Monday 30 June 2014

Šta čitati na Mediteranu ili o izboru knjiga za putovanje

"Požuri. Za koju nedelju, za koji dan, za koji čas,
Doći će prve jesenje kiše, otvoriće se prozori,
i videćeš isti suri predeo šta će ti reći:
Nigde nisi bio, ništa se nije dogodilo".
(Jovan Hristić, iz "Tri pesme o letu")

"Ne treba mešati knjige koje se čitaju na putovanju 
sa onima koje na putovanje navode." 
(Andre Breton, 
citat na početku "Grčkog leta" Žaka Lakarijera)


Kako biramo knjige koje ćemo poneti na putovanje? 
Zašto posezati samo za novim, među čijim koricama zapravo ne znamo šta se krije i možemo samo da nagađamo da li će nam prijati dok bube skrivene u makiji zriču ostani a miris smilja ti govori da si stigao kući (jer "moguće je, bez obzira na mesto rođenja ili prebivanja postati mediterancem. Mediteranstvo se ne nasljeđuje, već stiče", kaže Matvejević). 
Pakovanje muzike odavno nije problem - ali sa knjigama, onim pravim uvek bude muka, no ta muka je od one slatke vrste.
Dobro, slane.

I opet taj dan kada valja napraviti izbor između onih za koje znaš da ih vredi čitati samo na toploj steni, jednom godišnje i tih novih, koje bi trebalo da prošire pogled ka pučini.

A valja paziti i na jednu tehnikaliju: važno je da knjiga-za-poneti bude manjeg formata, laka za pakovanje, otpornih korica i dobrog poveza. Tu lekciju naučite dok jurite za vetrom nošenim stranicama Erlanda Lua po obalama Krita.


Još važnije, bilo bi dobro da knjige budu od one sorte kojima pauze ne smetaju. Pročitaš pasus, onda se zaletiš u vodu, skačeš, dremaš, voziš na drugu plažu, pronađeš novu zgodnu stenu i - nastaviš.

Najtanja i najstarija u koferu ponovo će biti "Sabrane pesme" Jovana Hristića, jedina knjiga koju posedujem u dva primerka. Stranice i korice tog putnog primerka već su pune neravnina od morskih kapi i zapalih zrnaca soli sa Lefkade, Kefalonije, Pilija i Sicilije i taj primerak je zaslužio da krene sa nama i na obalu na kojoj nisam bio predugo i na kojoj sam pre trideset godina čitao isključivo "Alana Forda".
Iako deluje krhko i kao da će je prvi jači nalet maestrala razleteti po celoj plaži - ovu knjigu, kao i Hristićevu "Terasu na dva mora" valja poneti sa sobom i čitati isključivo na toploj steni, slanih usana, dok se sunce spušta ka pučini.

U koferu će se ovoga puta naći i gore citirani Matvejevićev "Mediteranski brevijar", koju nisam čitao godinama. Izuzev Darela, nisam do sada otkrio nekoga ko o Mediteranu i moru piše sa toliko razumevanja i ljubavi.  

("Grci su imali više naziva za more: hals je sol, more kao tvar; pelagos je pučina, more kao prizor; pontos je more kao prostranstvo i put; thalassa je opći pojam (nepoznata porijekla, možda kretskog), more kao iskustvo ili događaj, kolpos znači njedro ili okrilje te na prisan način označava dio mora koje je obgrilo obalo: dragu ili zaljev; laitma je morska dubina, draga pjesnicima i samoubojicama. U tekstovima raznih pripovjedača ti se nazivi dodaju jedan drugom tako da, sastavljeni, umnažaju vlastita značenja: tvar-prisutnost, dubina-prostranstvo, put-pučina, prizor-događaj i tako u nedogled, kao što se i sami oblici mora dopunjuju i prelaze jedan u drugi. To odaje izobilje i bogatstvo iskustva koje su stari Heleni stekli živeći uz Mediteran, ploveći njime, slaveći ga i bojeći ga se.
(* * *) 
Razlikuju se oni koji more vide prvi put i koji ga prepoznaju, oni koji su ga ponovo ugledali i koji mu se vraćaju. Ponetko ga svaki put vidi kao prvi put: to ovisi o moru i o nama samima.")

Možda je trenutak i za ponovno čitanje Baretićevog "Osmog povjerenika", prava je prilika?

Na sreću, na policama još uvek imam dovoljno nepročitanih knjiga Tabukija i Kolakovskog, koje uvek valja poneti sa sobom. Ukoliko im pridružim nedavno kupljenu "Desolation Angels" Keruaka, jednog Bornstina ili Barikove eseje - biće to dovoljno hrane za glavu, koja se jede u off-line modu u kojem tišinu ne remeti ništa izuzev zrikavaca i talasa. A možda će se i u lokalnim knjižarama naći neko džepno izdanje lokalne istorije - neka knjiga koja ti svakoga dana otkriva istoriju tih komada uglačanog mermera ili zgrade na uglu, otkriva ti zašto je tu i kakve tajne zidovi kriju.

Zašto je, uopšte, važno dobro izabrati šta poneti?

Poneti pogrešnu knjigu na obalu je malo manje strašno nego otići na odmor sa pogrešnim društvom. I veće su šanse da tokom letovanja upoznaš neke ljude koje će ti prijati - nego što ima šanse da ćeš u lokalnoj novinarnici na stranom tlu pronaći nešto što možeš ili želiš da čitaš. 
(O pravu čitaoca da prekine sa čitanjem kada to poželi ćemo drugom prilikom. )
I zato pri biranju valja imati na umu da ima sjajnih pisaca i fenomenalnih knjiga koje čekaju na čitanje, ali koje nikako neće funkcionisati u tom okruženju - stena, talasi, sunce, so, zrikavci - i da bi valjalo birati pažljivo, makar to bilo rađeno onom metodom čitanja 99. stranice u knjizi, pre no što je ubaciš u kofer.

Jer, kada ćeš u narednih dvanaest meseci imati priliku da čitaš u off-line modu, neuznemiravan pozivima, e-mailovima i gomilom uglavnog besmislenog sadržaja sa mreže, kada ćete te knjige i ti biti ponovo nasamo?

Iskoristi trenutak, dragocen je.
.

7 comments:

  1. svi ovi mirni druzeljubivi trenuci na odmoru s knjigama vaze samo ako na iste odlazis bez dece.

    u suprotnom citas vidovite price od ljubivoja rsumovica, ili tajne vestine marte smart...i dodaj na enti slicne sadrzaje.

    ReplyDelete
  2. Eh ta današnja deca... Ja kao mali nisam nikome tražio ništa da mi čita... :)
    Audio knjige za decu? Pomaže li to? Mada sam siguran da ne može tamo neka kaseta ili CD da odmene mamu ili tatu...

    ReplyDelete
  3. Niti može niti treba da ih odmeni.
    Nego, čitanje deci u godinama kada još istim ovladali nisu se ne može meriti ni sa jednim buljukom knjiga spremnim za mediteran :) ta pitanja, te "iskolačene" oči, ta imaginacija, to "vozanje na talasima" reči je neprocenjivo.

    ReplyDelete
  4. :)
    Uživajte onda u toj fazi :)

    ReplyDelete
  5. ama, folira ova ET, laptop sokoćalo na kojem se vrte crtaći ili emisije za klince vrlo efikasno odmeni mamu i tatu, baš kao što upravo to i radi (uzgred obnovljeni serijal "slovo na slovo" je odličan). a kako mi uvek nosimo po dva sokoćala na odmor, tu nema problema.
    a i siguran sam da će ista ta gorepomenuta ET poneti bar dve knjige za sopstvenu upotrebu na odmor.
    tako da, uzmi sve gore napisano sa rezervom :)
    ali da letovanje sa klincima dobija jednu sasavim drugu dimenziju koju prethodno nisi imao priliku da iskusiš, to je tačno.

    nego, kada smo već kod letovanja, ko će dočekati 23 avgust! :)

    ReplyDelete
  6. Najviše volim kada jednom drugom kao protivrečite kod mene u komentarima, knjiga od toga da se napravi! :)

    Drž'te se do tog 23. avgusta, mi se predajemo i odlazimo za koji dan...

    ReplyDelete
  7. Sećam se kako si pre 4 godine u jednom tekstu napisao "O pravu čitaoca da prekine sa čitanjem kada to poželi ćemo drugom prilikom.".
    Zapamtio sam to jer sam hteo da pročitam tekst koji će mene ubediti da se ne osećam loše kada ako prekinem knjigu (a pošto se osećam loše, do sada sam to samo par puta uradio).
    Mislim da ću neke od tih knjiga sa kojima sam se namučio (poslednji primer ovog leta su Uelbekove Elementarne čestice u izdanju Platoa) pamtiti više nego nego bolje knjige.

    Elem, u mom sećanju je takođe i jedna emisija o životu Meše Selimovića (možda grešim da je to bio Meša, stvarno je DAVNO bilo), gde snimaju pisca u biblioteci, pisac je već star, šeta se tako među knjigama i krene prstom da vuče po njima (onako po hrbatu), i samo tiho i setno reče "eh, sve te knjige koje neću nikad pročitati...". I to je bilo to.

    ReplyDelete