Saturday 29 November 2014

29. novembar

OŠ "Braća Ribar" (sada "Kralj Petar I"), 1980)

.
Nije to pitanje "jugonostalgije",
već osećaja da ja pokušavam da se prema ovoj državi-naslednici odnosim kao prema domovini,
a ona prema meni kao da sam podstanar.
I tako već dvadeset-i-nešto-godina.
.

10 comments:

  1. eh sad, i u onoj državi je bilo ljudi koji su se u njoj osećali kao građani drugog reda, ne baš sasvim bezrazložno.

    a ovo sada baš i nije nešto što bi se moglo nazvati državom, mislim, i sama deluje i ponaša se kao da je podstanar na planeti te tvoj osećaj, koji uzgred i ja u dobroj meri delim, i ne čudi.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ne sporim da ih je bilo. I sigurno nije mali broj onih koji osećaju potpuno suprotno od mene.
      No, ovo je moje lično iskustvo, sada već preduboko usađeno.

      Najveća dilema u ovih par redova bila je o upotrebi reči "država", najpre je tu pisalo "sistem", onda "sve države koje su nasledile", ali nijedna reč, zapravo, nije ispravna, jer državu čini i mnoštvo atributa, pored zemljišta, a ja većinu tih atributa nešto ne vidim, "zato ovoj zemlji ide ovako, usrano", da citiram ponovo Eduarda Galjana...

      Delete
  2. Da bi OVO nazvao državom - moraš da zažmuriš na jedno oko.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Evo žmurim na oba, ali ostalim čulima osećam promaju, buku, miomirise i tako svašta nešto...

      Delete
  3. Mnogi se prema svojim podstanarima odnose sasvim OK, a neki čak i lepo.
    Tako da jej tvoj doživljaj Države još dobar.
    Kod mene je to uništeno, osećam pripadnost jedino u onom kolektivno-traumatičnom pogledu, kao deo ekipe koja je nekim slučajem zajedno bila u avionu koji se srušio, i neki su preživeli. A ovako, dok svi koji na neki način predstavljaju društvo, rade ama baš sve ono što bih ja najmanje želeo, nema mi druge nego da doživljavam zemlju kao vrlo zlonamernog Protivnika koji baš meni ne želi ništa dobro.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Iako je moj privatni doživljaj podstanarskog života sasvim prijatan, dobro se sećam šta me je sve žuljalo u to vreme: nedostatak mogućnosti uticanja na okruženje, neposedovanje kreveta na kojem spavam... i tako dalje...

      Nisam pak, siguran da je sistem zlonameran - imam više dokaza da je zapravo totalno nezainteresovan za nas, kojem bi trebalo da služi, i da je u svojoj bahatosti potpuno nesvestan toga da čini loše onima koji ga plaćaju.
      Ignorant, rekao bi Kiš.

      Delete
    2. Nisam ni ja rekao da je sistem zlonameran, nego da ga doživljavam tako. Ne bih se složio da je sistem nesvestan – ja ga redovno obaveštavam da mi čini loše, sistem to prima k’ znanju ali nema nameru da to promeni.
      To što ga (i) ja plaćam, mislim da je manje bitno. Sistem treba da bude dobar. Nekada davno, kada su izlazili na tržište, Gugl je imao moto – don’t be evil. To je ideja, nije bitno ko te plaća.

      Delete
    3. Možda je sistem samo gluv pa valja malo podići glas?

      Delete
  4. Tako se i ja osjećam u svojoj ex yu republici .... i sigurno nisam jedina
    Odlična primjedba!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ima nas još!, kaže pesma.
      Hvala na komentaru.

      Delete