu.<div>„<i>Now and then</i>“ ne zaslužuje ništa manje.<br />I njen naslov sada dobija novo značenje.<br /><br /><div>Volim da verujem da se ovakve stvari ne rade - zbog para. <br />Pol i Ringo ih odavno imaju više nego dovoljno. <br />I mogu da sebi ispunjavaju neke želje.</div><div><br />Poigravam se idejom da su Pol i Ringo ovo uradili iz intimne želje (ili potrebe, hir bi bila preteška reč) - koju razumem. <br />Pomišljam da su - barem na kratko i na čudan način - želeli da uživaju barem u tom prividu osećaja da ponovo sviraju svi zajedno. <br />Da su se pravili da su Džon i Džordž izašli iz studija kratko do paba, dok su njih dvojica, eto, rešila da srede finalni miks dok se ovi ne vrate. <br /><br /></div><div>Toliko im nedostaju. </div><div>(Koliko je to nedostajanje se vidi i u ovom kratkom filmu o nastanku pesme)<br /><br /></div><iframe allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen="" frameborder="0" height="380" src="https://www.youtube.com/embed/APJAQoSCwuA?si=m8Tu_Ox8uGNOkoGB" title="YouTube video player" width="640"></iframe><div><br /></div><div>Kada imaš pred sobom mogućnost da uradiš ovako nešto, teško je odoleti.</div><div><br />Da, priča o ovoj pesmi Bitlsa i načinu na koji je stvorena, kao i video koji je prati - sve to otvara niz glavolomnih pitanja. Neka dela naučne fantastike (koja to više nije) su istraživala širinu i dubinu pitanja. <br /><br /></div><div>Možda je, ipak, najvažnije - da li će ovakve pobede tehnologije nad vremenom i smrću postati <i>normalne,</i> a uskoro i svima <i>dostupne</i>?<br /><br /></div><div>Ali danas ne želim, i ne mogu da brinem o tome.<br /><br /><i>„Now and then“</i>, ili poslednja pesma <i>The Beatles</i> je prelep komad muzike - i zato volim da verujem da je sve ovo urađeno samo zato što je u pitanju divna pesma, koja je putovala do nas dugo, da bi pobedila vreme, i smrt.</div><div> <br /><i>„It’s all because of you.“</i></div><div><br /></div></div><iframe allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen="" frameborder="0" height="400" src="https://www.youtube.com/embed/Opxhh9Oh3rg?si=upbq3M2TeXs6u5WD" title="YouTube video player" width="640"></iframe><div><br /></div><div><br /></div>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-56040527760538169942023-10-31T20:00:00.001+01:002023-12-17T07:52:28.197+01:00Prešlicavanje za Liceulice // I won’t shut up!<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8XOIO9wgT4OljvD13u8gOqaHw2xtcZgzC8l8bxN-_1TnDgkFp3ms98Q4mEm_0tnA8V49jUDo8CV_A2pkc75HynasQry1Xru1JiE1V9xBn3H4ql_aDmAVCGCK5bmWbGGnVaIIbD3wnOvnV0hsWF4yXBexsnNEmYE7-1EVTrU4CpMWFK21CnlaEiKcBRItY/s1225/LuL_96.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="689" data-original-width="1225" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8XOIO9wgT4OljvD13u8gOqaHw2xtcZgzC8l8bxN-_1TnDgkFp3ms98Q4mEm_0tnA8V49jUDo8CV_A2pkc75HynasQry1Xru1JiE1V9xBn3H4ql_aDmAVCGCK5bmWbGGnVaIIbD3wnOvnV0hsWF4yXBexsnNEmYE7-1EVTrU4CpMWFK21CnlaEiKcBRItY/w640-h360/LuL_96.JPG" width="640" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">Možemo se zagledati u brojeve, procente, procene, top-liste
najprodavanijih albuma svih vremena, broj singlova na prvim mestima, i videćemo
da je odnos tih brojeva neravnopravan, čak i u muzici. Ali, moć muzike, i njen
uticaj na naše živote ne može se – na sreću – objasniti objasniti samo
matematikom, ili statistikom. Postoje stvari i sile koje će nam uvek izmicati.
Kako izmeriti vanrednu lepotu albuma „<i>Tapestry</i>“ Kerol King? Može li EKG
registrovati uticaj glasa Elizabet Frejzer iz benda <i>Cocteau Twins</i> na
naša srca? Možemo li da procenimo koliko je „<i>You Had Time</i>“ Ani DiFranko
promenila svet oko nas?</div><p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS">
Da li nas je uopšte briga o kojem tiražu je prodat album autorke koju volimo?<br />
Ovoga puta pričamo o takvim albumima.<br />
<b><br />
Fiona Apple: „Fetch the bolt cutter“ (Epic, 2020)</b><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Peti - i za sada poslednji - Fionin album je drsko, u nekim
trenucima sumanuto, u drugim šašavo, a sve zajedno - genijalno delo koje ruši
tabue, udara rukom o sto, i jedan od najhrabrijih albuma u poslednjih nekoliko
godina. Ta hrabrost se ne oličava samo u stihovima koje peva („</span><i><span style="font-weight: normal;">Kick me under the table all you want / I won't shut
up...”</span></i><span style="font-weight: normal;">), već i u pristupu u
oblikovanju ovih pesama, koje često negiraju čak i bazične obrasce pop-muzike,
koja podrazumeva, tvrde neki, da pesma mora poštovati strukturu
strofa-strofa-refren. Ovaj album će nam, valjda, pomoći da prihvatimo da - ne
mora. Pored genijalne <i>“Under the Table”, </i>ovaj album krije i male
zemljotrese (da se poslužim rečima Tori Ejmos) poput pesme “<i>Shameika</i>” i <i>“I
Want You To Love Me”</i>. Ukoliko na prvo slušanje budete pomalo zbunjeni, ili
uzrujani – sve je u redu.</span><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><b>Roisin
Murphy: „Hit Parade“ (Ninja Tune, 2023)</b><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS">Svet već dvadeset i pet godina pokušava da stigne Rošin,
ili barem uhvati njen ritam – ali ona je uvek jedan plesni korak ispred. Da bi
stvari bile još komplikovanije i zabavnije – Rošin je u prednosti ne zato što
pravi korak napred, već u stranu, neprekidno eksperimentišući sa sopstvenim
glasom, disko-plesnim ritmovima i atmosferom.<br />
„Hit Parade“ je, bez preterivanja, najbolji album koji je snimila tokom
karijere, koja traje već gotovo trideset godina. <br />
Možda na prvo slušanje nećete prepoznati <i style="font-weight: normal;">esencijalni hit </i>– ali već na
drugo ili treće ćete shvatiti da ne znate po koji put slušate „<i style="font-weight: normal;">CooCool</i>“,
„<i style="font-weight: normal;">The Universe</i>“ ili „<i style="font-weight: normal;">Can’t Replicate</i>“ i da bi baš bilo dobro da se
setite gde vam je stara disko-kugla.<br />
<br /><b>
Videosex: „Lacrimae Christi“ (ZKP RTVLJ, 1985 / Matrix Music, 2023)</b><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Nedavno objavljeno reizdanje na zlatnom vinilu koristim kao
povod za pisanje o jednom od najdražih albuma bivše Jugoslavije i bendu koji
je, suptilno, redefinisao naš ukus i očekivanja od muzike tog doba. <br />
Iako objavljen pre gotovo četrdeset godina - „<i>Lacrimae Christi</i>“ i dalje
zvuči intrigantno, drugačije i avangardno. Možda je razlog tome što su na njemu
električni instrumenti i Anja zapravo zamenili uloge? Ili ipak postoji
elektronska muzika koja je otporna na tehnološke promene?<br />
Ukoliko ponovo preslušate ne samo najveći hit sa albuma („Tko je zgazio gospođu
mjesec?“) već i „Sivi Dan“, „Stakleno nebo“, iščašenu „Pejd ga pogledat Anja“ i
rano-jesenji „<i>Swing 2002 GTL</i>“, možda shvatite koliko su Anja, Nina,
Iztok i Janez bili <i>u trendu</i> – i za koliko slobode su <i>deca socijalizma
</i>ipak uspela da se izbore.</span></p><p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Više o oktobarskom broju magazina </span><span lang="SR-LATN-RS"><b><a href="https://liceulice.org/borba-za-rodnu-ravnopravnost/" target="_blank">Liceulice >></a></b></span></p><p class="MsoNormal"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-weight: normal; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">
<!--[if !supportLineBreakNewLine]--><br style="mso-special-character: line-break;" />
<!--[endif]--><o:p></o:p></span></p>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-67858655814038468402023-10-27T20:06:00.004+02:002023-10-27T20:06:28.168+02:00 Georgi Gospodinov: "Kupac priča" (fragment iz knjige “Fizika tuge”)<div class="separator"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEig12demgg-xqqY-CfufQrmlnWdUf29_omuaZc4c4pPDT73ipuE0_MCL7idek5GmA36hxnB_TVj6m6xnbOoWRb8OrqDNPaoCMy1NvTdDBv-3l62zvt2QVXOIDd4VfaBqF6zW6AG6BDAbKXTQkHIxINkuWbIj3AgEgTLzwCmfFnyeBLTdeSVJmgCRobhbF1v/s2048/362242758_756339379834060_2270979499948216696_n.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="1365" data-original-width="2048" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEig12demgg-xqqY-CfufQrmlnWdUf29_omuaZc4c4pPDT73ipuE0_MCL7idek5GmA36hxnB_TVj6m6xnbOoWRb8OrqDNPaoCMy1NvTdDBv-3l62zvt2QVXOIDd4VfaBqF6zW6AG6BDAbKXTQkHIxINkuWbIj3AgEgTLzwCmfFnyeBLTdeSVJmgCRobhbF1v/w640-h426/362242758_756339379834060_2270979499948216696_n.jpg" width="640" /></a></div><br />“Mogu da se predstavim i ovako: ja sam čovek koji otkupljuje prošlost. Trgovac pričama. Drugi trguju čajem, korijanderom, bagremom, zlatnim satovima, zemljom... Ja idem i masovno otkupljujem prošlost. Zovite me kako hoćete, nađite mi ime. Oni koji poseduju zemlju zemljoposednici su, ja sam vremeposednik, posedujem tuđe vreme, vlasnik sam tuđih priča i tuđe prošlosti. Pošten sam kupac, nikada ne spuštam cenu. <br />Otkupljujem samo privatnu prošlost, prošlost konkretnih ljudi. Jednom su pokušali da mi prodaju prošlost cele države, odbio sam. <br /><br /><div>Kupujem svakakve priče - o napuštanju, o nevernim ženama, o detinjstvu, o putovanjima i gubljenjima, tugama i iznenadnim spasavanjima ... Kupujem i srećne priče, ali nema mnogo prodavaca istih. Od prve reči mogu da raspoznam svežu od plesnive robe, pravu od one prevaranata izmišljača, koji samo žele da zarade koji lev. Većina ljudi prodaje svoje priče u bescenje, neki se čak čude što im predlažem novac za nešto, što ne košta ništa. Drugi su zadovoljni što imaju kome da prebace teret, koji su do sada nosili sami. <br /><br /></div><div>Kakva je bila moja zarada? Zahvaljujući jednoj bolesti ranije i otkupljivanju priča sada, mogao sam da se krećem hodnicima različitih vremena. Da imam detinjstvo svih, od kojih sam bio kupovao, da posedujem žene i njihove tuge. <br />Da ih gomilam u Nojeve kutije onog podruma.”<div><br />*<br /><br />Fotografija: <a href="https://www.facebook.com/Beopolis?__cft__[0]=AZV5QZTs49iP3RzsOGYdeta4c0NcYgnqxkegiSmqaUponP6uZaoDxoCuSDeD8chWsF3dylmrkx0MKTkkMfmOuiMgD3xrsxdUva_AnvxGBUGW2f48QR9DnAe8S49Y3SJzF-7R-k5r7dPdrE5anykVdUSfcIFj3Qa4EB0s_o5C1KSy8fEXCheg2p4558zN386YhCo&__tn__=-]K-R">BEOPOLIS</a> <br />Mali Sajam u omiljenoj knjižari traje <b><a href="https://www.beopolis.rs/shop/?filter_akcije=mali-sajam-knjiga" target="_blank">do 5. novembra >></a></b><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br /></div></div>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-28473647852206449842023-10-15T08:50:00.003+02:002023-10-15T10:21:23.709+02:00Božo Koprivica: "Vježbanka Danila Kiša" (fragment)<div class="separator"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMaArDEntZuMhZeGCkSevMdjZNphdVPCI4uhoigLGU5M2a17IT54gpnailZxvkT2Tebsk9rrGS1OocVNWtn8DPPVJG0f6Ejrm_W5D3ZYar8zexbXwuJbgy157jhhmvAouJ9bziHn3gHe9RSZL2ConojXoDs-hLmoUPRGRVF1nYT5-YbDIUqPBZtHlMhc_g/s900/kis.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="675" data-original-width="900" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMaArDEntZuMhZeGCkSevMdjZNphdVPCI4uhoigLGU5M2a17IT54gpnailZxvkT2Tebsk9rrGS1OocVNWtn8DPPVJG0f6Ejrm_W5D3ZYar8zexbXwuJbgy157jhhmvAouJ9bziHn3gHe9RSZL2ConojXoDs-hLmoUPRGRVF1nYT5-YbDIUqPBZtHlMhc_g/w640-h480/kis.jpg" width="640" /></a></div><br />(Naslov fragmenta: Ludilo je detinjstvo, harmonija je zverska, mladićka, glad)<br /><br /><div style="text-align: center;"><i>Davno jednom, u dobro staro vreme, neka je krava išla drumom i ta krava koja je išla drumom srete jednog zgodnog mališana (...) Tu priču mu je ispričao njegov otac; otac ga je gledao kroz staklo...</i></div><div style="text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: center;">(Dž. Džojs, <i>Portret umetnika u mladosti</i>)</div><br /><br />Ove jeseni umro je Danilo Kiš. Kao ruski knez, kao Andrej Bolkonski:<br /><br /><i>Knez Andreja je ne samo znao da će umreti, nego je osećao da umire. Ono strašno, večito, neznano i udaljeno, čije je prisustvo opažao celog svog života, bilo mu je sad blisko i zbog one neobične lakote koju je osećao, gotovo razumljivo i opipljivo.<br /></i><br />U priči ,,Zamak osvetljen suncem" (Rani jadi) izgubila se Narandža, najlepša među kravama u selu. Sluga Andi pas i Dingo traže Narandžu i sanjaju, u strahu, san o smrti. Smrt je zamak osvetljen suncem. U zamku je vila sva u belom kao u svili. Kad su našli Narandžu, Andiju kao da beše žao. Radije bi ostao u snu, u zamku. Možda bi ostao <i>cele tri godine</i>. (<i>Ova igra sa snom bila je samo priprema za veliku borbu sa smrću.)</i><br /><br />Ni tri cele godine bolovao je Danilo Kiš. Vile su veoma brze u svojim poslovima. Vila u belom prevarila je Andija kao majka u beloj carskoj haljini mladog grofa Esterhazija: <i>U svetlosti jutarnjeg sunca ugleda bleštavobelu mrlju na balkonu (...) Naglo se uspravi (...) željan da dovikne toj pretećoj svetini da jedan Esterhazi ne može umreti tek tako, da ne može biti pogubljen kao kakav drumski razbojnik. Tako je i stao pod vešala. Kada je dželat pomerio<br />klupicu pod njegovim nogama, još je očekivao čudo.</i><br /><br />Smrt kao tema uvek proizvodi autoportret. Kiš je negovao krvnu vezu sa smrću još od detinjstva: <i>Hteo sam, velim, da svesno prisustvujem dolasku sna, iz straha i radoznalosti, kao što sam bio rešio da ću jednog dana svesno prisustovati dolasku smrti i time je pobediti.</i><br /><div><br />*</div><div><br /></div><div>Prekucano iz knjige <b><a href="https://www.beopolis.rs/shop/vjezbanka-danilo-kis/" target="_blank">"Vježbanka Danilo Kiš" >></a></b>, Božo Koprivica, izdavač "Karioke", Beograd, 2019.)</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><br />prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-45728787197295372112023-10-12T19:02:00.006+02:002023-10-12T20:15:36.894+02:00Sto minuta buke & Prešlicavanje<div class="separator"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimrDq4iENSnFqxsbd9hUsp55vJ5QEmwdQUM48yMvsmgzZME244jbYnIPpU9pKR8Pdon4I4Csi7RpGpwWoqJH5mF2pZ6x7Ie9yfyvdpVK4qwYjHi9OM-kzWUJizMORImWPZfjb58OCRDKPDwcJAx7Y_n7lnOmNZK6K-u5Khqld8ySmaimTymDIO7RlxoX8E/s1440/Sto%20minuta%20buke.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="1440" data-original-width="1440" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimrDq4iENSnFqxsbd9hUsp55vJ5QEmwdQUM48yMvsmgzZME244jbYnIPpU9pKR8Pdon4I4Csi7RpGpwWoqJH5mF2pZ6x7Ie9yfyvdpVK4qwYjHi9OM-kzWUJizMORImWPZfjb58OCRDKPDwcJAx7Y_n7lnOmNZK6K-u5Khqld8ySmaimTymDIO7RlxoX8E/w640-h640/Sto%20minuta%20buke.jpg" width="640" /></a></div><br /><br /><br /><br />Ukoliko malo duže pratite ovaj blog, možda se sećate serijala priča o pesmama koje su mi važne ili drage; onima od kojih se raspadnem, ili mi pomažu da se sastavim.<br /><br /><div>Ideja je, naizgled, bila jednostavna: <br />napisati do 39. rođendana <a href="https://preslicavanje.blogspot.com/search/label/39%20pesama" target="_blank">39 priča</a> o 39 takvih pesama.<br /><br /></div><div>Morao sam da počnem da to pišem da ne bih zaboravio da pišem.<br /><br />Negde u vreme završene dvadesete priče - pojavljuje se Ivan Bevc, pokretačka sila tada mlade izdavačke kuće Booka uz predlog:<br /><br /><i>- Hajde da od toga napravimo knjigu!<br />- Stani, čekaj, vidi Ivane... ja radim stvari čija je priroda nestalna, radim ono što nestaje u etru. Radijske emisije, radio-drame, reklame, sve što prođe kroz uši i nakon toga iščezne, a knjiga ostaje!</i></div><div><i>Ali, naravno da hoću! I hvala ti.<br /></i><br /></div><div>Promocija knjige „39 pesama“, održana na moj 40. rođendan u knjižari Beopolis je jedan od najvažnijih dana mog života. <br />Ekipa iz knjižare je tvrdila da je jedini pisac koji je napravio veću gužvu na promociji bio Erlend Lu. <br />To je bila i njegova zasluga.<br /><br />*<br /><br />Deset godina kasnije – a taman kada sam konačno rešio da isključim mikrofon, zaćutim na neko vreme i potpuno se posvetim pisanju druge knjige – evo Ivana ponovo. <br />- Hajde da pričamo u „Sto minuta buke“!<br />Naravno da hoću ;)</div><div><br /></div><div>U nešto više od 100 minuta pričamo o monografiji o Milanu Mladenoviću, Subi, radiju, i onda malo o online radiju, bioskopu Voždovac, zašto je važno da koncertni film Talking Heads „Stop Making Sense“ bude emitovan u Beogradu, Gospodinovu, i – pomalo - o reklamama.<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div></div><iframe allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen="" frameborder="0" height="380" src="https://www.youtube.com/embed/ixQusAPxhcY?si=ZGnMeS_C_P9fXcui" title="YouTube video player" width="640"></iframe><div><br /></div><div><br /></div>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-65292313418685691012023-09-30T20:00:00.004+02:002023-12-22T11:11:10.451+01:00Prešlicavanje za Lice ulice: "September’s Here Again"<div class="separator"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj3ThzLL02DZb9JATC9jHTufv8jWIwgfzHyZIkG5gr0Yjih487SEmUIbXvGzUKLeZC8U3U5763WKHwI8oHUzBk1cUnjml9qBXkFjdkgTfx89-bL3a6T2asSl0dS9MBTyUo1ojTpqijeqxEdpX7lzhxWqioxeUqjJzb7fT0w5qBcww8br2yQlEeiotd0x-Oa/s1161/BROJ-95-min.png" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="1161" data-original-width="832" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj3ThzLL02DZb9JATC9jHTufv8jWIwgfzHyZIkG5gr0Yjih487SEmUIbXvGzUKLeZC8U3U5763WKHwI8oHUzBk1cUnjml9qBXkFjdkgTfx89-bL3a6T2asSl0dS9MBTyUo1ojTpqijeqxEdpX7lzhxWqioxeUqjJzb7fT0w5qBcww8br2yQlEeiotd0x-Oa/w286-h400/BROJ-95-min.png" width="286" /></a></div>Mogli bismo da nastavimo sa preslušavanjem muzike koja greje poput sunca, šumi poput maestrala u krošnjama i prati ritam talasa - i da do poslednjeg časa biramo plaže na kojima zalazak dolazi najkasnije.<br /><br /> Ali, hajde da prihvatimo da ovo leto nezaustavljivo odlazi, i da jesen može biti lepa, ako budemo pažljivo osluškivali o čemu nam peva i šapuće. <br /><br /><b>David Sylvian: “samadhisound 2003-2014: Do You Know Me Now” (2023)</b><br /> <br /> Dejvid Silvijen već četrdeset godina isključuje jedan po jedan reflektor uperen u njega, a da bismo se muzici i zvucima koje stvara prepustili zagledani samo u sebe. <br /> Nekadašnja zvezda, nosilac titule “najlepši čovek na svetu” i autor pesama koje su obeležile osamdesete (“Forbidden Colors”; “Ghosts” i “Visions of China” sa bendom Japan) već dugo stvara izuzetnu, slojevitu i introspektivnu muziku, kao i zvučne skulpture zasnovane na ambijentalnim zvucima.<br /> Ova kompilacija objedinjuje sve Dejvidove snimke od 2003. do 2014. godine, tokom kojih je snimio neke od ključnih pesama karijere (“A Fire in The Forest”, “World Citizen” (sa Rijuči Sakamotom) i “Where’s Your Gravity”, kao i sve što je snimio sa kratkotrajnom ali spektakularnom grupom Nine Horses. <br /> Ovo je muzika za sve koji se ne boje samospoznaja, i kraja leta. <br /><b><br />James – “Be Opened By The Wonderful (Orchestral Version)” (Nothing but Love Music, 2023) </b><br /><br />Teško je nabrojati koliko je velikih pesama ovaj bend do sada napisao i objavio. Neke od njih mogu da se stave i u kategoriju “životno važnih”. “Tommorow” se često pominje kao pesma koja je mnoge ljude sprečila da učine nažao sebi, a za “Sit down” se pouzdano zna da je u jednom trenutku spasila i sam bend. “Moving On” je u jednom trenutku spasila i mene.<br /> “Be Opened By The Wonderful” je njihov sedamnaesti a retrospektivni album, na kojem je bend ponovo snimio neke od tih velikih pesama uz pratnju orkestra i tako još jednom svetu otkrio kakav se naboj u njima krije. <br /> Nije lako prepričati kako sada zvuče gorenavedene, ali i “Sometimes” ili “Beatiful Beaches”. Zato ćete ovaj album preslušavati mnogo puta.<br /> <br /><b> Nina Romić: “Jezero” (Aquarius Records, 2023) </b><br /><br />Ukoliko ste imali sreće da otkrijete put koji vodi do ovog ušuškanog jezera okruženog visokom travom i šumom, poslušajte šta će podeliti sa vama vodena vila kojoj jezero i pripada. <br /> Nakon četiri izuzetna albuma Nina Romić je objavila i “Jezero” – intiman, topao, omamljujući album koji će vas hipnotisati glasom, atmosferom, muziciranjem i tekstovima. Prva, naslovna pesma je istovremeno i centralno mesto albuma. Nakon nje zvuk će vas voditi od “Oduvijek i zauvijek” sve do spektakularnog kraja, a to su “I plovi brod” i “Ono što bi htjela”. <br /> Za razliku od prethodnog albuma, Nina i njeni malobrojni ali izvrsni saradnici su sve sveli uglavnom na žice i glas koji čini da vazduh zatreperi.<br /><br /> “Jezero” je jedan od najlepših albuma objavljenih na ovim prostorima 2023. godine.<div><br /></div><div><br /></div>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-8040442574559514552023-09-22T12:35:00.010+02:002023-10-05T20:18:55.397+02:00Milan Mladenović, ili kako te zamišljam (u Makarskoj, 21. septembra)<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggEmk_VffjUaSXeja631Tw39i2U-HnWU_EQqnsRbXGN-blEtGZR6lZ27pkgCNfz8rQ60F-CkpDc7xVs4rlYCd_NaCErNZWGJ7m8lQp4V6kefFJU54o2NW3uyC_DtzyOzw-2rc9oBXv571pgVRXTb3gSaIK5uVrLIpGa7OJoNJdJO4OhWRFqANCEe9L6Sqf/s3878/20230921_212510.jpg" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="1792" data-original-width="3878" height="296" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggEmk_VffjUaSXeja631Tw39i2U-HnWU_EQqnsRbXGN-blEtGZR6lZ27pkgCNfz8rQ60F-CkpDc7xVs4rlYCd_NaCErNZWGJ7m8lQp4V6kefFJU54o2NW3uyC_DtzyOzw-2rc9oBXv571pgVRXTb3gSaIK5uVrLIpGa7OJoNJdJO4OhWRFqANCEe9L6Sqf/w640-h296/20230921_212510.jpg" title="Foto: Makarska, festival "Modro i zeleno", 21/09/2023." width="640" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Festival "Modro i zeleno", Makarska, 21/09/2023.</td></tr></tbody></table><br /><br />Dva dana je do kraja leta, pre tačno šezdeset i pet godina.<br />Jedan čovek zadihano hita iz Makarske uz brdo ka kući Puharića, da bi doneo „teligram” kojim Spasa javlja u Makarsku da se rodio Milan.<br />To je prva slika koju bi trebalo zamisliti.<br /><br />Možemo ga zatim zamisliti kao dečaka koji se igra „u travi, pred proleće“ u jednom zagrebačkom parku, nasmejan.<br /><i>(Mnogo godina kasnije OSMEH će biti prva reč, slika ili pomisao na Milana mnogih koji su sa njim odrastali, družili se, svirali, živeli i voleli. <br />Niko od njih se neće iznenaditi kada im otkrijem da su istu reč izgovorili i drugi.)<br /></i><br />Nije teško zamisliti ga kao desetogodišnjaka koji se ne povlači pred jačim od sebe, jer zna da su „ulične tuče ispit za dečaštvo“. <br /><i>(Druga reč koju će sagovornici za priču o Milanu najčešće izgovoriti je HRABROST.)<br /></i><br />Tu je i slika dečaka koji se u predveče vraća kući jednom sarajevskom ulicom, pevajući naglas „ja čujem zvona, i vidim senke / ko je to tamo?“ oduševljen pesmom koju je upravo čuo na jednom festivalu. <br /><br />Evo ga dok se smeje sa Kojom i Vdom naslovima iz Pelagićeve knjige, dok biraju koje delove teksta će uzvikivati na početku najbezobraznijeg i najprogresivnijeg albuma ikada spravljenog na ovim prostorima. <br /><br />Sedi kraj prozora sobe na petnaestom spratu solitera na Novom Beogradu sa pogledom na pustoš, dok se dvoumi nad tekstom pesme „Geto“. U jednoj od verzija napisaće „Rođen sam u getu / tako nešto zadaje strah.“ Na kraju će ipak otpevati „rođen sam tačno u čas, da vidim.“<br /><br />Margita, Bojan, Firči i Milan su u prostoriji za probe, jedni naspram drugih. Upravo se nadovezuju, dodaju reči jedni drugima, oblikujući tekst za pesmu „To sam ja“. Jer „muzika nastaje u prisustvu ljudi“ (M.M.)<br /><br />U Makarskoj smo, mestu u kojem je „uvijek bio nasmijan“. <br />Vidimo ga kako hoda stazom ka Nugalu, pod zidom čempresa. Ugao iz kojeg je fotografisan nam ne otkriva da li nosi gitaru pod miškom.<br /><br />Nakon deset godina neprekidnog sviranja i navikavanja publike na ono što radi, prvi put staje na binu prepune hale, i stih o pet hiljada ljudi sa dignutim čašama više nije samo želja, već stvaran svet.<br /><br />Dok država u kojoj je u dve godine sa EKV odsvirao gotovo dve stotine koncerata pred ukupno 150.000 ljudi upravo prestaje da postoji, nekoliko puta menja raspored stihova u tekstu pesme “Idemo”. <br />Rat još uvek nije počeo, ali voda će uskoro zaista postati krvava. <br /><br />Moramo mu se približiti da bismo uhvatili njegov pogled, dok pravi spisak bliskih prijatelja koji su napustili Beograd, i kako se niz tih imena pretvara u stihove pesme “Zajedno”.<br /><br />Ovde možemo prestati da zamišljamo, <br />jer počinju pokretne slike.<br />Evo ga opet taj osmeh, upućen u kameru na plaži večnog vetra u Brazilu, <br />stiže do nas večeras preko velikog platna postavljenog nedaleko od te staze ka Nuglu.<br />Vetar huči kroz borove i čemprese, <br />nosi dalje taj glas.<br /><br /><iframe allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" allowfullscreen="" frameborder="0" height="400" src="https://www.youtube.com/embed/2j5Dlt_PTpk?si=fVuPp7QiFioEiu4b" title="YouTube video player" width="640"></iframe><br /><i><br />Pisano u Makarskoj, 21. septembra 2023, na veče dodele nagrade <b><a href="https://www.milanmladenovic.com/" target="_blank">Zadužbine Milana Mladenovića</a></b>, održane u okviru festivala "Modro i zeleno". <br />Možda je prvi stih te pesme pokrenuo ovo premotavanje scena za koje znamo da su se odista i dogodile.</i><br /><div><br /></div>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7906613241479708987.post-51144352327567967632023-09-16T10:54:00.003+02:002023-09-16T15:35:27.548+02:00Premotavanje 3/4 2023. ili kako su uši provele letnji raspust<p><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0CDXxQifQ1XOrJXLr-EKZDNnwE9wgm9VauHSwOcljyRsEFocrB2Pykelk4p16zE1NFZqbOKadcbOH9A7w3_5QU_1mngkJ8UrbeAumvHZ87cbnpfL0huSN8evTjyCKnNt8l31O4QpYjhxpNrPq3afHZanKkUHpr4HWvssAvuFKFCVkfXQ7yOtZjo_HAwhe/s1050/Cover_clear.jpg" style="clear: left; display: inline; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="1050" data-original-width="1050" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0CDXxQifQ1XOrJXLr-EKZDNnwE9wgm9VauHSwOcljyRsEFocrB2Pykelk4p16zE1NFZqbOKadcbOH9A7w3_5QU_1mngkJ8UrbeAumvHZ87cbnpfL0huSN8evTjyCKnNt8l31O4QpYjhxpNrPq3afHZanKkUHpr4HWvssAvuFKFCVkfXQ7yOtZjo_HAwhe/w640-h640/Cover_clear.jpg" width="640" /></a><br /><br />Najdraža otkrića iz treće
četvrtine 2023 ili pesme pronađene po dubinama i plićacima, one koje su doneli
talasi, nove verzije najdražih pesama svih vremena i albumi koji su se otvarali
poput školjki ili služili kao suncobrani, ležaljke i naočare za sunce.<br /><br />Uši raduju: <br />Blur, Bebel Gilberto, Everything
But The Girl, Jessie Ware & Roisin Murphy, Noname, Erlend Øye & La Comotiva,
Jalen Ngonda, Public Image Ltd, Pretenders, Adriana Calcanhotto, Domenico
Lancellotti, Ricardo Dias Gomes, Fontaines D.C, Grian Chatten, Slowdive, James,
Al Green, Black Pumas, Yussef Dayes, Allison Russell, Peter Gabriel, Lakiko, Lenhart
Tapes, Nina Romić, Dave Gahan, The Rolling Stones...</p><iframe frameborder="0" height="120" src="https://player-widget.mixcloud.com/widget/iframe/?hide_cover=1&feed=%2Fnebojsa-krivokuca%2Fpremotavanje-34-2023-ili-kako-su-u%C5%A1i-provele-letnji-raspust%2F" width="100%"></iframe><p class="MsoNormal"><o:p></o:p></p><p><b>Albumi za preslušavanje:</b></p>
<p class="MsoNormal"><b>Adriana Calcanhotto –
Errante <a href="https://open.spotify.com/album/4CHLG06nQwBQjLuoBPsqMr" target="_blank">>> [Spotify]</a></b><o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal"><b>Allison Russell - The
Returner <a href="https://allisonrussell.bandcamp.com/album/the-returner" target="_blank">>> [Bandcamp]</a></b><o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal"><b>Domenico Lancellotti –
Sramba <a href="https://domenico2.bandcamp.com/album/sramba" target="_blank">>> [Bandcamp]</a></b><o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal"><b>Jalen Ngonda - Come Around
and Love Me <a href="https://jalenngonda.bandcamp.com/album/come-around-and-love-me" target="_blank">>> [Bandcamp]</a></b><o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal"><b>Jonathan Wilson - Eat the Worm <a href="https://open.spotify.com/album/0EE6A98yJR0fg5IcZsaSTx" target="_blank">>> [Spotify]</a></b><o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal"><b>Kofi Flexxx - Flowers In
The Dark <a href="https://kofiflexxx.bandcamp.com/album/flowers-in-the-dark" target="_blank">>> [Bandcamp]</a></b><o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal"><b>Lakiko - What to Do, How to
Live <a href="https://lakiko.bandcamp.com/album/what-to-do-how-to-live" target="_blank">>> [Bandcamp]</a></b></p>
<p class="MsoNormal"><b>Ricardo Dias Gomes - Muito
Sol <a href="https://ricardodiasgomes.bandcamp.com/album/muito-sol" target="_blank">>> [Bandcamp]</a></b><o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal"><b>Róisín Murphy - Hit Parade <a href="https://roisinmurphy.bandcamp.com/album/hit-parade" target="_blank">>> [Bandcamp]</a></b><o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal"><b>The Clientele - I Am Not
There Anymore <a href="https://theclientele.bandcamp.com/album/i-am-not-there-anymore" target="_blank">>> [Bandcamp]</a></b><o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal"><b>Yussef Dayes - Black
Classical Music <a href="https://yussefdayes.bandcamp.com/album/black-classical-music" target="_blank">>> [Bandcamp]</a></b><o:p></o:p></p>prešlicavanjehttp://www.blogger.com/profile/02565200889810503701noreply@blogger.com0